DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 75 <-- 75 --> PDF |
došlice, g. François Guimonta, direktora Kanadske agencije za inspekciju hrane, započeo je radni dio stručnog skupa usvajanjem dnevnog reda, te izlaganjima. Tematika izlaganja podijeljena je u 9 poglavlja, koja su obuhvaćala sljedeća područja: – međunarodni standardi, konvencije i sporazumi – pristupi procjeni opasnosti od štetnih organizama – modeli procjene opasnosti od štetnih organizama – procjenjivanje ulaska štetnog organizma i njegova udomaćenja – procjenjivanje ekonomskih i okolišnih učinaka –– – – rizik vezan uz GMO procjena opasnosti od stranih agresivnih i korovskih vrsta upravljanje rizikom i komunikacija o riziku izvori informacija i edukacija novih procjenitelja ri zika. Navedenu tematiku obradilo je četrdesetak autora (priznatih stručnjaka iz područja procjene opasnosti od štetnih organizama, zaštite bilja, šumarstva i ekonomije) u 37 izlaganja, 21 postera, 12 praktičnih zadataka (vježbi), te 2 terenske prezentacije. Međunarodni standardi, konvencije i sporazumi Procjena opasnosti od štetnih organizama (PRA) je proces procjene bioloških i/ili drugih znanstvenih i ekonomskih dokaza koji ukazuju da li je određeni organizam štetan, odnosno da li isti treba biti stavljen pod nadzor, te jačine fitosanitarnih mjera koje je potrebno primijeniti za njegovo suzbijanje. Polazne točke procjene opasnosti od štetnih organizama nalaze se u međunarodnim standardima i konvencijama (IPPC – Konvencija o zaštiti bilja, CBD – Konvencija o biološkoj raznolikosti), te trgovinskim sporazumima (WTO – SPS – Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera). Temeljni međunarodni dokument na kojemu počiva procjena opasnosti od štetnih organizama je Međunarodna konvencija o zaštiti bilja, odnosno Međunarodni standardi za fitosanitarne mjere (ISPM) koji su proizašli iz iste, a za provedbu odrednica Konvencije odgovorna je nacionalna organizacija za zaštitu bilja. Područje procjene opasnosti od štetnih organizama pokriveno je s više međunarodnih standarda (ISPM No. 1, No. 2, No. 3, No. 5, No. 11, No. 21), no tri su ključna za primjenu i provedbu procjenu opasnosti od štetnih organizama, a to su ISPM No. 2, ISPM No. 11 i ISPM No. 21. Ovi međunarodni standardi predstavljaju samo vodič za primjenu procjena opasnosti od štetnih organizama i nisu obvezujući za potpisnice Konvencije, za razliku od odrednica WTO – SPS Sporazuma koji je obvezujući, kao i odrednice Konvencije o biološkoj raznolikosti, ali koje primjenu ISPM, sukladno IPPC-u, vrednuju kao dovoljnu mjeru zaštite od širenja štetnih organizama. Sukladno odrednicama ISPM No. 11 svaku procjenu opasnosti od štetnih organizama možemo podijeliti u 6 osnovnih poglavlja: – uvođenje (initiation) – procjena opasnosti od štetnog organizma (pest risk assessment) – upravljanje (suzbijanje) štetnim organizmom (pest risk management) – monitoring i revizija fitosanitarnih mjera (monitoring & review of phythosanitary measures) – dokumentacija (documentation) – komunikacija o riziku (risk communication) Pod uvođenjem se podrazumijeva određivanje da li je određeni organizam štetnik, vektor za štetni organizam ili ima potencijal da postane štetnik ili vektor za štetni organizam, a sve može biti inicirano s jednog od sljedeća tri gledišta: štetnik, vektor ili smjernica (politika). Procjena opasnosti od štetnog organizma obuhvaća određivanje vjerojatnosti unošenja i udomaćenja štetnog organizma, te mogućnosti njegova daljnjeg širenja, uz sagledavanje potencijalne izravne / neizravne ekonomske važnosti. Kao rezultat procjene opasnosti od štetnog organizma isti se svrstava u jednu od kategorija: karantenski štetni organizam ili nadzirani nekarantenski štetni organizam. Prilikom upravljanja štetnim organizmom posebnu je pozornost potrebno obratiti stupnju rizika, informacijama kojima se raspolaže, prihvatljivosti određenog rizika, te mogućnostima upravljanja rizikom, odnosno mogućnostima suzbijanja štetnih organizama. Odluka o suzbijanju štetnog organizma treba biti donesena na transparentan način, na temelju stručnih, tehničkih i znanstvenih informacija, uvažavajući ostale čimbenike (politički, sociološki, kulturni i sl.). Naravno da je nad štetnim organizmom potrebno provoditi stalan monitoring (survey), te ukoliko se promijene neki čimbenici i nove informacije postanu dostupne, potrebno je provesti reviziju upravljanja rizikom, te sve navedeno dokumentirati i voditi evidenciju o svim aktivnostima tijekom procjene opasnosti od štetnih organizama i donošenju odluka, uključujući i izvore informacija. Proces procjene opasnosti od štetnih organizama potrebno je provoditi na transparentan način i po završetku istoga potrebno je s rezultatima upoznati sve zainteresirane strane u zemlji i regiji (međunarodna razina). |