DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 30 <-- 30 --> PDF |
S. Golubić: PERSPEKTIVE I MOGUĆNOSTI ODLAGANJA OTPADA NA PODRUČJU MEĐIMURSKE . Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-6 vrijednosti, pogotovo ako se radi o potpuno novoj namjeni postojećeg prostora (parkovno oblikovanje). Iz ekoloških razloga te da bi se postigla što prirodnija vegetacija prilagođena novim uvjetima, mogu se dijelovi površine odlagališta prepustiti prirodnom slijedu biljaka. Sastav vegetacije u tom se slučaju oblikuje prema biljkama i dijelovima biljaka koje su donesene s tlom te sjemenja dospjelog iz okoline. Takav je sastav pogotovo u početku podložan velikim promjenama. Sve se biljne zajednice u našem području, ako su prepuštene same sebi, razvijaju u šumovite formacije, a u pravilu su to mješovite šume s naglaskom na bjelogorično drveće. Za sjetvu i sadnju biljaka mogu se primjeniti one vrste koje posjeduju određene tehničke karakteristike korjenskog sustava. Prilikom konkretnog izbora drveća i grmlja, koje će se od navedenih odabrati kao najpovoljnije, prioritet treba dati pionirskim i brzorastućim vrstama, a to su: breze, vrbe, johe, trepetljika. Vrste grmlja i drveća odabiru se prema okolnoj šumskoj zajednici, što je garancija uspješnosti sadnje i manjeg narušavanja izgleda krajolika. Sastav vegetacije mora se formirati tako da u cijelosti popuni ekološki profil tla, na kojem se najčešće podižu pionirske šumske vrste koje mogu popraviti stanište. Pošto obavi svoju funkciju, takva šuma može kasnije ustupiti mjesto vrednijim vrstama koje grade trajnu šumu. Mješovite kulture imaju niz prednosti – potpunije iskorišćuju proizvodni potencijal staništa te pod istim uvjetima imaju veću opću produktivnost. Izbor je sveden na one vrste za koje se zna da su vrlo skromne sa svojim zahtjevima prema staništu, osim toga brzo rastu, dobro štite tlo od erozije i dekorativne su. Sve vrste drveća i grmlja koje se mogu saditi moraju biti dobro formirane u rasadniku. Podignuta vegetacija ne smije se nakon osnivanja prepustiti sama sebi, nego je treba tijekom njenog života njegovati, a to znači imati utjecaja na strukturu vegetacije, kvalitetu, stabilnost, prirast i dr. Kad govorimo o njezi, ne misli se samo na njegu biljke već cjelokupnog biotopa, odnosno cjelovitog eko-sistema. Određene dijelove treba ostaviti nepokošene jer mnoge životinjske vrste prezimljuju u odrvenjelim izdancima travnatih biljaka. Kad se namjeravaju poduzeti radnje ponovnog rekultiviranja postojeće stanje potrebno je kartirati, vrednovati i obuhvatiti kod budućih mjera rekultiviranja. Jedna od važnih mjera je i vođenje nadzora (monitoringa) u toku izvođenja radova i nakon završetka biološke sanacije, a koji će obuhvatiti kakvoću voda, zraka, prirast i strukturu primijenjenih biljnih vrsta, stabilizaciju i kvalitetu tla, stvaranje humusa, odnosno praćenje i postavljanje mjernih instrumenata u okvirima cijelog novonastalog eko-sistema. Ovako prikupljeni podaci imaju nezamjenjivu ulogu kod nekih novih bioloških sanacija. 6. ZAKLJUČAK Međimurje kao jedno od najrazvijenijih područja u Hrvatskoj, tokom posljednjih dvadesetak godina, ubrzano proživljava ciklus intenzivnih promjena. One su prvenstveno povezane sa tendencijama unutar populacije stanovnika, već su viđene u razvijenim zemljama, te kao takve sa predvidivom dinamikom i posljedicama. Prvobitne deponije bile su najbliže poljoprivredne parcele ili najbliže šume. Desetljeća ovako sistematiziranog “zbrinjavanja” izazivaju sve jače reakcije samih korisnika koji ukazuju na neodrživost dosadašnjeg načina gospodarenja otpadom i potrebu za što hitnijim intervencijama. Raspored neuređenih deponija u potpunosti odgovara lokacijama naselja kako po mjestima i broju lokacija tako i po količinama nerazvrstanog otpada na spomenutim deponijama. Previranja unutar prostora naselja često uklanjaju razgraničenja kojima su odlagališta opasna i odvojena od samih mjesta. Zahvaljujući takvim procesima problemi prisutni unutar deponija postaju problemi prvo najbližih susjeda, a zatim i čitavog mjesta. Iako ne treba negirati određene napore, imajući u vidu ekonomsku snagu općina gradova i potrebna i ii gr sredstva koja treba izdvojiti da bi se problem postupa i se nja s komunalnim otpadom dobro riješio, odnosno da od mogućeg ugrožavanja i onečišćenja budu zaštićeni svi vitalni resursi okoliša, u situaciji kada se proces rješavanja problema odlaganja komunalnog otpada u općinama i gradovima nalazi u različitim fazama, krajnji je zaključak da se ovaj proces odvija presporo i s nezadovoljavajućim rezultatima. Dosadašnji zakonski propisi o postupanju s komunalnim otpadom u nadležnosti jedinica lokalne samouprave i uprave (općina i gradova), uglavnom su shvaćeni prvo, samo kao skupljanje, transport i odlaganje komunalnog otpada i drugo, kao neophodnost da svaka općina ili grad mora izgraditi svoje odlagalište. U ovakvoj situaciji orijentacija na izgradnju zajedničkog regionalnog odlagališta ne može biti sporna, s obzirom da je u tu orijentaciju ugrađena i racionalnost i mogućnost bržeg rješavanja problema. 1. Sagledavajući postojeću situaciju odlaganja otpada, točnije stanje odlagališta, sva odlagališta morat će se hitno sanirati i rekultivirati. Broj postojećih odlagališta treba smanjiti grupiranjem za više jedinica lokalne samouprave (općine i gradove), proglasiti ono koje je najbolje za regionalno, zatvaranje i rekultivacija ostalih. |