DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 23 <-- 23 --> PDF |
S. Malic, I. Anić. M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZIJSKE ... Šumarski list - SUPI.EMENT (2005), 17-30 i strukturne značajke šumske sastojine, narušen je njezin vitalitet, stabilnost, produktivnost, sposobnost prirodne regeneracije te mogućnost ispunjenja svih funkcija koje se očekuju od šumskoga ekosustava na mediteranu. Šumarski znanstvenici u Hrvatskoj davno su istražili i opisali različite degradacijske oblike mediteranskih šuma(Petračić 1942, 1938,Anić 1966, 1963, 1942, 1942a, Marčić 1955). Ustanovili su kakav je njihov slijed u procesu regresije i progresije odnosno dinamike šumskih ekosustava meditcrana (Anić 1959, Rauš 1987, M a t i ć i dr. 1997). Što je najvažnije, u stanju su odgovoriti na pitanje kako postupati sa svakim od degradacijskih oblika kako bi se njegov razvoj usmjerio u progresivnom smjeru (M a t i ć i dr. 1997, 1996, M a t i ć i Rauš 1986). Sume mediterana predstavljaju trajan izazov šumarstvu, posebice kada su u pitanju pošumljavanje kamenjara, gariga, pseudogariga i šibljaka, njega i obnova novopodignutih i postojećih šumskih sastojina te aktivna zaštita degradacijskih oblika šuma kao što su makije, pseudomakije i šikare. To su ujedno i najznačajnije grupe šumskouzgojnih postupaka koje treba obavljati za poboljšanje protuerozijske i vodozaštitne funkcije šuma toga područja. Jedna od najznačajnijih pripremnih radnji koju treba obaviti prije provedbe navedenih postupaka je donošenje plana gospodarenja koji predstavlja prvi i temeljni korak u gospodarenju mediteranskim šumama, posebno degradacijskim oblicima šuma hrasta crnike i šuma hrasta medunca (makije, pseudomakije, garizi, pseudogarizi, šikare, šibljaci, blage i ljute kamenjare). Pošumljavanje je trajna zadaća, jer je jedino povećanjem šumske površine moguće podići općekorisnu i gospodarsku vrijednost mediteranskih šuma. S obzirom da na mediteranskom kršu Hrvatske površina za pošumljavanje iznosi gotovo 400 000 ha, posebno su značajne pripremne radnje (Mati ć iPrpić 1983): pažljivo planiranje čitavoga postupka, odabir prioritetnih površina za pošumljavanje, odabir vremena i vrsta drveća za pošumljavanje, priprema tla, planiranje tehnike rada i kontrole kvalitete izvedbe. Između ostalih, prioritet u pošumljavanju trebaju imati ona šumska zemljišta na kojima će novopodignute sastojine imati naglašenu protuerozijsku i vodozaštitnu ulogu. Jedan od najboljih primjera u nas je projekt pošumljavanja i saniranja bujičnoga područja Senjske drage (Ivančević 2003). Kako bi ispunile svoju općekorisnu i gospodarsku funkciju, sastojine nastale pošumljavanjem ili obnovom starih sastojina ne smiju se prepustiti spontanome razvoju, već ih treba njegovati od rane mladosti. Primjerice, njega tla okopavanjem te eventualno prihranom i malčiranjem oko posađenih biljaka mogući su postupci njege mladih šumskih kultura. Osim toga, treba obavljati zaštitu od nepovoljnih abiotskih (vjetra, požara, suneožara i posolice) i biotskih (koza, ovaca, gljiva i štetnika) čimbenika, popunjavanje, čišćenje te prorjeđivanje. Obnova šuma na meditaranu najčešće obuhvaća sljedeće slučajeve: 1. obnovu sastojine klimatogene vrste drveća 2. obnovu sastojine pionirske vrste drveća uz istodobnu potpunu ili djelomičnu zamjenu pionirske klimatogenom vrstom drveća (potpuna ili djelomična supstitucija sastojinskog oblika) 3. obnovu sastojine pionirske vrste drveća bez supstitucije 4. posrednu konverziju degradacijskih oblika 5. neposrednu konverziju uzgojnih oblika Prvi slučaj je i najrjeđi. Naime, čini se kako je šuma hrasta crnike Kalifront (uključujući predjel Dundo) na otoku Rabu s površinom od približno 1000 ha najveći sačuvani kompleks te vrste na čitavom Mediteranu. Zbog toga je rijetkost naići na primjere obnove starih sastojina hrasta crnike. Dosadašnja su istraživanja u nas ustanovila kako s obzirom na osjetljivost ponika hrasta crnike na nagle promjene svjetlosnih prilika i vlagu na pomladnoj površini obnovu treba obavljati pod zastorom krošanja starih stabala, oplodnim sječama, postupnim doziranjem svjetla u skladu s potrebama ponika i pomlatka (Mati ć i Rauš 1986, Prpić 1986, Krejči i Dubravac 2004). U drugom slučaju riječ je o obnovi prijelazne šume, kada se pod sklopom pionirske sastojine bora uspješno pomlađuju elementi klimatogene šumske zajednice. U tom slučaju obnova se treba obavljati metodama pod zastorom krošanja starih stabala, najčešće oplodnim sječama na malim površinama (Anić 2003). Male površine mogu biti u obliku krugova, rjeđe pruga. Njihovu gustoću, površinu i oblik prostiranja treba pažljivo planirati šumskouzgojnim planom koji će obuhvatiti i kartogtafsku skicu rasporeda pomladnih jezgri, smjer izvoza te način njihova proširivanja ovisno o vrsti drveća koja se pomlađuje i geomorfologiji cijele pomladne površine. Obnova počinje na pomladnim jezgrama koje se postupno proširuju i međusobno spajaju jednom od metoda sječe: oplodnim sječama ili rubnom sječom. U slučajevima nedovoljne gustoće prirodnoga pomlatka, obnova može biti kombinirana - prirodna i umjetna. Za umjetnu obnovu upotrebljavaju se sadnice i sjeme, u količinama koje su u nas propisane za pojedine vrste drveća (M a t i ć 1994). U trećem slučaju riječ je o obnovi sastojine pionirske vrste drveća, najčešće alepskoga bora ili crnoga bora. Na strmim, erodibilnim padinama obnova se obavlja na malim površinama kružnoga oblika. Prekid sklopa može biti intenzivan s obzirom daje riječ o pionirskim, heliofilnim vrstama drveća. Na terenima |