DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 43     <-- 43 -->        PDF

V. Topic. L. Bulorac: UTJECAJ ŠIKARE BIJELOG GRABA (Carpiiuts (mentalis Mill.) NA ZAŠTITU TLA . Šumarski list - SUPLEMENT (2005). 40-50
što ga čini jednim od najvećih bujičnih područja u Hrvatskoj
(Topić i Leko 1987, Mičetić 2000, Topić
2003). Godišnji gubici tla, odnosno količine nanosa koje
nepovratno odlaze s ovih površina u Jadransko more,
procjenjuje se na 1.140 hektara debljine sloja od 20 cm.
Kako se tlo, kao nezamjenjivi prirodni resurs, na kršu
vrlo teško i sporo stvara, pitanje njegove zaštite od prvorazrednog
je značenja. Imajući u vidu ove razloge,
Odjel za šumarstvo Instituta za jadranske kulture i melioraciju
krša u Splitu započeo je 1964. godine sa znanstvenoistraživačkim
radom na problematici erozije i
zaštite tla na kršu, a 1971. godine osnovao je prve trajne
eksperimentalne plohe s mjernim instrumentima u bujičnim
slivovima na mediteranskom krškom području, s


ciljem da se suvremenim stacioniranim metodama dođe
do originalnih podataka o bitnim karakteristikama erozije
tla vodom. Plohe se nalaze na različitim nagibima, s
različitim geološkim i pedološkim karakteristikama i
pod različitim biljnim pokrovom. Rezultati dosadašnjih
istraživanja objavljeni su u više radova (J e d 1 o w s k i i
dr. 1975, Topić 1987, 1988; Topić i Kadović
1991; Topić 1995, 1996, 2001, 2003) i dr.


U ovom se radu iznose rezultati istraživanja utjecaja
šikare bijelog graba na zaštitu tla od erozije, koje
zauzimaju najveće površine u submediteranskom krškom
području Hrvatske. Zajedno s hrastom meduncem
pokrivaju preko 350.000 hektara površine i čine značajno
ekološko uporište u ovom prostoru.


OBJEKT ISTRAŽIVANJA I METODA RADA - Research area and method of work


Istraživanja su obavljena na padinama Moseća kod
Muca, na pokusnim plohama


B6 i B7 u šikarama bijelog graba. Plohe se nalaze na
nadmorskoj visini od 550 m, sjeverne ekspozicije i nagiba
26°. Izgrađene su od krednih vapnenaca s plitkim
do srednje dubokim i jako skeletnim smeđim tlom karakterističnog
A- (B) rz -R profila (Vrbek, 1999). Pokrovnost
na plohama iznosi od 61,14 % (ploha B7) do
65,34 % (ploha B6), a srednja visina bijelog graba je
1,59 m odnosno 1,79 m. Iste imaju sve značajke mješo


vite šume hrasta medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum
orientalis H-ić 1939), najznačajnije šumske zajednice
submediteranskog krškog područja Hrvatske,
koja na plitkoj kamenitoj podlozi i danas, nakon višestoljetne
degradacije zauzima velike površine (slika 1).


Seletković i Katušin (1992) područje Muca
svrstavaju u tip klime Cfsax" koji karakterizira ukupan
zbroj godišnjih količina oborina od oko 1.300 mm i
srednja godišnja temperatura od 13,1 °C. To je umjereno
topla kišna klima s vrućim ljetima i srednjom mje


Ploha B6 Ploha B7


19


Slika 1.
Zemljovid Hrvatske s područjem listopadne šume hrasta medunca s bijelim grabom
i pokusnim plohama B6 i B7 na kojima su obavljena istraživanja


Figure 1 Map of Croatia with the area of deciduous forest of pubescent oak with oriental
hornbeam and sample plots B6 and B7, where research was conducted


sečnom temperaturom iznad 22 °C.
Zimsko kišno razdoblje je široko
rascijepljeno u proljetni (travanj do
lipanj) i jesensko-zimski maksimum
(listopad, studeni), a najsuši dio godine
pada u toplo godišnje doba.


Kako bi se što egzaktnije utvrdio
utjecaj šikare bijelog graba na
zaštitu tla od erozije tijekom 2001.
godine posječena je šikara na pokusnoj
plohi B6, a na pokusnoj plohi
B7 je sačuvana (slika 2).


Obavljena je pedotaksonomska
indentifikacija ploha, uzeti su uzorci
tla iz pedološkog profila za laboratorijsku
analizu i snimljena struktura
pedološkog pokrova. Prikupljeni
su i uzorci listinca s 0,09 m2
površine ispod stabalaca bijelog
graba (slika 3).


Na pokusnim plohama obavljene
su izmjere na vegetaciji, izmjerena
je visina šikare i horizontalna
projekcija krošanja, čiji primjer je
razvidan na slici 1. Snimljene su
horizontalne projekcije krošanja
svih stabalaca bijelog graba i ucrta