DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 64 <-- 64 --> PDF |
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 6. studeni-prosinac 2005. izdvajamo: zdvajamo: Francesco Iovino : Studijski dan – Šuma – Istraživanje – Kultura 22. studenog 2005. godine u velikoj dvorani Sveučilišta Firenze održan je Studijski dan, radnim naslovom šuma – istraživanje – kultura, koju su organizirali učenici Orazia Ci anc ija, urednika ovog časopisa, prigodom njegovog 70. rođendana. Pokrovitelj ove manifestacije, na kojoj je sudjelovalo preko 50 znanstvenika iz cijele Italije, bilo je Sveučilište Firenze i Akademija šumarskih znanosti. Ispred grupe organizatora Studijskog dana (Susanna Nocentini, Giuliano Menguzzato, Federico Maetzke, Luigi Portoghesi, Piermaria Corona i Marco Marchetti) uvodno izlaganje dao je Francesco Iovino. U svom izlaganju objasnio je razlog naziva Studijskog dana. To su tri teme na kojima se razvijala znanstvena misao i intenzivna aktivnost profesora C ia n ci a, koja je ostavila dubok trag u razvoju šumarske struke u Italiji. Mnogi argumenti njegovih postavki inicirali su široke rasprave, koje su prešle nacionalnu granicu. Za njega je šuma pravni subjekt a ne objekt; šuma ima dušu; zadatak šumarstva je održati biološku raznolikost; šumarstvo treba biti blisko prirodi i po uzoru na prirodu, to jest naturalističko šumarstvo, ali istovremeno i sustavno. Na osnovi razvoja šumarske misli i novih postavka u šumarstvu, Ciancio označava jedan potpuno nov način interpretiranja šume i gospodarenja šumom. Da bi to učinio, on iz osnove mijenja znanstveni obrazac odnosa i na odnosu te prave znanstvene revolucije stvara osnovu za utemeljenje sustavne vizije u šumarstvu. Ključ te promjene sastoji se u smatranju šume složenim biološkim sustavom koji se ne može svesti u okvire ograničenih obrazaca. Polazeći od tih pretpostavki, koncipirana je i uređena te javnosti predstavljena teorija modularnog sustava. On se zasniva na algoritamskoj koncepciji zahvata, od kojih svaki poboljšava i uključuje prethodni u zajedničko djelovanje. Slijedeći čvrstu, logičnu povezanost, profesor Ciancio razvio je projekt alternativnog istraživanja, koje proizlazi iz krize koja je prožimala šumarsku misao, istraživački rad i djelovanje u šumarstvu. Šuma nije aglomeracija stabala, već cjelina, sustav u kojem svaka komponenta ima određeno značenje i određenu ulogu. Dosadašnje šumarstvo, sastavljeno od dvije komponente, šuma i čovjek, treba prijeći na šumarstvo sastavljeno od tri komponente: šuma, čovjek i ambijent. Sigurno je, kaže autor, da se svi neće složiti sa postavkama profesora Ciancia koji kaže: “bolje je zdravo suprotstavljanje nego jalovi dogmatizam, jer znanost treba biti revolucionarna, a kritike samo daju snagu za veći entuzijazam”. Na kraju svog izlaganja F. Ionvino je u ime svih nazočnih zahvalio profesoru Cianciu na velikom doprinosu koji je dao i koji će se nastaviti za napredak šumarske struke Italije. Lorenza Colletti : Aktivnosti EU u suzbijanju šumskih požara Po statistici EU svake godine više od 40.000 požara opožari oko 500.000 ha površine. Ovo se posebno odnosi na zemlje Mediterana, gdje požar prouzročuje značajne štete ekološkog, ekonomskog i socijalnog karaktera. 2003. godine zbog najnepovoljnijih klimatskih uvjeta u posljednjih 30 godina opožareno je preko 700.000 ha, od čega 400.000 otpada na Portugal. Devastirane su mnoge vrijedne površine, od kojih mnoge pripadaju mreži Natura 2000. Propisi EU ne predviđaju jednu zajedničku šumarsku politiku, te gospodarenje šumama spada u isključivu nacionalnu nadležnost. No, unatoč tomu, EU je poduzela niz aktivnosti u pomaganju nacionalnim programima u borbi protiv požara u svim fazama: preventivi, gašenju i obnovi opožarenih površina. Strategija šumarske politike EU u okviru koncepta, “održivog gospodarenja šumama”, pridaje veliku važnost ovim problemima i potrebi razvijanja zajedničke aktivnosti u suprotstavljanju požarima. Prve zajedničke aktivnost preventivnog karaktera donesene su Uredbom (CEE) br. 3529/86 još 17. studenoga 1986. g., a odnose se na protupožarnu infrastrukturu. Uredbom (CEE) br. 2158/92 od 23. srpnja 1992.g., ustanovljena je shema kojom se uvodi monitoring i evidentiranje svih požara unutar EU, njihovih uzroka, veličine, šteta i dr. Primjena ove Uredbe završena je 2002. g., ali su njene inicijative uvrštene u nove uredbe za razdoblje od 2003–2006. g. Nova shema uvedena je Uredbom Europskog parlamenta br. 2152/2003 od 17. studenog 2003. g., a odnosi se na monitoring šuma i ambijentalnih interakcija unutar EU (“Forest Focus”) koji su praćeni nizom odredbi i programa. “Forest Focus” ima integralni pristup zdravstvenom stanju šuma i zasniva se na rezultatima i iskustvima koji su doneseni prethodnim uredbama i naglašava temeljnu ulogu šume u zaštiti okoliša. Sredstva koja su u obliku dotacije odobrena “Forest Focus” su simbolična i iznose svega 65 milijuna Eura, od kojih se samo 9 milijuna može koristiti za preventivne mjere koje se sastoje iz: – monitoringa i skupljanja podataka za Informativni europski sustav o šumskim požarima, – zaštite od požara financiranjem izrade protupožarnih pojasa, vodnih stanica i sl. i |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 65 <-- 65 --> PDF |
– realizacije studija zemalja članica i komisije EU o prevenciji požara. U 2004. g. Europska komisija formirala je grupu eksperta za protupožarnu preventivu. Rezultati rada te grupe mogu se vidjeti na internetu: (http://europa.eu.int/comm/environment/forests/home_en.htm.). Obimnost i raznolikost realiziranih aktivnosti na području EU jasno naglašava važnost koju Europska komisija pridaje problematici šumskih požara i potpori zemljama članicama, posebice u programima prevencije, koji se ipak donose na nacionalnoj razini. Giovanni M a iu l la r i, Vittorio Le o n e , Raffaella Lovreglio: Obnova opožarenih površina alepskim borom Vatra je prirodni čimbenik koji uvjetuje evoluciju vrsta i ima veliku ulogu u dinamici razvoja ekosustava, no tamo gdje se manifestira s nenormalnom frekvencijom uzrokovanom ljudskom aktivnošću postaje destabilizirajući uzrok s regresivnim posljedicama. Pojedine vrste koje su često izložene požarima, ponajprije mediteranske, su u evolutivnom procesu stekle obrambene mehanizme za suprotstavljanje utjecaju vatre, što im omogućava preživljavanje i obnovu. Posebnu otpornost i brzu obnovu u mediteranskoj zoni ima alepski bor (Pinus halepensis Mill.), koji se mnogo koristi u pošumljavanju tog područja. Kapacitet snažne obnove poslije požara alepski bor posjeduje zbog zadržavanja sjemena u čvrsto zatvorenim starim češerima. To je, kako kažu autori, “viseća banka sjemena”. Naime, sjeme u češerima koji se nalaze u krošnji zaštićeno je čvrsto zatvorenim ljuskama i tako može izdržati temperature do 400 oC. Nakon prirodnog pada ili rušenja mrtvih stabala, poslije više mjeseci, češeri se otvaraju i tlo bude bogato zasijano preživjelim sjemenom. To predstavlja veličanstven primjer prilagodbe alepskog bora čestom fenomenu požara. Nažalost, događaju se naknadne pogreške uzrokovane preranim uklanjanjem opožarenog materijala nakon požara, tako da zajedno s granama budu uklonjeni i češeri prije otvaranja i ispadanja sjemena. U strahu da zapaljivi materijal ne bude uzrok novom požaru čine se pogreške zbog kojih izostaje prirodna obnova. Autori su u ovom članku dali prikaz obavljenih istraživanja o ovoj problematici: – pokusne plohe za istraživanje bile su na lokaciji Murgia S. Eligio u Pugliji, u sklopu državne šume Pulicchie, – nadmorska visina 570 m, geološki supstrat vapnenac, tlo tipična “terra rossa”, iz koje izbijaju stijene veličine do 30 m, glavna su obilježja ove lokacije, – klima je mediteranska “tip 15” po klimatskoj podjeli Blasi (2002. g.). Pošumljavanje je obavljeno na površini od 50 ha 1963/64. g. sa sadnicama alepskog bora (90 %) i manjim dijelom arizonskim i običnim čempresom. Na opožarenim površinama obavljeni su zahvati u različitim vremenskim razdobljima, ovisno o administrativnim propisima. To se uglavnom odnosi na vrijeme uklanjanja materijala s opožarene površine. Promatranja su obavljana na dvije odvojene površine, od kojih je s jedne opožareni materijal, radi strogih propisa provincije Bari, uklonjen iste jeseni tj. 4 mjeseca poslije požara (zona A), a s druge parcele zbog pomanjkanja financijskih sredstava materijal je uklonjen 16 mjeseci nakon požara (zona B). Razlika u vremenu tretiranja površina A i B odrazila se na uspješnost prirodne obnove. U zoni A obnova je bila slaba i neravnomjerna s malim brojem stabala po m2 (3,10 ± 2,29) a u zoni B obilna i ravnomjerna, sa relativno velikim brojem sta na i bala p ppo oo m2 (17,87 ± 7,31). Snimke površina iz zrakoplova potvrdile su ove očite razlike. Može se zaključiti da kasno uklanjanje opožarenog materijala pogoduje uspješnoj obnovi poslije požara. Preporuča se primjena ovakvog postupka, pri čemu se treba držati sljedećeg: – uklanjanje mrtvih stabala tek 16 mjeseci nakon požara, – sječu stabala, kresanje grana i preuzimanje sortimenata treba obaviti na mjestu požara, – granjevinu spaliti na požarištu nakon završenih radova, – ne primjenjivati nikakve druge radove i – radove obaviti bez primjene mehanizacije. U sličnim stanišnim uvjetima na ovaj način može se postići uspješna i ekonomična obnova i izbjeći naknadno skupo pošumljavanje sadnicama alepskog bora. Annalisa Bogo, Raffaele Cavalli, Giancarlo Cesti: Zadaci, uloga i okvirni zahtjevi upravitelja operacijama gašenja požara (drugi dio) U drugom dijelu članka analizirana je uloga i okvirrni zahtjevi upravitelja akcijama gašenja požara u općenitom smislu, bez posebnog naglaska na specifičnosti u različitim okolnostima. Uloga “upravitelja” predviđa upravljanje organizacijskim sustavom sastavljenim od osoblja kojega je on vođa. On treba osigurati koordinaciju svih timova u uvjetima izvanrednog stanja u cilju zaštite okoliša i života osoba koje sudjeluju u gašenju. “Leadership” je individualna karakteristika u kojoj su integrirani zahtjevi zajednici, grupe i pojedinca. Kvalitete koje obilježavaju “leadership” trebaju biti sljedeće: – psihološka ravnoteža i stabilnost, – sklonost mirnoći, – odlučivanje u okolnostima rizika, – donošenje prijedloga i promjena vezanih za razvoj situacije, – ugled, – sposobnost naređivanja bez osobnog izvršavanja, – organizacijskna sposobnost, |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 66 <-- 66 --> PDF |
– sposobnost davanja pozitivnog primjera, – snalažljivost, – sposobnost promatranja, predviđanja i analize, – osjetljivost i profinjenost, – sklonost međuljudskim odnosima i suradnji, – uvažavanje osoblja, – tehnička, fizička i organizacijskna spremnost i – samokritičnost – priznavanje i prihvaćanje vlastitih pogrešaka. Znati zapovijedati osobama podrazumijeva također sposobnost procjene razlika koje među njima postoje, primjenjujući pravilo “pravi čovjek na pravom mjestu”. U slučaju požara velikih razmjera, s velikim brojem gasitelja, “upravitelj” treba znati prepoznati svoje mogućnosti i biti spreman prenijeti dio funkcija na osobe koje su ih u stanju izvršiti. Važno je raspolagati podacima o količini i kvaliteti zapaljivog materijala, meteorološkim prilikama i vremenskim predviđanjima, topografiji, ponašanju vatre i globalnom obilježju požara. Ovi elementi, zajedno s poznavanjem terena, raspoloživosti radne snage, zemljanih i zračnih sredstava, te njihove karakteristike i učinkovitost u odnosu na zapaljivi materijal, preduvjet su za povoljan ishod gašenja. Upravitelj operacijama gašenja požara treba proći niz pripravnih obuka, od kojih se mnoge periodički ponavljaju. Tu spadaju: – temeljni tečaj s periodičnim upotpunjavanjem, – vježbanje s timom u različitom trajanju, – specijalistički tečajevi, – osnovni tečaj za upravitelja gašenja, – upotpunjavanje s ostalim upraviteljima gašenja i – tečaj za upravitelja gašenja požara velikih razmjera. Na kraju, upravitelj operacijama gašenja treba biti osoba koja se po svojim karakteristikama, sposobnosti i poznavanju ove problematike, bitno razlikuje od ostalih operatora i sudionika u gašenju. Požari su stalna prijetnja s ekonomskog, ekološkog i socijalnog stajališta, te je za borbu protiv njih potrebno raspolagati kompetentnim, profesionalno formiranim osobama. Manuela Plutino, Piermaria Corona, Giuliano Menguzzato: Jela i bukva – prikaz kontinuirane borbe dviju vrsta u šumama Apenina Jela i bukva nalaze u Kalabrijskom dijelu Apenina posebno povoljne ekološke uvjete i tvore miješane sastojine s evidentnom ravnotežom, u kojoj jedino čovjek svojom aktivnošću omogućuje periodičnu prednost jednoj vrsti nad drugom. Do početka 18. stoljeća, za vrijeme Napuljskog kraljevstva, ove šume bile su pretjerano iskorištavane zbog potrebe industrije željeza, te i kasnije poslije ujedinjenja Italije sve do početka 20. stoljeća kojega su dočekale na niskoj razini bioekološke stabilnosti. Jela i bukva oduvijek su predstavljale važne čimbenike za život lokalnog stanovništva, zbog toga je vrlo važno očuvati ih u njihovoj autentičnosti ne narušava jući uspostavljenu ravnotežu. U gospodarenju tim šumama treba primjena adekvatnih zahvata kako se ne bi narušila jedinstvenost ambijenta – šume – čovjeka. Šume Kalabrijskih Apenina imale su oduvijek veliku važnost ne samo sa šumskog i vegetacijskog stajališta, već i s ekonomskog. Postrojenja teške metalurgije premještala su se u potrazi za novim šumama radi ugljena koji se iz njih dobivao. Burbonska vlada izdala je dekrete za zaštitu šuma od uništenja, ali po obavljenim istraživanjima oni nisu poštivani. Intenzivno korištenje šuma nastavljeno je i poslije ujedinjenja Italije. Tako Pic c i o l i , posjetivši ove šume 1923. g., piše da nije nikad vidio jednu “tako veliku razorenu šumsku grobnicu, koja se dogodila u sjeni naših zakona”. No, Sennni 1955. g. navodi da se već početkom 20. stoljeća poduzimaju intenzivni zahvati na obnovi ovih vrijednih šuma. Također navodi da je dugogodišnje korištenje pretvorilo visoku bukovu šumu u panjaču, pa je jela prevladala bukvu. Ove šume i danas imaju važnu socijalnu, kulturnu i ekonomsku ulogu za razvoj života planinskog područja. Istraživanja o stanju ovih šuma i optimalnom gospodarenju obavljena su u kompleksu Serre Vibonesi na dvije različite površine veličine 710 i 225 ha na nadmorskim visinama od 850 do 1413 m. Opis ovih šuma dao je još 1974. g. Principe. To je visoka šuma jele i bukve s podjednakim učešćem obje vrste na dijelu površine, dok na drugome dijelu prevladava jedna ili druga vrsta – češće jela. Starost po taksacijskim podacima je između 40 i 110 godina (znači sada 70 do 140 godina). Drvna masa po taksacijskim podacima iznosila je 439 m3 po ha (jele 306 m3). Takvo stanje rezultat je preborne sječe, uz zadržavanje matičnih stabala obje vrste. 1981. g. C ia n c i o evidentira izmjenični raspored jele i bukve u većim i manjim jednodobnim grupama s dobrim pomlađivanjem obje vrste. Danas je teško definirati strukturu ovih sastojina zbog velikih razlika od zone do zone već na malim površinama, a to se posebno odnosi na klasičnu shemu: jednodobna – raznodobna. Pokusi su obavljeni na 14 ploha ukupne površine 2000 m2. Obavljeni su svi uređajni radovi. Evidentirano je da jela ima veće dimenzije (promjer do 130 cm) od bukve (promjer do 105 cm). Izgled stabala uglavnom je dobar. Debla su ravna, a dimenzije krošnje (ovisno o gustoći) dosta široke i duboke. Obnova jele i bukve dobra je, a prisutan je fenomen alternacije, jela se obnavlja ispod bukve i obrnuto. Najbolja obnova evidentirana je na čistinama promjera približno velikih kao visina stabala. Poznavajući povijesni razvoj ovih šuma, autori su dali više prijedloga za daljnje gospodarenje, a uglavnom prevladava mišljenje prilagodbe različitim situacijama na malim površinama, gdje dolazi do izražaja iskustvo i znanje uzgajivača. Autori u svojim prijedlozima nisu otišli daleko od postavke koju je još 1982. g. dao Ciancio: oprezno, kontinuirano i detaljno. F. Grospić |