DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2006 str. 24     <-- 24 -->        PDF

S. Golubić: PERSPEKTIVE I MOGUĆNOSTI ODLAGANJA OTPADA NA PODRUČJU MEĐIMURSKE . Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-6
otpada često su nepotpuni, s velikim razlikama u načinu
prikazivanja. Podaci o drugim načinima postupanja
s otpadom, osim odlaganja (deponiranja) ne postoje.
Odvajanje i recikliranje otpada još uvijek se premalo
primjenjuju dok termički postupci obrade otpada nisu
u primjeni.


Pojedinačni apeli za što hitnijim i kvalitetnijim intervencijama
najčešćajčešće
ee s
sse
ee povezuju s previsokim iznosima
zahvata koji
iij s
sse
ee n
nne
ee mogu isfinancirati (obzirom na
broj odlagališta) iz lokalnih ili regionalnih izvora.
Ovakva obrazloženja dovode do apsurdne situacije u
kojoj su jedine konkretne akcije djelo malih skupina
entuzijasta, lokalnog su karaktera i globalno nemaju
značajniji utjecaj na sliku stanja u prostoru.


Sadašnja situacija u Međimurju može se okarakterizirati
lošom praksom u postupanju s otpadom, s rizikom
po ljudsko zdravlje i okoliš. Ključni problemi su velika
količina skupljenog otpada i njegov daljnji rast, onečišćenje
okoliša isključivim korištenjem odlagališta, što
nosi sa sobom gubitak poljoprivrednog i građevinskog
zemljišta i ugrožavanje bioraznolikosti, onečišćenje
okoliša neadekvatnim skupljanjem i odlaganjem te emisije
onečišćenih komponenti u zrak, onečišćenje podzemnih
voda, velik broj neodgovarajućih odlagališta te
daljnji rast broja i površina onečišćenih otpadom. Najveći
problem u području gospodarenja otpadom predstavlja
odlaganje, a mogu se izdvojiti sljedeći problemi:


nijedno odlagalište ne odgovara propisima predvi


đenim za odlaganje otpada, koji su definirani važe


ćim pravilnicima ili propisima EU,


postojeća odlagališta bez lokacijske su, građevinske


i uporabne dozvole, popunjene i pred zatvaranjem,


na odlagalištima nema odgovarajuće mehanizacije,


odlaganje se vrši bez prethodnog tretmana otpada,


odvajanje otpada vrši se od strane neovlaštenih fi


zičkih osoba.


Analiza rasporeda odlagališta unutar prostora županije
obzirom na pedološka i hidrološka obilježja ukazala
je da se kvalitetna sanacija može provesti u tri istovremena
koraka:


1.
sanacijom postojećih,
2.
prilagodbom dosadašnjeg odlagališta Totovec kao
prijelaznog rješenja,
3.
otvaranjem regionalnog odlagališta koje će zadovoljiti
propisane standarde.
Krunski dio svake od navedenih sanacija, koji će
označiti kvalitetu same sanacije je biološka rekultivacija
čiji je cilj uklopiti prostor odlagališta u okoliš i dati mu
određenu namjenu u prostoru. Problematici rekultiviranja
površina odlagališta otpada kod nas se ne pridaje dostatna
pažnja. Porastom ekološke svijesti i značenja
očuvanja prirode i kvalitete okoliša uviđa se neizbježnost
rješavanja ove problematike. Kako su odlagališta
otpada s vizualno-estetskog aspekta velike “rane u prirodi”
i umanjuju ekološku-estetsku vrijednost krajolika
i to je razlog što se o problematici rekultiviranja površina
odlagališta otpada mora voditi veća briga. Rekultivacija
površina odlagališta otpada predstavlja temeljnu
komponentu u cjelokupnoj problematici sanacije odlagališta.
Sam postupak rekultiviranja do konačne namjene
novog prostora traje određeno vremensko razdoblje s
obzirom na izmijenjeno stanište i potrebne uvjete za život,
koje treba uskladiti s namjenom tog prostora.


Analizom čitave problematike zbrinjavanja otpada,
sanacije i rekultivacije odlagališta ukazano je da ova
problematika zahtijeva detaljan znanstveni pristup, čiji
koraci moraju biti definirani od faze planiranja do posljednjeg
zahvata sanacije i monitoringa. Zahtjevi se
neće reflektirati samo na doslovno poštivanje svih opisanih
elemenata gospodarenja i sanacije, već će ukazati
i na nužnost onih promjena koje su najteže provedive


– a odnose se na mentalitet i običaje svih nas koji “proizvodimo”
otpad. Situacija s otpadom u kojoj se trenutno
nalazimo ubrzat će globalne i dosad teško zamislive
promjene načina razmišljanja da su za zbrinjavanje otpada
i troškova vezanih uz taj isti otpad zaduženi oni
koji ga proizvode. Svaka, pa i najkvalitetnija i najskuplja
sanacija će brzo izgubiti svoj efekt ukoliko se svaki
korisnik ne educira o postupanju s otpadom.
2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
Međimurska županija smjestila se na krajnjem sjevernom
dijelu Republike Hrvatske. Prostire se na
729,5 km2 te je najmanja županija Hrvatske. Prema
popisu iz 2001. godine na tom prostoru živi 118 426
stanovnika. U sastavu županije nalaze se tri Grada i
dvadeset i jedna Općina, odnosno sveukupno 128 naselja
(Prostorni plan MŽ 2001).


Gradovi zauzimaju 25 % ukupnog teritorija i u
njima živi 37 % stanovništva s trendom porasta, dok u
općinama na 75 % površine živi 63 % stanovništva s
iskazanim trendom pada. “Plansko” sakupljanje i de


poniranje otpada u prostoru županije rezultiralo je sa
120-ak odlagališta unutar prostora županije koji se proglašava
zaštićenim krajolikom s konačnim ciljem podizanja
kategorije zaštite prostora sa svim odlikama koje
to prati. Neupitno bogatstvo površinskih i podzemnih
voda ovog prostora ugroženo je praksom odlaganja
smeća u površinske kopove (šljunčare).


Sadašnje stanje u Međimurskoj županiji kad je u
pitanju skupljanje i upravljanje odlagalištima (smetlištima)
komunalnog otpada nosi sa sobom velik rizik po
zdravlje ljudi i sam okoliš. Prostor županije karakteris