DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 95 <-- 95 --> PDF |
V. Ivančević: BIOl.OSKO-Tlil IN1CKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 91-109 Klima Prema Koppenovoj klasifikaciji područje Senjske drage pripada kontinentalnoj varijanti mediteranske klime (Cfsax") odnosno Thörnthwaitovoj u zonu humidne klime. Srednja godišnja temperatura iznosi 9,1 °C s godišnjim prosjekom 1.700 mm oborina koje karakterizira naglašeni jesenski maksimum i ljetni minimum. Područje Senjske drage izloženo je naglim vremenskim promjenama koje su osobito izražajne kod premještanja velikih količina zračnih masa. Te promjene uzrokuju nastanak jakih vjetrova (bura i jugo), koji nepovoljno utječu na razvoj vegetacije i tla. Vegetacija U fitogeografskome rasčlanjenju šumska vegetacija Senjske drage pripada submcditeranskoj vegetacijskojzoni i mediteransko-montanskom vegetacijskom pojasu jadranske provincije mediteranske regije, te manjim dijelom ilirskoj provinciji sjevernoameričke šumske regije. Od mora do 700 mnv prema unutrašnjosti prostire se prva zona šuma i šikara bijeloga i crnoga graba sveze Ostryo-Carpinion orientalis Ht. s dva visinska pojasa (Pelcer, 1972). U prvom pojasu od 0-300 mnv dolaze šume hrasta medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939) i degradacijske zajednice kovilja i kadulje (Stipo-Salvietum officinalis H-ić). Bijeli grab je tek djelomično zastupljen, dok se crni grab prostire do mora. Drugi pojas od 300-700 mnv zauzimaju šume hrasta medunca i crnoga graba (Ostryo- Quercetum pubescentis Ht. 1938) i to najčešće degradacijski oblici šikara različitih stadija sekundarne fitocenoze Seslerio-Ostryetum. Unutar šume hrasta medunca i crnoga graba dolazi više subasocijacija i kamenjarskih zajednica, i to: šaša i žute zečine {Carici-Centauretum rupestris Ht), modroga vriska i zvonca (Satureio-Edraeaenthetum Ht.), te nekoliko ekstrazonalnih zajednica. Kao krajnji degradacijski stadiji navedene šume dolaze šikare obične borovice (J. communis) i šmrike (./. oxycedrus). Šume i degradacijski stadiji drugog pojasa zauzimaju najveće površine Senjske drage. Osim zonalnih Slika 1. Mozaični raspored kultura crnog bora u Senjskoj dragi. Figure 1 Mosaic-like arrangement of black pine cultures in Senjska Draga. (Snimio -Photo: 1. Nekić) dolazi i više ekstrazonalnih zajednica, i to: autohtone šume crnoga bora s dunjaricom (Cotoneastro-Pinetum nigrae Ht. 1938), šume hrasta kitnjaka s bekicom (Luzulo- Quercetum petraeae I Hill. 1932 / Pass. 1963), šume hrasta kitnjaka s žutilovkama (Luzulo-Quercetum petraeae geništetosum prov. Pelc.) i šume bukve s bekicama (Luzulo-Fagetum Wrab.). U drugoj vegetacijskoj zoni prema kontinentalnom zaleđu od 700 mnv pa naviše dolaze bukove šume s jesenskom šašikom (Seslerio-Fagetum sylvaticae /Ht. 1950./ M. Wraber 1960) do zaključno pretplaninskih šuma bukve (Fagetum illyricum subalpinum Ht.). U dominirajućim bukovim šumama s jesenskom šašikom zastupljeni su elementi kserotermnih submediteranskih šuma i mezofitnih bukovih šuma. Osim navedenih šumskih zajednica i njezinih degradacijskih oblika ističu se umjetno podignute 22 kulture-branjevine crnoga bora na 320 ha u mozaičnom rasporedu diljem Senjske drage. Osim dominantne zaštitne uloge kulture-branjevine predstavljaju veoma važnu kariku u uspješnoj obnovi autohtone vegetacija (slika 1). POVIJESNI PRIKAZ ŠUMA SENJSKE DRAGE A historical survey of forests in Senjska Draga Od sačuvanih šuma do njihovoga nestanka Prema istraživanjima M agdića (1877) okoliša Senja, uključujući i Senjsku dragu, bila je na prijelazu 16. i 17. stoljeća pokrivena gustim šumama hrasta i jele! (sigurno nije riječ ojeli nego o crnom boru). Početkom 17. stoljeća spominju se sačuvane šume Senjske drage u vezi preseljenja uskoka iz Senja u unutrašnjost zemlje. Prihodi od prodaje tih šuma Mlečanima trebali su podmiriti troškove njihova preseljenja. Senjski biskup De Do- minis trebao se uključiti u ovu transakciju kao posrednik uz određenu proviziju. Međutim, nasilna smrt Rabate, vojnog zapovjednika grada Senja, i protivljenje bečkoga dvora onemogućili su ostvarenje tog plana (Ševe r i n s ki, 1967). Čini sc, da je ipak došlo do nestanka senjskih šuma u prvoj polovici 17. stoljeća, jer je jedna razorna bujica 1647. godine pričinila velike štete gradu Senju. Tom prilikom razrušen je dio gradskih bedema i 50 kuća u gradu (Vitczović, 1696). Očito je posvemašnji nestanak šuma na području Senjske drage prouzročio takve štete. U to je vrijeme senjska bujica (senjski ili Kriški potok) prolazila središnjim dijelom stare jezgre grada Senja, koja je često rušila kuće i bedeme, te |