DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 93 <-- 93 --> PDF |
IZLAGANJE NA ZNANSTVENOM SKUPU - PRESENTATION AT THE INTERNATIONAL SYMPOSIUM Šumarski list - SUPLEMENT (2005). 91-109 UDK 630* 116 + 3X4 + 232.4 BIOLOŠKO-TEHNIČKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" I POVEĆANJE VODNOG KAPACITETA BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRENTE" AND INCREASE IN WATER CAPACITY Vice IVANČEVIĆ* SAŽETAK: Dugotrajni negativni antropogeni i vanjski utjecaji u prošlosti na području Senjske drage (prikupištu senjske bujice) rezultirali su u drugoj polovici 18. stoljeća gotovo potpunim nestankom šuma, a zatim pojavom erozija i razornih bujica. Tako se sa šireg oborinskog područja Senjske drage 33,80 km´ prosječno godišnje stvaralo 32.000 m bujičnog nanosa koji je u donjem dijelu (nanosištu) predstavljao veliku opasnost za grad Senj. Krupni građevinski zahvati krajem 18. stoljeća u gradu Senju premještanjem bujičnoga kanala izvan gradskih zidina samo su djelomično ublažili negativne učinke senjske bujice. Na temelju suvremenih saznanja šumarske struke započeli su u drugoj polovici 19. stoljeća kompleksni biološko-tehnički radovi na sanaciji senjske bujice u njezinom prikupištu (području Senjske drage). Istodobno se pristupilo i temeljitoj rekonstrukciji senjskoga vodovoda na području Senjske drage, koja je bila uvjetovana prethodnom sanacijom seyrjske bujice. Većinu tih radova ostvarilo je senjsko Kraljevsko nadzornistvo za pošumljenje krasa krajiškog područja, naša najstarija specijalizirana šumarska krška organizacija i posebne službe za bujice Kr. zemaljske vlade od 1879-1910. god. Medu njima ističe se osnivanje 22 kulture-branjevine crnoga bora na 320 ha u mozaičkom rasporedu, izgradnja 20 km suhozida, to 62 različita bujična objekta uključujući mnoge zemljane i građevinske radove. Biološko-tehnički radovi presudno su utjecali na zaštitu tla, ubrzanu progresiju autohtone vegetacije, te povećanje vodnog kapaciteta i broja vrela. Prilikom zadnje temeljite rekonstrukcije senjskoga vodovoda 1957. god. srednja godišnja izdašnost 25 vrela iz područja Senjske drage iznosila je 530.000 m3 (16,9 l/s) i kretala se u rasponu od 9,17-39,0 l/s). Uključenjem u vodoopskrbni sustav većeg kapaciteta stari senjski vodovod iz Senjske drage 1964. god. je gotovo napušten. Mnoga ostvarenja biološko-tehničkih radova i vodoopskrbe na području Senjske drage zaslužuju zakonsku zaštitu uvrštenjem u spomenike tehničke kulture. Vode starog senjskog vodovoda mogle bi se koristiti za oživljavanje nekadašnje bujice koja bi kontrolirano tekla od gradskog groblja do mora. Uz to, mogle bi se ponovno staviti u funkciju i sve fontane u gradu. Na taj bi način grad Senj postao atraktivniji za svoje građane, ali i za mnoge posjetitelje. Uspješna sanacija nekadašnje veoma razorne senjske bujice "Torrentea" i povećanje vodnog kapaciteta njezinog prikupišta (područje Senjske drage) primjenom biološko-tehničkih mjera šumarske stroke može se s punim pravom uvrstiti među naša najuspješnija ostvarenja na obnovi šuma našeg krša, ali i na širim prostorima Sredozemlja. * Dr. se. Vice Ivančević, dipl. ing. šum., Trg I. Mažuranića l/I. 31250 Novi Vinodolski |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 94 <-- 94 --> PDF |
V. Ivančcvić: BIOLOSKO-TEIINIČK1 RADOVI NA SANACIJI SLNJSKR BUJICK "TORRlriNTn" ... Šumarski list SUPLLMhNT (2005), 91-109 UVOD - Introduction Nestankom šuma u prošlosti, osobito na našem priobalju i otocima, stvorene su nepregledne površine krša s vrlo izraženim procesima potpune destrukcije. Po razornom intenzitetu na prvom mjestu dolaze bujice, a potom i erozije različitog sadržaja. Te negativne pojave prouzročilo je domaće stanovništvo, koje je glavni izvor egzistencije pronalazilo u šumama. Gubitkom šuma i tla na kršu pogoršavalo se stanje okoliša, te posredno i života njegovih stanovnika. Povratak u prijašnje stanje jedino je bilo moguće postići pomoću dugotrajnih i skupih biološko-tehničkih radova. Kao jedan izraziti primjer takvog procesa može poslužiti prodorna dolina Senjske drage, površine 33,80 km2 i 15,00 km2 šireg, odnosno užeg oborinskog područja, smještena između planinskih masiva Velike Kapele i Velebita, nadomak grada Senja. Između nestanka šuma i pojave krša do ponovnog povratka na prijašnje stanje postoje velike razlike. Dok prvi proces teće brzo, drugi je vrlo dugotrajan i skup. Senjska draga, prikupište nekadašnje vrlo žive senjske bujice, bila je obrasla gustom šumom sve do druge polovice 18. stoljeća, ali otada počinje njezina brza devastacija. Zbog toga su tadašnje vojne vlasti donijele više zakonskih propisa o očuvanju i poboljšanju šuma na kršu, koje su vrijedile i za Senjsku dragu. Gubitkom šumskoga pokrova Senjske drage stvaraju se, ponajpri OPĆE ZNAČAJKE - Položaj Senjska draga, kao šire oborinsko područje nekadašnje zloglasne senjske bujice "Torrentea" je uska stiješnjena dolina smještena između planinskih masiva Velike Kapele i Velebita na 15. meridijanu i 45. paraleli. Od grada Senja prema unutrašnjosti tvori usku dolinu sa strmim stranama, a zatim se lepezasto širi brojnim žljebovima i manjim dragama prema spomenutim planinskim masivima. Šire oborinsko područje Senjske drage prostire se na 33,80 km", a uže na 15,00 km". Senjska draga prirodna je rijetkost, jer najednom malom prostoru dolaze različite geološke podloge, vrste tla, klimatske značajke i vegetacijski pokrovi. Geološka i pedološka građa Najveći dio šireg oborinskog područja građenje od jurskih vapnenaca (71 %), a manji od nepropusnih stijena trijasa (29 %). Srednji dio Senjske drage tvori trijaski eruptiv - amfibolski (zeleni) škriljevac koji je s donje strane u uskom pojasu omeđen karničkim stijenama (klastitima). Obje skupine stijena omeđene su gornjotrijaskim tanko uslojenim dolomitima i dolomitnim vapnencima. U ostalom najvećem dijelu Senjske drage izmjenjuju se naslage dolomita i dominirajućeg jurskoga vapnen je vrlo opasne erozije i bujični nanosi, koji stalno prijete gradu Senju. To je bio razlog premještanja bujičnog kanala izvan gradskih zidina krajem 18. stoljeća. Ova parcijalna mjera donekle je ublažila opasnost za grad Senj, ali ga nipošto nije definitivno razriješila. Konačna sanacija senjske bujice i erozija na prijelazu 19. i 20. stoljeća u njezinom prikupištu na području Senjske drage postignuta je kombiniranim biološko-tehničkim mjerama. Senjsko Kr. nadzorništvo, naša najstarija šumarska krška organizacija odigrala je važnu ulogu u tim radovima izvedbom bioloških, te dijelom i tehničkih radova. Ostali tehnički radovi bili su povjereni posebnim vladinim službama bujica, koje su pretežito zapošljavale šumare specijaliste za bujice. Kombiniranim biološko-tehničkim mjerama potpuno je sanirana senjska bujica i erozija na području Senjske drage, koje su, uz to, omogućile i povratak autohtone vegetacije, te povećanje vodnog kapaciteta i broja vrela. Sadašnji šumski pokrov Senjske drage ima ponajprije zaštitnu funkciju i čitav niz ostalih općekorisnih funkcija, koje predstavljaju najbolje jamstvo u čuvanju i unaprjeđenju stabilnosti okoliša. Uspješni rezultati na sanaciji senjske bujice i erozije na području Senjske drage mogu se uvrstiti među najuspješnije projekte ovakvog sadržaja na cijelom Sredozemlju. General characteristics ca. U pojasu nekadašnje bujice dolaze konglomerati i kamenje različite veličine plcistocenskog torencijalnoga postanka. S obzirom na geološku podlogu, tlo, orografske značajke i ostale vanjske osobitosti, površina Senjske drage podložna je jakoj eroziji (Kovačević, 1981). Tako je od sveukupne površine Senjske drage najmanje stabilnoga do minimalno erodiranog terena (11 %), dok veći dio pripada opasnoj eroziji s potpunom degradacijom (64 %) i intenzivnoj eroziji (25 %). Prosječni nagib terena Senjske drage od 10 % također uzrokuje vrlo izražene erozivne procese, jer je teren s nagibom većim od 2 % podložan eroziji. Dakako, i u uvjetima stabilnoga terena postoji "normalna" erozija, koja godišnje odnosi do 1 m materijala po ha. Kod takve je erozije količina odnesenog materijala uvijek niza od stvorenog materijala. Ovisno o geološkoj podlozi, vegetaciji i ostalim vanjskim utjecajima razvijaju se različite vrste tla. Na području Senjske drage dominiraju plitka i skcietoidna smeđa submediteranska tla, dok se u sporadičnom mozaičnom rasporedu izmjenjuju rendzinc, crvenice, smeđa eutrofna, kiselo smeđa, humusno-silikatna i ostale vrste tla. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 95 <-- 95 --> PDF |
V. Ivančević: BIOl.OSKO-Tlil IN1CKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 91-109 Klima Prema Koppenovoj klasifikaciji područje Senjske drage pripada kontinentalnoj varijanti mediteranske klime (Cfsax") odnosno Thörnthwaitovoj u zonu humidne klime. Srednja godišnja temperatura iznosi 9,1 °C s godišnjim prosjekom 1.700 mm oborina koje karakterizira naglašeni jesenski maksimum i ljetni minimum. Područje Senjske drage izloženo je naglim vremenskim promjenama koje su osobito izražajne kod premještanja velikih količina zračnih masa. Te promjene uzrokuju nastanak jakih vjetrova (bura i jugo), koji nepovoljno utječu na razvoj vegetacije i tla. Vegetacija U fitogeografskome rasčlanjenju šumska vegetacija Senjske drage pripada submcditeranskoj vegetacijskojzoni i mediteransko-montanskom vegetacijskom pojasu jadranske provincije mediteranske regije, te manjim dijelom ilirskoj provinciji sjevernoameričke šumske regije. Od mora do 700 mnv prema unutrašnjosti prostire se prva zona šuma i šikara bijeloga i crnoga graba sveze Ostryo-Carpinion orientalis Ht. s dva visinska pojasa (Pelcer, 1972). U prvom pojasu od 0-300 mnv dolaze šume hrasta medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939) i degradacijske zajednice kovilja i kadulje (Stipo-Salvietum officinalis H-ić). Bijeli grab je tek djelomično zastupljen, dok se crni grab prostire do mora. Drugi pojas od 300-700 mnv zauzimaju šume hrasta medunca i crnoga graba (Ostryo- Quercetum pubescentis Ht. 1938) i to najčešće degradacijski oblici šikara različitih stadija sekundarne fitocenoze Seslerio-Ostryetum. Unutar šume hrasta medunca i crnoga graba dolazi više subasocijacija i kamenjarskih zajednica, i to: šaša i žute zečine {Carici-Centauretum rupestris Ht), modroga vriska i zvonca (Satureio-Edraeaenthetum Ht.), te nekoliko ekstrazonalnih zajednica. Kao krajnji degradacijski stadiji navedene šume dolaze šikare obične borovice (J. communis) i šmrike (./. oxycedrus). Šume i degradacijski stadiji drugog pojasa zauzimaju najveće površine Senjske drage. Osim zonalnih Slika 1. Mozaični raspored kultura crnog bora u Senjskoj dragi. Figure 1 Mosaic-like arrangement of black pine cultures in Senjska Draga. (Snimio -Photo: 1. Nekić) dolazi i više ekstrazonalnih zajednica, i to: autohtone šume crnoga bora s dunjaricom (Cotoneastro-Pinetum nigrae Ht. 1938), šume hrasta kitnjaka s bekicom (Luzulo- Quercetum petraeae I Hill. 1932 / Pass. 1963), šume hrasta kitnjaka s žutilovkama (Luzulo-Quercetum petraeae geništetosum prov. Pelc.) i šume bukve s bekicama (Luzulo-Fagetum Wrab.). U drugoj vegetacijskoj zoni prema kontinentalnom zaleđu od 700 mnv pa naviše dolaze bukove šume s jesenskom šašikom (Seslerio-Fagetum sylvaticae /Ht. 1950./ M. Wraber 1960) do zaključno pretplaninskih šuma bukve (Fagetum illyricum subalpinum Ht.). U dominirajućim bukovim šumama s jesenskom šašikom zastupljeni su elementi kserotermnih submediteranskih šuma i mezofitnih bukovih šuma. Osim navedenih šumskih zajednica i njezinih degradacijskih oblika ističu se umjetno podignute 22 kulture-branjevine crnoga bora na 320 ha u mozaičnom rasporedu diljem Senjske drage. Osim dominantne zaštitne uloge kulture-branjevine predstavljaju veoma važnu kariku u uspješnoj obnovi autohtone vegetacija (slika 1). POVIJESNI PRIKAZ ŠUMA SENJSKE DRAGE A historical survey of forests in Senjska Draga Od sačuvanih šuma do njihovoga nestanka Prema istraživanjima M agdića (1877) okoliša Senja, uključujući i Senjsku dragu, bila je na prijelazu 16. i 17. stoljeća pokrivena gustim šumama hrasta i jele! (sigurno nije riječ ojeli nego o crnom boru). Početkom 17. stoljeća spominju se sačuvane šume Senjske drage u vezi preseljenja uskoka iz Senja u unutrašnjost zemlje. Prihodi od prodaje tih šuma Mlečanima trebali su podmiriti troškove njihova preseljenja. Senjski biskup De Do- minis trebao se uključiti u ovu transakciju kao posrednik uz određenu proviziju. Međutim, nasilna smrt Rabate, vojnog zapovjednika grada Senja, i protivljenje bečkoga dvora onemogućili su ostvarenje tog plana (Ševe r i n s ki, 1967). Čini sc, da je ipak došlo do nestanka senjskih šuma u prvoj polovici 17. stoljeća, jer je jedna razorna bujica 1647. godine pričinila velike štete gradu Senju. Tom prilikom razrušen je dio gradskih bedema i 50 kuća u gradu (Vitczović, 1696). Očito je posvemašnji nestanak šuma na području Senjske drage prouzročio takve štete. U to je vrijeme senjska bujica (senjski ili Kriški potok) prolazila središnjim dijelom stare jezgre grada Senja, koja je često rušila kuće i bedeme, te |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 96 <-- 96 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOŠKO-TEHN1ČK1 RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" ... Šumarski list SUPI.EMENT (2005). 91-109 plavila prizemlja i konobe kuća, osobito u donjem dijelu grada na Cilnici, Potoku i Križu. Od nenadanih poplava kuće su se osiguravale okomitim umetanjem dasaka u plitke žljebove (usjeke) u kamene dovratnike. U dokumentu iz 1683. godine Senjani se žale ugarskomc saboru da im njemački oficiri samovoljno sijeku njihove šume. Nestanak šuma i dalje se nastavlja, pa se na bakrorezu grada Senja autora Va 1 v a s o r a, 1689. godine vidi i ne odviše bogati šumski pokrov Senjske drage (slika 2). Slika 2. Grad Senj, bakrorez, autora Valvasora, 1689. godine. Figure 2 Town of Senj, copperplate engraving, by Valvasor, 1689. (Fotodokumentacija Gradskog muzeja Senj Photo records of the Senj Town Museum) Sljedeći podatak o nezadovoljavajućem stanju šuma Senjske drage iz sredine 18. stoljeća vezanje za poznati Franzonijev šumski red, opise šuma i ostale prateće propise o šumama Vojne krajine (K o s o v i ć, 1914). U opisu šuma Karlovačkoga generalata posebno je izdvojen distrikt Senjske drage, koji se prostire na 1.088 k.j. (626 ha) šuma. U njima je registrirano 165 stabala po jutru (280 stabala/ha) odnosno sveukupno 175.520 stabala, i to: Broj stabala -Number of trees Vrsta drveća Po katastarskom jutru Ukupno Tree species Cadastre acre Total Hrast -Oak 40 43.520 Maklen Field maple 5 5.440 Bukva -Beech 100 108.800 Grab -Hornbeam 10 10.880 Bor -Pine 10 10.880 Sveukupno 165 (280/ha) 175.520 Overall U opisu dalje stoji (cit.): "Primjećuje se da u cijeloj Senjskoj dragi nema ni jednog velikog drveta, ali zato je u njoj posvuda ponaj ljepši hrastov mladik, koji će, bude li se čuvao i gojio, dati najviše hrasa." Mješovito vojno povjerenstvo usvojilo je Franzonijev šumski red 1765. godine, te prihvatilo i zaključak o privremenom smirivanju razmirica između Karlovačkoga generalata i grada Senja oko jurisdikcije nad šumama Senjske drage. Prema tome zaključku grad Senj je dobio jurisdikciju u okrugu od pola sata hoda od grada. Graničarske straže trebale su se povući na tu liniju koju će čuvati zajedno s građanima Senja. Tom korekcijom suženo je područje grada Senja, koje ni do tada nije bilo obrašteno šumom. Za taj detalj mnogi nisu znali, pa se često govori o tadašnjem nestanku šuma u području Senjske drage, što očito nije odgovaralo stvarnom stanju. Prava je istina da u Senjskoj dragi nije ni prije ovog spora bilo šuma (Kosović, 1914). Nestanak šuma u Senjskoj dragi krajem 18. stoljeća zasigurno je poprimio ozbiljne posljedice. Situacija se i dalje pogoršavala, pa je grad Senj sve više bio izložen jakim bujičnim nanosima iz Senjske drage. Da bi se grad Senj bar donekle obranio od razornih bujica general F. Vukasović 1785. godine premjestio je bujični kanal iz središta grada izvan zidina na njegovu južnom rubu Slika 3. Senjska bujica (Potok ili Kriški potok) prolazila je unutar gradskih zidina sve do 1785. godine. Figure 3 The Senj torrent (Potok or Kriški Potok) ran within the town walls until 1785. (Fotodokumentacija Gradskog muzeja Senj Photo records of the Senj Town Museum) Kanal je izgrađen nešto prije, jer se na planu Senja iz 1763. godine koji se čuva u bečkom Arhivu dvorske komore vidi bujični kanal (slika 4). Vukasović je skrenuo bujični kanal (pod nazivom Kolan) od kule Mcra, a zatim ga duboko usjekao u stijene Nehaja prema Artu i moru. Kanal je kasnije obložen kamenom te pres- vođen na više mjesta mostovima i voltama. Nad Kola- nom su krajem 18. i početkom 19. stoljeća izgrađena skladišta soli, žita i drvne građe, koji su porušeni u II. svjetskom ratu. Krajem 19. stoljeća čitavo je korito Kolana dozidano i osigurano od prvog mosta do Arta kako bi se zaštitio grad Senj od eventualnog razlijevanja (Glavičić, 1965). Ovakvi relativno skupi radovi u nanosištu senjske bujice donekle su zaštitili grad Senj, ali nove opasnosti |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 97 <-- 97 --> PDF |
V. Ivančević: BI0L0ŠK0-TEHNIČKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" . nisu potpuno otklonjene. Tako je jedna jaka bujica 1856. god. potpuno uništila gradsko groblje, iako je 1851. god. bilo ograđeno zidom. Jedna velika kiša 1889. god. opet je pričinila velike štete u gradu. Sve je ukazivalo da se definitivno smirivanje senjske bujice neće ostvariti bez kompleksnih biološko-tehničkih radova u njezinom prikupištu (na području Senjske drage). Inače, senjska bujica stvarala je prosječni godišnji nanos od 32.000 m3 raznog materijala (kamena, oblučja, gruha i pijeska ) pomiješanoga s vodom brzinom pronosa od 96-0,1 m´/s. Pronos materijala čini sitni suspendirani (2/3) i krupni nanos (1/3). Senjska bujica je ustvari povremeni vodotok nastao od naglih i velikih oborina koje ispiru, podrivaju i ruše obale, odnoseći trošinu i tlo na niže položaje (nanosište) i napokon u more. Ukupni bujični tok iznosi 24,7 km i odnosi se na glavni 13,9 km (56 %) te 10,8 km (44 %) na sporedni tok ili ogranke. Sporedni tok čine četiri ogranka: Bukvica 1,3 km, Pištenak 1,9 km, Kriški potok 2,2 km i Sijaset 5,4 km. Šumarski list SUPLEMENT (2005), 91-109 Slika 4. Projekt F. Vukasovića o premještaju senjske bujice izvan gradskih zidina, 1763. godine. Figure 4 A project by F. Vukasović relating to the relocation of the Senj torrent outside the town walls, 1763. (Fotodokumentacija bečkog Arhiva dvorske komore Photo records of the Viennese Court Chamber Archives) BIOLOŠKO-TEHNIČKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE U NJEZINOM PRIKUPIŠTU NA PODRUČJU SENJSKE DRAGE Biological-technical regulation of the Senj torrent in its upper slope in Senjska Draga Znatne štete od senjske bujice u nanosištu na prilazima grada Senja sredinom 19. stoljeća zasigurno su nastali zbog ubrzane devastacije šuma i pojačane erozije na području Senjske drage. Jedan od važnijih razloga je znatna naseljenost, gdje je živjelo oko 900 stanovnika koji su svoju egzistenciju ponajviše osiguravali na iskorištavanju šumskih resursa. U zaustavljanju takvog negativnog trenda bilježi se napor Kraljevskoga šumskog ureda Otočac 1867. god. na resurekciji šuma i pošumljavanju Senjske drage 1869. god., prvoga na našem kršu. Međutim, zbog dislociranosti spomenutog Ureda i korištenja neadekvatnih sadnica nisu postignuti zadovoljavajući rezultati. U to vrijeme grad Senj nastoji poboljšati vodoopskrbu rekonstrukcijom starog vodovoda iz Senjske drage, za što mu nedostaje dovoljno vlastitih sredstava. Zemaljska vlada bila je voljna sufinancirati radove na vodovodu, ali je zahtijevala prethodnu sanaciju senjske bujice. U idućem kraćem razdoblju u Hrvatskoj se događaju vrlo dinamične političke promjene koje su vezane za razvojačenje Vojne krajine 1881. god. i njezino priključenje jedinstvenom korpusu Hrvatske. Uvidjevši vrlo težak položaj krajišnika tadašnji zapovjednik Vojne krajine baronAntun Mol 1 i nary 1870-77. god. svojim je osobnim angažmanom nastojao poboljšati uvjete njihova života, osobito na krškom području. U tu je svrhu pozvao nekoliko vrhunskih stručnjaka, koji su nakon detaljnog obilaska terena predložili odgovarajuća rješenja. Medu predloženim i prihvaćenim rješenjima za pažena je uloga bila namijenjena šumarstvu, i to ponajprije pošumljavanju krša. Za to su najviše zaslužni šumarski stručnjaci Josip Wessely i Milan Durst. Prvi je nakon detaljnog obilaska krša Vojne krajine napisao izvanrednu knjigu o našem kršu, dok je drugi zauzimao visoke funkcije u središnjoj vlasti. U praktičnoj realizaciji povoljnih okolnosti za krško šumarstvo dolazi do osnutka Kraljevskoga nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog područja - Inspektorata za pošumljenje krševa, goleti i bujica (dalje: Nadzorništvo-lnspektorat) u Senju 1878. god., naše najstarije posebne šumarske krške organizacije. Nadzorništvo-lnspektorat prostiralo se u uskom koridoru od Povila (kraj Novog Vinodolskog) do sv. Magdalene (blizu Starigrada) na 46.000 ha krša. Za 64-godišnjeg neprekidnog rada (1878-1942) Nadzorništva-Inspektorata ostvareni su značajni rezultati, i to ponajprije na pošumljavanju 1.700 ha s 10,5 milijuna sadnica i popunjavanju 1.400 ha s 4,5 milijuna sadnica, te ostalim raznovrsnim biološko-tehničkim radovima (Ivančević, 1996). Neposredno po osnutku Nadzorništva-Inspektorata započeli su radovi na sanaciji prikupišta senjske bujice na području Senjske drage. Pritom se ubrzo počeo primjenjivati francuski šumsko-tehnički sustav regulacije bujica autora Prospera Demontzeya, priznatog šumarskog stručnjaka. U tom se sustavu istovremeno s tehničkim uređenjem vodotoka bujica odvija i pošumljavanje prikupišta uključujući i strogu zabranu ispaše stoke (Haueise, 1926). Sanacijom bujice u prikupištu |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 98 <-- 98 --> PDF |
V. Ivančcvić: B10L0ŠK0-TE1IN1ČKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" . Šumarski lisl SUPL1-.MENT (2005). 91 -109 neutralizira se njezin negativni utjecaj i u nanosištu, a nekvalitetno tlo se privodi kulturi. Obimniji radovi na pošumljavanju Senjske drage povezani su s osnutkom većega broja kultura-branjevina crnoga bora u mozaičnom rasporedu, koje su postupično stvarali uvjete za povratak autohtone vegetacije i zaštitu tla. Najintenzivnije pošumljavanje obavljeno je od 1879-1900. god. osnivanjem većih površina kultura-branjevina (62 %). Prema Pelceru (1972) osnovane su 22 kulture-branjevine crnoga bora na 320 ha, od toga se 271 ha odnosi na kulture crnoga bora, a 49 ha na autohtone šume crnoga bora. Ukupno je upotrijebljeno oko 1,5 milijuna sadnica i zasijano 1.800 kg sjemena, te obavljeno čišćenje 380 ha i prorede 50 ha. Osim toga, na vrlo strmim nestabilnim stranama uz bujicu ugrađeni su mnogi pleteri i fasine s reznicama topole i vrbe, to kolcima. Od tehničkih radova izgrađeno je 20 km suhozida i 3.700 m staza i putova. Biološki radovi, za razliku od tehničkih, ne mogu brzo utjecati na sanaciju bujica. Međutim, pošumljavanje vremenom itekako utječe na uspješnu sanaciju erozija i bujica. Tako osrednje pošumljavanje smanjuje odnošenje sitnih cestica za tri puta, a šljunka i gruha za 40 puta. Izgradnja ostalih tehničkih radova bila je povjerena pododsjeku za uređenje bujica čumarskoga odsjeka Kraljevske zemaljske vlade, a izravni radovi na terenu Kraljevskim kotarskim oblastima. U stručnim službama bili su uglavnom zaposleni specijalizirani šumarski stručnjaci za bujice, koji su dobivali stipendije i potpore za studij na Velikoj školi za zemljodjelstvo u Beču. Glavnina poprečnih pregrada izgrađena jc od 1888-1905. god., među kojima se ističe sedam masivnih pregrada. Poprečne pregrade u pravilu su izgrađene na najužim mjestima draga (Stolačka, Senjska, Ljubcžinska i Oštro). Na taj način postignut je jednak učinak u obuzdavanju bujica s najmanjim obujmom radova i uloženih sredstava. Poprečne pregrade se grade od kamena i to u najgornjim partijama u suhozidu, a u donjem u cementnom mortu. U sanaciji senjske bujice najprije je uređen dio od sv. Križa do mora, a potom prema Stocu i Vratniku. Najveću poprečnu pregradu broj šest u Hrvatskoj dužine 61,5 m i debljine u kruni 1.1 mu Senjskoj dragi izgradio je 1889. god. zemaljski bujičar, kr. šumarski pristav A. Havličck s troškom od 18.000 kruna1. Te godine je po bujičarskom osoblju izdano 32.000 kruna za uređenje bujice u području Senjske drage radi osiguranja senjskoga vodovoda. U tu je svrhu Kr. zemaljska vlada krajem 19. stoljeća osnovala u Senju posebnu građevnu upravu, koja je rukovodila i gradnjom vodovoda u Crikvenici. Neposredno nakon izgradnje gornje pregrade izgrađena je još jedna masivna Radnje oko uređenja bujica u ličko-krbavskoj i modruško-riečkoj županici u god. 1899, Šumarski list, 1900, pp 497^t99 (Torrent regulation in the Counties of Lika-Krbava and Modruša-Rijeka in 1899) . . ´ . . . ´,0t.! Slika 5. Nacrt poprečne pregrade kraj senjskoga groblja. Figure 5 A sketch of the transversal harrier near the Senj cemetery. (Preuzeto iz Viesti družtva inžinira i arhitekta, broj 1, 1891. godine, Zagreb. Taken from the Viesti družtva inžinira i arhitekta, No. I, 1891. Zagreb) pregrada nadomak senjskoga groblja 1891. god. (slika 5). Ta pregrada je podignuta na širokom prostoru, ali je njezina stabilnost bila osigurana ugradnjom bokova u litice. Njezinom izgradnjom zaustavljen je bujični nanos prije ulaske u taracirani kanal prema moru, koji je zbog malog pada onemogućavao nesmetani protok bujičnoga nanosa. Tako zaustavljeni gruh odvozio seje s manjim troškom do prikladnog deponija. Pregrada je izgrađena u obliku luka dužine 56,81 m, debljine 1,5 m pri vrhu, širine 14,08 m i dubine 1,95 m na mjestu matice velike vode s temeljima prosječne dubine 2,0 m. Cijela pregrada jc izgrađena od kamena lomljenjaka poprečnog volumena od 0,5 -1,0 m . Ispod središnjeg dijela pregrade ugrađen je obzidani tarac od klesanoga kamena. Vanjske stranice zida izgrađene su od klesanog kamena. Kao mort je upotrijebljen portland cement iz Trifajla. Sveukupno jc izgrađeno 1.038 m djelomično ili potpuno obrađenoga kamena, s troškom od 20.828 Slika 6. Sadašnji izgled poprečne pregrade kraj senjskoga groblja. Figure 6 The present appearance of the transversal harrier near the Senj cemetery. (Snimio -Photo: I. Nekić) |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 99 <-- 99 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOŠKO-TEHNIČK1 RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" ... Šumarski list - SLJPLKMENT (2005). 91-109 forinti. Radove je izveo poduzetnik Herman Ehrlich, dok je neposredne radove vodio civilni inženjer Vjekoslav Horaček (slika 6). Vrijedno je istaknuti da su radovi ostvareni u kratkom roku u trajanju od svega šest mjeseci (Lap a i ne, 1892). Na nestabilnim obroncima i obalnim stranama izgrađen je veći broj procjednica s drenažom, obalnih zidova, kineta i ostalih manjih građevinskih objekata. Radovi na uređenju bujica u Hrvatskoj intenziviraju se donošenjem Zakona o bujicama 1895. god., koji je, između ostaloga, razriješio financiranje bujica na zadovoljavajući način. Prema sačuvanom spisu iz 1907. god. opisan je jedan slučaj nedozvoljene ispaše u kulturi Paskvanovac - Osornjak unutar bujičnog područja Senjske drage". Krajiško invcsticionalno povjerenstvo obišlo je spomenuto područje i tom prilikom upozorilo područnog lugara na propust vezan za ispašu a bujičnom području. Naime, prema važećim zakonskim propisima službena osoba može izvršiti odstrjel stoke u bujičnom području bez posebnog upozorenja. Za konačno uređenje bujica u Senjskoj dragi otposlan je od Kr. zemaljske vlade 1908. god. bujičarski tehničar šumarski nadzornik Stcvan Petrović. U tu je svrhu Ban doznačio 1.170 kruna iz sredstava krajiške investicionalne zaklada. Iako su biološko-tehnički radovi u Senjskoj dragi završeni 1910. god., štete od bujica još nisu bile potpuno eliminirane. Prema jednom spisu od 1928. god. senjska bujica u Senjskoj dragi činila je ponekad štete na privatnom zemljištu odnošenjem i ono malo kultiviranog tla u more. Zadnja veća količina vode iz senjske bujice zabilježena je u Sijasetu 1960. god. koja je nanijela mnogo pijeska, šljunka i zemlje pod zidine nekadašnje lugarnice (Šafar, 1962). Napominjemo, daje u kraćem razdoblju nakon I. svjetskog rata Inspektorat obavljao radove na uređenju i održavanju bujica. Prema sačuvanom "Katastru bujica" izgrađeno je u Senjskoj dragi od 1891-95. i 1931-35. god. sveukupno 15 poprečnih pregrada, osam uzdužnih građevina, 1.060 m3 zida, 108 m2 podslaplja i pločnika za kinete, 253 m3 kamena u suho, 451 m3 nasipa i 514 m3 iskopa. Sveukupni trošak iznosio je 24.000 kruna i 333.853 dinara4. U prvom razdoblju 1891-95. ostvareni su daleko obimniji radovi nego od 1931-35. god., koji su se pretežno odnosili na popravke. Tako je do 1918. god. utrošeno 90 % sredstava, a nakon toga svega 10 % sredstava. Prema Kovačeviću (1981) ukupno su izgrađena 62 bujična objekta među kojima se ističe sedam masivnih poprečnih pregrada. Pri tome su izvršeni zemljani radovi od 12.000 m3 iskopa i 3.000 m3 nasipa, dok je kod građevinskih radova upotrijebljeno 13.900 m3 kamena (5.500 m3 suhozida i 8.400 m3 za ostale objekte). Od ukupno uloženih sredstava za sanaciju Senjske drage najveći se dio odnosi na biološke (82 %), te manji na tehničke radove (18 %). Zavidni rezultati šumarske, te dijelom i građevinske struke na uspješnoj sanaciji Senjske drage, prema mišljenju mnogih domaćih i stranih stručnjaka, mogu se uvrstiti među najuspješnija ostvarenja na području cijelog Sredozemlja. Zbog toga bi šumarska struka trebala obaviti uži izbor najuspješnijih biološko-tehničkih ostvarenja radi njihova proglašenja spomenicima tehničke kulture. To bi umnogome doprinijelo boljoj valorizaciji Senjske drage, grada Senja, ali i širih prostora u turističko-rekreacijskom pogledu. Osim toga ponovno propuštanje vode uređenim bujičnim kanalom do mora iz nekadašnjeg senjskog vodovoda, kao i stavljanje u funkciju postojećih fontana u gradu, stvorilo bi jednu rijetko osebujnu i gotovo idiličnu sliku grada Senja. Bila bi to u pravom smislu jedna oaza vode, okružena s izrazito bezvodnim krškim predjelima. Granice parka prirode Velebit otprilike prolaze sredinom Senjske drage, pa bi bilo uputno poduzete potrebne zakonske mjere za proširenje granica koje bi obuhvatile njezino cijelo područje. SENJSKA DRAGA KAO PRIRODNO IZVORIŠTE PITKE VODE ZA GRAD SENJ Senjska Draga as a natural source of drinking water for the Town of Senj Stari grad Senia već je u rimsko doba posjedovao vodovod (Aquaduct), koji nažalost, makar djelomično nije sačuvan. Prema Buczynskom e (1997) Senjkinje su išle po vodu u Senjsku dragu na izvor Kraljevice (danas Kraljičino vrelo) na udaljenosti 12 milja od grada, jer u gradu nije bilo cisterni za vodu. Na svom dugom i mukotrpnom putu do Senjske drage i natrag pjevale su pjesme od kojih su neke iz 16. i 17. stoljeća 2 HDA, 3283UOZV, 14. 7. 1907. 3 Šumarski list, 1908. 4 "Katastar bujica" is kept in the specialised library of the former Water Utility Company in Zagreb. dan-danas sačuvane. Uvidjevši teško stanje gradske su vlasti povjerile izradu projekta vodovoda Karlu Điniju 1764. god. po uzoru na stari rimski vodovod. Do izgradnje vodovoda korištenjem Kraljičinog vrela došlo je početkom 19. stoljeća. Kod njegove izgradnje upotrijebljene su cijevi od pucolanske zemlje obložene mortom, koje su se proizvodile u okolici Otočca. Trasa vodovoda bila je položena uz cestu uzduž korita senjske bujice (Lap a i ne, 1896). Povećane sječe šuma u prvoj polovici 19. stoljeća u području Senjske drage prouzročile su pojačane bujice i eroziju. Zbog toga je prilikom rekonstrukcije Jozefmske cesta kroz Senjsku dragu 1843. god. poznati projektant major K. K ne ž i ć |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 100 <-- 100 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOŠKO-TEHN1ČK] RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" Šumarski list - SUPEEMENT (2005), 91-109 preložio vodovod ispod nove ceste do sv. Križa, kojega je dalje do grada potpuno zaštitio. Osim spoja na najizdašnije Kraljičino vrelo priključio je na vodovod još dva vrela (Puhla i Brestovac). Na potezu od Senjske drage do mora ugrađeno je devet javnih ispusta s napojilištima i četiri pobočna izvora za vodoskok na glavnom trgu. Vodovodna pruga od 7.400 m bila je izgrađena od domaćih glinastih cijevi obloženih mortom dužine 60 cm i promjera 10 cm. Mjestimično nedovoljan pad vodovodne pruge i ugrađene cijevi slabije kvalitete (bez cakline) pogodovale su razvoju biljke repak (Fuchsschwanz) u cijevima, koja je djelomično ili potpuno prekidala dovod vode. Otkrivanjem njezine točne relacije bilo je vrlo sporo i povezano sa znatnim troškovima. Kapacitet vodovoda u ljetnim mjesecima bio je prilično smanjen, pa nije bio u stanju podmiriti povećanu potrošnju vode. I ono malo vode stoje dolazilo do grada zagrijavalo se prolaskom kroz plitko položene cijevi. Zbog toga se voda prije upotrebe za piće držala u konobama. Usporedo s velikim radovima na vodovodnoj pruzi obavljeni su i radovi na izgradnji gradske vodovodne mreže i proširenju gradske lake. Za to je najviše zaslužan K. Knežić, kojega je grad Senj proglasio počasnim građaninom. Zbog stalnih teškoća u opskrbi vodom gradsko poglavarstvo Senja 1873. god. je poduzelo korake na temeljitoj rekonstrukciji vodovoda. Planirani radovi obuhvaćali su preuređenje vrela, dublji položaj cijevi te zamjenu zemljanih za željezne cijevi. Kr. zemaljska vlada podržala je molbu Gradskog poglavarstva, ali je svoje učešće uvjetovala prethodnom sanacijom senjske bujice. Naredno razdoblje proteklo je u ostvarenju zamašnih biolosko-tehničkih radova, koji su već i prethodno detaljno opisani. Završetkom većeg dijela biolosko-tehničkih radova na sanaciji senjske bujice započela je rekonstrukcija senjskoga vodovoda. Uz tri dotadašnja vrela uređena su i priključena na vodovodnu prugu još tri vrela. Ukupna minimalna izdašnost svih šest vrela iznosila je 1,46l/s ili 87,61/min odnosno godišnje 45.990 m (Lapaine, 1896). Noviji podatak iz 1957. god. spominje pak svega četiri vrela, i to: Kraljičino, Puhla, Brestovac i Pištcnak5. Količina vode nakon rekonstrukcije bila je dostatna Projekt rekonstrukcije senjskog vodovoda, 1957. god., Arhitektonski projektni biro "Grakalić", Zagreb. Projekt se čuva u Komunalnom poduzeću u Senju. za 2.700 stanovnika grada Senja. Među velike izgrađene objekte izdvajao se glavni rezervoar od 400 m3 kraj gradskog groblja na 64 mnv, odakle je voda slobodnim padom tekla u grad. Rekonstruirani senjski vodovod pušten je u promet 1894. god. na radost svojih građana. Sveukupni troškovi iznosili su 74.550 forinti. Od toga je Kr. zemaljska vlada izdvojila 49.540 forinti (66 %) za glavnu vodovodnu prugu, a grad Senj 24.960 forinti (33 %) za uređenje gradske mreže. Nakon rekonstrukcije vodovoda izvršeni su manji radovi na njegovu proširenju 1928. god. i 1931-34. god., kada su zahvaćena skoro sva vrela s područja Kriškog i Ovčijeg potoka i uvedeni kućni priključci. Sljedeća rekonstrukcija manjeg obujma ostvarena je 1951-52. god., a njegova temeljita rekonstrukcija 1957-59. god., koja je rezultirala znatnim povećanjem kapaciteta uključenjem gotovo svih raspoloživih vrela. Od sveukupno obuhvaćenih 25 vrela veći dio je pripadao području Kriškog potoka (15 vrela) s najizdašnijim Kraljičina vrelom minimalne izdašnosti 4,75 l/s. Drugo područje Ovčijeg potoka obuhvaćalo je devet vrela s najizdašnijm vrelom Brankovo minimalne izdašnosti 4,13 l/s. Uz to, uključeno je i jedno samostalno vrelo Pištcnak, minimalne izdašnosti 0,27 l/s. Većina vrela nalazi se na geološkog podlozi amfibolskog portfirita, stijena trijaske starosti. Ukupna minimalna izdašnost svih 25 vrela iznosila je 9,15 l/s ili 289.080 m3 godišnje, srednja izdašnost 16,9 l/s ili 532.900 nr godišnje, te maksimalna izdašnost 39,0 l/s ili godišnje 1.225.588 nr. Kapacitet vodovoda izračunat je za tadašnjih 5.000 građana Senja na temelju prosječne Slika 7. Vegetacijska karta Senjske drage autora Z. Pelcera, 1972. godine, s dodatno ucrtanom vodovodnom prugom. Figure 7 Vegetation map of Senjska Draga by Z. Pelcer, 1972, with the addition of the water line. (Preuzeto iz radaZ. Pelcera, 1972. godine. Taken from the work of Z. Pelcer, 1972) |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 101 <-- 101 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOŠKO-TEHNIČKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" ... Šumarski list -SUPLHMENT (2005). 91-109 dnevne potrošnje od 900 m . To odgovara izdašnosti od 10,41 l/s odnosno godišnje 328.500 nr vode koje je neznatno veća od minimalne izdašnosti. Rekonstrukcijom vodovoda osigurana je dovoljna godišnja količina vode, ali je u ljetnim mjesecima dolazilo do poremećaja zbog povećane potrošnje vode. Prilikom rekonstrukcije položene su cijevi od lijevanog željeza na vodovodnoj pruzi promjera 50, 60 i 80 mm, te na gradskoj mreži promjera 50-150 mm. Sveukupni troškovi rekonstrukcije iznosili su 63.709.926 dinara (slika 7). Puštanjem u rad HE Senj šezdesetih godina minulog stoljeća, stvoreni su uvjeti za nesmetanu opskrbu vodom šireg južnog kopnenog primorskog područja i susjednih otoka. U to svrhu izgrađen je vodovod južnog ogranka Hrvatskog primorja velikog kapaciteta, kao i nova vodovodna pruga iz Hrmotina do Senja. Na taj je način definitivno razriješena vodoopskrba grada Senja, pa bivši stari vodovodni sustav iz područja Senjske drage danas jedino služi za opskrbu njezinih donjih zaselaka. Stara vodovodna pruga zajedno s vrelima i ostalim pratećim objektima danas je prilično zapuštena. To nipošto nije dobro, jer ovaj stari vodovod uvijek mora biti u rezervi u slučaju većih kvarova na sadašnjem vodovodu. Osim toga, njegove vode mogle bi se koristiti za oživljavanje nekadašnjeg uređenog bujičnog kanala od groblja do izlaska u more, koji bi predstavljao originalnu turističku atrakciju. Stalno povećanje broja vrela i njihovo uključivanje u senjski vodovod zasigurno je nastalo kao rezultat uspješnih biološko-tehničkih radova u prikupištu senjske bujice na području Senjske drage. Međutim, sustavna istraživanja takve naravi nisu provedena pa se i ne mogu donositi pouzdani zaključci. U ovom slučaju mogu se jedino stvarati zaključci na temelju saznanja šumarske znanosti koja potvrđuju čvrstu povezanost biološko- tehničkih radova o intenzitetu bujica i erozija. 1 tvrdnja o povećanju broja vrela s obzirom na progresiju vegetacije nije nažalost do sada bila predmetom sustavnih istraživanja. U tom segmentu nije pronađena ZAKLJUČCI Nestankom šuma prije nekoliko stoljeća u prodor noj dolini Senjske drage stvorena je razorna bujica i erozija. Sveukupna dužina senjske bujice od 25 km stvarala je prosječno godišnje 32.000 m nanosa u prikupi štu na području Senjske drage, koja se potom kreta la prema nanosištu ugrožavajući grad Senj. U otklanjanju opasnosti od bujica u nanosištu, pre ložen je bujični kanal iz stare jezgre grada izvan njegovih zidina krajem 18. stoljeća. Ta parcijalna mjera ublažila je opasnost od bujica, ali je nipošto nije potpuno odstranila. nikakva povijesna dokumentacija. Tu nam je donekle pomogla oskudno sačuvana projektna dokumentacija vodoopskrbe grada Senja. No, ni u njoj nažalost nema ključnog odgovora koji bi potvrdio ovisnost povećanja broja vrela o progresiji vegetacije. Ostaje ključna dvojba je li postupično povećanje broja vrela u vodoopskrbi grada Senja bilo limitirano financijskim motivima ili nije bilo potrebe za uključivanjem novih vrela. I u ovom slučaju mogli bi se prikloniti konstataciji da se broj i kapacitet vrela proporcionalno povećavao s intenzitetom biološko-tehničkih radova, uz istodobno smanjenje erozivnih procesa. Konsolidacija nekadašnje senjske bujice i pratećih erozija u Senjskoj dragi već je završena, ali bi postavljanje jednog pilot projekta dobro došlo u daljnjem praćenju tih odnosa. To bi bilo od neprocjenjive koristi za šumarsku i vodoprivrednu struku, ali i za ostale srodne struke. Uz to, postojeća vrela bi trebalo urediti, a potom i uspostaviti trajni pokus mjerenja njihove izdašnosti. Među njima ima i vrlo uspjelih graditeljskih rješenja, koja bi se mogla uvrstiti u spomenike tehničke kulture. Daljnja istraživanja vodnog kapaciteta Senjske drage povezana s nekadašnjom vodoopskrbom grada Senja trebala bi okupiti šumarske ali i ostale stručnjake srodnih disciplina. Koliko je poznato, ovakva uspješna i obimna sanacija bujica i erozija na području Senjske drage primjenom biološko-tehničkih mjera nije poznata na cijelom Sredozemlju. Domaći i strani stručnjaci šumarstva i ostalih srodnih struka neizostavno posjećuju Senjsku dragu, koja ostavlja snažan dojam na svakog posjetitelja. Senjska draga predstavlja eklatantan primjer vrhunskog dostignuća našeg šumarstva, a pogotovo krškog šumarstva. Njegovi se rezultati mogu ravnopravno nositi s krskim šumarstvom najrazvijenijih zemalja Sredozemlja, a u nekim segmentima zauzimaju i vodeću poziciju. - --Conclusions Uspješnu sanaciju senjske bujice i erozije započelo je u drugoj polovici 19. stoljeća Nadzorništvo-Inspektorat i posebne službe za uređivanje bujica kombiniranim biološko-tehničkim radovima u njezinom prikupištu (Senjska draga). Glavni radovi ostvareni su krajem 19. i početkom 20. stoljeća osnivanjem 22 kulturc-branjevinc crnoga bora na 320 ha u mozaičnom rasporedu, izgradnjom 20 km suhozida dužine i izvršenjem različitih uzgojnih radova. Od tehničkih radova izgrađena su 62 različita bujična objekta, među kojima se izdvaja sedam masivnih poprečnih pregrada. Uz to obavljeni su znatni zemljani i građevinski radovi. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 102 <-- 102 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOŠKO-TEHNIČKI RADOVI NA SANACIJI SENJSKE BUJICE "TORRENTE" Šumarski list - SUI´LEMENT (2005). 91-109 Ostvareni biološko-tehnički radovi potpuno su sanirali senjsku bujicu i mnogobrojne erozivne procese na području Senjske drage koji su omogućili i povratak autohtone vegetacije. Sadašnje šume ponajprije ostvaruju zaštitnu ulogu, kao i cijeli niz ostalih općekorisnih funkcija. Osnutkom kultura-branjevina i obnovom autohtone vegetacije Senjske drage, postupno se povećava vodni kapacitet i broj vrela odakle se grad Senj opskrbljivao pitkom vodom. Prije priključenja na novi vodovod 1964. god. dotadašnji stari vodovod s područja Senjske drage koristio je 25 vrela minimalne godišnje izdašnosti od 289.080 m3. Otada je uglav- LITERATURA Buczynski , A., 1997.: Gradovi Vojne krajine. Hrvatski institut za povijest. Biblioteka Hrvatska povjesnica, Zagreb. Glavičić , A., 1965.: Kulturno-povijesni vodič po Senju. Senjski zbornik I, Senj. Haueise , L., 1926.: Uređenje bujica i vododerina u Hrvatskoj i Slavoniji. Pola stoljeća šumarstva, 1876-1926., Zagreb. Ivančević , V, 1995.: Šume i šumarstvo dijela Hrvatskog primorskog krša tijekom 19 i 20. stoljeća. Disertacija, Senj. Kosović , B., 1914.: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj kapeli od Dalmatinske mede do Mrkoplja i Ogulina. Šum. list, Zagreb. Kovačević , I., 1981.: Stoljetni izazov Senja. Zagreb. nom prestala njegova funkcija, koja bi se mogla ponovno aktualizirati korištenjem vode u komercijalne svrhe i za oživljavanje nekadašnjeg bujičnog toka. Provesti zakonsku proceduru oko uvrštenja većeg broja biološko-tehničkih ostvarenja u spomenike naše tehničke kulture. Prema nepodijeljenom mišljenju mnogih domaćih i stranih šumarskih stručnjaka uspješni biološko-tehnički radovi na području Senjske drage mogu se uvrstiti medu najuspješnija ostvarenja zelene struke na cijelom području Sredozemlja. - References Lapaine , V, 1892.: Pregrada u Senjskoj bujici kod grada Senja. Viesti družtva inžinira i arhitekta, broj 1. Zagreb. Lapaine, V, 1896.: Stare i nove vodograđevine u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb. Magdić, M., 1877.: Topografija i poviest grada Senja. Senj. Pelcer, Z., 1972.: Ekološko-vegetacijske značajke Senjske drage i okolice, broj20. Zagreb. Scverinski,V , 1967.: Gospodarenje sjeverno-velebitskim šumama u prošlosti i danas. Senjski zbornik, broj 3. Senj. Šafar, J., 1962.: Borove kulture na području Š.G. SENJ s opisom vegetacije Senjske drage i okoliee. Zagreb. Vitezović , P. R., 1696.: Kronika aliti spomen vsega svieta vikov Senjski zbornik, broj 22. Senj. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 103 <-- 103 --> PDF |
PRESENTATION AT TI IE INTERNATIONAL SYMPOSIUM Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 91-109 BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRENTE" AND INCREASE IN WATER CAPACITY Vice IVANČEVIĆ* SUMMARY: Long-lasting negative anthropogenic and external impacts in the area of Senjska Draga (the upper slope of the Senj torrent) resulted in an almost complete disappearance of forests and the consequent occurrence of erosions and devastating torrents in the second half of the 18th century. The wider precipitation area of Senjska Draga of 33.80 km2 produced 32,000 m3 of torrential deposits annually on average, which represented a great threat to the Town of Senj in its lower part (the lower slope). Extensive construction activities at the end of the 18th century in the Town of Senj related to the relocation of the torrential channel outside the town walls mitigated the negative effects of the Senj torrent only partially. In the second half of the 19´h century complex biological-technical regulation of the Senj torrent in its upper slope (the area of Senjska Draga) began, drawing upon the latest insights of the forestry practice. The Senj water supply system in Senjska Draga was also completely reconstructed after the Senj torrent had previously been regulated. The major portion of the activities was performed by the Senj Royal Inspectorate for Karst Afforestation in the Military Border region, the oldest Croatian specialized forestry karst organization, and by special torrent services of the Royal Land Government. The work lasted from 1879 to 1910. The establishment of 22 cultures - enclosures of black pine over 320 ha arranged in a mosaic-like pattern, the construction of 20 km of dry wall and of 62 different torrential facilities, including earth and construction works, deserve special mention. Biological-technical activities had a decisive impact on soil protection, accelerated the progression of autochthonous vegetation, and increased water capacity and the number of springs. During the latest thorough reconstruction of the Senj water supply system in 1957, the mean annual capacity of 25 springs from the area of Senjska Draga was 530,000 m (16.9 l/sec) and ranged from 9.17 to 39.0 l/sec. When Senj was joined to the water supply system of bigger capacity, the old Senj water supply system from Senjska Draga of 1964 was almost completely abandoned. Many of the biological-technical achievements in Senjska Draga deserve to be legally protected and pronounced monuments of technical culture. Waters from the old Senj water system could be used to renew the former torrent, which would be running from the town cemetery to the sea. All the city fountains could also be re-activated. This would make the Town of Senj more attractive both for its citizens and for the numerous visitors. The successful regulation of the formerly extremely devastating Senj torrent, "Torrentea ", and the increased water capacity of its upper slopoe (the area of Senjska Draga) using the biological-technical measures of the forestry profession may rightfully be ranked among the most successful achievements of karst afforestation not only in Croatia but also in the whole of the Mediterranean. Vice Ivančcvić, PhD, Trg I. Mažuranića 1/1. 31250 Novi Vinodolski |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 104 <-- 104 --> PDF |
V. [vančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SEN.I TORRENT "TORRENTE´ Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 91-109 INTRODUCTION The past disappearance of forests, particularly in the Croatian coastal region and on the islands, resulted in vast karst areas faced with a dramatic threat of complete destruction. Torrents are by far the most destructive agents, followed by different types of erosions. The local population, who sought their principal source of existence in forests, was largely responsible for these negative past trends. The environmental conditions and, indirectly, the life of the local population were severely deteriorated by the loss of forests and soil in karst areas. The authentic condition could only be restored with time-consuming and expensive biological- technical operations. The deeply cut valley of Senjska Draga with 33.80 km2 of a wider and 15.00 km2 of a narrower precipitation area is an outstanding example of such a process. The valley is situated between the mountain massifs of Velika Kapela and Velebit near the Town of Senj. There are big differences between the disappearance of forests and the related formation of karst, and their restoration to the original condition. Whereas the former processes evolve rapidly, the latter takes a long time and requires considerable financial means. Senjska Draga, the upper slope of the formerly highly turbulent Senj torrent, used to be covered with a dense forest until the second half of the 18th century, which marked the beginning of its rapid devastation. To curb this process, the military authorities of the time passed several legal regulations on the preservation and improvement of forests on karst, which also included Senjska Draga. The loss of the forest cover in Senjska Draga led to dangerous erosions and torrential sediments that constantly threatened the Town of Senj. In order to decline this threat, the torrent channel was relocated outside the town walls at the end of the 1811 century. This partial measure mitigated the risk for the Town of Senj but did not remove it completely. The Senj torrent and the erosions were finally regulated with combined biological-technical measures in its upper slope in the area of Senjska Draga at the turn of the 19lh century. The Senj Royal Inspectorate, the oldest forestry karst organisation in Croatia, had a very important role in carrying out biological and a part of technical operations. The remaining technical operations were undertaken by special government torrent services that employed foresters - torrent experts. The Senj torrent and the erosion in Senjska Draga were completely regulated with combined biological-technical measures. These measures also allowed the return of autochthonous vegetation, as well as increased the water capacity and the number of springs. The present forest cover in Senjska Draga has a primarily protective function, but also multitudinous non-commercial functions, which guarantee the preservation and improvement of the stability in the environment. The highly satisfactory results obtained from the Senj torrent regulations and erosion control in Senjska Draga may rightly be considered as one of the most successful pro jects of this kind in the entire Mediterranean area. GENERAL CHARACTERISTICS Position Senjska Draga, as a wider precipitation area of the formerly notorious Senj torrent "Torrentea", is a narrow, confined valley situated between the mountain massifs of Velika Kapela and Velebit at the 15lh meridian and the 45th parallel. From the Town of Senj inland- wise it forms a narrow valley with steep sides, and then broadens fan-like through numerous grooves and smaller coves towards the mentioned mountain massifs. The wider precipitation area of Senjska Draga takes up 33.80 km", while the narrower area covers 15.00 km . Senjska Draga may be considered a natural rarity, because this small area contains diverse geological substrates, soil types, climatic features and vegctational covers. Geological and pedological structure The largest part of the wider precipitation area is made up of Jurassic limestones (71 %), and a smaller part of impermeable Triassic rocks (29 %). The central part of Senjska Draga is composed of Triassic eruptive - amphibolic (green) schist bordered with Carnic rocks (clastites) from the bottom part in the narrow belt. Both groups of rocks are bordered with thinly layered dolomites and dolomite limestones of the Upper Triassic. The remaining, largest part of Senjska Draga is covered with alternating deposits of dolomites and the dominating Jurassic limestone. Conglomerates and differently sized stones of Pleistocene torrential origin occur in the belt of the former torrent. With regard to the geological substrate, soil, orographic features and other external particularities, Senjska Draga is exposed to strong erosions (Kovačević, 1981). Stable to minimally eroded terrain accounts for only 11 % of the total area of Senjska Draga, whereas the larger part is subject to dangerous erosion causing total degradation (64 %) and to intensive erosion (25 %). The average terrain slope gradient of Senjska Draga of 10 % is also responsible for distinct erosive processes, because any terrain with a slope higher than 2 % is erosion-prone. Naturally, stable terrains are also subject to "normal erosion", which removes to 1 nrVha of material annual |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 105 <-- 105 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRF.NTF." Šumarski list - SUPLEMF.NT (2005), 91-109 ly. At such a rate, the quantity of the eroded material is always lower than the quantity of the formed material. The geological substrate, the vegetation and other external impacts determine the development of varied soil types. Senjska Draga is dominated by shallow and skeletoidal brown sub-Mediterranean soils, while rendzinas, red soils, brown eutrophic soils, acid brown soils, humus - silicate soils and other soil types alternate sporadically in a mosaic-like pattern. Climate According to Köppen´s classification, Senjska Draga belongs to the continental variety of the Mediterranean climate (Cfsax"). According to Thörnthwait´s index, it belongs to the zone of humid climate. The mean annual temperature of 9.1 °C and the annual precipitation average of 1.700 mm is characterised by a pronounced autumn maximum and summer minimum. This area suffers sudden weather changes, particularly when large quantities of air mass are on the move. These changes are responsible for strong winds (bura/northcrly and y «go/southerly), which have a negative impact on the development of vegetation and soil. Vegetation According to the phytogeographic classification, the forest vegetation of Senjska Draga belongs to the sub-Mediterranean vegetational zone and the Mediterranean - montane vegetation belt of the Adriatic province of the Mediterranean region. To a lesser degree it also belongs to the Illyrian province of the North-American forest region. The first zone, containing forests and thickets of oriental and hop hornbeam of the alliance Ostryo-Carpinion orientalis Ht. in two altitudinal belts, extends from the sea to 700 m above the sea towards the hinterland (Pelccr, 1972). The first belt from 0-300 m is covered with forests of pubescent oak and oriental hornbeam (Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939) and degraded communities of ornamental grass and sage (Stipo-Salvietum officinalis H-ić). Ori ental hornbeam is only partially represented, while hop hornbeam extends as far as the sea. The second belt from 300-700 m is inhabited by forests of pubescent oak and hop hornbeam (Ostryo-Quercetum pubescentis Ht. 1938), mostly in the form of degraded thickets in varying stages of the secondary phytocoenosis Seslerio- Ostryetum. Within the forest of pubescent oak and hop hornbeam there are several subassociations and wasteland communities, including sedge and knapweed {Carici-Centauretum rupestris Ht.), savory and campanula {Satureio-Edraeaenthetum Ht.) and several extra-zonal communities. As a final degradation stage in the forest there are thickets of common juniper (./. communis) and prickly juniper (J. oxycedrus). The largest areas of Senjska Draga are covered with forests and degraded stages of the second belt. Apart from the zonal, there are also several extra-zonal communities. These include autochthonous forests of black pine with cotoneaster {Cotonaestro-Pinetum nigrae Ht. 1938), forests of sessile oak with woodrash (Luzulo-Quercetum petraeae I Hill. 1983 / Pass. 1963), forests of sessile oak with brooms (Luzulo-Quercetum petraeae genistetosum prov. Pelc.) and forests of beech with woodrushes (Luzulo-Fagetum Wrab.). The second vegetation zone towards the continental hinterland from 700 m upwards contains beech forests with autumn moor grass (Seslerio-Fagetum sylvaticae /Ht. 1950/ M. Wraber 1960) extending up to the sub- mountainous beech forests {Fagetum illyricum subalpinum Ht.). The elements of xerothermal sub-Mediterranean forests and mesophytic beech forests are represented in the prevailing beech forests with autumn moor grass. Apart from the mentioned forest communities and their degraded forms, there are also 22 artificially established cultures - enclosures of black pine covering 320 ha and distributed in a mosaic-like pattern across Senjska Draga. Not only do these cultures enclosures have a predominantly protective role, but they also play a key role in the successful regeneration of autochthonous vegetation (Figure 1). A HISTORICAL SURVEY OF FORESTS IN SENJSKA DRAGA From preserved forests to their disappearance According to research by Magdić (1877), at the turn of the 16lh and the 17th century the surroundings of Senj, including Senjska Draga, were covered with dense forests of oak and fir! (it was most probably black pine, not fir). In the early 17th century mention was made of the preserved forests of Senjska Draga in connection with the resettlement of the uskoci (rebel fighters against the invaders) from Senj into the interior of the country. Profits from the sale of these forests were to be used by Venice to cover the costs of their resettlement. Bishop De Dominis of Senj was to receive a commission as the middleman in this transaction. However, the violent death of Rabata, the military commander of Senj, and the opposition staged by the Viennese court undermined the realisation of this plan (Sever in ski, 1967). The forests of Senj must have disappeared in the first half of the 17th century, since a highly destructive torrent in 1647 inflicted enormous damage to the Town of Senj, destroying a part of the town walls and 50 houses within the town (Vi tezo vic, 1696). Clearly, the torrent caused such devastating damage because the forests in Senjska Draga had already completely disappeared. At that time, the Senj |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 106 <-- 106 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRENTE" Šumarski list - SUPI.EMENT (2005), 91-109 torrent (the Senj or the Kriški stream) ran through the central part of the old town nucleus. It frequently pulled down houses and dams and flooded ground floors and pubs, especially in the downtown on Cilnica, Potok and Križ. The houses were protected from sudden floods with vertical planks inserted into shallow grooves in stone doorposts. In a document dating from 1683, the people of Senj complained to the Hungarian parliament that German officers were unlawfully cutting down their forests. Forests continued to disappear; a copper engraving of the Town of Senj by Valvasor from 1689 shows a rather poor forest cover of Senjska Draga (Figure 2). Another data relating to the unsatisfactory condition of the forests in Senjska Draga from the mid-18th century is contained in the renowned Franzoni´s Forest Order, forest descriptions and other forest regulations of the Military Border region (Koso v i ć, 1914). In the description of forests in the Karlovac Generalate, there is particular mention of the district of Senjska Draga, covering 1,088 acres (626 ha) of forests. As many as 165 trees per acre (280 trees/ha) or a total of 175,520, trees were registered: The description states (quote): "It can be seen that there is not one single large tree in the whole of Senjska Draga, but there are very beautiful young forests of oak everywhere, which, if maintained and tended, will grow into fine oaks." Franzoni´s Forest Order was adopted in 1765 by a mixed military commission. It was also concluded that conflicts between the Karlovac Generalate and the Town of Senj about the jurisdiction over the forests in Senjska Draga should be resolved. According to this conclusion, the Town of Senj gained jurisdiction over the area contained within half an hour´s walk from the town. The Military Border guards were to withdraw to the new boundary and guard it together with the citizens of Senj. The area of the Town of Senj, which was not covered with forests anyway, was thus restricted. The fact that there were no forests in that area is little known; therefore, when we talk about the disappearance of forests in Senjska Draga, we are in fact making a mistake. The truth is that the forests in Senjska Draga had already disappeared before this conflict (Kosović, 1914). The disappearance of forests in Senjska Draga at the end of the 18th century must have assumed severe proportions. The si tuation grew worse, and the Town of Senj was increasingly exposed to strong torrential deposits coming from Senjska Draga. To protect the town from the destructive torrents at least partially, General F. Vukaso vie diverged the torrent channel from the centre of the town outside the town walls towards the south in 1785 (Figure 3). The channel must have been built somewhat earlier, since a torrent channel can be traced on the map of the Town of Senj from 1763, kept at the Viennese Court Chamber Archives (Figure 4). Vukasović re-directed the torrent channel (called the Kolan) from Mera Fort, and then cut it deeply into the rocks of Nehaj towards Art and the sea. The channel was later lined with stones and crossed with bridges and vaults in several places. At the end of the 18th and the beginning of the 19l century, salt, cereals and timber storages were built above Kolan, but were destroyed in the Second World War. In order to protect Senj from possible flooding, the whole channel of Kolan was repaired and fortified as far as the first bridge at Art at the end of the 19th century (G1 a v i č i ć, 1965). These relatively costly operations in the lower slope of the Senj torrent partially protected the Town of Senj, but there was always threat of new dangers. Thus, for example, the town cemetery was completely destroyed by a strong torrent in 1856 despite having been fenced with a wall in 1851. A strong rain in 1889 again inflicted severe damage to the town. It became clear that the Senj torrent could not be harnessed without complex biological-technical operations in its upper slope (in the area of Senjska Draga). The Senj torrent deposited an average of 32,000 m of various materials (stones, pebbles, debris and sand) annually, at a flow ratio of 96-0.1 m3/s. The material flow was made up of fine suspended (2/3) and coarse deposits (1/3). In fact, the Senj torrent is a periodic watercourse caused by sudden and heavy precipitation, which leaches, cuts into and erodes the banks, carrying the material and soil to lower positions (deposits) and finally into the sea. The total torrential course of 24.7 km consists of the main course of 13.9 km (56 %) and the subsidiary course or braids of 10.8 km (44 %). The subsidiary course is made up of four braids: Bukvica 1.3 km, Pištanek 1.9 km, Kriški Potok 2.2 km and Sijaset 5.4 km. BIOLOGICAL-TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT IN ITS UPPER SLOPE Considerable damage from the Senj torrent in the lower slope at the entrance to the Town of Senj in the mid 19lh century was caused by rapid devastation of forests and increased erosion in Senjska Draga. The forests were cut down by the inhabitants of Senj (about 900 people) whose survival depended mainly on the exploitation of the forest resource. In 1867, the Otočac IN SENJSKA DRAGA Royal Forest Office undertook to halt the negative trend by resurrecting the forests and afforesting Senj ska Draga in 1869, the first such attempt on the Croati an karst. However, the results were not satisfactory due to the dislocated nature of this Office and the use of inadequate planting material. At that time, the Town of Senj attempted to improve their water supply by recon |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 107 <-- 107 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRENTE" ... Šumarski list - SUPLEMENT (2005). 91-109 structing the old aqueduct from Senjska Draga, but lacked the necessary financial means. The land government was willing to assist in financing the aqueduct reconstruction on condition that the Senj torrent was regulated first. The shorter period that followed was marked by very dynamic political changes in Croatia related to the demilitarisation of the Military Border in 1881 and its annexation to the united corpus of Croatia. Aware of the very difficult position of the inhabitants in the Military Border region, Baron Antun Mollinary, Commander of the Military Border (1870-1877), personally undertook to improve their life conditions, especially in the karst area. He invited several top experts to inspect the terrain and propose suitable solutions. The proposed and adopted solutions focused on forestry and karst afforestation. Credit for this goes to forestry experts Jo- sip Wesely and Milan Durst. The former made a detailed round of the Military Border karst area and wrote an excellent book on the Croatian karst, while the latter held high positions in the central government. A set of favourable circumstances led to the foundation of the Royal Commission for Karst Afforestation in the Military Border region - the Inspectorate for the Afforestation of Karst, Wasteland and Torrents (hereinafter: Inspectorate) in Senj in 1878, the oldest specialised forestry karst organisation in Croatia. The Inspectorate was responsible for the narrow corridor from Povila (near Novi Vinodolski) to St. Magdalena (near Starigrad) covering 46,000 ha of karst. In the 64 years of continuous work (1878-1942) the Inspectorate achieved significant results, primarily in afforesting 1,700 ha with 10.5 million seedlings and restocking 1,400 ha with 4.5 million seedlings and in carrying out other biological- technical operations (Ivančević, 1996). Immediately after the Inspectorate was established, activities were started to regulate the upper slope of the Senj torrent in Senjska Draga. A French forestry-technical system of torrent regulation was applied, which was devised by the renowned forestry expert Prosper Demonthzey . This system involved simultaneous technical regulation of the torrent watercourse and the afforestation of the upper slope, including a strict grazing ban (H a u e i s e, 1926). The regulation of the torrent in its upper slope neutralised its negative impact in the lower slope and converted poor quality soil into fertile soil. More extensive activities on afforesting Senjska Draga are related to the establishment of a larger number of cultures - enclosures of black pine distributed in a mosaic-like pattern, which gradually created the conditions for the return of autochthonous vegetation and the protection of soil. Afforestation activities were most intensive from 1879-1900, when larger areas of cultures - enclosures (62 %) were established. According to P e 1 c e r (1972), 22 cultures - enclosures of black pine were established over 320 ha, of which 271 ha were cultures of black pine and 49 ha of autochthonous forests of black pine. A total of about 1.5 million seedlings were planted and 1,800 kg of seeds sowed. As many as 380 ha were cleaned and 50 ha thinned. Moreover, the very steep and unstable sides along the torrent were fortified with wattles and bundles of poplar and willow cuttings and poles. A 20-km drywall was built and 3,700 m of paths and trails were constructed. Unlike these technical operations, it took much longer for biological operations to have positive effects on the torrent regulation. However, as time passed, the positive effects of afforestation on erosion and torrent regulations were increasingly felt. Thus, medium- scale afforestation decreased the erosion of fine particles by three times and of pebbles and small debris by 40 times. Other technical operations were executed by the torrent regulation sub-department of the Royal Land Government forestry department, while field activities were performed by the Royal district authorities. These specialised services employed forestry and torrent experts, who received scholarships and subsidies for education at the High Agricultural School in Vienna. The majority of the transversal barriers were erected in the narrowest parts of the valleys (Stolačka, Senjska, Ljubežinska and Oštro) in order to achieve the best effects with a minimum amount of work and means. The transversal barriers were built of stones: the upper parts were built of drywall and the lower parts of cement mortar. The first to be regulated was a section from St. Križ to the sea, and then towards Stolac and Vratnik. The largest transversal barrier number six in Croatia, 61.5 m long and 1.1m thick in the top part, was built in Senjska Draga in 1889 by A. Havliček, a certified torrent expert, at a cost of 18,000 crowns´. That same year, 32,000 crowns were invested into the regulation of the torrent in Senjska draga for the purpose of preserving the Senj water supply system. For this purpose the Royal Land Government founded a special civil engineering administration in Senj at the end of the 19th century, which also managed the construction of the water supply system in Crikvenica. Immediately after the upper barrier was built, another massive barrier near the Senj cemetery was built in 1891 (Figure 5). This barrier was erected in a wide part, but was made stable by building its sides into the cliffs. This barrier stopped the torrential debris before it entered the terraced channel going towards the sea, whose mild gradient hampered the smooth transport of torrential debris. The intercepted debris was transported to a suitable waste area at a small cost. The barrier Torrent regulation in the Counties of Lika-Krbava and Modruša- Rijcka in 1899, Šumarski list, 1900, pp 497-499. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 108 <-- 108 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRLNTF." ... Šumarski list SUPI.F.MENT (2005). 91-109 was built in the form of an arch 56.81 m long, 1.5 m thick at the top, 14.08 m wide and 1.95 m deep. It was supported by the foundations, which were built in the main current 2.0 m deep on average. The whole barrier was built of broken stone with a transversal volume of 0.5-1.0 m . A walled tcrrazzo of dressed stone was built beneath the central part of the barrier. The outer sides were built of dressed stone. Portland cement from Trifail was used as bonding material. A total of 1,038 m3 of partially or completely dressed stone was used, costing 20,828 florins. The work was done by an entrepreneur called Herman Erlich, while work in the field was managed by Vjekoslav Horaček, a civil engineer (Figure 6). It should be pointed out that the construction was completed in a very short period of only six months (Lapaine, 1892). A large number of drainage canals, embankments, bank walls and other smaller engineering constructions were built on the unstable slopes and banks. Torrent regulation activities in Croatia were intensified with the passing of the Torrent Act in 1895, which, among other things, solved the problem of torrent financing in a satisfactory manner. A preserved act of 1907 contains a case of unlawful grazing in the Paškvanac - Osornjak culture within the Senjska Draga torrential area." A commission of the Krajina Investment Fund inspected the mentioned area and warned the forest ranger of an omission related to grazing in the torrential area. According to the valid legal regulations of that period, an official person was authorised to kill any cattle found in the torrential area without any prior warning. In 1908, the Royal Land Government sent a torrent technician and forest supervisor Stcvan Petrović into the area to complete the regulation of the Senjska Draga torrents. The Governor (Ban) allocated 1,170 crowns from the funds of the Krajina Investment Fund for this purpose.´ Although biological and technical operations in Senjska Draga were completed in 1910, damage from torrents was not yet fully eliminated. According to a writing of 1928, the Senj torrent in Senjska Draga sometimes inflicted damage to private land by eroding the already small amounts of cultivated soil into the sea. The last bigger quantity of water from the Senj torrent was recorded in Sijaset in 1960, when large amounts of sand, pebbles and soil were brought under the walls of the former forest ranger´s house (Šafar, 1962). In a short period after the First World War the Inspectorate was responsible for torrent regulation and maintenance. 2 HDA, 3283UOZV, 14. 7. 1907. 3 Šumarski list, 1908. "Katastar bujica" is kept in the specialised library of the former Water Utility Company in Zagreb. According to the preserved "Torrent Land Register", in the periods 1891-95 and 1931-35, a total of 15 transversal barriers were constructed, as well as eight longitudinal constructions, 1060 m3 of walls, 108 m of waterfall bases and bank supports, 253 m3 of drywall, 451 m3 of dams and 514 m3 of canals, costing 24,000 crowns and 333,853 dinars4 in all. Far more extensive work was accomplished in the first period of 1891-95 than in the second period of 1931-35, which mainly related to repairs. As much as 90 % of all the means was spent until 1918 and only 10 % was spent after this period. According to K o v a č e v i ć (1981), 62 torrential facilities were built in all, among which special mention should be made of the seven massive transversal barriers. Earthwork operations involved 12,000 m3 of canals and 3,000 m3 of dams. A quantity of 13,900 m3 of stone was used for the construction work (5,500 m3 for the drywall and 8,400 m3 for other facilities). Biological operations accounted for 82 % and technical operations for only 18 % of the total means invested into the reclamation of Senjska Draga. In the opinion of many Croatian and foreign experts, the impressive results achieved by the forestry and the civil engineering profession in regulating Senjska Draga rank among the most successful endeavours in the whole Mediterranean area. The forestry profession should shortlist the most successful biological-technical achievements in order to pronounce them monuments of technical culture. This would greatly contribute to the valorisation of Senjska Draga, the Town of Senj and the wider area from the standpoint of tourism and recreation. Furthermore, allowing the water to pass through the regulated torrential channel to the sea from the former Senj aqueduct, as well as re-activating the existing town fountains would create a very particular and almost idyllic picture of the Town of Senj. This area would become an oasis of water surrounded by the arid, waterless karst landscape. As the boundaries of Velebit Nature Park run almost through the centre of Senjska Draga, it would be advisable to undertake the necessary legal measures to expand the boundaries to encompass its entire area. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 109 <-- 109 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRENTF." ... Šumarski list SUPEEMENT (2005), 91-109 SENJSKA DRAGA AS A NATURAL SOURCE OF DRINKING WATER FOR THE TOWN OF SENJ The aqueduct in the old town of Senia dated from the Roman period but has, unfortunately, not been preserved. According toBuczynski (1997), the women of Scnj had to get drinking water from the Kraljevica water spring (today Kraljičino Vrelo) in Senjska Draga, 12 km away from Senj because there were no water reservoirs in the town. On their long and arduous journey to Senjska Draga and back they sang songs. Some of these songs, dating from the 16lh and the 17th century, have been preserved until today. Aware of the difficult situation, in 1764 the town authority entrusted Karlo Dini with the designing of an aqueduct project fashioned after the old Roman aqueduct. The aqueduct, built at the beginning of the 19th century, used water from Kraljičino Vrelo. The pipes, manufactured in the surroundings of Otočac, were made of pozzolana soil and were lined with mortar. The aqueduct route followed the road along the Senj torrent channel (Lapaine, 1896). Severe forest felling in the first half of the 19th century in the area of Senjska Draga resulted in increased torrents and erosion. It was for this reason that during the reconstruction of the Josephine road through Senjska Draga in 1843, Major K. Knežić, a renowned civil engineer, proposed that the aqueduct be built below the new road to St. Križ so that the town could be completely protected. He connected the aqueduct to water-abounding Kraljičino Vrelo and to two more springs (Puhla and Brestovac). From Senjska Draga to the sea nine sluices with watering sites and four lateral sources for the fountain in the main square were built. The covered water route of 7,400 m was built of homemade clay pipes lined with mortar. The pipes were 60 cm long and 10 cm in diameter. The occasionally unsatisfactory gradient of the water route and the pipes of poorer quality (no enamel) allowed the growth of the plant greater celandine (Fushsschwanz) in the pipes, which interfered with or completely stopped the water flow. Discovering the exact site of its growth was very time-consuming and costly. The pipeline capacity in the summer months was considerably lower and could not meet increased demands for water. The little quantities of water that managed to reach the town were warm from passing through the shallowly laid pipes. For this reason water was kept in cool places before being drunk. Parallel to extensive works on laying the water pipes, the town´s water supply network was also built and the town harbour enlarged. Thanks to the effort of K. Knežić , who was proclaimed an honorary citizen of Senj, these operations were successfully completed. Constant problems with water supply urged the Scnj city authority to completely reconstruct the water supply network in 1873. The planned operations involved the reconstruction of the water spring, laying the pipes deeper in the ground and replacing the earthen pipes with the iron ones. The Royal Land Government granted the request of the Town Authorities on condition that the Senj torrent was previously regulated. The following period saw extensive biological-technical activities (described in detail above). When most of the biological and technical activities related to the regulation of the Senj torrent were completed, the Senj water supply network was reconstructed. The three existing springs were complemented with three more springs. The total minimal capacity of all the six springs was 1.46 1/sec or 87/6 1/min, or 45,990 m3 per year (Lapaine , 1896). A more recent date from 1957 mentions only four springs: Kraljičino Vrelo, Puhla, Brestovac and Pištenak . After the reconstruction, the quantity of water sufficed for the 2,700 inhabitants of Senj. The main, 400 m3 water tower built near the town cemetery at an altitude of 64 m was particularly impressive. The reconstructed Senj water supply facility started operating in 1894 to the joy of all the citizens of Senj. The overall costs amounted to 74,550 florins, of which the Royal Land Government allocated 49,540 florins (66 %) for the main water route, and the Town of Senj 24,960 florins (33 %) for the city water network. After the reconstruction of the water supply system, small-scale operations on its enlargement were executed inl928 and in 1931-34. Almost all the springs in the area of Kriški and Ovčiji Potok were included and households were connected to the main supply. The next small-scale reconstruction was undertaken in 1951-52. The water supply system was completely reconstructed in 1957-59, which resulted in a significant increase in the capacity by the inclusion of almost all the existing springs. Of 25 springs in all, the majority were in the area of Kriški Potok (stream) (15 springs). Kraljičino Vrelo (spring) had the biggest capacity with a minimum of 4.75 1/sec. The other area of Ovčiji Potok (stream) included nine springs, among which Brankovo Vrelo (spring) had the highest capacity with a minimum of 4.13 1/sec. One independent spring, Pištanek, was also included, with a minimum capacity of 0.27 1/sec. The majority of the springs were on the geological substrate of amphibolic porphyrite, the rocks of Triassic age. The total minimal capacity of all the 25 springs was 9.15 1/sec or 289,080 m per year, the mean capacity was 16.9 1/sec or 532,900 m3 per year, and the The Scnj water supply project, 1957, Architectural bureau "Grakalić", Zagreb. The project is housed in the Senj Municipal Services Company. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 110 <-- 110 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRENTE" Šumarski lisl - SUPLEMENT (2005). 91-109 maximal capacity of 39.0 1/sec or 1,225,500 m3 per year. The water system capacity was calculated to meet the needs of the 5,000 citizens of Senj on the basis of daily consumption of 900 m3. This equals the capacity of 10.41 1/sec or 328,500 m3 per annum, which is slightly higher than the minimal capacity. The reconstruction of the water supply system ensured sufficient annual quantities of water, but the increased consumption in summer months would still cause shortages. Pipes of cast iron with diameters of 50, 60 and 80 mm were laid along the water route and pipes with diameters of 50-150 mm were laid in the town network. The total reconstruction costs were 63,709,926 dinars (Figure 7). The construction of the hydropower station Senj in the 1960s ensured undisturbed supply of water for the wider area of the southern continental and littoral area and the adjacent islands. The high-capacity water system was built in the southern part of the Croatian littoral, as was the new water route from Hrmotin to Senj. This solved the problem of water supply for the Town of Senj. The former water supply system from the area of Senjska Draga currently only serves the downstream hamlets. The old water route with the springs and other facilities is in a state of neglect, which is unwise policy. This old water supply system should always be at the disposal in case of major breakdowns in the new water system. Also, its waters could be used to enliven the formerly regulated torrential channel from the cemetery to its entry into the sea, thus providing an original tourist attraction. A constant increase in the number of springs and their inclusion in the Senj water supply system is definitely the result of successful biological- technical operations in the upper slope of the Senj torrent in Senjska Draga. However, no systematic research has been conducted and no reliable conclusions can be drawn. In this case, the only conclusions can be based on the perceptions of the forestry science on a close relationship between biological-technical operations and the intensity of torrents and erosion. Regrettably, no systematic research has been done related to the increase in the number of springs with re lation to vegetation progression. No historical records have been found for this segment. We have used the scarce project documentation relating to the water supply of Senj. However, the documentation does not provide a key answer that would confirm the correlation between a higher number of springs and vegetation progression. The crucial dilemma remains: was a gradual increase in the number of springs limited by financial reasons or was there no need to include new springs? In this case, too, we may stand by the claim that the number and capacity of the springs increased in proportion with the intensity of biological-technical operations, with simultaneous decrease in erosion processes. The former Senj torrent and the resulting erosions in Senjska Draga have been consolidated, but a pilot project designed to further monitor these relations would be more than welcome and would be of exceptional importance not only for the forestry and water management profession but also for other related disciplines. The existing springs should be regulated and a permanent experiment of their capacity set up. Some of them represent highly successful civil engineering solutions, which deserve to be included in the monuments of technical culture. Forestry experts and experts from other related disciplines should gather to further investigate the water capacity of Senjska Draga linked with the former water supply of the Town of Senj. To our knowledge, such successful and extensive regulation of torrents and erosions in Senjska Draga with biological-technical measures has not been accomplished anywhere else in the Mediterranean area. Senjska Draga has become a compulsory destination for home and foreign forestry and other experts, who are invariably impressed by its grandeur. Senjska Draga is a striking example of an outstanding achievement of the Croatian karst forestry profession. It may justifiably rank among the karst forestry professions of the most developed Mediterranean countries, while in some segments it even takes up the leading position. CONCLUSIONS The disappearance of forests in the Senjska Draga valley several centuries ago resulted in devastating torrents and erosions. In its total length of 25 km, the Senj torrent brought an average of 32,000 m3 of sediments annually in the upper slope in Senjska Draga, which then moved towards the lower slope, threatening the Town of Senj. To remove the danger of torrents in the lower slope, the torrential channel from the old city centre was relocated outside the town walls at the end of the 18th century. This partial measure mitigated the danger of torrents, but did not remove it completely. The Inspectorate and special torrent regulation services launched a very successful regulation of the Senj torrent and erosion in the second half of the 19th century. Combined biological-technical measures in its upper slope were used for this purpose. The majority of the work was done at the end of the 19th and the beginning of the 20th century, when 22 |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 111 <-- 111 --> PDF |
V. Ivančević: BIOLOGICAL AND TECHNICAL REGULATION OF THE SENJ TORRENT "TORRENTE" Šumarski list SUPLLMENT (2005), 91-109 cultures - enclosures of black pine were established over 320 ha in a mosaic-like pattern, 20 km of drywall were built and different silvicultural activities were applied. Technical works included 62 different torrential facilities, among which seven massive transversal barriers deserve special mention. Extensive land and construction work was also done. The Senj torrent and the numerous erosive processes in Senjska Draga were completely regulated with the biological-technical operations. These operations also allowed the return of the autochthonous vegetation. The current forests have a primarilyprotective role, combined with a multitude of other non-commercial functions. The establishment of young cultures - enclosures and the renewal of autochthonous vegetation in Senjska Draga gradually increased the water capaci ty and the number of springs supplying the Town of Senj with drinking water. Before being connected to the new water supply system in 1964, the former old water system in Senjska Draga used 25 springs with minimal annual capacity of 289,080 mi annually. It is currently mainly out of function, but the water could again be used for commercial purposes and for renewing the former torrential course. A legal procedure should be undertaken to include a number of biological-technical achievements in the monuments of technical culture _ According to the unanimous opinion of home and foreign forestry experts, the successful biological- technical operations in Senjska Draga may be ranked among the greatest achievements of the green profession in the whole Mediterranean area. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 112 <-- 112 --> PDF |
IZLAGANJE NA ZNANSTVENOM SKUPU - PRESENTATION AT THE INTERNATIONAL SYMPOSIUM Šumarski list - SUPLEMENT (2005). 110-119 UDK 630* 232 + 116 + 165 BIOLOŠKA SANACIJA EROZIJE NA PODRUČJU LIKE I ISTRE BIOLOGICAL EROSION CONTROL IN THE WESTERN PART OF CROATIA Joso GRAČAN, Sanja PERIĆ, Mladen IVANKOVIĆ, Hrvoje MARJANOVIĆ´ SAŽETAK: U ovom se radu prikazuju rezultati istraživanja biološke sanacije erozije na području izvorišta rijeke Une (Uprava šuma Podružnica Gospić, Šumarija Gračac) i Istre (Uprava šuma Podružnica Buzet, Šumarija Labin). Istraživanja su započeta 1972 godine, a provodili su ih Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju) i bivši Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko (Odjel za oplemenjivanje šumskog drveća). Opće vodoprivredno poduzeće Karlovac i Opće vodoprivredno poduzeće Rijeka financirali su istraživanje, a Opće udruženje šumarstva Hrvatske i Fond za naučni rad, Zagreb su sufinancirali. Terenski pokusi osnovani su na površini od oko 1,5 ha u proljeće (Istra) i na oko 1 ha (Lika) ujesen 1975. godine. U pokusu su presađene biljke crnog bora i hibridi crnog i japanskog crvenog bora. Prvi rezultati istraživanja su objavljeni u starosti biljaka od 15 (Lika) i 5 godina (Istra). Prosječni postotak preživljavanja na terenskom pokusu u Lici iznosio je 59 %, a prosječna visina 2,03 m. U Istri je prosječni postotak preživljavanja iznosio 80,40 %, a prosječna visina 16,6 cm u starosti od 5 godina i s 54,25 cm prosječnom visinom i 27,45 mm prosječnim promjerom u starosti od 11 godina. U pravilu hibridne biljke su manjih visina i postotka preživljavanja. Ključne riječi: crni bor, japanski crveni bor, hibridi, erozija, biološka sanacija UVOD - Introduction Erozijsko područje izvorišta rijeke Une prostire se Istri, u području rijeke Botonege i Boljunšćice nalazimo na površini od oko 170 km" i spada medu najugroženikarakterističan primjer erozije fliša, koja općenito u Hrje u Hrvatskoj. Zaštita tla od erozije na tom području vatskoj na flišu nijc toliko izražena. Erozija osim tla zazapočela je 1957. godine izgradnjom građevinskih hvaća i litološku podlogu (Komlenović i sur. 1983). objekata. Međutim, i na ovom području se brzo došlo Zaštita tla od erozije i bujica na krškom području ima do saznanja kako se zaštita tla od erozije ne može saniveliko gospodarsko, ekološko i društveno značenje rati samo tehničkim mjerama, već pri tome treba pri( Topić 2003). mjenjivati i biološku zaštitu tla (Vid ako vić i sur. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja zašti 1986, Gračan i sur. 1991., Ivančević i sur. 2003.) te tla od erozije na projektu "Biološka sanacija erozije u Na ovom su području prisutni svi fenomeni erozije: po Lici i Istri". Projekt su zajednički izradili bivši Institut vršinska, brazdasta i jaružasta (Radulovi ć 1972.). za četinjače, Jastrebarsko (Odjel za oplemenjivanje Prema Topi ću (1997) problemima krša i njegova po šumskog drveća) i Šumarski fakultet, Zagreb (Katedra šumljavanja bavili su se mnogi naši autori. U središnjoj za šumarsku genetiku i dendrologiju). Ova je istraživanje financirao Republički fond za naučni rad, (kasnije Ministarstvo znanosti) i Opća vodoprivredna poduzeća Karlovac i Rijeka. Opće udruženje šumarstva (kasnije Dr. se. Joso Gračan, Dr. se. Sanja Pcrić, Hrvatske šume) sufinanciralo je ova istraživanja. Pro Dr. se. Mladen Ivanković, Hrvoje Marjanović, dipl. ing. Šumarski institut, Jastrebarsko jektom su bila planirana biološka i tehničko-hidrološka |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 113 <-- 113 --> PDF |
Gračan, S. Perić, M. [vanković, H. Marjanović: BIOLOŠKA SANACIJA EROZIJE Šumarski list - SUPLEMF.NT (2005). 110-119 istraživanja zaštite tla od erozije i otjecanja vode. Nažazitet crozijskih procesa. U svezi s tim osnovano je u Lici lost, ova istraživanja vodoprivreda nije ni započela. i Istri nekoliko terenskih pokusa (Viđaković i sur. 1981, Gračan i sur. 1991,Komlenović i sur. 1992). Sa šumarskog stajališta, osnovni je zadatak bio ovo područje što djelotvornije pošumiti i tako smanjiti inten MATERIJAL I METODE Za osnivanje terenskih pokusa biljke su uzgojene sjetvom sjemena i održavane mjerama njege i zaštite do starosti 2+0 i 1 + 1 u rasadnicima Instituta za četinjače, Jastrebarsko (Odjel za oplemenjivanje) i Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Prije osnivanja terenskih pokusa mlade biljke presađene su u plastične vrećice i "Jyffi" lončiće. Terenski pokusi osnovani su na lokalitetu "Belaj" (1,5 ha) u proljeće i "Lički Osredci" (1,0 ha) ujesen 1975. godine. Razmak sadnje bio je 2x1 m, odnosno razmak između redova 2 m, a između biljaka lm. U terenske pokuse presađene su biljke različitih provenijencija crnog bora iz Crne Gore (Kosanica i Crna Poda), Slovenije (Kranj), Makedonije (Berovo), Rusije (Krim), Francuske (Korzika 4 i Korzika 5), Cypra (1, 2, 3) i Hrvatske (Supetar, Pelješac, Makarska, Senj, Vrhovine, Jastrebarsko) kao i hibridi crnog i japanskog crvenog bora (Pinus nigra x P. densiflora). U pokusu "Lički Osredci" presađeno je 2.863 biljaka (2.310 crni bor, 553 hibridi), a u pokusu "Belaj" 2.597 biljaka (1.540 crni bor, 1.057 hibridi) na gradone i redove (Slika 1 i 2). - Material and methods Pokus "Lički Osredci" osnovan je na ekstremno nagnutom (30°-50°), skeletnom i nepovoljnom terenu. Tlo je vrlo isprano, a cijela ploha je tipična jaružna erozija. Litološku gradu u širem području čine jurski vapnenci i dolomiti. U tlu dominira visoki postotak skeleta, a geneza je uznapredovala do A-C oblika (Gračan i sur. 1991). Prema Pelceru (1975) u ovom području pridolaze brdske bukove šume (Fagetum montanum Ht.), šume hrasta kitnjaka s običnim grabom (Querceto-Carpinetum Ht.) i šume hrasta medunca i drugih hrastova s crnim grabom (Seslerio-Ostryetum Ht. et. H-ić). Prosječni uzorak tla i osam uzoraka biljnog materijala uzeti su tijekom jeseni 1976, 1977, 1979 i 1988. godine. Uzorci tla i biljnog materijala analizirani su odgovarajućim metodama u laboratoriju Instituta (K o mlenović i sur. 1992). Geološko-litološku građu u predjelima Grimalde, Belaja i Kršlika - Glavice čine tercijalne naslage fliša sastavljene pretežito iz izmjeničnih proslojaka lapora i pješčenjaka. Na tom matičnom supstratu u recentnim uvjetima zastupljene su s više od 80 % rendzine plitke i Područje istraživanja -Research localities "Belaj", Istra Slika 1. Terenski pokusi "Lički Osredci" i "Belaj" -Figure 1 Field experiments in Lika and Istria (Snimio -Photo: B. Mayer 1982.) (Snimio -Photo: 1 vanković 2004.) Ill |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 114 <-- 114 --> PDF |
J. Graćan, S. Perić, M. Ivanković, H. Marjanović: BIOLOŠKA SANACIJA RROZIJE Šumarski list - SUPLEMF.NT (2005), 110-119 srednje duboke. Uz njih uprskano dolaze sirozemi ko-Na pokusu "Zrmanja" koji je osnovan 1957. godine luvijalno tlo i posmeđena rendzina (Mart i no vic sadnjom šumskih saadnica, voćaka i ostavljanjem trav1977, Martinović i Vrbek 1982, Martinović i natih površina, praćenje uspjeh pošumljavanja na 6 ploCestar 1984). ha i na površini od oko 20 ha (Cestar i sur. 1985). U ovom se području razvila šuma hrasta medunca i bjeloga graba (Orno-Carpinetum orientalis, Bertović i Lovrić 1987). REZULTATI I RASPRAVA - Results and discussion Rezultati istraživanja "Biološke sanacije erozije u Lički Osredci Lici i Istri" odnose se na preživljavanje, izmjere visina, Iz tablice 1 i 2 razvidno je kako je u terenski pokus prsnih promjera i praćenje rasta i razvoja biljaka crnoLički Osredci presađeno ukupno 2863 biljke, od čega ga bora u terenskim pokusima Lički Osredci, Belaj, Zr2310 biljaka crnog bora i 533 hibrida. Postotak preživmanja). U pokuse je presađeno 18 različitih proveniljavanja biljaka 1988. godine kretao se od 17,20 % (Cyjencija crnog bora i 9 hibridnih familija crnog i japanpar 2) do 96,20 % (Berovo, Makedonija), a 2004. godiskog crvenog bora. Poznato je kako crni bor ima izrazine od 17,20 % (Cypar 2) do 90,77 % Pakline, Hrvatska. to disjunktan areal, a od prirode pridolazi u Južnoj Eu Prosječne visine biljaka crnog bora 1988. godine iz ropi, sjeverozapadnoj Africi i Maloj Aziji. nosile su 2,03 m, a 2004. godine 5,75 m. Najmanje Rezultati preživljavanja biljaka (%), prosječne visprosječne visine od 1,18 m 1988. godine imale su biljine (m i cm) i prsnih promjera (cm i mm) prikazani su ke provenijencije Cypar 1, a najveće biljke provenijenu tablicama 1, 2 i 3 te slikama 1, 2 i 3. za terenski pokus cije Crna Poda u iznosu od 2,74 m. Najmanje prosječne u Ličkim Osredcima i tablici 3 za terenski pokus Belaj. visine ujesen 2004. godine imale su biljke provenijen- Tablica 1. Preživljavanje i prosječne visine biljaka crnog bora i hibrida između crnog i japanskog crvenog bora za 1988 i 2004. ("Lički Osredci") Table 1 Survival rate and heights of black pine and hybrid seedlings Provenijencija broj sadeno Preživljavanje % visine (m) dbh (cm) R. br. (porijeklo populacija, familija) familija biljaka Survival % Heights (m) Dbh (cm) Ord. No Provenance (population origin, family) No of families No of plants 1988 2004 1988 2004 2004 1 2 Kosanica C.G. Crna poda C.G. 2 865 603 50,85 62,20 50,52 60,53 2,55 2,74 8,05 6,60 12,63 12,21 3 Pelješac HR 81 75,80 72,84 2,12 6,09 10,99 4 Supetar HR 59 81,40 77,97 2,03 5,91 7,56 5 Pakline HR 5 65 95,38 90,77 2,03 5,05 8,83 6 Staza HR 53 84,91 75,47 1,69 6,40 8,89 7 Borov vrh HR 34 73,53 50,00 2,16 4,59 7,16 8 Berovo MK 1 73 96,20 64,38 2,69 10,30 13,23 9 10 Krim br. 1 SSSR Krim br. 2 SSSR 2 70 93 78,60 45,20 78,60 38,71 2,67 2,27 5,74 4,67 12,78 8,48 11 12 Korzika br. 4 FR Korzika br. 5 FR 2 51 55 56,85 54,50 56,85 54,50 2,11 1,82 5,23 7,33 8,86 8,37 14 Golzuk TU 31 51,60 48,39 2,32 6,49 12,53 15 NizavTU 3 53 58,50 58,50 2,33 6,41 10,70 16 Nac. park TU 27 66,65 66,65 1,61 3,63 9,78 17 Cypar 1 40 67,50 60,00 1,38 2,57 5,02 18 Cypar 2 3 29 17,20 17,20 1,18 3,92 7,16 19 Cypar 3 28 67,86 57,14 1,53 4,55 6,65 Ukupno crni bor - Total black pine 18 2310 65,82 59,95 2,03 5,75 9,55 Hibridi -Hybrids 9 553 40,30 25,14 1,85 2,91 5,44 Ukupno -Total 27 2863 64,48 58,11 |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 115 <-- 115 --> PDF |
J. Gračan, S. Perić, M. Ivanković, H. Marjanovic: BIOLOŠKA SANACIJA F.ROZIJE Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 110-119 cije Cypar 1 u iznosu od 2,57 m, a najveće od 10,30 m Iz iznesenog razvidno je kako su hibridne biljke imale biljke provenijencije Berovo (Makedonija). dva puta manje preživljavanje i manje visine. Radi usporedbe rasta i razvoja biljaka 18 proveniRezultati ovih istraživanja pokazali su kako hibridi jencija crnog bora sa 9 familija hibrida između crnog i između crnog i japanskog crvenog bora nisu pogodni japanskog crvenog bora, razvidno je kako su hibridne za biološku sanaciju erozije na izvorištu rijeke Une i u biljke relativno slabo preživljavale, odnosno u starosti Istri (Vidakovi ć i sur. 1986., Vidakovi ć i Gra od 31 godine (jesen 2004) od 533 biljke preživjelo je čan 1973., Gračan i sur. 1991.). 138 biljaka (1/4) i postigle prosječnu visinu od 2,91 m. Tablica 2. Preživljavanje, prosječne visine i prsni promjeri prema državi porijekla. Table 2 Survival and average heights and diameters according to origin of seedlings Država Country Sađeno biljaka No of plants Preživljenje Survival Visina (m) - Height (m) dbh (cm) Dbh (cm) 1988 2004 1988 2004 1 Crna gora Montenegro 1468 56,50 54,63 2,64 7,54 12,44 2 Cipar-Cyprus 97 50,85 46,39 1,38 4.17 5,84 3 Hrvatska Croatia 292 82,20 73,41 2,01 5.70 9,03 4 Makedonija Macedonia 73 96,20 64,38 2,69 10,30 13,23 5 Krim SSSR -Crimea, USSR 163 61.90 58,28 2,47 5.36 11,15 6 Francuska France 106 55,80 55,80 1,96 5.96 8,61 7 Turska Turkey 111 58,90 58,90 2,08 5,27 10,87 Ukupno Total 2310 64,50 58,83 2,03 6,33 10,16 8 Hibridi -Hybrids 553 40,30 25,14 1,86 2,91 5,44 Sveukupno Overall 2863 55,40 54,62 2,14 5,90 9,57 120 100 ŽČ f 40 >s GCV <& «V* *f # s* Slika 2. Postotak preživljavanja u starosti od 15 i 31 godinu ("Lički Osredci") po državama Figure 2 Survival percentages of seedlings at age 15 and 31 according to origin Analizom prosječnog uzorka tla i osam uzoraka kloroza iglica, što je posljedica koncentracije CaC03 biljnog materijala utvrđene su koncentracije biogenih kao i nedostatak dušika (Komlenovi ć 1978, Gra elemenata u iglicama biljaka, koje uglavnom koincidičan i sur. 1991.). raju s rastom i izgledom. Kod većine biljaka opažena je |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 116 <-- 116 --> PDF |
J. Gračan. S. Perić, M. Ivanković. H. Marjanović: BIOLOŠKA SANACIJA EROZIJK ... Šumarski list SUPLEMENT (2005), 110-119 11 Slika 3. Prosječne visine biljaka u starosti od 15 i 31 godinu ("Lički Osredci") po državama porijekla Figure 3 Average seedling heights at age 15 and 35 according to origin Belaj osnovan u proljeće 1975, a preživljenje i izmjere visina Kada se radi o rastu i razvoju biljaka na ovom poku- obavljene su 1976 godine. Tijekom 1981. godine u stasu, treba istaći kako je financiranje ovih istraživnja rosti biljaka od 11 godina izmjerene su visine i prsni prestalo 1981. godine. Kao stoje navedeno, pokus je promjeri (Tablica 3). Tablica 3. Preživljavanje, prosječne visine i prsni promjeri biljaka crnog bora i hibrida između crnog i japanskog crvenog bora za 1976. ("Belaj") Table 3 Survival, average heights and diameters of black pine and hybrids in 1976 and 1981 in the "Belaj " field experiment R. br. Ord. No SO broj number Provenijencija (porijeklo populacija, familija) Provenance (population origin, family) sadeno biljaka No of plants Preživljavanje % Survival % 1976 visine (cm) Heights (cm) 1976 1981 promjeri (mm) diameters 1981 1 86 145 89,86 14,10 47,03 24,83 2 87 Jastrebarsko HR 143 88,11 11,90 62,97 38,24 3 216 347 77,52 17,00 64,83 26,58 4 1076 22 100,00 15,50 87,09 32,55 5 1077 63 96,83 13,90 67.98 35,15 6 7 1078 1079 Vrhovine HR 44 20 95,45 95,00 12,50 13,70 69,51 84,67 40,61 44,67 8 1080 155 97,42 11,40 62,56 36,12 9 1081 91 94,51 11,50 60,25 34,79 10 1086 Senj HR 58 77,59 9,50 22,69 9,76 11 1087 Kranj SLO 42 95,24 8,60 21,91 8,59 12 13 1083 1084 Pelješac HR 110 190 67,27 59,47 14,10 12,70 65,68 51,87 33,25 28,33 14 Berovo MK. 110 54,55 12,80 50,30 21,25 Ukupno crni bor Total black pine 1540 59,30 54,25 29,62 1 1050 Hibrid Hybrids 748 77,81 14,70 47,03 22,58 2 1053 Hibrid Hvbrids 309 87,06 18,80 61,46 27,95 Ukupno hibrida Total Hybrids 1057 80,00 54,25 25,27 Sveukupno Overall 2597 58,40 27,45 |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 117 <-- 117 --> PDF |
J. Gračan, S. Perić. M. Ivankovic, II. Marjanović: BIOLOŠKA SANACIJA EROZIJE . Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 110-119 Slika 4. Biljke crnoga bora sađene na gradone 1975, terenski pokus Belaj 2004. Figure 4 Plants ofPinus nigra planted in gradones in 1975, the Belaj 2004 field experiment (Snimio -Photo: Ivankovic) Prosječni postotak preživljavanja svih biljaka na ovom pokusu iznosio je 1976. godine 69,65 %, a prosječna visina 14,80 cm. Prosječni postotak preživljavanja hibridnih biljaka iznosio je 80 % s visinama od ZAKLJUČCI 1. Biljke različitih provenijencija crnog bora dominiraju u preživljavanju, visinskom i debljinskom rastu i razvoju u odnosu na hibridne biljke. 2. Prosječni postotak (ponderirani) preživljavanja tih biljaka u 2004. godini iznosi 59,95 %. Prosječne visine iznose 5,75 metara, a prsni promjer 9,55 cm u terenskom pokusu Lički Osredci. 3. Hibridne biljke između crnog i japanskog crvenog bora imaju gotovo dvostruko manje preživljavanje (25,14 %), visine (2,03 m) i prsne promjere (5,44 cm). 4. U Terenskom pokusu u Istri (Belaj) biljke različitih provenijencija u starosti od 8 godina imaju nešto veće visine i prsne promjere od hibridnih biljaka. LITERATURABertović, S., A. Ž. Lovrić, 1987: Šumske zajednice u Jugoslaviji, Šumarska enciklopedija 3, Zagreb. Cestar, D.,V. Hren, K. Bezak,V. Krejči, 1985: Inventarizacija i valorizacija pokusne plohe "Zrmanja", Stručni izvještaj za 1985., 31 pp. Šumarski institut, Jastrebarsko. Gračan, J., M. Vidaković, T. Littvay, N. Komlenović, P Rastovski, 1991: Prilog sanaciji erozije na području izvorišta rijeke Une. Radovi Vol. 26, broj 1:5-23. 16,75 cm. Preživljavanje biljaka crnog bora različitih provenijencija iznosio je 59,30 % s prosječnom visinom biljaka od 12,80 cm. Iz iznesenog je vidljivo kako su hibridne biljke u juvenilnom stadiju većeg postotka preživljavanja i prosječnih visina, što se i očekivalo. Rezultati izmjera visina i prsnih promjera svih biljaka u pokusu 1981. godine su pokazali kako su prosječne visine različitih provenijencija crnog bora imale nešto više prosječne visine biljaka (58,40 cm) od hibridnih (54,25 cm). Što se tiče prsnih promjera odnos je ostao isti, odnosno prosječni promjer crnog bora iznosio je 29,62 mm, a hibrida 25,27 mm. Prosječna debljina biljaka u pokusu bila je 27,45 mm. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su kako su tla u Istri na kojima su osnovani pokusi karbonatna, slabo alkalne reakcije, dobro opskrbljena pristupačnim kalcijem, a slabo fosforom. Stanje humizacije i opskrbljenost ukupnim dušikom je dobra. Tla imaju ekološki povoljan mehanički sastav, pretežito pripadaju u teksturne klase: glinasta ilovača i praškasta glina (Martinović 1977, M artinović iVrbek 1982, Martinović iCestar 1987). Conclusions 5. Sa šumarskog stajališta, biološka sanacija erozije sadnjom biljaka crnoga bora omogućuje brže i djelotvornije pošumljavanje erodiranih površina i time značajno smanjuje intenzitet erozije te omogućuje povratak autohtone vegetacije. Na kraju koristimo priliku te zahvaljujemo tadašnjem upravitelju Šumarije Gračac dipl. ing. Davoru Zecu, dipl. ing. šumarstva i upravitelju Šumarije Labin, Krunoslavu Božičeviću , dipl. ing. šumarstva, koji su pomogli da se obave izmjere biljaka i dovrše istraživanja. - References Ivančević , V. 2003: 125 obljetnica osnutka "kraljevskog nadzorništva za pošumljavanje krasa krajiškog područja - inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica" u Senju, naše najstarije šumarske krške organizacije, 1878 - 2003. godine. Šum. list - Suplement (2003)3-22. Komlcnović, N., Đ. Markoja, P Rastovski: Istraživanje utjecaja sjetvenih supstrata i mineralnih gnojiva na rast i ishranu drveća i grmlja, Zagreb, Šumarski list. |
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 118 <-- 118 --> PDF |
J. Gračan, S. Pcrić, M. Ivanković. H. Marjanović: BIOLOŠKA SANACIJA EROZIJE Komlenović, N., B. Mayer, P. Rastovski, 1992: Suzbijanje erozije na flišu Istre uzgojem alepskog bora (Pinus halepensis) i brnistre (Spartium junceum). Rad. Šumar, inst, Vol. 27 broj 1: 5-14. Martinović,J . 1977: Osnovna pedološka karta Hrvatske, list Pazin 2, tumač. Martinović, J., B. Vrbek, 1982: Pedološka obrada sliva Botonega. Fond Šumarskog instituta, Jastrebarsko. Martinović, J., D. Cestar, 1987: Tla šumskih ekosustava u Istri u ediciji Pedosfera Istre (A. Škorić i suradnici, Zagreb). Pel cer, Z. 1975: Fitocenološko raščlanjenjc ličke visoravni i njihovo uređenje na ekološko-vegetacijskoj osnovi. Doktorska disertacija, Šumarski fakultet, Zagreb. Radulović,H . 1972: Pedologija, Sarajevo. Topić, V. 1982: Efekti biološko tehničkih melioracionih mjera na pokusnoj plohi Klačine, Šum. list 106:11-19. Topić, V. 1997: Upotrebljivost listača pri pošumljavanju krša, Šum. list 7-8: 343-352. ... Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 110-119 To p i ć, V. 1999a: Površinski kopovi na Kaštelanskom području i mogućnosti njihove sanacije, Šumarski list 7-8: 301-309. Topić, V. 199b: Melioracijski učinci šumskih kultura na kršu u odnosu na pedosferu, Šumarski list 9-10:411-422. Topić, V. 2003: Šumska vegetacija na kršu kao značajan čimbenik zaštite tla od erozije, Šumarski list - Suplement (2003): 51-64. Vidaković, M., J. Gračan, 1973: Sanacija erozije na području izvorišta rijeke Une. Stručni izvještaj, Šumarski institut, Jastrebarsko. Vidaković, M., J. Martinović, I. Trinajstić, J. Gračan, N. Komlenović, A. Krstinić, Ž. Borzan, 1981: Biološka sanacija erozije fliša Istre, Kongres biologa Hrvatske, Poreč, 1-103. Vidaković, M.,Ž. Borzan, N. Komlenović, A. Krstinić , 1986: Testiranje nekih familija čistih vrsta i povratnih križanaca dvoigličavih borova na kršu. Analiza šumarstvo 12/3, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. |