DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 24 <-- 24 --> PDF |
S. Golubić: PERSPEKTIVE I MOGUĆNOSTI ODLAGANJA OTPADA NA PODRUČJU MEĐIMURSKE . Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-6 otpada često su nepotpuni, s velikim razlikama u načinu prikazivanja. Podaci o drugim načinima postupanja s otpadom, osim odlaganja (deponiranja) ne postoje. Odvajanje i recikliranje otpada još uvijek se premalo primjenjuju dok termički postupci obrade otpada nisu u primjeni. Pojedinačni apeli za što hitnijim i kvalitetnijim intervencijama najčešćajčešće ee s sse ee povezuju s previsokim iznosima zahvata koji iij s sse ee n nne ee mogu isfinancirati (obzirom na broj odlagališta) iz lokalnih ili regionalnih izvora. Ovakva obrazloženja dovode do apsurdne situacije u kojoj su jedine konkretne akcije djelo malih skupina entuzijasta, lokalnog su karaktera i globalno nemaju značajniji utjecaj na sliku stanja u prostoru. Sadašnja situacija u Međimurju može se okarakterizirati lošom praksom u postupanju s otpadom, s rizikom po ljudsko zdravlje i okoliš. Ključni problemi su velika količina skupljenog otpada i njegov daljnji rast, onečišćenje okoliša isključivim korištenjem odlagališta, što nosi sa sobom gubitak poljoprivrednog i građevinskog zemljišta i ugrožavanje bioraznolikosti, onečišćenje okoliša neadekvatnim skupljanjem i odlaganjem te emisije onečišćenih komponenti u zrak, onečišćenje podzemnih voda, velik broj neodgovarajućih odlagališta te daljnji rast broja i površina onečišćenih otpadom. Najveći problem u području gospodarenja otpadom predstavlja odlaganje, a mogu se izdvojiti sljedeći problemi: nijedno odlagalište ne odgovara propisima predvi đenim za odlaganje otpada, koji su definirani važe ćim pravilnicima ili propisima EU, postojeća odlagališta bez lokacijske su, građevinske i uporabne dozvole, popunjene i pred zatvaranjem, na odlagalištima nema odgovarajuće mehanizacije, odlaganje se vrši bez prethodnog tretmana otpada, odvajanje otpada vrši se od strane neovlaštenih fi zičkih osoba. Analiza rasporeda odlagališta unutar prostora županije obzirom na pedološka i hidrološka obilježja ukazala je da se kvalitetna sanacija može provesti u tri istovremena koraka: 1. sanacijom postojećih, 2. prilagodbom dosadašnjeg odlagališta Totovec kao prijelaznog rješenja, 3. otvaranjem regionalnog odlagališta koje će zadovoljiti propisane standarde. Krunski dio svake od navedenih sanacija, koji će označiti kvalitetu same sanacije je biološka rekultivacija čiji je cilj uklopiti prostor odlagališta u okoliš i dati mu određenu namjenu u prostoru. Problematici rekultiviranja površina odlagališta otpada kod nas se ne pridaje dostatna pažnja. Porastom ekološke svijesti i značenja očuvanja prirode i kvalitete okoliša uviđa se neizbježnost rješavanja ove problematike. Kako su odlagališta otpada s vizualno-estetskog aspekta velike “rane u prirodi” i umanjuju ekološku-estetsku vrijednost krajolika i to je razlog što se o problematici rekultiviranja površina odlagališta otpada mora voditi veća briga. Rekultivacija površina odlagališta otpada predstavlja temeljnu komponentu u cjelokupnoj problematici sanacije odlagališta. Sam postupak rekultiviranja do konačne namjene novog prostora traje određeno vremensko razdoblje s obzirom na izmijenjeno stanište i potrebne uvjete za život, koje treba uskladiti s namjenom tog prostora. Analizom čitave problematike zbrinjavanja otpada, sanacije i rekultivacije odlagališta ukazano je da ova problematika zahtijeva detaljan znanstveni pristup, čiji koraci moraju biti definirani od faze planiranja do posljednjeg zahvata sanacije i monitoringa. Zahtjevi se neće reflektirati samo na doslovno poštivanje svih opisanih elemenata gospodarenja i sanacije, već će ukazati i na nužnost onih promjena koje su najteže provedive – a odnose se na mentalitet i običaje svih nas koji “proizvodimo” otpad. Situacija s otpadom u kojoj se trenutno nalazimo ubrzat će globalne i dosad teško zamislive promjene načina razmišljanja da su za zbrinjavanje otpada i troškova vezanih uz taj isti otpad zaduženi oni koji ga proizvode. Svaka, pa i najkvalitetnija i najskuplja sanacija će brzo izgubiti svoj efekt ukoliko se svaki korisnik ne educira o postupanju s otpadom. 2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA Međimurska županija smjestila se na krajnjem sjevernom dijelu Republike Hrvatske. Prostire se na 729,5 km2 te je najmanja županija Hrvatske. Prema popisu iz 2001. godine na tom prostoru živi 118 426 stanovnika. U sastavu županije nalaze se tri Grada i dvadeset i jedna Općina, odnosno sveukupno 128 naselja (Prostorni plan MŽ 2001). Gradovi zauzimaju 25 % ukupnog teritorija i u njima živi 37 % stanovništva s trendom porasta, dok u općinama na 75 % površine živi 63 % stanovništva s iskazanim trendom pada. “Plansko” sakupljanje i de poniranje otpada u prostoru županije rezultiralo je sa 120-ak odlagališta unutar prostora županije koji se proglašava zaštićenim krajolikom s konačnim ciljem podizanja kategorije zaštite prostora sa svim odlikama koje to prati. Neupitno bogatstvo površinskih i podzemnih voda ovog prostora ugroženo je praksom odlaganja smeća u površinske kopove (šljunčare). Sadašnje stanje u Međimurskoj županiji kad je u pitanju skupljanje i upravljanje odlagalištima (smetlištima) komunalnog otpada nosi sa sobom velik rizik po zdravlje ljudi i sam okoliš. Prostor županije karakteris |