DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Slika 1. Šumar i književnik Josip Kozarac (1858–1906) Crtež: Zorislav Pleše (1906–1975). Uspjelo likovno rješenje akademske slikarice – grafičarke Irene F r a n t a l usredočeno je na znani Kozarčev portret, u pozadini kojega se nazire njegova “slavonska šuma” pred dovršni sijek. Spomenimo još da je marka izdana u arcima od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvog dana (FDC). U tehnici višebojnog offseta i u nakladi od Slika 2. Uspjelo likovno ostvarenje poštanske marke nominale 1,00 kuna s likom Josipa Kozarca i slavonske šume u obradi akademske slikarice Irene Frantal 200.000 primjeraka marke su tiskane u čakovečkoj tiskari Zrinski. Kad je riječ o marki s likom Josipa Kozarca recimo i to da je to prva naša poštanska marka izdana u samostalnoj i međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj koja je posvećena jednom domaćem šumarskom stručnjaku. POLAZNIK BEČKE VISOKE ŠKOLE ZA KULTURU TLA Josip Kozarac rodio se u Vinkovcima 18. ožujka 1858. u malograđanskoj obitelji. Rano izgubivši oca, teret oko odgoja i školovanja malog Josipa preuzela je samohrana majka, uspjevši da u rodnim Vinkovcima završi osnovnu školu i gimnaziju. U gimnazijskim klupama nije bio baš osobit đak, počesto je imao popravke. Razlog tomu, navest će kasnije u svojoj Autobiografiji, je “neživotni program”, dominirajući klasični jezici i njemački, a njeg je više od svega privlačila priroda. Zbog pokazanog posebnog interesa za prirodne znanosti (uzori su mu bili Adam Smith i Charles Darwin), sebe je nazivao “vitezom prirode”, koji je srastao s prirodom “kao bršljan s hrastom”. S druge pak strane predavanja prof. Brašnića o Sofoklu, Shakespeareu i Preradoviću usmjerili su njegovo zanimanje prema drugom pozivu – književnosti. Nezadovoljan znanjem što ga je stekao u srednjoj školi, uz pomoć krajiške stipendije s navršenih 17 godina kreće na studij šumarskih znanosti u Beč, gdje je četiri godine kasnije (1879) diplomirao na Visokoj školi za kulturu tla (Hochschule fur Bodenkultur). U gimnaziji prosječan đak, u tuđini, studirajući željene prirodne znanosti, bio je jedan od najboljih studenata. Što učenje njemačkog jezika u gimnaziji, što četverogodišnje studiranje u austrijskoj prijestolnici, pridonijele su nažalost, komentirat će njegovi kritičari, “da je u svojim djelima dobru šokačku štokavštinu kvario stranim konstrukcijama”. GOSPODARSKA JEDINICA “JOSIP KOZARAC” Okončavši studij i vrativši se u rodne Vinkovce potpuno se posvetio svom osnovnom pozivu šumarstvu. Uz Vinkovce, radio je u Vrbanji, Nijemcima, Županji, Rajiću, Novoj Gradiški, Lipovljanima i opet u Vinkovcima, neprestano usavršavajući se u praktičnom šumskom gospodarstvu. “Tijekom svog službovanja Kozarac je upoznao u detalje slavonsku šumu, koju je stručno i pjesnički do sada najljepše opjevao u Slavonskoj šumi (Klepac 1988). Surađujući u Šumarskom listu, kojem je bio dvije godine urednik (1896–1898), napisao je i objavio brojne stručne napise vezane uz pomlađivanje posavskih hrastika (1886), o važnosti prorjeđivanja (1890), o uzgoju hrastovih sastojina u prvom razdoblju ophodnje (1897), o naletu jasena u slavonske hrastike (1898), o proračunu vrijednosti hrastovih sječina (1898, 1899) i dr. Posebno je značajno njegovo razdoblje službovanja u državnoj šumariji u Lipovljanima (1885–1895), gdje je oplodnom sječom posjekao i prirodno pomladio gotovo tisuću ha starih šuma hrasta lužnjaka, koje danas – u okviru gospodarske jedinice nose njegovo ime. Još za života priznat je kao jedan od ponajboljih šumara, čije su rasprave o šumama bile poznate mnogim znanstvenicima zapadnoeuropskih zemalja i Rusije. Prije dva desetljeća (1996) |