DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 251     <-- 251 -->        PDF

ZAKLJUČCI
Šumarski list - SUPLHMRNT (2005), 249-250


Na temelju iznesenih referata i rasprava na ovome nja erozije tla vodom, zatim poplava i bujica te uloge
Međunarodnom skupu o utjecaju šume na spriječava-šume u pročišćavanju izvorskih voda, donose se ovi


ZAKLJUČCI


1.
Dugoročna, 50-godišnja istraživanja hidroloških
prilika u dva sijeva u Beskidima (Češka), ukazuju
kako su prirodni retencijski kapaciteti šume ograničeni
kad se pojave najintenzivnije oborine. Prilikom
obnove šume potrebno je što prije stvoriti
šumski pokrov i očuvati šumsko tlo s visokim kapacitetom
infiltracije.
Tijekom ovih istraživanja nije bilo statistički značajnih
razlika u površinskom otjecanju između
obnovljene (dovršni sijek) i obrasle površine
(Vicha).


2.
Prirodne šume u Hrvatskoj koje čine 95 % državnih
šuma (80 % površine svih šuma su državne)
pokazuju veliku učinkovitost u smislu sprječavanja
erozije tla, ublažavanja pojave visokih vodnih
valova i pročišćavanja izvorskih voda do kategorije
pitkosti. Uzgojne postupke njege i obnove,
kako u regularnim tako i u prebornim šumama,
potrebno je obavljati tako da se očuva pokrovnost
šumskoga tla i njegova mogućnost upijanja i
pročišćavanja vode.
Očuvanjem stabilnosti šume i povoljne strukture
sastojine osigurat će se potrebna sirovinsko-energetska
funkcija i potpuno djelovanje svih općekorisnih
funkcija (Matić).


3.
U trajnim pokusnim plohama u planinskim šumama
Orhicke hory a Češkoj istražuju se hidrološke
prilike od 1977. godine. Iz tih istraživanja
proizlazi kako smrekove i bukove šume učinkovito
ublažavaju nepovoljan utjecaj neprekidne oborine
do 100 mm. Kod oborine iznad 150 mm profil tla
se potpuno zasiti vodom što dovodi do nekontroliranoga
otjecanja (Kantor).
4.
Šikara bijeloga graba (Carpinus orientalis Mili.) u
submediteranskom području Hrvatske vrlo učinkovito
suzbijaju eroziju tla vodom. Površinska otjecanja
oborinskih voda u toj degradi ranoj šumi su
vrlo mala, a erozija je potpuno isključena. Istraživanja
su obavljena u dvije pokusne plohe u šikari
bjeloga graba od kojih je jedna posječena. Prosječni
godišnji koeficijent otjecanja u posječenoj
površini iznosio je 0,0192, a u neposječenoj
0,0156. Kako se vidi razlike su vrlo male. Nešto
veće razlike pokazao je maksimalni koeficijent
otjecanja.
Autori (Topic, Butorac) upozoravaju kako posječenu
površinu treba što prije sanirati jer bi moglo


doći do povećanja nepovoljnoga hidrološkog utjecaja
na tlo. Ovaj pokus pokazuje kako degradacijski
oblici autohtone šumske vegetacije učinkovito
suzbijaju eroziju tla vodom, dok njihovo tlo zasigurno
dobro pročišćava vodu koja ulazi a krško
podzemlje.


5.
Šume u Hrvatskoj nalazimo pretežito u prostoru
čije reljefne i klimatske značajke ukazuju na srednji
do visoki stupanj orodibilnosti tla. Na temelju
karte Republike Hrvatske izrađene prema programu
CORINE obavljena je procjena rizika od erozije.
Umjereni rizik utvrđenje na 26,5 %, a visoki rizik
na 44,8 % površine (Husnjak i dr.).
6.
Saniranje i smirenje nekadašnje bujice u Senjskoj
dragi smatra se jednim od najuspješnijih projekata
u Sredozemlju kojega je ostvarila šumarska struka.
Radovi su započeli u 19. stoljeću pošumljavanjem
22 kulture-branjevine crnoga bora na mozaično raspoređenoj
površini od 320 ha i tehničkim zahvatima,
izgradnjom 62 različita bujična objekta.
Danas je Senjska draga zelena, bujice i erozija više
nema, a grad Senj koristio je do nedavno za svoj
vodovod 25 izvora pitke vode koji su se sukcesivno
pojavljivali poslije pošumljavanja (Ivančević).


7.
Šumski ekosustavi su učinkoviti pročišćivači voda.
Zahvaljujući šumskom tlu, njegovaj posebnoj
strukturi, kemijskom sastavu i bogatstvu živoga
svijeta, šuma mehanički, biološki, a djelom i kemijski
pročisti oborinsku vodu koja u podzemne
tokove i izvorišta ulazi pitka. Posebna učinkovitost
dakazana je u nizinskim i poplavnim šumama koje
zadržavaju N i P od umjetnih gnojiva iz agrara.
Kakvoća podzemne vode bila je znatno bolja u
šumi nego li u poljodjelskim povšinarna na visočju
Drahany u Češkoj (Klimo i Kulhavy).
Lizimetrijska istraživanja u istim šumskim nizinskim
ekosustavima pokazala su razlike u pročišćavanju
voda a različitim područjima u Hrvatskoj
(Vrbek i dr.).
8.
Istraženo je opće stanje vodotoka u gorskim područjima
Hrvatske u Papuku, Velebitu i Nacionalnom
parku Ptitvička jezera. Analizirano je fizikalno-kemijsko
stanje voda; sadržaj hranjivih tvari, kovina,
organskih spojeva, mineralnih ulja i drugih pokazatelja
kakvoće vode. Skoro svi vodotoci imali su
vode visoke kakvoće. Nije. bilo razlike u-kakvoći
vode između Nacionalnoga parka i višenamjenskih