DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 251 <-- 251 --> PDF |
ZAKLJUČCI Šumarski list - SUPLHMRNT (2005), 249-250 Na temelju iznesenih referata i rasprava na ovome nja erozije tla vodom, zatim poplava i bujica te uloge Međunarodnom skupu o utjecaju šume na spriječava-šume u pročišćavanju izvorskih voda, donose se ovi ZAKLJUČCI 1. Dugoročna, 50-godišnja istraživanja hidroloških prilika u dva sijeva u Beskidima (Češka), ukazuju kako su prirodni retencijski kapaciteti šume ograničeni kad se pojave najintenzivnije oborine. Prilikom obnove šume potrebno je što prije stvoriti šumski pokrov i očuvati šumsko tlo s visokim kapacitetom infiltracije. Tijekom ovih istraživanja nije bilo statistički značajnih razlika u površinskom otjecanju između obnovljene (dovršni sijek) i obrasle površine (Vicha). 2. Prirodne šume u Hrvatskoj koje čine 95 % državnih šuma (80 % površine svih šuma su državne) pokazuju veliku učinkovitost u smislu sprječavanja erozije tla, ublažavanja pojave visokih vodnih valova i pročišćavanja izvorskih voda do kategorije pitkosti. Uzgojne postupke njege i obnove, kako u regularnim tako i u prebornim šumama, potrebno je obavljati tako da se očuva pokrovnost šumskoga tla i njegova mogućnost upijanja i pročišćavanja vode. Očuvanjem stabilnosti šume i povoljne strukture sastojine osigurat će se potrebna sirovinsko-energetska funkcija i potpuno djelovanje svih općekorisnih funkcija (Matić). 3. U trajnim pokusnim plohama u planinskim šumama Orhicke hory a Češkoj istražuju se hidrološke prilike od 1977. godine. Iz tih istraživanja proizlazi kako smrekove i bukove šume učinkovito ublažavaju nepovoljan utjecaj neprekidne oborine do 100 mm. Kod oborine iznad 150 mm profil tla se potpuno zasiti vodom što dovodi do nekontroliranoga otjecanja (Kantor). 4. Šikara bijeloga graba (Carpinus orientalis Mili.) u submediteranskom području Hrvatske vrlo učinkovito suzbijaju eroziju tla vodom. Površinska otjecanja oborinskih voda u toj degradi ranoj šumi su vrlo mala, a erozija je potpuno isključena. Istraživanja su obavljena u dvije pokusne plohe u šikari bjeloga graba od kojih je jedna posječena. Prosječni godišnji koeficijent otjecanja u posječenoj površini iznosio je 0,0192, a u neposječenoj 0,0156. Kako se vidi razlike su vrlo male. Nešto veće razlike pokazao je maksimalni koeficijent otjecanja. Autori (Topic, Butorac) upozoravaju kako posječenu površinu treba što prije sanirati jer bi moglo doći do povećanja nepovoljnoga hidrološkog utjecaja na tlo. Ovaj pokus pokazuje kako degradacijski oblici autohtone šumske vegetacije učinkovito suzbijaju eroziju tla vodom, dok njihovo tlo zasigurno dobro pročišćava vodu koja ulazi a krško podzemlje. 5. Šume u Hrvatskoj nalazimo pretežito u prostoru čije reljefne i klimatske značajke ukazuju na srednji do visoki stupanj orodibilnosti tla. Na temelju karte Republike Hrvatske izrađene prema programu CORINE obavljena je procjena rizika od erozije. Umjereni rizik utvrđenje na 26,5 %, a visoki rizik na 44,8 % površine (Husnjak i dr.). 6. Saniranje i smirenje nekadašnje bujice u Senjskoj dragi smatra se jednim od najuspješnijih projekata u Sredozemlju kojega je ostvarila šumarska struka. Radovi su započeli u 19. stoljeću pošumljavanjem 22 kulture-branjevine crnoga bora na mozaično raspoređenoj površini od 320 ha i tehničkim zahvatima, izgradnjom 62 različita bujična objekta. Danas je Senjska draga zelena, bujice i erozija više nema, a grad Senj koristio je do nedavno za svoj vodovod 25 izvora pitke vode koji su se sukcesivno pojavljivali poslije pošumljavanja (Ivančević). 7. Šumski ekosustavi su učinkoviti pročišćivači voda. Zahvaljujući šumskom tlu, njegovaj posebnoj strukturi, kemijskom sastavu i bogatstvu živoga svijeta, šuma mehanički, biološki, a djelom i kemijski pročisti oborinsku vodu koja u podzemne tokove i izvorišta ulazi pitka. Posebna učinkovitost dakazana je u nizinskim i poplavnim šumama koje zadržavaju N i P od umjetnih gnojiva iz agrara. Kakvoća podzemne vode bila je znatno bolja u šumi nego li u poljodjelskim povšinarna na visočju Drahany u Češkoj (Klimo i Kulhavy). Lizimetrijska istraživanja u istim šumskim nizinskim ekosustavima pokazala su razlike u pročišćavanju voda a različitim područjima u Hrvatskoj (Vrbek i dr.). 8. Istraženo je opće stanje vodotoka u gorskim područjima Hrvatske u Papuku, Velebitu i Nacionalnom parku Ptitvička jezera. Analizirano je fizikalno-kemijsko stanje voda; sadržaj hranjivih tvari, kovina, organskih spojeva, mineralnih ulja i drugih pokazatelja kakvoće vode. Skoro svi vodotoci imali su vode visoke kakvoće. Nije. bilo razlike u-kakvoći vode između Nacionalnoga parka i višenamjenskih |