DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 44 <-- 44 --> PDF |
T. Krznar, J. Čulig, K. Pintur, N. Popović, L. Štilinović: JE LI LOVSTVO U SUPROTNOSTI SA ZAŠTITOM . Šumarski list br. 3–4, CXXX (2006), 125-130 Za prvi problem, mogli bismo reći kako bi nas vezivanje samo uz problematiku lovstva na način da ono ne bi uzimalo u obzir problematiku zaštite prirode moglo dovesti do ekskluzivističkog gledanja. To je svakako daleko od naših promišljanja o djelatnosti koju pokušavamo opisati iz jednog neuobičajenog kuta razmatranja, a dakako na temelju toga i sukladnih razloga, za koje smatramo da podržavaju ispravnost naše tvrdnje: lovstvo nije u suprotnosti sa zaštitom prirode. Nije nam namjera davati neko sveobuhvatno opravdanje lovstva, to je s našeg stajališta izlišan posao, iako smo svjesni i opravdanosti određenih prigovora koji se upućuju lovu, lovstvu i napose lovcima, poglavito “lovcima”! Drugi problem elaboracije naše teme je metodološki. Naime, vrlo je nezhvalno govoriti o nekom problemu i pritom podrazumijevati neka gledišta tijesno vezana uz taj problem, a da pritom ne dođe do nesporazuma i različitog tumačenja istih pojmova. Jasno da je zbog toga potrebno uložiti dodatni napor u izlaganju tematike i argumentacije vlastitih teza, kako ne bi došlo do ekskluzivizma i jednostranosti. Mimo navedenog, a bitno za našu tezu, nastojat ćemo pokazati važnije probleme lovstva i njihovo očitovanje u suvremenom društvenom okviru, s posebnim naglaskom na zaštitu prirode. Dodatni razlog da raspravljamo o toj temi je vrlo malo govora o njoj, još manje se piše na stručnoj, a još manje na znanstvenoj razini. U konačnici moramo obrazložiti prihvatljivost razloga našeg uvjerenja zbog kojih smatramo da je lovstvo djelatni čimbenik u zaštiti prirode. BILJEŠKA O LOVSTVU – Note on hunting Pomalo nezahvalni podnaslov “Bilješka o lovstvu”, dali smo iz razloga što je ovdje riječ tek o jednom malom odsječku govora o lovstvu u društvenom kontekstu, a tada je primarno dati prikaz lovstva barem s nekoliko gledišta. U prvom redu, treba istaći bitno značenje lova za razvoj čovjeka. Naime, nije baš uobičajeno govoriti o lovstvu s teorijskog motrišta, tim više što se lovstvo (lov) smatraju praktičnim djelatnostima. Smatramo da dio pogrešne percepcije lovstva proizlazi i iz takvog gledanja na lovstvo. Ne naglašava se dovoljno važnost lova u razvoju čovjeka kroz povijest, a ta činjenica otvara novo područje proučavanja lova i promatranja odnosa prema lovu i lovstvu u suvremenom kontekstu. Dakle, tu problematiku, uobličenu u teorijsko proučavanje s naglaskom na vezi s društveno-humanističkim gledištima istraživanja mogli bismo nazvati teorijom lovstva. Nadalje, potrebno je pokazati mogućnosti lovstva u suvremenom društvenom i kulturnom okružju. I treće, dati etičku prihvatljivost ili moguću neprihvatljivost lova i lovne djelatnosti . S gledišta povijesti lovstva, sigurno nam je jako značajan trenutak kada čovjek prelazi od sakupljačkog na lovački način života. Razumljivo samo po sebi prije tog prelaska morali su se ispuniti značajni uvjeti: (1) čovjek je morao biti organiziran, što je pak uvjetovano određenom strukturom čopora; (2) morao je posjedovati neka znanja o oblicima života lovine i njihovim zasebnostima; (3) morao je posjedovati neko, ma koliko primitivno oružje, poput toljage, kojim je mogao usmrtiti lovinu, a u krajnjoj neprilici, od nje se mogao i obraniti. Kada je riječ o lovu kao načinu priskrbljivanja hrane i o ulozi “oruđa” u tom procesu, smatramo instruktivnim riječi N. Fi d d e sa koji kaže: “obično se tvrdi da je lov potaknuo i učinio neizbježne korjenite promjene ljudskih sposobnosti i oblika organizacije, kao i da se društveni uvjeti, pa čak i misli i ideje mogu izravno tumačiti iz oskudnih ostataka izumrlih zajednica. Nastanak civilizacije vežemo uz ovladavanje divljim, ne-ljudskim svijetom. Lov bi, slijedi argumentacija, mogao imati čak i veće značenje u evoluciji modernog čovječanstva od kasnijeg razvoja poljodjelstva” (Fides, 2002). Vidimo, da uz sve ograde, koje nismo htjeli izbjeći navodeći upravo citirani izvor, makar one donekle zamućuju misao koju želimo odaslati, autor ipak pridaje izvanredno značajnu važnost lovu i njegovoj ulozi u razvoju čovjeka. Usavršavanjem oruđa lov ima sve veće značenje u životu čovjeka, koji dobiva sve veću važnost opskrbljujući ga mesom, hranidbeno vrlo vrijednom namirnicom (Š vo b , 2002). Slijedeći lovinu, čovjek se širi kao lovac i u krajeve u kojima nije mogao živjeti kao sakupljač. Osim toga, loveći je počeo znatno usavršavati svoje motoričke, misaone i verbalne sposobnosti. Mnogi načini tog novog načina življenja zahtijevali su poboljšani sustav komunakcije, to jest govor (Mayr, 1998). Vidimo da je uloga lova u povijesti razvoja čovjeka neizostavna. Upravo možemo reći da je lov jedan od osnovnih čimbenika čovjekova razvoja, kako na biološkoj i evolucijskoj razini, tako i na duhovnom i kulturnom polju. Ipak, značaj lova u povijesti razvoja čovjeka još nije dovoljan razlog za održavanje lova u suvremenim društvenim okvirima. Lov je bio granični kamen čovjekova razvoja u vrijeme kada nije mogao uzgojiti hranu, tako da manje ili više bude neovisan o prirodi. Valja naglasiti i to, da je do pripitomljavnja divljih životinja, koje su kasnije mogle poslužiti za uzgoj, došlo preko djelatnosti lova (Ma yr, 1998). |