DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 8 <-- 8 --> PDF |
J. Franjić, Ž. Škvorc, A. Čarni: RASPROSTRANJENOST PANONSKOGA CRNOG GLOGA . Šumarski list br. 1–2, CXXX (2006), 3-8 REZULTATI ISTRAŽIVANJA, RASPRAVA I ZAKLJUČAK Results of Researches, Discussion and Conclusion Panonski crni glog (Crataegus nigra Waldst. et Kit.) je grm ili nisko stablo do 7 m visine s arealom u području Panonske nizine i susjednih dijelova Balkanskoga poluotoka (panonsko-balkanski florni element). Grančice su u mladosti vrlo gusto bijelo dlakave, kasnije ogole pa su crvenosmeđe do ljubičastocrvene. Trnovi su dosta česti, obično ispod 1 cm duljine. Lišće je trokutasto ili jajasto, dugo 5–8 cm i široko 4–7 cm, perasto usječeno, sa 7–13 oštro nazubljenih režnjeva. Gornja strana lista je ± dlakavo, a donja strana lista je gusto sivkasto i meko dlakavo. Peteljka je oko 2 (1–3) cm duga i dlakava. Lišće je prije opadanja crveno. Cvjeta u svibnju i lipnju s 10–14 cvjetova, gusto bijeličasto dlakavih. Cvijetovi su do 2 cm široki, bijeli ili crvenkasti. Prašnika ima 20 sa žutobijelim prašnicama i 5 tučkova koji su pri bazi srasli. Plod je okruglast, promjera oko 8 mm, pri sazrijevanju je crvenkast a kasnije crn, sjajan i sočan. Sadrži 3–5 uglastih koštunica. To je hidrofilna, heliofilna i entomofilna vrsta. Radi cvjetova i plodova često se sadi po parkovima i okućnicama, a uz vodotoke služi za sanaciju nasipa (sl. 6, Jovanović 1972). Rasprostranjena je na području Albanije, Češke, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Srbije i Crne Gore te vjerojatno Rumunjske (Jovanović 1972, Amaral-Franco 1968). Ekološki se ta vrsta razlikuje od ostalih europskih vrsta iz roda Crataegus. Pojavljuje se na plavljenim aluvijalnim staništima duž velikih vodotoka, na staništima topolovih šuma i šuma poljskoga jasena i hrasta lužnjaka. Obično tvori male sastojine u obliku sekundarnih hidrofilnih grmastih zajednica. Mi smo istraživali sastojine panonskog crnog gloga u poplavnom području koje je nešto udaljeno od glavnoga vodotoka rijeke Dunav, gdje nema intenzivnoga donošenja i odnošenja materijala. Na tome području zabilježena je asocijacija Euphorbio palustris-Crataegetum nigrae Čarni, Franjić et Škvorc 2004, koja se pojavljuje kao rubna zajednica hrastovih i topolovih šuma na poplavnom području (sl. 5). Vrsta C. nigra također se javlja sporadično u zatvorenim šumskim sastojinama iako tamo ne uspijeva dobro. Može se zaključiti da je ekološki optimum te vrste na šumskom rubu gdje tvori uske, zatvorene šumske rubove sprječavajući prodiranje različitih utjecaja iz nešumskoga područja dublje u šumu (Čarni i dr. 2004). Do sličnih zaključaka došli su i Ant i ć i dr. (1969) koji su utvrdili da u Dunavskom području često rastu interesantne sastojine vrste Crataegus nigra. One izgrađuju zajednice grmastih šumskih rubova na rubovima reliktnih hrastovih šuma. Predloženo je provizorno ime Crataegetum nigrae. Jovanović i dr. (1985) opisao je asocijaciju Crataego nigrae-Populetum albae na području Ada Huja. Te sastojine poplavljene su dva do četiri mjeseca. P a ra b uć s k i (1972) je zabilježila asocijaciju Crataego nigrae-Populetum albae u području Koviljskoga rita. Može se reći da asocijacija Euphorbio- Crataegetum dolazi na staništima na kojima poplava traje kraće razdoblje nego kod gore navedenih. Asocijacija Euphorbio palustris-Crataegetum nigrae sintaksonomski pripada svezi Alno-Quercion roboris Horvat 1950, redu Populetalia albae BR.-B1. ex Tschou 1948 i razredu Querco-Fagetea BR.-B1. ex Vlieger ex Vlieger 1937. U toj zajednici dominantna karakteristična vrsta dolazi u velikom broju i s velikom pokrovnošću, dok su ostale vrste relativno rijetke. Osim nje, vrste koje su značajno zastupljene su vrste sveza Al- no-Quercion roboris i Populetalia albae, kao što su: Rubus caesius, Fraxinus angustifolia, Rumex sanguine- us, Leucojum aestivum, Galium elongatum i dr. jČČ* Slika 5. Euphorbio palustis-Crataegetum nigrae na šumskom rubu Figure 5 Euphorbio palustris-Crataegetum nigrae on forest edge Slika 6. Dominantna vrsta Crataegus nigra Figure 6 Dominant species Crataegus nigra 6 |