DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Slika 5. Utjecaj stoke u sastojinama brnistre potrebno bi bilo još barem 3–4 godine intenzivnog rada nekoliko stručnjaka-specijalista. Sličnih staništa, osim ponešto u makarskome zaleđu ali mnogo manjih površina, gotovo više i nema uz jadransku obalu, pa je njihova specifičnost kao orhidejskog otoka i u tom pogledu važna i odlučujuća za opstanak mnogobrojnih orhidejskih svojti. Jedinstvenost staništa Kaštelanskog primorja u odnosu na cijeli istočnojadranski pojas uvjetuje i njihovo jedinstveno značenje, tj. posebno značenje i ekološku vrijednost njegove osebujne i prostorno vrlo koncentrirane flore hrvatskih orhideja. I na ovom primjeru i tako malom dijelu površine kopna uz more, jasno se očituje sva složenost i teškoće kada je u pitanju način zaštite ovakvih staništa, tako specifičnih pa i rijetkih predstavnika hrvatske flore. Kako štititi i da li uopće treba poduzimati kakve mjere zaštite? Nisu li se ovakve orhidejske svojte upravo i održale do danas zahvaljujući upravo ovakvom mno Č..;.zČzsi:Č.ZL.s:z:i govrsnom “pritisku” na ova staništa? Jednoznačnog odgovora na ova pitanja svakako nema. Vjerojatno bi naša nastojanja za zaštitom prostora Kaštelanskog primorja trebala ići u smjeru sprječavanja drastičnih, naglih zahvata u ovaj okoliš, uništavanja pedološkog supstrata, prestanka daljnjeg onečišćavanja svake vrste, sprječavanjem unošenja alohtonih dijelova flore i faune, zaustavljanja drastičnog povećavanja urbanizacije i povećavanja obradivih površina. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. ZAŠTITA GENOFONDA DIVLJAČI Kako bi se ova materija razumjela, potrebno je poznavanje nekih bioloških pojmova koji nisu svima poznati. Treba znati da je gen nasljedna jedinica, nositelj nasljednih osobina. Primjerice, svakoj vanjskoj osobini odgovara određeni gen. Genofond je sveukupnost gena, koji postoje u jedinkama neke populacije, grupe populacija ili vrste. Svi načini poboljšanja i uspjesi uzgoja divljači u biti znače suženje genofonda pojedinih vrsta, bilo uklanjanjem, bilo potiskivanjem određenih osobina, koji ne odgovaraju dnevnim potrebama glede karaktera tjelesne konstitucije ili trofeja. Kriterij traženih osobina nija utvrđen jednom zauvijek, nego se mijenjao u povijesti lovstva. Primjerice, početkom pretprošlog stoljeća tražili su se fazani koji brzo lete, a to znači lakši i vitkiji, dok su današnji fazani teži i slabije lete. Drukčiji jeleni tražili su se tamo, gdje I se cijenio trofej, a drukčiji tamo gdje je bio u modi parforsni lov. U današnje vrijeme zaštite genofonda prirodnih i umjetnih populacija jedan je od glavnih zadataka zaštite žive prirode. Taj zadatak ne mimoilazi ni lovstvo. Potrebna je zaštita genofonda mnogih vrsta divljači zbog umjetnog uzgoja, naseljavanja, uzgoja i zaštite u ograđenim i otvorenim lovištima i drugog. Jer, onim što se radi i ne radi u lovstvu dolazi do erozije genofonda mnogih vrsta divljači. Predmetom zaštite prirode trebale bi biti male populacije sa značajno fiksiranim osobinama, kako primarnim, tako i sekundarnim, stečenim kao posljedica aktivne (mutacije i pasivne selekcije jedinki s odgovarajućim kombinacijama osobina) adaptacije na civilizacijske utjecaje. |