DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 32 <-- 32 --> PDF |
J. Zelić: PRILOG IZRAČUNAVANJU VRIJEDNOSTI DRVA NA PANJU (ŠUMSKA TAKSA) JEDNODOBNIH Šumarski list br. 3–4, CXXX (2006), 113-124 Za osamdesetpetogodišnju kitnjakovu sastojinu utvrđeno je da je prag rentabilnosti ili točka pokrića (TP) u šestdesetpetoj godini. Kl j u č n e r i j e či : postotak prirasta vrijednosti, sadašnja sječiva vrijednost sastojine, modelni normalitet, postotni udjeli krupnog drva po debljinskim klasama, cjenik, normativ za biološku reprodukciju i regeneraciju, šumska taksa, prag rentabilnosti ili točka pokrića. UVOD – Introduction Postotak prirasta vrijednosti volumena drveta na panju (p) važan je parametar pri obračunu vrijednosti šumskih sastojina određene starosti. Za izračunavanje postotka prirasta vrijednosti ili “šumskog kamatnjaka” (r = 1+0,0p) potrebno je poznavati vrijednost drvnih sortimenata sastojine (Cn) određene starosti (n) i početnu vrijednost (C0) koju predstavljaju troškovi osnivanja sastojine. Formula, koja se u praksi uptrebljava za izračunavanja vrijednosti šumske sastojine, glasi: Cn = C0 * 1,0pn Za određivanje vrijednosti drveta na panju (šumska taksa) postoji mnogo metodoloških pristupa. U knjizi “Računanje vrijednosti šuma i šumska statika” Kraljić , 1991 razmatra nekoliko metodoloških postavki te među inima i računanje vrijednosti jednodobnih sastojina po “školi čiste zemljišne rente” pa navodi: “Prema navedenoj “školi čiste zemljišne rente” računa se i tzv. prihodna vrijednost jednodobne šumske sastojine i tzv. “troškovna vrijednost jednodobne šumske sastojine”. I jedno i drugo računa se s tzv. šumskim kamatnjakom (1,0p). Kraljić, koji je pristalica induktivne metode računanja vrijednosti šumskih sastojina, to jest oplemenjenja uloženog novčanog kapitala i minulog rada u biološkoj reprodukciji šuma navodi: “Prosječna profitna stopa” za faktično ostvarenje gospodarenja najpouzdanije je mjerilo uspješnosti gospodarenja. Potočić, 1977 u knjizi “Ekonomika šumske privrede” navodi Barthinu formulu za izračunavanje šumske takse (kao odštete šumovlasniku za gospodarenje šumom) koja glasi: Š = (C / 1,0 p) – E, to jest Š je šumska taksa, C je tržišna cijena drva po m3 svih drvnih sortimenata sastojine, p je kamatna stopa (kamatnjak, profitna stopa), E su ukupni troškovi iskorištavanja šuma (sječa i izrada, šumski transport, utovar u vozilo). Potočić ne priznaje induktivnu metodu troškova biološke reprodukcije za cijenu drveta na panju ili šumsku taksu, te navodi: ”Šumska taksa ne predstavlja cijenu proizvodnje drveta u šumi na panju, ne predstavlja troškove proizvodnje drvne materije, ili drukčije rečeno, ne predstavlja troškove uzgajanja šuma. Šumska taksa je u svakom slučaju samo renta ili visina odštete koju ubire šumovlasnik za svaki kubni metar posječenog drveta, naravno u različitoj visini za razne sortimente. Šumska taksa ili cijena drveta na panju predstavlja samo ostatak koji se dobije, ako se od cijene drveta na tržištu odbiju troškovi eksploatacije šuma, uvećani za odgovarajući profit”. Istražujući ekonomske posljedice iskorištavanja šuma u pojedinim šumskim zajednicama Cestar i dr. koristili su tzv. metodu “varijabilnih troškova, (D.C.)”. Cilj je bio dobiti tzv. prag rentabiliteta ili točku pokrića (TP). U momentu točke pokrića ukupni prihod je jednak ukupnim troškovima, a čisti rezultat jednak je nuli. Samo kod većeg stupnja iskorištavanja kapaciteta ili većeg ukupnog prihoda od točke pokrića postiže se pozitivni rezultat, i to u visini pokrića. Točka pokrića računa se na sljedeći način: Za šumsku zajednicu Querco-carpinetum illyricum navodi se kako je točka pokrića u osamdesetoj godini (TP = 0,70 m3), što znači kako se s toliko volumena prosječnih drvnih sortimenata pokrivaju troškovi eksploatacije. U knjizi “Ekonomika šumarstva”, Sabadi, 1992., obrađuje se računanje vrijednosti šuma (vrijednost šumskih sastojina i šumskog zemljišta). U vrijednost šuma, osim vrijednosti drva i zemljišta, uključuju se i općekorisne vrijednosti šuma. Raspravljajući o različitim metodama utvrđivanja vrijednosti šuma autor navodi: “Dok drvna masa koja dolazi na tržište ima cijenu koja je rezultat ponude i tražnje, usluge općih koristi šuma ponajćešće nisu procijenjene te nisu svagdje jednako ni valorizirane. Gotovo je nemoguće u procjeni vrijednosti šuma utvrditi što je prihod, a što korištenje kapitala”. U navedenim primjerima izračunavanja vrijednosti šuma autor ističe važnost kamatnjaka, te kaže “kako je kamatnjak kapitalizacije uloženih sredstava (kapitala) u gospodarenju šumama znatno manji ispod oficijelnog gospodarskog kamatnjaka, te ako bismo gospodarenje šumama promatrali samo kroz rentabilitet ulaganja, vjerojatno bi to bio najskuplji i najnerentabilniji posao, iz kojeg bi kapital jednostavno pobjegao”. Prava vrijednost sastojine mjeri se cijenom drva na tržištu, tj. cijene sastojina rastu ili padaju s cijenama drva na tržištu, iako pri velikim kolebanjima cijena drva na tržištu, korelacija nije potpuno pozitivna ni konstantna”. |