DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 28 <-- 28 --> PDF |
S. Golubić: PERSPEKTIVE I MOGUĆNOSTI ODLAGANJA OTPADA NA PODRUČJU MEĐIMURSKE . Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-6 osnovni sloj (inertni materijal) sloj za skupljanje odlagališnog plina (šljunak, pije sak, lomljeni kamen) nepropusni sloj (glina, HDPE folija) drenažni sloj (pijesak ili šljunak) sloj zemljišta potreban za rekultivaciju sjemenski i sadni materijal za rekultivaciju 5.1. Brtvljenje odlagališta Procjedne vode odlagališta smatraju se zagađenim vodama i kao takve moraju se prije ispuštanja obraditi. Procjednim vodama mora se gospodariti tako da se spriječi onečišćavanje podzemne i površinske vode. To se najbolje postiže oblaganjem dna i stranica odlagališta, te izgradnjom i radom uređenog sustava za skupljanje/ odvođenje procjednih voda. Brtvljenje treba spriječiti prodiranje oborinske vode u tijelo odlagališta i ulaz deponijskog plina u sloj za rekultiviranje. Pouzdani sustav brtvljenja osigurava izdvajanje prostora odlagališta od okoliša, tako da se emisija procjednih voda i deponijskih plinova može što više kontrolirati. Brtvljenjem odlagališta razvoj vegetacije ostaje u velikoj mjeri neovisan od zbivanja u tijelu odlagališta. Ograničavajući faktor za vegetaciju predstavlja ograničeni prostor za rast korijenja u dubinu, a kao moguća posljedica javlja se nedovoljna opskrba vodom i nedovoljna postojanost drveća u poodmaklim razvojnim fazama. Odlaganje otpada na odlagalištu “Totovec” vršit će se po metodi kazete tj. odlaganje otpada unutar prije izrađenih ograđenih prostora kazeta. Prije samog punjena otpadom treba izvesti temeljni brtveni sloj. Temeljna brtva izvest će se vodonepropusnim slojem tj. glinom ili bentonitnim tepihom i HDPE folijom s drenažnim sustavom za procjedne vode te sustavom za otplinjavanje. Izvest će se kombinacija prirodne i umjetne brtve. Nakon izgradnje temeljne brtve može uslijediti punjenje otpadom. Treba težiti da otvorenih površina u toku rada samog odlagališta bude što manje. U području nagiba treba čim prije je moguće postići konačni oblik odlagališnog tijela, da bi se mogla djelomično staviti površinska brtva i sloj za rekultiviranje. 5.2. Biološka rekultivacija Planiranje mjera za rekultiviranje odvija se u pravilu puno prije nego što ih se počne provoditi i to od trenutka kada u pravilu još ne postoje saznanja o zemljanom materijalu kao polaznoj veličini za uspjeh rekultiviranja. To nam s jedne strane omogućava da planiramo unaprijed i mogućnost prilagodbe, jer je vremenski razmak između planiranja i provedbe velik. Takvim pristupom dobivamo mogućnost za prikupljanje iskustva koja se zatim uzimaju u obzir kod daljnjeg planiranja i provedbe. Odabir i primjena pojedine metode rekultiviranja odlagališta otpada ovisi o vrsti otpada, načinu sanacije, veličini degradirane površine te prirodnim i kulturnim vrijednostima i obilježjima krajolika. Osnovni princip rekultiviranja je u meliorativnom smislu stvoriti supstrat koji permanentno opskrbljuje vegetaciju vodom, zrakom i hranjivim materijama. U biljnom svijetu zahvaljujući evoluciji, prirodnom odabiru i odgovarajućim prilagodbama, postoji bogatstvo anatomskih, morfoloških i fizioloških osobina, te su granice opstanka biljaka razmjerno vrlo rastezljive obzirom na uvjete podneblja, staništa i na ostale abiotske i biotske ekološke činitelje, što je i osnovni preduvjet planskom pristupu ozelenjavanja degradiranih područja. 5.3. Sloj za rekultiviranje Cilj ekološkog uklapanja odlagališta u okoliš govori u prilog tome da se tlo za sloj za rekultiviranje po mogućnosti uzme iz bliže okolice. Na taj način povećavamo vjerojatnost da će se na duži rok moći razviti zajednice biljaka koje su tipične za to područje. To nije uvijek lako u uvjetima gdje tla nema u neposrednoj blizini. Iskopavanje tla u neposrednoj blizini ne može doći u obzir budući bi se tim učinila biološka i ekološka devastacija tla. Stoga je najpovoljnije u neposrednoj blizini odlagališta napraviti deponij zemljišta na koji bi se moglo dovoziti tlo s zemljišnih iskopa na drugim gradilištima. Prikladan je gornji sloj tla dubine 40–50 cm kojeg bi trebalo prenijeti i odložiti na jedno ocjedito i pristupačno mjesto. Iz razloga uštede troškova prilikom nabave pokrovnog materijala sve se više teži k upotrebi biokomposta ili taložnog mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. S obzirom da se radi o materijalima s visoko organskim tvarima, njihova primjena preporuča se samo blizu površine, da se izbjegne anaerobno raspadanje (truljenje) zbog nedostatka kisika (Ne u m an n , 2000). 5.4. Biološka sanacija Nakon što stacioniramo sloj za rekultiviranje na površinu odlagališta, treba što prije na površini odlagališta formirati vegetacijski pokrov. Na unešenom i na neki način sterilnom tlu nemoguće je odmah uzgojiti najjače razvijene biljne zajednice. Do visoke šume dolazimo postepeno. Tek ćemo nakon deset do dvadeset godina moći odabrati vrste prema okolnoj šumskoj zajednici. Isto tako znamo da je za razvoj drveća i grmlja, kako bi ono moglo izvršavati gore spomenutu ulogu, potreban određeni vremenski period. Kroz taj period ostaje nam da u prvo vrijeme osiguramo površinu te stabiliziramo i zaštitimo tlo sjetvom djetelinsko-travnih smjesa. Razlog ovog odabira leži u tome što trave brzo rastu i brzo se razmnožavaju te čine gust nadzemni pokrov i gustom mrežom korijenja vežu tlo. Kombinacija trava i djetelina povećava sposobnost melioracije tla. S druge strane djeteline imaju duže korijenje od trava, otporne su na sušu i obogaćuju tlo dušikom. |