DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Slika 2. Kako ne pravi sam duplju u trulom drvetu, redovito za gniježđenje koristi tuđe duplje, čiji otvor obzidava blatom, podešavajući ga svojoj veličini i sigurnosti. Izvor: Durrel 1990. OBLJETNICE VITEZ PRIRODE – JOSIP U godini kada šumarska struka proslavlja 160 godina postojanja Hrvatskog šumarskog društva i 130 godina kontinuiranog izlaženja znanstveno-stručnog i staleškog glasila Šumarski list, čini mi zadovoljstvo da ovim značajnim obljetnicama možemo dodati još jednu: 100-godišnjicu smrti velikana pisane riječi i šumarskog neimara Vinkovčanina Josipa Kozarca, koji je prije jednog stoljeća, 22. kolovoza 1906. zaklopio svoje oči u 48-oj godini života. Neposredan povod za ovo pisanje dale su mi Hrvatske pošte, koje su 21. ožujka 2006. pustile u opticaj prigodnu poštansku marku nominalne vrijednosti 1,00 kuna, obilježavajući 100. obljetnicu smrti Josipa Kozarca. Riječ je o tradi- Slika 3. Ubrani lješnjak uglavljuje u pukotinu kore hrasta, kako bi ga mogao otvoriti udarcima oštrog kljuna i domoći se ukusne jezgre. Izvor: Buch der Vogelwelt 1973. kamenjaru u degradiranim primorskim šumama (garigi). Nešto je svjetlije boje perja, smeđih bokova i repom bez bijeloga. Od ukupno 375 ptičjih vrsta zabilježenih za Hrvatsku, na popisu Crvene knjige našlo ih se u različitim kategorijama ugroženosti gotovo polovica, točnije 180 (Radović i sur. 2003). Na sreću među njima nema našeg brgljeza – ptice godine 2006. Alojzije Frković KOZARAC (1858–1906) cionalnim nizovima ili pojedinačnim markama, koji se pod zajedničkim nazivom ZNAMENITI HRVATI pojavljuju od 17. listopada 1997.1 U ovom potonjem, osmom po redu nizu, uz Josipa Kozarca, predstavljeni su: poduzetnik i patricij Riječanin Andrija Ljudevit Adamić (1766–1828), povjesničar umjetnosti i konzervator Splićanin Ljubo Karaman (1886–1971) te još jedan Vinkovčanin, kipar i grafičar Vanja Radauš Na temelju zaključka Vlade RH od 17. srpnja 1991. o izdavanju redovitih poštanskih maraka, HPT-e je taj zaključak ostvario 9. rujna iste godine (redovno izdanje za zračnu poštu Zagreb-Dubrovnik), pa je na taj način mjesec dana prije proglašenja nezavisnosti stavljena u opticaj prva poštanska marka RH (Strpić 2005) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Slika 1. Šumar i književnik Josip Kozarac (1858–1906) Crtež: Zorislav Pleše (1906–1975). Uspjelo likovno rješenje akademske slikarice – grafičarke Irene F r a n t a l usredočeno je na znani Kozarčev portret, u pozadini kojega se nazire njegova “slavonska šuma” pred dovršni sijek. Spomenimo još da je marka izdana u arcima od 20 maraka, a izdana je i prigodna omotnica prvog dana (FDC). U tehnici višebojnog offseta i u nakladi od Slika 2. Uspjelo likovno ostvarenje poštanske marke nominale 1,00 kuna s likom Josipa Kozarca i slavonske šume u obradi akademske slikarice Irene Frantal 200.000 primjeraka marke su tiskane u čakovečkoj tiskari Zrinski. Kad je riječ o marki s likom Josipa Kozarca recimo i to da je to prva naša poštanska marka izdana u samostalnoj i međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj koja je posvećena jednom domaćem šumarskom stručnjaku. POLAZNIK BEČKE VISOKE ŠKOLE ZA KULTURU TLA Josip Kozarac rodio se u Vinkovcima 18. ožujka 1858. u malograđanskoj obitelji. Rano izgubivši oca, teret oko odgoja i školovanja malog Josipa preuzela je samohrana majka, uspjevši da u rodnim Vinkovcima završi osnovnu školu i gimnaziju. U gimnazijskim klupama nije bio baš osobit đak, počesto je imao popravke. Razlog tomu, navest će kasnije u svojoj Autobiografiji, je “neživotni program”, dominirajući klasični jezici i njemački, a njeg je više od svega privlačila priroda. Zbog pokazanog posebnog interesa za prirodne znanosti (uzori su mu bili Adam Smith i Charles Darwin), sebe je nazivao “vitezom prirode”, koji je srastao s prirodom “kao bršljan s hrastom”. S druge pak strane predavanja prof. Brašnića o Sofoklu, Shakespeareu i Preradoviću usmjerili su njegovo zanimanje prema drugom pozivu – književnosti. Nezadovoljan znanjem što ga je stekao u srednjoj školi, uz pomoć krajiške stipendije s navršenih 17 godina kreće na studij šumarskih znanosti u Beč, gdje je četiri godine kasnije (1879) diplomirao na Visokoj školi za kulturu tla (Hochschule fur Bodenkultur). U gimnaziji prosječan đak, u tuđini, studirajući željene prirodne znanosti, bio je jedan od najboljih studenata. Što učenje njemačkog jezika u gimnaziji, što četverogodišnje studiranje u austrijskoj prijestolnici, pridonijele su nažalost, komentirat će njegovi kritičari, “da je u svojim djelima dobru šokačku štokavštinu kvario stranim konstrukcijama”. GOSPODARSKA JEDINICA “JOSIP KOZARAC” Okončavši studij i vrativši se u rodne Vinkovce potpuno se posvetio svom osnovnom pozivu šumarstvu. Uz Vinkovce, radio je u Vrbanji, Nijemcima, Županji, Rajiću, Novoj Gradiški, Lipovljanima i opet u Vinkovcima, neprestano usavršavajući se u praktičnom šumskom gospodarstvu. “Tijekom svog službovanja Kozarac je upoznao u detalje slavonsku šumu, koju je stručno i pjesnički do sada najljepše opjevao u Slavonskoj šumi (Klepac 1988). Surađujući u Šumarskom listu, kojem je bio dvije godine urednik (1896–1898), napisao je i objavio brojne stručne napise vezane uz pomlađivanje posavskih hrastika (1886), o važnosti prorjeđivanja (1890), o uzgoju hrastovih sastojina u prvom razdoblju ophodnje (1897), o naletu jasena u slavonske hrastike (1898), o proračunu vrijednosti hrastovih sječina (1898, 1899) i dr. Posebno je značajno njegovo razdoblje službovanja u državnoj šumariji u Lipovljanima (1885–1895), gdje je oplodnom sječom posjekao i prirodno pomladio gotovo tisuću ha starih šuma hrasta lužnjaka, koje danas – u okviru gospodarske jedinice nose njegovo ime. Još za života priznat je kao jedan od ponajboljih šumara, čije su rasprave o šumama bile poznate mnogim znanstvenicima zapadnoeuropskih zemalja i Rusije. Prije dva desetljeća (1996) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 58 <-- 58 --> PDF |
HAZU je o Josipu Kozarcu kao šumaru i književniku toga što treba reći o njegovim stručnim i književnim održao znanstveni skup, “ali još uvijek ostaje mnogo djelima”. SLAVONSKA ŠUMA - "ČUDESNA TVOREVINA” Izuzetno marljiv, pun snage i htijenja “da podigne ekonomske i kulturne pozicije svoje zemlje na razinu razvijenih europskih naroda” u tim nastojanjima sputavale su ga mnoge bolesti, tifus, tuberkuloza, gluhoća i na kraju prerana smrt. Kao tok mirne slavonske rijeke, tekao je njegov prerano presječeni život rada i marljivosti. Kozarčev rad na polju prirodnih znanosti dao je osnovu cijelom njegovom nazoru na svijet. Prirodoznanstvena nastojanja odražavala su se i u njegovim literarnim ostvarenjima, a nasuprot – Kozarac književnik osjeća se mjestimično i u njegovim stručnim raspravama, napisat će u uvodniku Kozarčevih sabranih djela Emil Š t a m pa r u 53. knjizi Pet stoljeća hrvatske književnosti Matice Hrvatske 1964. g. Ta sprega knji ževnosti i struke najbolje dolazi do izražaja u njegovoj najtipičnijoj pripovijetki Slavonska šuma (1888), kao “do sada najljepši književni i stručni opis šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena, nizinskog brijesta i običnog graba” (Klepac 1996). Kako kaže Helena Sablić Tomić, koja potpisuje tekst o Josipu Kozarcu u prigodnom poštanskom prospektu, za mnoge koji pišu o Slavonskoj šumi imenuju je “čudesnom tvorevinom” koja je na najbolji način prikazala protkanost Kozarčeva bića slavonskim krajobrazom, kao i utkanost prirodnog ozračja u strukturu njegova bića. Djelom Slavonska šuma personificirana je ustrajnost, postojanost i mirnoća slavonskog čovjeka, koji svim vremenima usprkos ima dovoljno snage i energije duha za novi početak. TENA – KOZARČEVA NAJLJEPŠA PRIPOVIJETKA O Kozarčevim književnim djelima pisali su i dali Kesterčanek, Antun Barac, Josip Badalić, Alekkritičke osvrte August Šenoa, Vjekoslav Klaić, Ansandar Flaker, Ivo Frangeš i mnogi drugi. Opća je tun Gustav Matoš, Iso Velikanović, Fran Žaver njihova ocjena da je Kozarac u hrvatskoj književnosti Slika 4. Naslovnica promidžbenog letka prigodnih poštanskih maSlika 3. Šumski motiv na portalu zgrade Brodske imovne općine u raka Hrvatske pošte iz ožujka 1996. g. u okviru 8. serijala Vinkovcima pod naslovom Znameniti Hrvati (Foto: Alojzije Frković) |