DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 99 <-- 99 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOŠKO-TEHNIČK1 RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" ... Šumarski list - SLJPLKMENT (2005). 91-109 forinti. Radove je izveo poduzetnik Herman Ehrlich, dok je neposredne radove vodio civilni inženjer Vjekoslav Horaček (slika 6). Vrijedno je istaknuti da su radovi ostvareni u kratkom roku u trajanju od svega šest mjeseci (Lap a i ne, 1892). Na nestabilnim obroncima i obalnim stranama izgrađen je veći broj procjednica s drenažom, obalnih zidova, kineta i ostalih manjih građevinskih objekata. Radovi na uređenju bujica u Hrvatskoj intenziviraju se donošenjem Zakona o bujicama 1895. god., koji je, između ostaloga, razriješio financiranje bujica na zadovoljavajući način. Prema sačuvanom spisu iz 1907. god. opisan je jedan slučaj nedozvoljene ispaše u kulturi Paskvanovac - Osornjak unutar bujičnog područja Senjske drage". Krajiško invcsticionalno povjerenstvo obišlo je spomenuto područje i tom prilikom upozorilo područnog lugara na propust vezan za ispašu a bujičnom području. Naime, prema važećim zakonskim propisima službena osoba može izvršiti odstrjel stoke u bujičnom području bez posebnog upozorenja. Za konačno uređenje bujica u Senjskoj dragi otposlan je od Kr. zemaljske vlade 1908. god. bujičarski tehničar šumarski nadzornik Stcvan Petrović. U tu je svrhu Ban doznačio 1.170 kruna iz sredstava krajiške investicionalne zaklada. Iako su biološko-tehnički radovi u Senjskoj dragi završeni 1910. god., štete od bujica još nisu bile potpuno eliminirane. Prema jednom spisu od 1928. god. senjska bujica u Senjskoj dragi činila je ponekad štete na privatnom zemljištu odnošenjem i ono malo kultiviranog tla u more. Zadnja veća količina vode iz senjske bujice zabilježena je u Sijasetu 1960. god. koja je nanijela mnogo pijeska, šljunka i zemlje pod zidine nekadašnje lugarnice (Šafar, 1962). Napominjemo, daje u kraćem razdoblju nakon I. svjetskog rata Inspektorat obavljao radove na uređenju i održavanju bujica. Prema sačuvanom "Katastru bujica" izgrađeno je u Senjskoj dragi od 1891-95. i 1931-35. god. sveukupno 15 poprečnih pregrada, osam uzdužnih građevina, 1.060 m3 zida, 108 m2 podslaplja i pločnika za kinete, 253 m3 kamena u suho, 451 m3 nasipa i 514 m3 iskopa. Sveukupni trošak iznosio je 24.000 kruna i 333.853 dinara4. U prvom razdoblju 1891-95. ostvareni su daleko obimniji radovi nego od 1931-35. god., koji su se pretežno odnosili na popravke. Tako je do 1918. god. utrošeno 90 % sredstava, a nakon toga svega 10 % sredstava. Prema Kovačeviću (1981) ukupno su izgrađena 62 bujična objekta među kojima se ističe sedam masivnih poprečnih pregrada. Pri tome su izvršeni zemljani radovi od 12.000 m3 iskopa i 3.000 m3 nasipa, dok je kod građevinskih radova upotrijebljeno 13.900 m3 kamena (5.500 m3 suhozida i 8.400 m3 za ostale objekte). Od ukupno uloženih sredstava za sanaciju Senjske drage najveći se dio odnosi na biološke (82 %), te manji na tehničke radove (18 %). Zavidni rezultati šumarske, te dijelom i građevinske struke na uspješnoj sanaciji Senjske drage, prema mišljenju mnogih domaćih i stranih stručnjaka, mogu se uvrstiti među najuspješnija ostvarenja na području cijelog Sredozemlja. Zbog toga bi šumarska struka trebala obaviti uži izbor najuspješnijih biološko-tehničkih ostvarenja radi njihova proglašenja spomenicima tehničke kulture. To bi umnogome doprinijelo boljoj valorizaciji Senjske drage, grada Senja, ali i širih prostora u turističko-rekreacijskom pogledu. Osim toga ponovno propuštanje vode uređenim bujičnim kanalom do mora iz nekadašnjeg senjskog vodovoda, kao i stavljanje u funkciju postojećih fontana u gradu, stvorilo bi jednu rijetko osebujnu i gotovo idiličnu sliku grada Senja. Bila bi to u pravom smislu jedna oaza vode, okružena s izrazito bezvodnim krškim predjelima. Granice parka prirode Velebit otprilike prolaze sredinom Senjske drage, pa bi bilo uputno poduzete potrebne zakonske mjere za proširenje granica koje bi obuhvatile njezino cijelo područje. SENJSKA DRAGA KAO PRIRODNO IZVORIŠTE PITKE VODE ZA GRAD SENJ Senjska Draga as a natural source of drinking water for the Town of Senj Stari grad Senia već je u rimsko doba posjedovao vodovod (Aquaduct), koji nažalost, makar djelomično nije sačuvan. Prema Buczynskom e (1997) Senjkinje su išle po vodu u Senjsku dragu na izvor Kraljevice (danas Kraljičino vrelo) na udaljenosti 12 milja od grada, jer u gradu nije bilo cisterni za vodu. Na svom dugom i mukotrpnom putu do Senjske drage i natrag pjevale su pjesme od kojih su neke iz 16. i 17. stoljeća 2 HDA, 3283UOZV, 14. 7. 1907. 3 Šumarski list, 1908. 4 "Katastar bujica" is kept in the specialised library of the former Water Utility Company in Zagreb. dan-danas sačuvane. Uvidjevši teško stanje gradske su vlasti povjerile izradu projekta vodovoda Karlu Điniju 1764. god. po uzoru na stari rimski vodovod. Do izgradnje vodovoda korištenjem Kraljičinog vrela došlo je početkom 19. stoljeća. Kod njegove izgradnje upotrijebljene su cijevi od pucolanske zemlje obložene mortom, koje su se proizvodile u okolici Otočca. Trasa vodovoda bila je položena uz cestu uzduž korita senjske bujice (Lap a i ne, 1896). Povećane sječe šuma u prvoj polovici 19. stoljeća u području Senjske drage prouzročile su pojačane bujice i eroziju. Zbog toga je prilikom rekonstrukcije Jozefmske cesta kroz Senjsku dragu 1843. god. poznati projektant major K. K ne ž i ć |