DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 31 <-- 31 --> PDF |
S. Golubić: PERSPEKTIVE I MOGUĆNOSTI ODLAGANJA OTPADA NA PODRUČJU MEĐIMURSKE Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-6 Bit će vrlo teško napraviti pomak od otvorenih su, deponirati (odlagati) otpad koji inače ne može smetlišta do rada sanitarnog odlagališta, potpuno baciti u svoje kante, zbog veličine ili količine. opremljenog, u jednom koraku. Stoga treba predvidjeti proces transformacije, u kojem se praksa odlaganja na smetlišta postepeno poboljšava, a postojeće lokacije postepeno saniraju. Metoda konačnog odlaganja nekorisnog i neopasnog komunalnog otpada, koji najviše odgovara zemljama u razvoju, je skoro uvijek odlaganje na regionalnom odlagalištu u kombinaciji s ostalim popratnim sadržajima (reciklažna dvorišta, kompostane, pretovarne stanice). 2. Po svojim gabaritima upravo se deponija Totovec nametnula kao najsretnije rješenje za privremeno županijsko odlagalište koje se sa najmanjim brojem preinaka može prilagoditi zahtjevima za prihvatljivijim odlaganjem otpada. Procjena je da odlagalište u Totovcu može još desetak godina poslužiti svrsi, a u kojem periodu treba definirati i realizirati trajno rješenje problema sakupljanja otpada u Međimurju. Odlagalište “Totovec” privremeno postaje regionalno odlagalište jer je započelo s primjenom potrebnih mjera glede zaštite okoliša te će uz provedeni postupak sanacije služiti za daljnje odlaganje još deset godina. Županija treba iskoristiti ovo razdoblje transformacije i privremenog odlagališta, kako bi svi zajedno naučili ispravno gospodariti otpadom koji nastaje na području županije. U tom razdoblju prioritetno je uz sanaciju svih lokalnih odlagališta i površina onečišćenih otpadom započeti izgradnju regionalnog odlagališta. 3. Sva se lokalna odlagališta neće sanirati istom brzinom te će to zahtijevati u prijelaznom razdoblju tzv. pretovarne stanice. To su lokacije gdje se otpad skuplja prije transporta do konačnog odlaganja i lokacije gdje se mogu skupljati i ostale vrste otpada (odvojeno skupljene vrste otpada koje se mogu reciklirati). Najbolje je da to budu dosadašnje službene deponije/odlagališta, s obzirom da za njih već postoje transportne rute i obračunati troškovi, stanovništvo je naučeno na njih i puno će se lakše ishoditi potrebna dokumentacija. U tu svrhu treba iskoristiti ona odlagališta koje u ovom trenutku posjeduju minimum opremljenosti: da su ograđena i da postoji određena mehanizacija za pretovar. Isto tako predlaže se u cilju smanjenja široko rasprostranjenog bacanja otpada uz putove ili na divlje deponije te za stanovništvo koje u ovom trenutku nije uključeno u organizirani odvoz, uvedu (postave) kontejneri na divlje deponije nakon njihovog čišćenja (sanacije). Time će se omogućiti barem djelomično zadržavanje odbačenog otpada te smanjiti mogućnost daljnjih negativnih utjecaja na okoliš ili zdravlje. Na taj će se način stvoriti i temelji za tzv. javne centre za reciklažu koji će predstavljati mjesta gdje široka javnost može, u kontroliranom proce- Prestankom “rada” pojedinih odlagališta odnosno njihovim zatvaranjem javlja se potreba za što jeftinijom i kvalitetnijom sanacijom prostora bivše deponije s konačnim ciljem prenamjene prostora dotadašnjem odlagališta. Na saniranim površinama potrebno je uspostaviti efikasni i stručni monitoring kako bi se izbjegle nepredviđene situacije ili da bi se spriječila ponovna degradacija već saniranog prostora. Umanjenje negativnih utjecaja odlagališta otpada na okoliš i zdravlje postiže se uglavnom smanjenjem odlaganja biorazgradivog otpada, primjenom recikliranja otpada te biološke i tehničke obrade otpada s proizvodnjom energije. Primjena tih naprednih tehnologija ujedno se smanjuje i emisija stakleničkih plinova (metan) kao uzročnika globalnih klimatskih promjena. Stoga treba što prije započeti sa sanacijom i biološkom rekultivacijom postojećih odlagališta i usvajanjem programa cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. 4. Nakon završnih radova na sanaciji potrebno je spomenuti sloj stabilizirati i fiksirati na najjednostavnim ji način – izborom biljnih vrsta koje će povezati strukturne agregate tla do završnog slijeganja. Izbor primarne vegetacije u potpunosti mora biti pod- ređen ovom cilju. Nakon što se konstatira da više ne postoji opasnost od erozije, klizanja tla ili drugih neželjenih pojava, vegetacija se može izabrati isključivo prema estetskim i krajobraznim kriterijima. Bez obzira kakvi načini sanacije bili primijenjeni rekultiviranje mora predstavljati nedjeljivi i krunski dio zahvata. Zbog značajnih problema zaštite okoliša u cjelini s kojima su suočene, vlasti na području županije moraju izdvojiti velike iznose za zaštitu okoliša, a sve se to događa u trenutku kad smo izloženi velikim gospodarskim poteškoćama. Stoga je vrlo važno ne dopustiti rasipanje ovih ograničenih sredstava, već hitno odrediti : hitno odrediti prioritete prioriteteprioritete: Ž smanjenje nastajanja otpada, Ž poticanje recikliranja, Ž korištenje odgovarajućih biotehnoloških procesa s ciljem prerade organskih komponenti otpada, Ž sigurno i po okoliš pouzdano konačno odlaganje otpada, Ž tretman građevinskog otpada, Ž rješavanje problema otpadnog mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Uspješan razvoj projekata moguć je jedino usredo točenjem na bitne probleme koje valja riješiti, a potom utvrditi kreativne mogućnosti i pristupe njihovom rje šavanju na najučinkovitiji način u okviru raspoloživih |