DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 29 <-- 29 --> PDF |
S. Golubić: PERSPEKTIVE I MOGUĆNOSTI ODLAGANJA OTPADA NA PODRUČJU MEĐIMURSKE Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-6 Djeteline dobro podnose sušu, a trave prekomjernu vlagu. Odabir stoji na onim vrstama koje brzo rastu, imaju dugačko i razgranjeno korijenje, koje se mogu prilagoditi kvaliteti tla i klimatskim prilikama te one koje se prirodno pojavljuju na ovom području. Predlaže se mješavina sjemena od sljedećih vrsta trava i djetelina: Trifolium, Carex, Plantago, Rumex, Agropyron, Ononis, Inula, Artemisia, Nardus. Iz ekoloških razloga predlaže se da se koriste manje količine sjemena, da bi se pojačala pojava trava koje su primjerene staništu, jer će se one i bez posebnog sijanja same pojaviti. To će se sjeme naći u tlu ili će doletjeti izvana, iz okolnog prostora. Sjetvu djetelinsko-travnih smjesa treba obaviti ujesen zbog jesenskog kišnog maksimuma, ali i zbog efekta busanja (umnožavanja) trava. Sjetva (do 2 cm dubine) najbolja je strojevima, ali ako su problem nagibi može i ručno. Prilikom sjetve ne bi smjelo biti mikrodepresija, nakon sjetve poželjno je valjanje i blago kišenje. Trave i djeteline pozitivno reagiraju na proljetno drljanje, mjeru kojom se potiču na umnožavanje. Da bi se spriječilo nastajanje erozijskih procesa potrebno je zajedno s radovima na izgradnji, uz sjetvu trava i prizemnog raslinja, započeti sa pripremama za sadnju grmlja i drveća. Biljke kao dijelovi flore najbolje zaštićuju tlo od negativnih utjecaja prirodnih sila te je sa sjetvom djetelinsko-travnih smjesa potrebno je kombinirati sadnju grmlja i drveća. Vrba kao pionirska vrsta u spriječavanju nastajanja erozije površina odlagališta stvara preduvjete za rast i razvoj ostalih biljnih vrsta. Osnovni princip kod sadnje vrbovih reznica je da se one uzimaju za sadnju u vrijeme vegetacijskog mirovanja, kad su bez lista, a njihovom sadnjom i dolaskom u tlo počinje vegetacija. Vrbova reznica treba mnogo svjetla, sadi se debljim krajem postavljenim u tlo tako da veći dio reznice ostaje u tlu – ukupno 2/3 dužine. Razvojem korijenovog sustava vrba počinje vezati čestice tla i tako spriječava odnošenje površinskog sloja tla. Vrbe kao biljne vrste općenito pod- onose više vode, tako da će dobr dobrdobro uspijevati na području gdje je veća vlažnost zrakaii tla tlatla.. Korisno djelovanje sadnje vrbovih reznica očituje se u spriječavanju odronjavanja zemljanog materijala, smanjenju brzine vode koja teče niz padinu, zadržavanju oborina i na taj način povećava se vlažnost zemljišta. Otpalo lišće vrbe stvara humus, svojom sjenom štiti mlado bilje i nejako raslinje od naleta i udara vjetra. Kod osiguravanja i učvršćivanja kosina vrbovim sadnicama – reznicama mogu se upotrijebiti slijedeće vrste vrba: Salix caprea L., Salix purpurea L., Salix alba L.. Kod sadnje živica, svakih 20,00 m unutar slojeva primijeniti drugu biljnu vrstu. Razmak između redova neka iznosi 3 m. Zaštitna gradnja primjenjuje se na onim mjestima gdje je došlo ili može doći do brzog odnošenja tla. Ova vrsta gradnje upotrebom sjemena i ostalih načina sadnje ispunjava površinu (pokriva tlo) i tako štiti od štet nog djelovanja površinskih voda, osim toga zaštićuje tlo od udara kiše, tuče i vjetra. Uz spomenutu sadnju trava i djetelina te sadnju vrbovih reznica potrebna je i dopunska, naknadna gradnja. Njome se popunjavaju prazni prostori između slojeva živica. Ovime se osigurava početna vegetacija koja će kasnije biti nadopunjena prirodnim putem. Sastoji se od sjetve sjemena drveća ili sadnje sadnica pionirskih vrsta. Površina odlagališta mlad je ekosustav u prijelaznom razdoblju, stoga prve biljke naseljavaju golu zemlju i stabiliziraju tlo, dodaju hranjiva i sprečavaju daljnje pogoršanje stanja. Biljke koriste jedini održivi izvor energije u našem ekosustavu – sunčevu energiju. Ekosustavi s vremenom sazrijevaju i postaju sve složeniji. Danas prilikom sadnje drveća u prvom planu stoje utjecaji evapotranspiracije i uklapanje odlagališta u smislu zaštite okoliša i okolnog krajolika. Iz tog se razloga drvenaste biljke, drveće i grmlje, obično sade u grupama ili u obliku poljskih živica. Struktura vegetacije tj. poredak pojedinih vrsta te njihov međusobni odnos ovise o prevladavajućim lokalnim uvjetima, a strukturiranje vegetacije mora se provesti tako da se odlagalište uklapa u okolni krajolik. Dodatna važna funkcija sađenja vegetacije je zaštita od erozije, što znači da se na strmim kosinama slijed vegetacije mora pojačati, ako ta područja nisu potpuno zasađena biljem. Prijelazi s ravnijih na strmije nagibe moraju se također zasaditi vegetacijom jer se tamo zadržava voda. Najveći broj odlagališta nadvisuje svoju okolicu, stoga se preporuča da se u predjelu kupole i na gornjim nagibima sadi niže drvenasto bilje, kako se odlagalište zbog visokorastućeg drveća ne bi još više “optički” povisilo. Drveće koje se izabire za sadnju određuje se prema uvjetima tla na odlagalištu i klimatskim uvjetima za pojedino područje. Prilikom odabira treba uzeti u obzir da se kod odlagališta u pravilu radi o staništima sa siromašnijom ponudom vlage, nego što je to slučaj s prirodnom opskrbom vlagom u odgovarajućoj okolini. Zato biljke koje su navikle na mokra staništa u ovim uvjetima venu. Budući da se na površini odlagališta unatoč intenzivnoj obradi tla, ipak manje-više radi o sirovom tlu, uvenut će i osjetljivije vrste drveća (bukva, smreka). Treba spomenuti da se to odnosi i vrijedi sa mo za prvu sadnju. Iz ekoloških razloga na odlagalištu uu se smiju koristiti samo autohtone vrste, pri čemu seu okviru mogućnosti treba oslanjati na odgovarajuću “potencijalnu vegetaciju”. Ponekad se od toga mora odstupiti zbog specifičnih okolnosti i posebnosti odlagališnih površina. Vrste koje nisu domaće mogu se upotrijebiti samo u izuzetnim slučajevima, ali uz prethodnu konzultaciju s nadležnim službama za zaštitu prirode i okoliša u županiji. U pojedinim bi se slučajevima strano drveće moglo saditi zbog svoje nezahtjev a s nosti i osobina da poboljša tlo ili izuzetnih ukrasnih ti i |