DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 65 <-- 65 --> PDF |
– realizacije studija zemalja članica i komisije EU o prevenciji požara. U 2004. g. Europska komisija formirala je grupu eksperta za protupožarnu preventivu. Rezultati rada te grupe mogu se vidjeti na internetu: (http://europa.eu.int/comm/environment/forests/home_en.htm.). Obimnost i raznolikost realiziranih aktivnosti na području EU jasno naglašava važnost koju Europska komisija pridaje problematici šumskih požara i potpori zemljama članicama, posebice u programima prevencije, koji se ipak donose na nacionalnoj razini. Giovanni M a iu l la r i, Vittorio Le o n e , Raffaella Lovreglio: Obnova opožarenih površina alepskim borom Vatra je prirodni čimbenik koji uvjetuje evoluciju vrsta i ima veliku ulogu u dinamici razvoja ekosustava, no tamo gdje se manifestira s nenormalnom frekvencijom uzrokovanom ljudskom aktivnošću postaje destabilizirajući uzrok s regresivnim posljedicama. Pojedine vrste koje su često izložene požarima, ponajprije mediteranske, su u evolutivnom procesu stekle obrambene mehanizme za suprotstavljanje utjecaju vatre, što im omogućava preživljavanje i obnovu. Posebnu otpornost i brzu obnovu u mediteranskoj zoni ima alepski bor (Pinus halepensis Mill.), koji se mnogo koristi u pošumljavanju tog područja. Kapacitet snažne obnove poslije požara alepski bor posjeduje zbog zadržavanja sjemena u čvrsto zatvorenim starim češerima. To je, kako kažu autori, “viseća banka sjemena”. Naime, sjeme u češerima koji se nalaze u krošnji zaštićeno je čvrsto zatvorenim ljuskama i tako može izdržati temperature do 400 oC. Nakon prirodnog pada ili rušenja mrtvih stabala, poslije više mjeseci, češeri se otvaraju i tlo bude bogato zasijano preživjelim sjemenom. To predstavlja veličanstven primjer prilagodbe alepskog bora čestom fenomenu požara. Nažalost, događaju se naknadne pogreške uzrokovane preranim uklanjanjem opožarenog materijala nakon požara, tako da zajedno s granama budu uklonjeni i češeri prije otvaranja i ispadanja sjemena. U strahu da zapaljivi materijal ne bude uzrok novom požaru čine se pogreške zbog kojih izostaje prirodna obnova. Autori su u ovom članku dali prikaz obavljenih istraživanja o ovoj problematici: – pokusne plohe za istraživanje bile su na lokaciji Murgia S. Eligio u Pugliji, u sklopu državne šume Pulicchie, – nadmorska visina 570 m, geološki supstrat vapnenac, tlo tipična “terra rossa”, iz koje izbijaju stijene veličine do 30 m, glavna su obilježja ove lokacije, – klima je mediteranska “tip 15” po klimatskoj podjeli Blasi (2002. g.). Pošumljavanje je obavljeno na površini od 50 ha 1963/64. g. sa sadnicama alepskog bora (90 %) i manjim dijelom arizonskim i običnim čempresom. Na opožarenim površinama obavljeni su zahvati u različitim vremenskim razdobljima, ovisno o administrativnim propisima. To se uglavnom odnosi na vrijeme uklanjanja materijala s opožarene površine. Promatranja su obavljana na dvije odvojene površine, od kojih je s jedne opožareni materijal, radi strogih propisa provincije Bari, uklonjen iste jeseni tj. 4 mjeseca poslije požara (zona A), a s druge parcele zbog pomanjkanja financijskih sredstava materijal je uklonjen 16 mjeseci nakon požara (zona B). Razlika u vremenu tretiranja površina A i B odrazila se na uspješnost prirodne obnove. U zoni A obnova je bila slaba i neravnomjerna s malim brojem stabala po m2 (3,10 ± 2,29) a u zoni B obilna i ravnomjerna, sa relativno velikim brojem sta na i bala p ppo oo m2 (17,87 ± 7,31). Snimke površina iz zrakoplova potvrdile su ove očite razlike. Može se zaključiti da kasno uklanjanje opožarenog materijala pogoduje uspješnoj obnovi poslije požara. Preporuča se primjena ovakvog postupka, pri čemu se treba držati sljedećeg: – uklanjanje mrtvih stabala tek 16 mjeseci nakon požara, – sječu stabala, kresanje grana i preuzimanje sortimenata treba obaviti na mjestu požara, – granjevinu spaliti na požarištu nakon završenih radova, – ne primjenjivati nikakve druge radove i – radove obaviti bez primjene mehanizacije. U sličnim stanišnim uvjetima na ovaj način može se postići uspješna i ekonomična obnova i izbjeći naknadno skupo pošumljavanje sadnicama alepskog bora. Annalisa Bogo, Raffaele Cavalli, Giancarlo Cesti: Zadaci, uloga i okvirni zahtjevi upravitelja operacijama gašenja požara (drugi dio) U drugom dijelu članka analizirana je uloga i okvirrni zahtjevi upravitelja akcijama gašenja požara u općenitom smislu, bez posebnog naglaska na specifičnosti u različitim okolnostima. Uloga “upravitelja” predviđa upravljanje organizacijskim sustavom sastavljenim od osoblja kojega je on vođa. On treba osigurati koordinaciju svih timova u uvjetima izvanrednog stanja u cilju zaštite okoliša i života osoba koje sudjeluju u gašenju. “Leadership” je individualna karakteristika u kojoj su integrirani zahtjevi zajednici, grupe i pojedinca. Kvalitete koje obilježavaju “leadership” trebaju biti sljedeće: – psihološka ravnoteža i stabilnost, – sklonost mirnoći, – odlučivanje u okolnostima rizika, – donošenje prijedloga i promjena vezanih za razvoj situacije, – ugled, – sposobnost naređivanja bez osobnog izvršavanja, – organizacijskna sposobnost, |