DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2006 str. 27 <-- 27 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, B. Bradić, D. Husak: ŽUTA IMELA (Loranthus europaeus Jacq.) . Šumarski list br. 3–4, CXXX (2006), 101-111 4. RASPRAVA i ZAKLJUČAK - Discussion and Conclusion Na području UŠP Bjelovar intenzitet zaraze hrasta za njih povoljniji uvjeti. Isti trend uočen je i za bijelu lužnjaka žutom imelom značajno je veći nego intenzitet imelu na grčkoj jeli (Ts ope las i dr. 2004). zaraze hrasta kitnjaka. Imela je prisutna na 7 % pregledanih stabala lužnjaka i na 3 % pregledanih stabala kitnjaka. Najzaraženija gospodarska jedinica lužnjaka imala je 31 % zaraženih stabala, dok je za kitnjak to bilo 14 %. Prosječno su na zaraženim stablima lužnjaka bila 3 grma imele, a na kitnjaku 2 grma. Najveći zabilježeni broj grmova imele na jednom stablu lužnjaka bio je 22, a na kitnjaku 17. Budući da je žuta imela sekundarni štetnik, može se zaključiti da je lužnjak na istraživanom području ugroženiji od kitnjaka. Ipak, zaraza žutom imelom ovih hrastova značajno je manja nego na području UŠP Požega (I d ž o j tić i dr. 2005a), gdje je imelom zaraženo 14 % pregledanih stabala lužnjaka s pros- ječno 3,5 grma imele i 13 % pregledanih stabala kitnjaka s prosječno 2,5 grma imele na zaraženim stablima. Za obje UŠP postoje pravilnosti, odnosno pozitivna korelacija starosti stabala i zaraze imelom, te negativna korelacija nadmorske visine i zaraze hrasta kitnjaka žu- tom imelom. Također se iz rezultata istraživanja na području obje UŠP može zaključiti da na zarazu utječe i gustoća sklopa, jer su odsjeci s vrlo gustim i gustim sklopom značajno manje zaraženi od odsjeka s nepotpunim i prekinutim sklopom. To je i logično budući da su imele heliofilne vrste i da se otvaranjem sklopa stvaraju Bjelogorična bijela imela u Europi je vrlo rijetka na autohtonim hrastovima (Hegi 1981). U Hrvatskoj je od autohtonih hrastova zabilježena samo na hrastu kitnjaku i to upravo na području UŠP Bjelovar, Šumarija Garešnica, GJ Garjevica, u kojoj je 2,4 % pregledanih stabala kitnjaka na sebi imalo bijelu imelu. Osim već navedenih domaćina bijele topole, hrasta kitnjaka i običnog bagrema, bijela imela prisutna je na istraživanom području, uglavnom izvan šume, na slijedećim vrstama: Acer tataricum L., Aesculus hippocastanum L., Alnus glutinosa (L.) Gaertn., Betula pendula Roth, Carpinus betulus L., Crataegus monogyna Jacq. emend. Lindm., Malus domestica Borkh., Populus nigra L. ‘Italica’, P. ×canadensis Moench, Prunus avium (L.) L., P. domestica L., Pyrus communis L., Salix alba L., S. caprea L., Tilia cordata Mill. i T. platyphyllos Scop (Idžojtić 2003). Možemo pretpostaviti da imela neekonomičnom potrošnjom vode negativno utječe na biljku domaćina, posebice ako je intenzitet zaraze velik. U budućim istraživanjima trebalo bi utvrditi postoji li međuovisnost intenziteta zaraze hrastova kitnjaka i lužnjaka žutom imelom i stupnja oštećenosti stabala, kao što je to utvrđeno za bijelu imelu na običnoj jeli (Idžojtić i dr. 2005b). 5. ZAHVALA – Acknowledgement Zahvaljujemo Službi za ekologiju šuma, Hrvatskih šuma d.o.o. i rukovoditelju Službe mr. sc. Petru J u r je v i ć u , kao i prijašnjem upravitelju UŠP Bjelovar Antunu Pehačeku, dipl. ing., na podršci i odobrenju ovog istraživanja. Upravitelju UŠP Bjelovar Stjepanu 7. LITERATURA ArcView GIS, 2002: Environmental Systems Research Institute, Inc., version 3.3. Do m i t r o vi ć , D., 2003: Istraživanje utjecaja bijele imele (Viscum album ssp. abietis) na prirast stabala obične jele (Abies alba) u Gorskom kotaru. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Diplomski rad, 26 pp. Eliás, P., 1983: Biomass estimation of Loranthus europaeus coenopopulation in an Oak-Hornbeam forest. Mesures des biomasses et des accroissements forestiers. Orléans, 3–7 octobre 1983 Ed. INRA Publ. Eliás, P., 1985: K výskytu imelovcovitých (Loranthaceae) na Slovensku. Zpr. Čs. Bot. Společ., Praha 20: 128–132. E l i á s , P., 1988: Quantitative ecological analysis of a mistletoe (Loranthus europaeus Jacq.) popula Iveziću, dipl. ing. zahvaljujemo na odobrenju korištenja kartografskih podloga. Također zahvaljujemo djelatnicima svih šumarija koji su na terenu bilježili podatake o domaćinima i zarazi imelom te ustupili potrebne podatke iz gospodarskih osnova. References tion in an oak-hornbeam forest: discrete unit approach. Ecology (CSSR) 7(1): 3–17. El i á s, P., 1989: Size structure and sex ratio of a host- tree population of Loranthus europaeus mistletoe. Biologia (Bratislava) 44(9): 855–861. El i á s, P., 1997: A male-based sex ratio in mistletoes. Biologia (Bratislava) 52(1): 49–51. El i á s, P., 2002: Hostitel’ske dreviny imelovcovitych (Loranthaceae) na Slovensku. Bull. Slov. Bot. Spolocn., Bratislava, 24: 175–180. E t ting er, J., 1889: Upliv imele (liepak, Loranthus europeus) na prirast drva. Šum. list XIII: 169–172. Gl a t z el , G., 1983. Mineral nutrition and water relations of hemiparasitic mistletoes: a question of partitioning. Experiments with Loranthus europaeus on Quercus petraea and Quercus robur. Oecologia 56: 193–201. |