DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 47 <-- 47 --> PDF |
T. Krznar, J. Čulig, K. Pintur, N. Popović, L. Štilinović: JE LI LOVSTVO U SUPROTNOSTI SA ZAŠTITOM . Šumarski list br. 3–4, CXXX (2006), 125-130 No, te pojave, ma kako bile strašne, nisu neriješive. Uzrok su pojedini ljudi koji se bave lovstvom, pa njima treba spočitavati kritiku, a ne cjelokupnom lovstvu. Lovci pak sa svoje strane, moraju još sustavnije i uporno educirati svoje članove, poduzimati potrebne mjere opreza, ali i sankcija, što će bez sumnje dovesti do još puno bolje prakse. Ostali smo dužni dati odgovor na pitanje s početka ovog rada: zašto je tema rada oblikovana kao pitanje? Često se čuju povici protiv lova koji ga stavljaju na suprotnu stranu od one civilizirane i suvremene. Po njima je lov recidiv i rudimentarna baština nekog davno proš- log i zaboravljenog vremena, koje s današnjim vremenom humanosti i suosjećanja sa svim oblicima života i postojanja nema ništa zajedničkog. Lov je atavizam po njima i duboko je ukopan u sferu nagona, a samim time oslik agresiviteta i primitivnosti, a pri tomu nehotice ili hotimice, zaboravljaju da je nagon, čak i kad je riječ o čovjeku, ono što upozorava na čovjekovu prirodnu komponentu, na njegovo tvarno i tjelesno postojanje. Ono što je nagonsko, osim što ponekad ruši, gradi strukturu života prirodnih organizama omogućujući im život. Čovjek je biće nagona kao što je i biće kulture, stoga je pogrešno vjerovati da se kulturom mogu sublimirati nagoni, ukoliko bi se pri tom mislilo da se kulturom dokinu nagoni. Skloni smo vjerovati da se njome, kulturom, može modificirati čovjekovo ponašanje usmjerujući ga na pozitivno gradilačko djelovanje, a ne na destrukciju. LITERATURA Fiddes, N., 2002: Meso. Prirodni simbol. Jesenski i Turk, Zagreb. Leiendecker, U., 2000: Hunter and Hunted. u: Blü chel, Kurt G. Game and Hunting. Könemann, Cologne. Mayr, E., 1998: To je biologija. Znanost o živom svi jetu. HPM, Zagreb. Popović, D. (et al.), 2002: Lovački leksikon. Pop & Pop, Zagreb. Đikić, D. (et al.), 2001: Ekološki leksikon, Barbat, Za greb. Čovjek je prema Švobu (2002) “postao jedini proizvod evolucije koji je sposoban usmjereno mijenjati pravac evolucije, pa čak i svoju vlastitu. Govorimo o kulturnoj evoluciji. No ona nije humanistička već postoje pod čovjekovim utjecajem, opasnosti za opstanak drugih živih bića, pa i za njega samoga” (Švob, 2002). Na temelju svega iznesenog u ovom radu, razumije se i iz literatutre, smatramo da lov, i napose lovstvo, nisu oruđa te “nehumanističke evolucije”, da nisu izvor i instrument destrukcije. Čak kad bi se lovstvo ukinulo, a lov zakonom zabranio, duboko u čovjeku ostao bi nagon za lovom, jer je to u njegovoj prirodnosti i društvenosti. Suvremeno lovstvo nudi modus kojim lov nije ni instrumentalno niti sadržajno element razaranja, nego je važna poluga očuvanja i zaštite prirode. Stoga smatramo da lov i lovstvo sasvim sigurno nisu u suprotnosti sa zaštitom prirode, baš naprotiv; oni su mnogostruko djelatni dio njezine zaštite. Prihvatimo li da je uz ostale discipline i lovstvo djelatni čimbenik zaštite prirode, nestat će potreba da na primjer šumarska struka upozorava nadležna tijela Republike Hrvatske za zaštitu okoliša, kako je neophodna tijesna suradnja vitalnih disciplina u očuvanju naših šuma, dakako ne samo zbog lova, koje je upravo šumarska struka ljubomorno, uspješno i uzorno sačuvala do današnjih dana. (Šumarski list, 2000). Švob, T. 2002: Postanak, opstanak, nestanak. Izvori, Zagreb. Visković, N. 1996: Životinja i čovjek. Književni krug, Split. x x x 2000: Stav šumarske struke glede zaštite prirode s posebnim naglaskom na šumski krajobraz, po vodom osnivanja novog Ministarstva zaštite okoliša i prostornog planiranja. (Pismo upućeno 18. veljače 2000. godine gospodinu ministru Boži Kovačeviću). Šumarski list 1–2, str. 61–62. SUMMARY : The authors of the article consider hunting is not as not opposed to the protection of nature. On the contrary, if correctly perceived and properly implemented, it can be a significant factor that contributes to its protection. In the article the authors are not trying to justify hunting comprehensively, but want to point at the inevitability of hunting as a relevant factor in the historical development of mankind, taking into consideration some of the criticism related to it. As already mentioned, the authors claim hunting as one of the major factors of human development, not only at the biological and |