DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 27 <-- 27 --> PDF |
PRESENTATION AT THE INTERNATIONAL SYMPOSIUM Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 17-30 SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION AND WATER-PROTECTIVE ROLE OF FORESTS Slavko MATIĆ*, Igor AMC**, Milan ORŠANIĆ** Summary: The two principal groups of silvicultural treatments are tending and regeneration. The goal of forest tending is to regulate and sustain an optimally structured forest stand in natural and undisturbed site conditions. These conditions must be maintained in all stages of a stand´s development. Tending affects both the stand structure and the site. A well-tended forest ecosystem is capable of optimal fulfilment of its commercial and non-commercial functions (ecological and social). The anti-erosion and water-protective functions are among the most important ecological functions that a well- tended forest ecosystem provides. The vital task of regenerating a forest is to preserve the forest soil from adverse impacts which may cause degradation processes. The forest soil is protected with a permanent cover of the stand´ crown canopy. This is why forests should be regenerated with the shelterwood system or the selection system. Regeneration over small areas should be recommended. Since its beginning, the Croatian forestry has advocated a natural approach to forests. This approach involves natural forest regeneration with the shelterwood method and the maintenance of the optimal structure of the forest stand with tending. This has resulted in exceptionally natural forests capable of fulfilling their commercial and non-commercial functions. Their naturalness is one of the prime reasons for which the Croatian forestry has earned recognition for ecological production of mercantile timber from all its forests. Even more importantly, Croatia is one of the richest European countries in potable water. Forests grown and tended according to the principles of the Zagreb School of Silviculture are one of the main reasons for such a favourable condition. Negative changes occurring in the proximity of forests frequently affect their ability of fulfilling commercial and non-commercial forest functions. Focus should, therefore, be placed on adapting forest tending and regeneration practices to changed environmental conditions. Key words: silviculture, non-commercial forest functions, anti-erosion forest role, water-protective forest role INTRODUCTION Silviculture is the science and art of treating and ecosystem stability, handling a tree stand in such a manner that it can fulfilmanagement objectives. Management objectives in Croatia include the achievement of: _ maintenance and improvement of non-commercial forest functions, sustainable management, use of forests and forestland in the manner and to * Academician Slavko Matić, Academy of Forestry Sciences, Trg Mažuranića 11, HR -i 0000 Zagreb ** Igor Anić, Milan Oršanić, Faculty of Forestry, University of Zagreb, Department of Silviculture, pp 422, HR - 10002 Zagreb the extent which will maintain their biological diversity, productivity, capacity of regeneration, vitality and potential, |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 32 <-- 32 --> PDF |
S. Malić. I. Aiiic, M. Oršanic: SILVICULTURAL TREATMENTS AIMliD AT IMPROVING THE ANTI-EROSION ... Šumarski list - SUPLEMF.NT {2005), 17-30 The second case involves regeneration of a transitional forest, when the elements of a climatogenic forest community are successfully regenerated under the canopy of the pioneer pine stand. In this case, regeneration must be performed using the methods under the crown cover of the old trees, usually with shelterwood cuts in small areas (Anić 2003). The small areas may be in the form of circles, or less frequently in the form of strips. Their density, area and form should be listed in a carefully executed silvicultural plan, which should also contain a cartographic scheme of the initial regeneration areas, logging directions and methods of area enlargement, in dependence of the tree species being regenerated and the geomorphology of the whole regeneration area. Regeneration begins in the initial regeneration area, which is gradually expanded and joined with another using one of the cutting methods: shelter- wood cutting or marginal cutting. When young natural generation is insufficiently dense, regeneration may be a combination of natural and artificial regeneration. Artificial regeneration requires the use of seedlings and seeds in the quantities prescribed for a given tree species (Matić 1949). The third case relates to regenerating a stand with pioneer tree species, which is usually Aleppo pine or black pine. On steep, erodible slopes, regeneration is accomplished in small circular areas. The canopy can be severely broken since these arc pioneer, heliophilic tree species. On mildly sloping terrains the size of initial regeneration areas may be larger. Indirect conversion of degraded forms is actually a natural process of their progressive development. This process is enhanced and supported with active protection, which will be discussed later. Direct conversion of a silvicultural form usually denotes the conversion of a forest stand of a low silvicultural form into a stand of a high silvicultural form by regeneration. It is performed with the shelterwood method and commonly involves the combination of natural and artificial regeneration. This procedure is applied in many old pubescent oak coppices in Croatia (Matić etal. 1996). Active protection comprises procedures aimed at protecting forests and degraded forest forms in the Mediterranean area from those factors which have been the agents of degradation processes. These procedures are primarily preventive measures against fires, illegal and uncontrolled felling, browsing and grazing. In higher degradation forms (a transitional form between maquis towards a low forest and in a thicket-like low forest), it is possible to apply tending treatments with cleaning, which accelerates and regulates the process of direct conversion of a degraded form. This is particularly important in the sites in which the forest stands are intended to perform anti-erosive and water-protective functions. All the above silvicultural operations should be planned and carefully performed to achieve the highest quality. The quality of silvicultural procedures must be the only control measure (Matić 1989). The speed of execution or the number of the procedures without regard for quality may save money in the short run, but will lead to forest degradation and increased cost of forest improvement in the long run. Damage that may be incurred usually has long-term consequences. CONCLUSION The two principal groups of silvicultural treatments are tending and regeneration. The goal of forest tending is to regulate and sustain an optimally structured forest stand in natural and undisturbed site conditions. These conditions must be maintained in all stages of a stand´s development. Tending affects both the stand structure and the site. A well-tended forest ecosystem is capable of optimal fulfilment of its commercial and non-commercial functions (ecological and social). The anti-erosion and water-protective functions are among the most important ecological functions that a well- tended forest ecosystem provides. The vital task of regenerating a forest is to preserve the forest soil from adverse impacts which may cause degradation processes. The forest soil is protected with a permanent cover of the stand´ crown canopy. This is why forests should be regenerated under the crown cover using the shelterwood system or the selection sys tern. Regeneration over small areas should be recommended. Since its beginning, the Croatian forestry has advocated the natural approach to forests. This approach involves natural forest regeneration with the shelter- wood method and the maintenance of the optimal structure of the forest stand with tending. This has resulted in exceptionally natural forests capable of fulfilling their commercial and non-commercial functions. Their naturalness is one of the prime reasons for which the Croatian forestry has earned recognition for ecological production of mercantile timber from all its forests. Even more importantly, Croatia is one of the richest European countries in potable water. Forests grown and tended according to the principles of the Zagreb School of Silviculture are one of the main reasons for such a favourable condition. |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 31 <-- 31 --> PDF |
S. Matić, 1. Anić, M. Oršanić: SILV1CULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION ... Šumarski list SUPLEMRNT (2005), 17-30 FORESTS OF THE MI HTERRANEAN AREA In no other Croatian area is the issue of anti-erosion and water protection forest function as important as in the Mediterranean region. The forests in this area have for centuries been exposed to intensive anthropogenic influences. These influences commonly involve bad forest use, including, for example, irrational and uncontrolled felling for the purpose of obtaining raw timber material for a variety of needs, browsing and grazing, the removal of duff and leaf litter, slashing branches and pollarding, burning and clearing forests for agricultural areas, converting forests and forestland to meet the needs of infrastructure, tourism, viniculture, olive-growing and similar. In combination with fires, the specific climatic conditions and the erosive soils, these long-lasting influences have gradually led to the general degradation of Mediterranean forest ecosystems. The morphology and the silvicultural and structural characteristics of forest stands have been disturbed, and so have the vitality, stability, productivity, the ability of natural regeneration and the capacity of fulfilling all the functions expected from a Mediterranean forest ecosystem. The Croatian forest experts investigated and described different degradation forms of Mediterranean forests many years ago (Petračić 1942, 1938, Anić 1966, 1963, 1942, 1942a, Marčić 1955). The sequence of the Mediterranean forest ecosystems in the process of regression and progression, as well as their dynamics were also established (Anić 1959, Rauš 1987, Matić et al. 1997). Even more importantly, the answers to the question concerning the treatment of each degradation form aimed at changing their development into a progressive direction were provided by Matić et al. 1997, 1996, Matić and Rauš 1986. Mediterranean forests pose a permanent challenge to forestry, especially in terms of afforesting wasteland, garrigues, pseudogarrigues and scrub, tending and regenerating newly-established and the existing forest stands and actively protecting the degraded forest forms such as maquis, pseudomaquis and scrub. These are the most important silcivultural treatments which should be renewed in order to improve the anti-erosive and water- protective functions of the forests in this area. One of the crucial preparatory activities to be performed before the application of the above treatments is to draw up a management plan. A management plan is the first and the basic step in the management of Mediterranean forests and especially in the management of degraded forms of holm oak and pubescent oak forests (maquis, pseudomaquis, garrigues, pseudogarrigues, scrub, thickets, and mild and severe wasteland). Afforestation is a permanent activity; only by increasing the areas under forests is it possible to increase the non-commercial and commercial value of Mediter ranean forests. Preparatory activities have particular importance with regard to the fact that the area to be afforested in the Mediterranean karst in Croatia covers almost 400,000 ha (Matić andPrpić 1983). In order to perform these activities satisfactorily, it is necessary to plan the whole procedure carefully, select priority areas to be afforested, choose the time and the tree species for afforestation, prepare the soil, plan working techniques and control the quality of performance. Among others, priority in afforestation should be given to those forest areas in which the newly-established stands will have a distinctive anti-erosive and water- protective role. One of the best examples in Croatia is the project of afforesting and improving the torrential area of Senjska Draga (Ivančević 2003). In order to fulfil their commercial and non-commercial functions, the stands derived from afforestation or regeneration of old stands should not be allowed to develop spontaneously; on the contrary, they should be tended since their earliest youth. For example, some possible tending activities in young forest cultures may include ridging, fertilizing and mulching the soil around the young plants. In addition, protection measures against adverse abiotic (wind, fires, sun scorch and sea spray) and biotic (goats, sheep, fungi and pests) factors should be applied, as well as restocking, cleaning and thinning. Regeneration of Mediterranean forests usually comprises the following cases: 1. regenerating stands with climatogenic tree species 2. regenerating stands with pioneer tree species and simultaneous complete or partial replacement of a pioneer with a climatogenic tree species (complete or partial substitution of the stand form) 3. regenerating stands with pioneer tree species without substitution 4. indirect conversion of degraded forms 5. direct conversion of silvicultural forms. The first case is also the rarest. The holm oak forest of Kalifront (including the area of Dundo) on the island of Rab, covering approximately 1,000 ha, is probably the largest preserved complex of this size in the whole Mediterranean region. It is very rare to come across examples of regeneration of old holm oak stands. Past research in Croatia has shown that, with regard to susceptibility of holm oak seedlings to sudden changes in the light conditions and moisture in the regeneration area, regeneration should be accomplished with the shelterwood method and with gradual dosages of light in accordance with the needs of the seedlings and the young growth (M at i ć and Rauš 1986, Prpić 1986, Krejči andDubravac 2004). |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 30 <-- 30 --> PDF |
S. Malić, I. Anić. M. Oršanić: SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING Till: ANTI-EROSION ... Šumarski list - SUPI.FMF.NT (2005). 17-30 aspect, the selection structure is desirable in all kinds of forest stands. However, the problem is that regular selection management can achieve the selection structure only in those forests in which the principal tree species is silver fir. A selection forest is mistakenly perceived by some foresters as the "most natural" forest, whose appearance is the closest to the virgin forest. However, it should be borne in mind that the selection stage of a virgin forest is only one of the periods in its life cycle. A selection forest cannot be identified with a virgin forest, because the former is the product of natural and selection management. In this sense, it should be stressed that a selection forest is a natural forest because it originates from natural regeneration, but its selection structure is of artificial character. This structure can only be permanently maintained with selection management and selection cuts as an integral part of this management. Therefore, a selection forest is a commercial forest form which is gradually lost if the forest is excluded from regular selection management (Matić et al. 2001, 1997). The selection forest management was developed and introduced for fear of the disappearance of forests and of the consequences of primitive selection cutting, clearcutting and disorganized forest management two and a half centuries ago. Since selection forests generally inhabit mountainous areas (range of silver fir), the fear of erosions and avalanches, as well as the problems with water supply highlighted the issue of management with such forests. The beech-fir selection forests in the Croatian part of the Dinara chain were selectively cut, but also selectively managed in an organized way as early as the mid-18th century. The Croatian forestry experts who advocated the selection management method and gave outstanding professional and scientific contributions to their improvement include A. Borošić, Đ. Nenadić, A. Petračić,A. Kern,M.Tordony,V. Dojko vie, A. Jovanovac, J. Majnarić, Ž. Miletić, S. Šurić, M. Markić, S. Frančišković, D. K1 e p a c, and many others. Selection management involves the pennanent maintenance of a normal growing stock distributed in a selection structure. This is achieved with selection silvicultural treatments which simultaneously tend, regenerate, shape and sustain the selection structure, as well as harvest mature trees and trees that need to be harvested for different reasons. Selection management entails a systematic, planned application of silvicultural treatments in a selection stand. A part of this kind of management is selection cutting. The goal of silvicultural treatments is to form a selection stand with an optimal structure, whose composi tion mix will contain species with the most valuable and the highest increment. Such a stand should make maximal use of the soil´s production ability and at the same time put forth abundant natural young growth. Management in a selection forest comprises two groups of silvicultural treatments: a tending the young generation (trees and groups of young plants and young stands) b selecting, which consists of thinning trees and groups of trees in the sapling, pole and prop stages, as well as harvesting mature trees. All the treatments in a selection forest are concentrated in time and space, and form an indelible whole. Should one of the above activities be absent, the structure ofa selection stand will be disturbed, which in turn reflects on the increment, regeneration and stability. It can be concluded that the primary task of the selection stand management consists of forming and maintaining the selection structure. Only by doing this will continuous natural regeneration be ensured as an important prerequisite for the productivity and stability of selection fir-beech stands. The current selection forests infrequently manifest changes that cause problems in selection management: a) fir regenerates poorly or not at all b) in some areas beech regenerates and expands aggressively at the expense of fir c) the growing stock in a stand decreases or increases in relation to the normal model d) the volume distribution by diameter classes is disturbed e) the tree distribution by stand layers is disturbed f) the increment is reduced, the largest trees age, physiologically weaken and decline g) cutting intensities are poor and differ from the realistic possibilities h) climatic and other changes in the environment of selection forests cause dieback i) the stand microclimate changes due to the cutting of trees for the needs of motorways, gas pipes, transmission lines and similar. This leads to dieback and death of firs in all developmental stages j) the routes of infrastructural facilities are planned without consulting forestry experts, which causes unnecessary dieback and devastation in the stand and in the environment. |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 29 <-- 29 --> PDF |
S. Matić, I. Anić. M. Oršanić: S1LVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION ... Šumarski list SUPLEMENT (2005), 17-30 points out that it was the first cleaning in Slavonian state forests. In 1898, Partaš agrees with Kozarac´s theses on oak forest tending and points out that a young oak stand should be cleaned several times and that multiple thinning operations should be applied when the stand reaches adulthood. In 1915,Zezulka writes about the thinning practices in the oak stands in the Posavina region. According to this author, low thinning was an important silvicultural treatment aimed not at obtaining fuelwood but at enhancing the principal stand. He describes thinning in young, middle-aged and old pedunculate oak stands. Pctračić (1919) discusses cleaning and thinning in young developmental stages of ash and oak, as well as the natural selection of trees into diameter and value classes. In his book "On Thinning" Baien (1929) points out: "Maybe we cannot bequeath large reserves of mature forests to our descendents, but we must leave them carefully tended young stands". He believes that thinning practices should be above theoretical discussions. The issue of regeneration has always had an important role in the history of managing pedunculate oak forests in Croatia. The problem of regenerating old oak forests was discussed at the first assembly of the Croatian- Slavonian Forestry Society held in 1846. As seen from Kozarac´s writings (1887, 1886), regeneration of oak was a very important issue. He stressed that management of pedunculate oak forests should be based on natural regeneration. Two methods of natural regeneration of oak forests were used at that period: 1. the "selection cut" method with a 10-15-year grazing ban, 2. the "final cut" method with a five-year grazing ban. The first method involved a gradual, selective removal of all the trees except pedunculate oaks during the 10-15-year grazing ban (a period in which cattle was banned from grazing and feeding on acorns). That period was intended for the oaks to seed the regeneration area. In actual fact, these were incomplete shelterwood cuts (Matić 1996) consisting of the preparatory and the final cut and a regeneration period of 10 to 15 years. According to the second method, a stand was "excluded from use" for five years before being cut. At that time oaks fructified abundantly and frequently, so the regeneration area was well seeded with acorns. After the seedlings and the young plants had emerged, the old stand was cut down. This was a primitive method of regeneration in one cutting treatment and a shortened re generation period of five years. Still, regeneration was natural because it occurred in the previously seeded regeneration area under the crown shelter. The seedlings and the young growth developed under the crown shelter of old trees during the five-year regeneration (and seeding) period. When the crop was poor or tending was absent, narrow-leaved ash or elm would suppress the pedunculate oak, so the old oak stand would be regenerated as an ash, hornbeam or elm stand. P e t r a č i ć (1926) later stated that the shelterwood harvest in pedunculate oak forest should be accomplished in two cuts with a longer regeneration period. The researchers investigating the regeneration of pedunculate oak forests in Croatia (Matić 1996, 1984, Dekanić 1961, Starčević 1990,Đuričić 1986,Petračić 1926, Lončar 1949) agree that the best method to use is the shelterwood method consisting of the seeding cutting operation in two to three cuts and a regeneration period of 6 to 8 years. Any possible artificial regeneration should be executed according to the principles of natural regeneration, which means that before the final cut acorns should be sown or planted and seedlings planted under the crown shelter. The value of silvicultural treatments applied in the management of pedunculate oak forests has been confirmed by practice of many years and scientific research. However, the following problems may occur: 1. the absence of tending the young growth and the young forest in terms of tending intensity and stand area, 2. the absence of first thinning in the young stands after the culmination of height increment several years after the last cleaning, 3. the absence of thinning in the second and the third age class, 4. the maintenance of stands in which dieback and decline have reduced the canopy, especially those in which pedunculate oak has suffered dieback, 5. no recovery of gaps bigger than 0.1 ha, which were caused by dieback of the main tree species, 6. the compartments should be selected more intensively in dieback-affectcd stands in order to give timely presentation of the realistic condition by compartments and to apply timely silvicultural measures (S t a r č e v i ć 2004), 7. the game population density does not accord with stand and site capacity 8. the shelterwood method is favoured over large areas. SELECTION FORESTS A selection forest is considered by many an ideal of non-commercial functions, including the anti-erocommercial forest form capable of providing an array sion and water-protective function. Viewed from this |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 26 <-- 26 --> PDF |
S. Malić, I. Anić, M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZUSKE Šumarski liši SUPLLMLNT (2005), 17-30 Topić, V., 1996: Utjecaj različitog biljnog pokrova na zaštitu tla od erozije. U: B. Mayer (ur.), Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski institut, Jastrebarsko, 361-364, Zagreb. Top i ć, V, 1995: Utjecaj šumske vegetacije na suzbijanje erozije u bujičnim slivovima mediteranskog područja Hrvatske. Šumarski list CXIX (9-10): 299-304, Zagreb. Varallyay, G., 1998: Climate changes and soil processes. U: M. Maccljski, Prilagodba poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama, zbornik radova, HAZU, 5-16, Zagreb. Vidaković, M., A. Krsti nić, 1. Trinajstić, Ž. Borzan, J. Gračan, N. Komlenović, J. Martinović , 1984: Prikaz dosadašnjih istraživanja na problematici biološke sanacije erozije na području izvorišta Une i na području Istre. Vodoprivreda, 1-23, Zagreb. Zezulka , 1915: Proreda posavskih hrastika. Šumarski list XXXIX (1-2): 24-37, Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 25 <-- 25 --> PDF |
S. Matić. 1. Anić. M. Oršanić: UZÜQJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PK0TUER0Z1JSKF. -Šumarski liši - SUPLEMENT (2005). 17-30 Ivančević, V., 2003: 125. obljetnica osnutka "Kraljevskog nadzorništva za pošumljenje krasa krajiškog područja - Inspektorata za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica" u Senju, naše najstarije šumarske krške organizacije, 1878 - 2003. godine. Šumarski list, pos. izd., CXXV1I: 3-22, Zagreb. Komlcnović, N., P. Rastovski,B. Mayer, 1992: Suzbijanje erozije na flišu Istre uzgojem alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) i brnistre (Spartium junceum L.). Radovi, 27(1): 5-14, Jastrebarsko. Kozarac , 1887: O uzgoju posavskih hrastovih sastojina u prvim periodima obhodnje. Šumarski list X1/1: 1-15, Zagreb. Kozarac , J., 1886: O prorjcđivanju šuma. Šum. list X(8-9): 356-359, Zagreb. Krej či, V., T. Dubravac, 2004: Oplodnom sječom od panjače do sjemenjače hrasta crnike (Querem ilex L.). Šum. list CXXVIII (7-8): 405-412, Zagreb. Lončar, [., 1949: O pravilnoj obnovi sastoj ina lužnjaka i graba. Šumarski list LXX1II (6-7): 201-205, Zagreb. Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 2001: Uzgojni postupci u prebornim šumama. U: B. Prpić (ur.), Obična jela (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti, 407^160, Zagreb. Matić, S., 1. Anić, M. Oršanić, 1997: Podizanje, njega i obnova šuma kao temeljni preduvjeti ekološkog, društvenog i gospodarskog napretka mediterana, Šum. list 121(9-10): 463^172, Zagreb. Matić , S., 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina hrasta lužnjaka. U: D. Klepac (ur.), Hrast lužnjak (Querem robur L.) u Hrvatskoj, HAZU i Hrvatske šume, p. o. Zagreb, 167-212, Zagreb. Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 1996: Uzgojni zahvati u submediteranskim šumama hrasta medunca (Querem pubescens Willd.). U: Mayer, B. (ur.), Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski institut, Jastrebarsko, 343-354, Zagreb. Matić, S., 1994: Prilog poznavanju broja biljaka i količine sjemena za kvalitetno pomlađivanje i pošumljavanje. Šumarski list 3-4 (CXV1II): 71-79, Zagreb. Matić, S., 1989: Uzgojni radovi u prirodnim sastojinama i mogućnost njihovog normiranja. Šumarski list 1-2 (CXIII): 39-53, Zagreb. Matić, S., B. Prpić, 1986: Pošumljavanje. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, 79 str., Zagreb. Matić, S., Đ. Rauš, 1986: Prevođenje makija i panjača hrasta crnike u sastojine višeg uzgojnog oblika. Glasnik za šumske pokuse, pos. izd. 2, 79-86, Zagreb. Matić, S., 1984: Uzgojni zahvati u šumama hrasta lužnjaka Slavonije i Baranje kao mjera povećanja kvalitete drvne mase. Zbornik radova "Istraživanje, razvoj, kvaliteta proizvoda u preradi drva", 167-177, Osijek. IVI arč i ć, 1955: Sredozemna makija na dalmatinskom kršu. Šumarski list LXX1X (3-4): 118-123, Zagreb. Partaš, J., 1898: Hrast u visokoj šumi. Šumarski list XXII (8-9): 326-331, Zagreb. Pauzin,G., 1878: Istraživanja posljedaka postignutih prigodom prorjeđivanja mladih sastoj ina. Šum. list, 11(4): 228-234, Zagreb. Petračić , A., 1942: Šumski i dendrogeografski odnosi na otoku Braču. Glasnik za šumske pokuse 8: 179-238, Zagreb. Petračić , A., 1938: Zimzelene šume otoka Raba. Glasnik za šumske pokuse 6: 3-60, Zagreb. Petračić , A., 1926: Uzgajanje šuma, I. dio, 308 str., Zagreb. Petračić, A., 1919: Opažanja o prirodnom izlučivanju stabala u u debljinske i vrijednosne razrede u hrastovim, bukovim i borovim sastoj inama. Šum. listXLIII (7-8): 209-217, Zagreb. Prpić, B., 1992: O vrijednosti općekorisnih funkcija šume. Šumarski list CXVI (6-8): 301-312, Zagreb. Prpić, B., 1986: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i svjetlu. Glas. šum. pokuse 2: 69-75, Zagreb. Rauš, Đ., 1987: Šumarska fitocenologija. Sveučilište u Zagrebu- Šumarski fakultet, 313 str., Zagreb. Starčević,T., 1990: Prirodna obnova lužnj akovih sastoj ina u uvjetima slabog i neredovitog uroda sjemenom. Glasnik za šumske pokuse 26: 351-359, Zagreb. Topić, V., I. Anić, L. Butorac, 2005: Effects of stands of black pine (Pinus nigra Arn.) and aleppo pine (Pinus halepensis Mill.) on the protection of soil from erosion. Ekologia /Bratislava/, in press. Topic, V., 2001: Utjecaj kultura crnoga bora (Pinus nigra Arn.) na zaštitu tla od erozije prouzročene kišom. U: S. Matić, A. P. B. Krpan, J. Gračan (ur.), Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim šumama, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski institut, Jastrebarsko, 261-268, Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 24 <-- 24 --> PDF |
S. Matić, 1. Anić. M. Oršanic: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUERQZI.ISK.E .. Šumarski list - SUPLEMENT (2005). 17-30 blažega nagiba površina pomladnih jezgri može biti nešto veća. Posredna konverzija degradacijskih oblika zapravo je prirodni proces njihova progresivnoga razvoja koji se usmjerava i pomaže aktivnom zaštitom, o čemu će biti riječi u nastavku. Neposredna konverzija uzgojnog oblika najčešće je prevođenje šumske sastojine niskog uzgojnog oblika u sastojinu visokog uzgojnog oblika postupkom obnove. Obavlja se pod zastorom krošanja, oplodnim sječama, najčešće kombinacijom prirodne i umjetne obnove. U mnogim našim starim panjačama hrasta medunca moguće je obaviti ovaj postupak (Matić i dr. 1996). Aktivna zaštita obuhvaća postupke kojima se šume i degradacijski oblici šuma na mediteranskom području štite od onih čimbenika koji su izazvali degradacijske procese. To su ponajprije provedba prevencijskih mjera zaštite od požara, sprječavanje bespravne i ne ZAKLJUČAK Dvije su glavne grupe uzgojnih zahvata u šumama: njega i pomlađivanje. Njega šuma ima zadaću oblikovanja i održavanja šumske sastojine s optimalnom strukturom u prirodnim i neporemećenim stanišnim prilikama. Takve uvjete nužno je održavati tijekom cijelog života sastojine, u svim fazama njezina razvoja. Njegom se utječe na sastojinsku strukturu i stanište. Njegovan šumski ekosustav u stanju je optimalno ispunjavati gospodarsku i općekorisne funkcije (ekološke i socijalne). Protuerozijska i vodozaštitna funkcija medu najvažnijim su ekološkim funkcijama koje njegovan šumski ekosustav ispunjava. Prilikom pomlađivanja šume temeljni je zadatak sačuvati šumsko tlo od nepovoljnih utjecaja koji mogu izazvati degradacijske procese. To se postiže zaštitom tla trajnim sklopom krošanja šumske sastojine. Zato LITERATURA Anić, I., 2003: Promjena sastojinskog oblika prirodnim pomlađivanjem na primjeru šumske kulture crnoga bora (Pinus nigra Arn.) u Senjskoj dragi. Šumarski list, pos. izd., CXXV1I: 41-50, Zagreb. Anić, M., 1966: Geografija šumskog drveća i šuma. Skripta, Šumarski fakultet, Zagreb. Anić, M., 1963: Morfologija šuma. Skripta, Šumarski fakultet, 29 str., Zagreb. Anić, M., 1959: Šumarska fitocenologija. Skripta, Šumarski fakultet, Zagreb. Anić, M., 1942. Dendroflora otoka Brača. Glasnik za šumske pokuse 8: 239-290, Zagreb. Anić, M., 1942a: Pogledi na dendrosociološke odno kontrolirane sječe, brsta i paše. U višim je degradacijskim oblicima (prijelazni oblik između makije prema niskoj šumi i u šikarastoj niskoj šumi) moguće obavljati zahvate njege čišćenjem, čime se može ubrzati i usmjeriti proces posredne konverzije degradacijskoga oblika. Ovo je poželjno upravo na lokalitetima na kojima se traži uspijevanje šumske sastojine s naglašenom protuerozijskom i vodozaštitnom ulogom. Navedene šumskouzgojne postupke treba obavljati planski, pažljivo i nadasve kvalitetno. Kvaliteta izvođenja šumskouzgojnih postupaka mora biti jedinim mjerilom kontrole (Matić 1989). Velika brzina ili količina obavljenih postupaka bez uvažavanja kvalitete kratkoročno stvaraju privid uštede, dok s druge strane dugoročno vode degradaciji šume i rastu troškova njezina poboljšanja. Štete koje mogu nastati obično se osjećaju dugoročno. - Conclusion pomlađivanje šume treba obavljati pod zastorom krošanja, metodama oplodnih sječa ili prebornih sječa. Preporučuje se uporaba metoda pomlađivanja na malim pomladnim površinama. Hrvatsko šumarstvo od svoga nastanka razvija prirodni pristup šumi, koji uključuje prirodno pomlađivanje šuma uz primjenu metoda pod zastorom krošanja i održanje optimalne strukture šumske sastojine njegom. Tako se došlo do visokog stupnja prirodnosti šuma, koje dobro ispunjavaju gospodarske i općekorisne funkcije. To je jedan od razloga što je hrvatsko šumarstvo za sve šume dobilo certifikat o ekološkoj proizvodnji drva za tržište. Značajna je činjenica da Hrvatska spada medu zemlje bogate pitkom vodom. Šume koje su nastale i njegovane po načelima Zagrebačke škole uzgajanja šuma jedan su od glavnih razloga tako dobrog stanja. - References šaje državnih šuma na otoku Mljetu. Glasnik za šumske pokuse 8: 307-340, Zagreb. Baien, J., 1929: O proredama. Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, 222 str., Zagreb. Dekanić, I., 1961: Osnovni principi uzgojnih zahva ta u posavskim šumama. Šumarski list LXXXII (1-2): 11-17, Zagreb. Đuričić , I., 1986: Prilog poznavanju radova na ob novi šuma hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Šumarski list CX (5-6): 215-223, Zagreb. Hankonyi,S., 1890: Šume u slavkonskoj Podravini. Šumarski list X1V/1: 2-19; 2: 49-62; 3: 97-118; 4:145-165; 5: 193-207;6: 241-254, Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 23 <-- 23 --> PDF |
S. Malic, I. Anić. M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZIJSKE ... Šumarski list - SUPI.EMENT (2005), 17-30 i strukturne značajke šumske sastojine, narušen je njezin vitalitet, stabilnost, produktivnost, sposobnost prirodne regeneracije te mogućnost ispunjenja svih funkcija koje se očekuju od šumskoga ekosustava na mediteranu. Šumarski znanstvenici u Hrvatskoj davno su istražili i opisali različite degradacijske oblike mediteranskih šuma(Petračić 1942, 1938,Anić 1966, 1963, 1942, 1942a, Marčić 1955). Ustanovili su kakav je njihov slijed u procesu regresije i progresije odnosno dinamike šumskih ekosustava meditcrana (Anić 1959, Rauš 1987, M a t i ć i dr. 1997). Što je najvažnije, u stanju su odgovoriti na pitanje kako postupati sa svakim od degradacijskih oblika kako bi se njegov razvoj usmjerio u progresivnom smjeru (M a t i ć i dr. 1997, 1996, M a t i ć i Rauš 1986). Sume mediterana predstavljaju trajan izazov šumarstvu, posebice kada su u pitanju pošumljavanje kamenjara, gariga, pseudogariga i šibljaka, njega i obnova novopodignutih i postojećih šumskih sastojina te aktivna zaštita degradacijskih oblika šuma kao što su makije, pseudomakije i šikare. To su ujedno i najznačajnije grupe šumskouzgojnih postupaka koje treba obavljati za poboljšanje protuerozijske i vodozaštitne funkcije šuma toga područja. Jedna od najznačajnijih pripremnih radnji koju treba obaviti prije provedbe navedenih postupaka je donošenje plana gospodarenja koji predstavlja prvi i temeljni korak u gospodarenju mediteranskim šumama, posebno degradacijskim oblicima šuma hrasta crnike i šuma hrasta medunca (makije, pseudomakije, garizi, pseudogarizi, šikare, šibljaci, blage i ljute kamenjare). Pošumljavanje je trajna zadaća, jer je jedino povećanjem šumske površine moguće podići općekorisnu i gospodarsku vrijednost mediteranskih šuma. S obzirom da na mediteranskom kršu Hrvatske površina za pošumljavanje iznosi gotovo 400 000 ha, posebno su značajne pripremne radnje (Mati ć iPrpić 1983): pažljivo planiranje čitavoga postupka, odabir prioritetnih površina za pošumljavanje, odabir vremena i vrsta drveća za pošumljavanje, priprema tla, planiranje tehnike rada i kontrole kvalitete izvedbe. Između ostalih, prioritet u pošumljavanju trebaju imati ona šumska zemljišta na kojima će novopodignute sastojine imati naglašenu protuerozijsku i vodozaštitnu ulogu. Jedan od najboljih primjera u nas je projekt pošumljavanja i saniranja bujičnoga područja Senjske drage (Ivančević 2003). Kako bi ispunile svoju općekorisnu i gospodarsku funkciju, sastojine nastale pošumljavanjem ili obnovom starih sastojina ne smiju se prepustiti spontanome razvoju, već ih treba njegovati od rane mladosti. Primjerice, njega tla okopavanjem te eventualno prihranom i malčiranjem oko posađenih biljaka mogući su postupci njege mladih šumskih kultura. Osim toga, treba obavljati zaštitu od nepovoljnih abiotskih (vjetra, požara, suneožara i posolice) i biotskih (koza, ovaca, gljiva i štetnika) čimbenika, popunjavanje, čišćenje te prorjeđivanje. Obnova šuma na meditaranu najčešće obuhvaća sljedeće slučajeve: 1. obnovu sastojine klimatogene vrste drveća 2. obnovu sastojine pionirske vrste drveća uz istodobnu potpunu ili djelomičnu zamjenu pionirske klimatogenom vrstom drveća (potpuna ili djelomična supstitucija sastojinskog oblika) 3. obnovu sastojine pionirske vrste drveća bez supstitucije 4. posrednu konverziju degradacijskih oblika 5. neposrednu konverziju uzgojnih oblika Prvi slučaj je i najrjeđi. Naime, čini se kako je šuma hrasta crnike Kalifront (uključujući predjel Dundo) na otoku Rabu s površinom od približno 1000 ha najveći sačuvani kompleks te vrste na čitavom Mediteranu. Zbog toga je rijetkost naići na primjere obnove starih sastojina hrasta crnike. Dosadašnja su istraživanja u nas ustanovila kako s obzirom na osjetljivost ponika hrasta crnike na nagle promjene svjetlosnih prilika i vlagu na pomladnoj površini obnovu treba obavljati pod zastorom krošanja starih stabala, oplodnim sječama, postupnim doziranjem svjetla u skladu s potrebama ponika i pomlatka (Mati ć i Rauš 1986, Prpić 1986, Krejči i Dubravac 2004). U drugom slučaju riječ je o obnovi prijelazne šume, kada se pod sklopom pionirske sastojine bora uspješno pomlađuju elementi klimatogene šumske zajednice. U tom slučaju obnova se treba obavljati metodama pod zastorom krošanja starih stabala, najčešće oplodnim sječama na malim površinama (Anić 2003). Male površine mogu biti u obliku krugova, rjeđe pruga. Njihovu gustoću, površinu i oblik prostiranja treba pažljivo planirati šumskouzgojnim planom koji će obuhvatiti i kartogtafsku skicu rasporeda pomladnih jezgri, smjer izvoza te način njihova proširivanja ovisno o vrsti drveća koja se pomlađuje i geomorfologiji cijele pomladne površine. Obnova počinje na pomladnim jezgrama koje se postupno proširuju i međusobno spajaju jednom od metoda sječe: oplodnim sječama ili rubnom sječom. U slučajevima nedovoljne gustoće prirodnoga pomlatka, obnova može biti kombinirana - prirodna i umjetna. Za umjetnu obnovu upotrebljavaju se sadnice i sjeme, u količinama koje su u nas propisane za pojedine vrste drveća (M a t i ć 1994). U trećem slučaju riječ je o obnovi sastojine pionirske vrste drveća, najčešće alepskoga bora ili crnoga bora. Na strmim, erodibilnim padinama obnova se obavlja na malim površinama kružnoga oblika. Prekid sklopa može biti intenzivan s obzirom daje riječ o pionirskim, heliofilnim vrstama drveća. Na terenima |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 22 <-- 22 --> PDF |
S. Malic, I. Anić, M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZUSKE Šumarski list SUP1.F.MLNT (2005). 17-30 vanjem, ali je zato njezina preborna struktura umjetnoga karaktera. Naime, ta se struktura može trajno održavati samo prebornim gospodarenjem i prebornim sječama kao dijelom toga gospodarenja. Dakle, preborna šuma je gospodarski oblik šume koji se postupno gubi, ako se šuma izuzme iz redovitoga prebornoga gospodarenja (M at i ć idr. 2001, 1997). Razloge nastanka i uvođenja prebornog gospodarenja šumama možemo tražiti u strahu od nestanka šuma i posljedica primitivnih prebornih sječa, čistih sječa te općenito zbog stihijskoga gospodarenja šumama prije nešto više od dva i pol stoljeća. Budući da se preborne šume uglavnom pojavljuju u gorskom području (areal obične jele), strah od erozije, lavina i problema s vodoopskrbom naveo je na razmišljanje kako gospodariti takvim šumama. U bukovo-jelovim šumama hrvatskih Dinarida preborno se sjeklo, ali i organizirano preborno gospodarilo već sredinom XVIII. stoljeća. Veliki je broj hrvatskih šumarskih stručnjaka koji su njegovali preborni način gospodarenja te dali velik stručni i znanstveni doprinos njegovu unapređenju. To su, između ostalih, A. Borošić,Đ. Nenadić,A. Petračić,A. Kern, M. Tordony, V. Dojković, A. Jovanovac, J. Majnarić,Ž. Miletić, S. Šurić, M. Markić,S. Frančišković,D. Klepac i drugi. Preborno gospodarenje je trajno održavanje normalne drvne zalihe raspoređene u prebomu strukturu. To se postiže prebornim uzgojnim postupcima kojima istodobno njegujemo i pomlađujemo, oblikujemo i održavamo prebornu strukturu, iskorištavamo zrela stabla i ona koja se moraju užiti iz navedenih razloga. Preborno gospodarenje obuhvaća sustavno, plansko provođenje šumskouzgojnih postupaka u prebornoj sastojini, a preborna sječa je dio tog gospodarenja. Uzgojnim postupcima nastojimo formirati prebornu sastojinu optimalne strukture koja će u omjeru smjese imati vrste s najvrjednijim i najvećim prirastom, a koja će se maksimalno koristiti produkcijskom sposobnošću tla i istovremeno obilno stvarati prirodni pomladak. Proizilazi kako gospodarenje u prebornoj šumi obuhvaća dvije skupine šumskouzgojnih postupaka, i to: a njegu mladog naraštaja (stabala i grupa pomlatka i mladika) b prebiranje, u koje spada prorjeda stabala i grupa koljika, letvika i stupovlja te iskorištavanje zrelih stabala. Svi su postupci u prebornoj šumi vremenski i prostorno koncentrirani te čine nerazdvojivu cjelinu. Ukoliko izostane jedna od navedenih radnji, dolazi do poremećaja u strukturi preborne sastojine koji se odražavaju na prirast, pomlađivanje i stabilnost. Može se zaključiti kako je osnovni zadatak u gospodarenju prebornom sastojinom formiranje i održavanje preborne strukture. Samo ćemo na taj način osigurati kontinuirano prirodno pomlađivanje, koje je značajna pretpostavka produktivnosti i stabilnosti prebornih jelovo-bukovih sastojina. Danas se u prebornim šumama nerijetko zamijećuju promjene koje izazivaju probleme u prebornom gospodarenju: a) loše ili izostalo prirodno pomlađivanje jele b) na nekim područjima agresivno pomlađivanje i širenje bukve na račun jele c) smanjenje ili povećanje drvne zalihe sastojine u odnosu na normalu d) poremećena distribucija volumena po debljinskim razredima e) poremećen raspored stabala po slojevima sastojine f) opadanje prirasta, starenje, fiziološko slabljenje i sušenje najkrupnijih stabala g) slabi inteziteti sječa i njihova neusklađenost sa stvarnim mogućnostima h) klimatske i druge promjene u okolišu prebornih šuma koje izazivaju sušenje i) promjene u mikroklimi sastojina izazvane sječama prilikom izgradnje autocesta, plinovoda, dalekovoda i slično, koje izazivaju sušenje i propadanje jele u svim razvojnim stadijima j) odredivanj e trasa infrastrukturnih obj ckata koj i se grade bez učešća šumarskih stručnjaka, što izaziva nepotrebna sušenja i devastaciju u sastojini i u okolišu. ŠUME MEDITERANSKOGA PODRUČJA - Forests of the Mediterranean area Ni u jednom području Hrvatske pitanje protuerozijske i vodozaštitne funkcije šuma nije tako izraženo kao u mediteranskom. Radi se o prostoru na kojemu su šume stoljećima bile izložene intenzivnom antropogenom utjecaju. Najčešće je riječ o lošem korištenju šuma, primjerice neracionalnoj i nekontroliranoj sječi za dobivanje drva kao sirovine za najrazličitije potrebe, brstu i pašarcnju, odnošenju listinca i leževine, kresanju grana i pedalenju, paležu i krčenju za proširenje poljodjelskih površina, lazinanju, prenamjeni šuma i šumskih zemljišta za potrebe razvoja infrastrukture, turizma, vinogradarstva, maslinarstva i slično. Takvi su dugotrajni utjecaji u kombinaciji s požarima, specifičnim klimatskim prilikama i erodibilnim tlima postupno doveli do opće degradacije mediteranskih šumskih ekosustava. U različitoj mjeri promijenjeni su morfologija, šumskouzgojne |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 21 <-- 21 --> PDF |
S. Matić. 1. Anić, M. Oršanić: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZIJSKE Šumarski list- SUPLEMENT (2005). 17-30 prorede imaju značajnu uzgojnu ulogu zbog uzgajanja glavne sastojinc, a ne zbog dobivanja ogrijeva. Opisuje prorede u mladim, srednjodobnim i starim lužnjakovim sastojinama. Petračić (1919) raspravlja o čišćenju i proredama u mladim razvojnim stadijima jasena i hrasta te o prirodnom izlučivanju stabala u debljinske i vrijednosne razrede. Balen (1929) u svojoj knjizi "O proredama" ističe: "Ako ne možemo ostaviti svojim nasljednicima velike zalihe zrelih šuma, moramo im ostaviti što bolje uzgojene mlade sastojine". Smatra daje praksa u proredama ispred teoretskih razmatranja. Problematika pomlađivanja uvijek je imala značajnu ulogu u povijesti gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Tako je 1846. godine, na prvoj skupštini Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, raspravljano o problemima pomlađivanja starih hrastika. Daje pomlađivanje hrasta bilo značajno pitanje jasno je iz napisaKozarca (1887, 1886). Istaknuo je kako prirodno pomlađivanje mora biti osnova uzgajanja šuma hrasta lužnjaka. U to doba su se doba upotrebljavale dvije metode prirodnoga pomlađivanja hrastika: 1. metoda "prebornih sječa´ s 10-15 godišnjom predzabranom 2. metoda "đovršnoga" sijeka s petogodišnjom predzabranom. Prva metoda uključivala je postupnu, ´prebornu" sječu svih vrsta drveća osim hrasta lužnjaka tijekom 10-15 godišnjega razdobljapredzabrane (razdoblje zabrane ugona stoke u šumu na žirenje i pašarenje) u kojem bi hrastovi naplodili pomladnu površinu. U stvari, bile su to nepotpune oplodne sječe (Matić 1996) s pripremnim i dovršnim sijekom, a pomladno razdoblje je trajalo 10-15 godina. Drugom metodom sastojina je bila u "predzabranC pet godina prije sječe. Kako su hrastovi toga doba često i obilno fruktificirali, nije bilo problema u dobrom naplođenju pomladne površine žirom. Nakon pojave ponika i pomlatka posjckla bi se stara sastojina. Bila je to primitivna metoda pomlađivanja u jednom sijeku, sa skraćenim pomladnim razdobljem od pet godina. Bez obzira na to, pomlađivanje je bilo prirodno, pod zastorom krošanja, jer je pomladna površina naplođena prije sječe. Ponik i pomladak razvijali su se pod zastorom krošanja starih stabala tijekom petogodišnjega pomladnoga (ujedno i naplodnoga) razdoblja. U slučaju slaboga uroda ili neobavljane njege dogodilo bi se da poljski jasen ili brijest potisnu hrast lužnjak, pa bi se stari hrastik pomladio kao jasenik, grabik ili brestik. Kasnijeje Petračić (1926) naveo kako se oplodne sječe lužnjakovih šuma trebaju izvoditi u dva sijeka s dužim pomladnim razdobljem. Istraživači pomlađivanja lužnjakovih šuma u Hrvatskoj (Matić 1996, 1984, Dekanić 1961, Starčević 1990, Đuričić 1986, Petračić 1926, Lončar 1949) slažu se kako je najbolje primijeniti metodu pomlađivanja pod zastorom krošanja, oplodnim sječama u dva do tri sjeka, s pomladnim razdobljem u rasponu 6-8 godina. Eventualnu umjetnu obnovu treba obavljati prema načelima prirodne obnove, što znači kako sjetvu žira, sadnju žira ili sadnju sadnica treba obavljati pod zastorom krošanja, prije dovršnoga sijeka. Iako su šumskouzgojni postupci u gospodarenju šumama hrasta lužnjaka potvrđeni dugogodišnjom praksom i znanstvenim istraživanjima, mogući su i problemi: 1. neizvođenje njege pomlatka i mladika s obzirom na intezitet radova i s obzirom na površinu sastojine 2. neizvođenje prve prorede u mladim sastojinama nakon kulminacije visinskoga prirasta ili nekoliko godina nakon zadnjega čišćenja 3. neizvođenje proreda u drugom i trećem dobnom razredu 4. održavanje sastojina gdje su sušenje i propadanje smanjili obrast, a posebice onih u kojima se posušio hrast lužnjak 5. izbjegavanje saniranja svih plješina većih od 0,1 ha nastalih zbog sušenja glavne vrste drveća 6. u sušenjem narušenim sastojinama nužno je intenzivnije izlučivati odsjeke, kako bi se pravovremeno prikazalo realno stanje po odsjecima i isto tako pravovremeno interveniralo nužnim uzgojnim zahvatom (Starčević 2004) 7. neusklađenost gustoće populacije divljači sa sastojinskim i stanišnim mogućnostima 8. forsiranje oplodnih sječa na velikim površinama. PREBORNE SUME Prebornu šumu mnogi smatraju idealnim gospodarskim oblikom šume koji najbolje ispunjava općekorisne funkcije uključujući protuerozijsku i vodozaštitnu. S tog bi gledišta preborna struktura bila poželjna u svim vrstama šumskih sastojina. Međutim, problem je u činjenici što se preborna struktura u punom obliku može ostvariti redovitim prebornim gospodarenjem samo u onim šumama u kojima je glavna vrsta drveća obična jela. - Selection forests Neki prebornu šumu pogrešno smatraju "najprirodnijom" šumom, po izgledu najbližu prašumi. Međutim, treba se prisjetiti kako je preborna faza prašume samo jedno od razdoblja koje se pojavljuje u njezinu životnom ciklusu. Preborna šuma ne može se identificirati s prašumom, jer je ona proizvod prirode i prebornoga gospodarenja. U tom smislu treba istaći kako je preborna šuma prirodna šuma jer nastaje prirodnim pomlađi |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 20 <-- 20 --> PDF |
S. Malić. I. Anić. M. Oršanic: UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održava njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal ispunjenje, sada i u budućnosti, bitnih gospodarskih, ekoloških i socijalnih funkcija na lokalnoj i globalnoj razini, a da to ne šteti drugim ekosustavima. Ovaj redoslijed nije slučajan. Na prvome su mjestu ciljevi koji se odnose na stabilnost šumskih ekosustava te ispunjenje općekorisnih funkcija šuma. Općekorisne funkcije šuma dijele se na društvene ili socijalne i ekološke ili zaštitne (Prpić 1992). Protucrozijska i vodozaštitna funkcija šume spadaju u skupinu ekoloških ili zaštitnih funkcija. O toj problematici u nas postoji opsežna znanstvena literatura, posebice kada je riječ o biološkoj sanaciji erozije i protuerozijskoj funkciji biljnoga pokrova: Topic i dr. (2005), Topic (2001, 1996, 1995), Komlenović i dr. (1992), Vidaković i dr. (1984). Prpić (1992) navodi kako ispunjenje protuerozijske funkcije ovisi o obliku reljefa, izloženosti, tlu i oborini. Za utjecaj šume na vodozaštitu ističe kako ovisi o staništu i šumskoj sastojini. Značajnu ulogu imaju u tome reljef, geološka podloga, tlo, vrste drveća koje čine sastojinu, dob sastojine i sklop krošanja. Proizilazi kako je struktura šumske sastojine jedan od značajnih čimbenika koji utječe na ispunjenje protuerozijske i vodozaštitne funkcije šuma. Struktura šumske sastojine rezultat je uzgojnih zahvata. Uzgojni zahvati imaju za cilj oblikovati i održavati strukturu šumske sastojine u skladu sa šumskouzgojnim svojstvima vrsta drveća koje tvore sastojinu, značajkama staništa i ciljevima gospodarenja. Ako uzgojnim zahvatima oblikujemo i održavamo strukturu šumske sastojine onda uz njihovu pomoć možemo utjecati na protuerozijsku i vodozaštitnu funkciju šumske sastojine. Dvije su glavne grupe uzgojnih zahvata: njega šuma i pomlađivanje šuma. Njega šuma ima zadaću utjecati na šumsku sastojinu i njezino stanište kako bi se održavali u optimalnom strukturnom stanju koje osigurava stabilnost, raznolikost, produktivnost i mogućnost ŠUME HRASTA LUŽNJAKA S njegom sastojina u hrvatskom šumarstvu počelo se vrlo rano. Postupci njege šuma obavljali su se sukladno pojedinim razvojnim stadijima, usporedno s obnovom prašumskih sastojina i rastom prve generacije gospodarskih šumskih sastojina. O njezi šuma, a posebno njezi šuma hrasta lužnjaka, u Hrvatskoj se počelo pisati krajem 19. stoljeća, nedugo nakon objavljivanja prvih članaka iz područja obnove šuma. Tako je već 1878. Pauzin objavio članak o istraživanju proreda u mladim sastojinama. Hankonyi ROTUEROZIJSKR ... Šumarski list SL´PU-.MLNT (2005). 17-30 prirodnoga pomlađivanja. Takvo stanje u šumskom ekosustavu treba održavati trajno, bez obzira je li riječ o sastojini regularne ili preborne šume. Sposobnost prirodne obnove njegovanih sastojina sljedeći je logičan korak njihova uzgajanja, koji osigurava potrajnost uz uvjet stručno provedenih zahvata obnove. Nijedan od ciljeva gospodarenja šumama nije dar prirode i ne može se postići ako se sastojina prepusti isključivo spontanim prirodnim procesima. Ciljevi se postižu ako se sastojina njeguje. Njegom usmjeravamo razvoj sastojine sukladno prirodnim zakonitostima optimalno koristeći stanišne uvjete, biološka svojstva i ekološke zahtjeve vrsta koje njegujemo. Pomlađivanje šuma je zamjena dviju generacija šumskih sastojina ili zamjena zreloga stabla mladim stablom. To je najosjetljiviji i najsloženiji proces u životu šume. Mora se obaviti bez šoka za šumsko stanište, primjenom metoda pomlađivanja pod zastorom krošanja. Naime, metode pomlađivanja pod zastorom krošanja omogućuju izmjenu generacija uz minimalan šok za šumsko stanište, posebice šumsko tlo. Uz stvaranje nove generacije, obveza je tijekom pomlađivanja sačuvati šumsko tlo od nepovoljnih utjecaja koji mogu izazvati degradacijske procese. Prema Varallyayu (1998) to su erozija tla vodom i vjetrom, zakiseljavanjc, salinizacija, alkalizacija, fizička degradacija (zbijanje, razbijanje strukture i si.), promjene u režimu vlaženja (pad razine podzemnih voda, zamočvarenje, isušenje), biološka degradacija (opadanje spektra vrsta i njihove biološke aktivnosti), nepoželjne promjene u biogeokemijskom kruženju i hranidbenom statusu, zagađenost tla toksičnim tvarima, pad adsorpcijskog kapaciteta, zakorovljenost prizemnim rašćem, invazivnim vrstama drveća (bagrem) i grmlja (amorfa). Cilj je ovoga članka ukazati na neke specifičnosti uzgojnih postupaka njege i pomlađivanja kojima se može utjecati na poboljšanje protuerozijske i vodozaštitne funkcije šuma. Pri tome ćemo se posebno osvrnuti na neke od metoda koje su se upotrebljavale tijekom povijesti uzgajanja šuma u nas. Analizirat ćemo primjere šuma hrasta lužnjaka, prebornih šuma i šuma mediteranskoga područja Hrvatske. - Forests of pedunculate oak (1890) piše o njezi hrastovih šuma čišćenjem odnosno uklanjanjem grmlja, topola, vrba i drugih vrsta. Kozarac (1897) opisuje njegu mladih hrastovih sastojina u razvojnim stadijima pomlatka i mladika. Navodi kako je to bilo prvo čišćenje u državnim šumama Slavonije. Godine 1898. Partaš piše da se slaže s Kozarčevim postavkama o njezi hrastika i ističe da je mlade hrastove sastojine nužno više puta čistiti, a kad odrastu treba obavljati višekratne slabe prorede. Godine 1915.Zezulka piše o proredama posavskih hrastika. Po njemu niske |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 19 <-- 19 --> PDF |
IZLAGANJE NA ZNANSTVENOM SKUPU - PRESENTATION AT THE INTERNATIONAL SYMPOSIUM Šumarski list - SUPI.EMENT (2005), 17-30 UDK 630* 228 + 116 UZGOJNI ZAHVATI U FUNKCIJI POBOLJŠANJA PROTUEROZIJSKE I VODOZAŠTITNE ULOGE ŠUMA SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION AND WATER-PROTECTIVE ROLE OF FORESTS Slavko MATIĆ*, Igor ANIĆ**, Milan ORŠANIĆ** SAŽETAK: Dvije su glavne grupe uzgojnih zahvata u šumama: njega i pomlađivanje. Njega šuma ima zadaću oblikovanja i održavanja šumske sastojine s optimalnom strukturom u prirodnim i neporemećenim stanišnim prilikama. Takve uvjete nužno je održavati tijekom cijelog života sastojine, u svim fazama njezina razvoja. Njegom se utječe na sastojinsku strukturu i stanište. Njegovan šumski ekosustav u stanju je optimalno ispunjavati gospodarsku i općekorisne funkcije (ekološke i socijalne). Protuerozijska i vodozaštitna funkcija među najvažnijim su ekološkim funkcijama koje njegovan šumski ekosustav ispunjava. Prilikom pomlađivanja šume temeljni je zadatak sačuvati šumsko tlo od nepovoljnih utjecaja koji mogu izazvati degradacijske procese. To se postiže zaštitom tla trajnim sklopom krošanja šumske sastojine. Zato pomlađivanje šume treba obavljati pod zastorom krošanja, metodama oplodnih sječa ili prebornih sječa. Preporučuje se uporaba metoda pomlađivanja na malim pomladnim površinama. Hrvatsko šumarstvo od svoga nastanka razvija prirodni pristup šumi koji uključuje prirodno pomlađivanje šuma uz primjenu metoda pod zastorom krošanja i održanje optimalne strukture šumske sastojine njegom. Tako se došlo do visokog stupnja prirodnosti šuma koje dobro ispunjavaju gospodarske i općekorisne funkcije. To je jedan od razloga stoje hrvatsko šumarstvo za sve šume dobilo certifikat o ekološkoj proizvodnji drva za tržište. Značajna je činjenica da Hrvatska spada među zemlje bogate pitkom vodom. Šume koje su nastale i njegovane po načelima Zagrebačke škole uzgajanja šuma su jedan od glavnih razloga tako dobrog stanja. Negativne promjene u okolišu šuma često otežavaju ispunjenje gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma. Stoga je nužno posvetiti pozornost prilagodbi njege i pomlađivanja šuma u promijenjenim prilikama okoliša. K Ij u č n e r ij eči: uzgajanje šuma, općekorisne funkcije šuma, protuerozijska uloga šume, vodozaštitna uloga šume UVOD - Introduction Uzgajanje šuma daje odgovor na pitanje kako pogospodarenja. Ciljevi gospodarenja šumama u Hrvatstupati sa šumskom sastojinom da bi ispunila ciljeve skoj su osigurati: - stabilnost ekosustava Akademik Slavko Matić, Akademija šumarskih znanosti, Trg Mažuranića 11, HR- 10000 Zagreb održanje i poboljšavanje općekorisnih funkcija * Doc. dr. se. Igor Anić, Doc. dr. se. Milan Oršanić, šuma Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za uzgajanje šuma, pp 422, HR - 10002 Zagreb - potraj no gospodarenje |
ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 28 <-- 28 --> PDF |
S. Matić. I. Anić, M. Oršanić: SILVICULTURAL TREATMENTS AIMED AT IMPROVING THE ANTI-EROSION Šumarski list SUPLEMENT (2005). 17-30 fulfilment, at present and in the future, of fundamental commercial, ecological and social functions at the local and global level without causing harm to other ecosystems. This order is not random. As seen from the list, priority is given to the stability of forest ecosystems and the fulfilment of non-commercial forest functions. Non-commercial forest functions are divided into a) social and b) ecological or protective functions (Prpić 1992). Anti-erosion and water-protective forest functions belong to the latter group. There is extensive scientific literature dealing with this topic in Croatia, especially with relation to biological erosion control and the anti- erosion function of the plant cover: Topic et al (2005), Topic (2001, 1996, 1995), Komlenović et a/(1992), Vidaković et al (1984). According to Prpić (1992), the fulfilment of the anti-erosion function depends on the relief, exposure, soil and precipitation. This author points out that the impact of forests on water protection is determined by site and forest stand. Important factors in this respect include the relief, geological substrate, soil, the type of tree species making up a stand, stand´s age and crown canopy. Hence, the structure of a forest stand is one of the distinctive factors that contribute to the anti-erosion and water-protective forest function. The structure of a forest stand is the result of silvicultural treatments. Silvicultural treatments are aimed at regulating and sustaining the structure of a forest stand in accordance with the silvicultural properties of a tree species forming the stand, site characteristics and management objectives. If the structure of a forest stand is regulated and maintained with silvicultural treatments, then these treatments can also be used to regulate the anti-erosion and water-protective function of a forest stand. There are two main groups of silvicultural treatments: forest tending and forest regeneration. Forest tending influences the forest stand and its site in such a way that it sustains the optimal structural condition that ensures its stability, diversity, productivity and capacity for natural regeneration. This condition should be maintained permanently regardless of whether the stand in question is an even-aged or an uneven-aged forest. The next logical silvicultural step involves the ability of the tended stand to regenerate naturally, which will guarantee sustainability provided the regeneration treatments are applied professionally. No forest management objective is a gift of nature and none can be achieved if a stand is left to natural processes and spontaneous growth. The objectives can only be achieved is a stand is properly tended. Tending regulates the development of a stand in accordance with natural laws and makes optimal use of the site conditions, biological properties and ecological requirements of a species being tended. Forest regeneration is the replacement of one generation of a forest stand with another or the replacement of a mature tree with a young tree. This is the most sensitive and the most complex process in the life of a forest. It is accomplished with the shelterwood method. Care should be taken not to inflict any stresses on forest site. The shelterwood method ensures the replacement of one generation with another at a minimal shock for the forest site and the forest soil in particular. The task of creating a new generation is complemented with that of preserving the forest soil from adverse effects which may cause degradation processes. According to Varal ly ay (1998), these effects include water- and wind-induced soil erosion, acidification, salinization, alkalization, physical degradation (compacting, breaking up the structure and similar), changes in the moisture regime (a drop in the groundwater table, water logging, drying), biological degradation (reduced range of species and their biological activity), unwanted changes in the bio-geo-chemical and nutritive cycle, contamination of soil with toxic substances, lessened adsorption capacity, and soil coverage with ground weed vegetation, invasive tree species (false acacia) and shrubs (false indigo). This article explores some specific features of silvicultural tending and regeneration which are used to improve the anti-erosion and water-protection forest function. We will particularly focus on several historical silvicultural methods in Croatia. Some examples of pedunculate oak forests, selection forests and forests in the Mediterranean region of Croatia will be analysed. FORESTS OF PEDUNCULATE OAK Tending forest stands was introduced in the Croatian forestry practice at a very early date. Tending treatments performed according to particular developmental stages were done simultaneously with the regeneration of virgin stands and the growth of the first generation of commercial forest stands. In Croatia, the first written sources on forest tending, and in particular on the tending of pedunculate oak, date from the end of the 19th century, shortly after the first articles in the field of forest regeneration were published. As early as 1878, Pauz i n published an article on thinning in young stands. H an k o n y i (1890) discusses the tending of oak forests with cleaning, i.e. the removal of shrubs, poplars, willows and other species. Kozarac (1897) describes the tending of young oak stands in the seedling and young growth developmental stages. He |