DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 47     <-- 47 -->        PDF

T. Krznar, J. Čulig, K. Pintur, N. Popović, L. Štilinović: JE LI LOVSTVO U SUPROTNOSTI SA ZAŠTITOM . Šumarski list br. 3–4, CXXX (2006), 125-130
No, te pojave, ma kako bile strašne, nisu neriješive. Uzrok
su pojedini ljudi koji se bave lovstvom, pa njima treba
spočitavati kritiku, a ne cjelokupnom lovstvu. Lovci
pak sa svoje strane, moraju još sustavnije i uporno educirati
svoje članove, poduzimati potrebne mjere opreza,
ali i sankcija, što će bez sumnje dovesti do još puno bolje
prakse.


Ostali smo dužni dati odgovor na pitanje s početka
ovog rada: zašto je tema rada oblikovana kao pitanje?
Često se čuju povici protiv lova koji ga stavljaju na suprotnu
stranu od one civilizirane i suvremene. Po njima
je lov recidiv i rudimentarna baština nekog davno proš-
log i zaboravljenog vremena, koje s današnjim vremenom
humanosti i suosjećanja sa svim oblicima života i
postojanja nema ništa zajedničkog. Lov je atavizam po
njima i duboko je ukopan u sferu nagona, a samim time
oslik agresiviteta i primitivnosti, a pri tomu nehotice ili
hotimice, zaboravljaju da je nagon, čak i kad je riječ o
čovjeku, ono što upozorava na čovjekovu prirodnu
komponentu, na njegovo tvarno i tjelesno postojanje.
Ono što je nagonsko, osim što ponekad ruši, gradi
strukturu života prirodnih organizama omogućujući im
život. Čovjek je biće nagona kao što je i biće kulture,
stoga je pogrešno vjerovati da se kulturom mogu sublimirati
nagoni, ukoliko bi se pri tom mislilo da se kulturom
dokinu nagoni. Skloni smo vjerovati da se njome,
kulturom, može modificirati čovjekovo ponašanje usmjerujući
ga na pozitivno gradilačko djelovanje, a ne
na destrukciju.


LITERATURA


Fiddes, N., 2002: Meso. Prirodni simbol. Jesenski i
Turk, Zagreb.


Leiendecker, U., 2000: Hunter and Hunted. u: Blü


chel, Kurt G. Game and Hunting. Könemann,


Cologne.


Mayr, E., 1998: To je biologija. Znanost o živom svi


jetu. HPM, Zagreb.
Popović, D. (et al.), 2002: Lovački leksikon. Pop &


Pop, Zagreb.
Đikić, D. (et al.), 2001: Ekološki leksikon, Barbat, Za


greb.


Čovjek je prema Švobu (2002) “postao jedini proizvod
evolucije koji je sposoban usmjereno mijenjati
pravac evolucije, pa čak i svoju vlastitu. Govorimo o
kulturnoj evoluciji. No ona nije humanistička već postoje
pod čovjekovim utjecajem, opasnosti za opstanak
drugih živih bića, pa i za njega samoga” (Švob, 2002).


Na temelju svega iznesenog u ovom radu, razumije
se i iz literatutre, smatramo da lov, i napose lovstvo, nisu
oruđa te “nehumanističke evolucije”, da nisu izvor i
instrument destrukcije. Čak kad bi se lovstvo ukinulo,
a lov zakonom zabranio, duboko u čovjeku ostao bi nagon
za lovom, jer je to u njegovoj prirodnosti i društvenosti.
Suvremeno lovstvo nudi modus kojim lov nije ni
instrumentalno niti sadržajno element razaranja, nego
je važna poluga očuvanja i zaštite prirode. Stoga smatramo
da lov i lovstvo sasvim sigurno nisu u suprotnosti
sa zaštitom prirode, baš naprotiv; oni su mnogostruko
djelatni dio njezine zaštite.


Prihvatimo li da je uz ostale discipline i lovstvo djelatni
čimbenik zaštite prirode, nestat će potreba da na
primjer šumarska struka upozorava nadležna tijela Republike
Hrvatske za zaštitu okoliša, kako je neophodna
tijesna suradnja vitalnih disciplina u očuvanju naših
šuma, dakako ne samo zbog lova, koje je upravo šumarska
struka ljubomorno, uspješno i uzorno sačuvala
do današnjih dana. (Šumarski list, 2000).


Švob, T. 2002: Postanak, opstanak, nestanak. Izvori,


Zagreb.
Visković, N. 1996: Životinja i čovjek. Književni


krug, Split.


x x x 2000: Stav šumarske struke glede zaštite prirode s


posebnim naglaskom na šumski krajobraz, po


vodom osnivanja novog Ministarstva zaštite


okoliša i prostornog planiranja. (Pismo upućeno


18. veljače 2000. godine gospodinu ministru
Boži Kovačeviću). Šumarski list 1–2, str. 61–62.
SUMMARY : The authors of the article consider hunting is not as not
opposed to the protection of nature. On the contrary, if correctly perceived
and properly implemented, it can be a significant factor that contributes to its
protection. In the article the authors are not trying to justify hunting comprehensively,
but want to point at the inevitability of hunting as a relevant factor
in the historical development of mankind, taking into consideration some of
the criticism related to it. As already mentioned, the authors claim hunting as
one of the major factors of human development, not only at the biological and