DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 177 <-- 177 --> PDF |
H. Vrbck, 1. Pilaš, T. Dubravac: PRAĆENJE KVALITETE VODE U ŠUMI HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list -SUPLEMENT (2005), 165-185 Za područja Repaša evidentno je povećanje gotovo vanjem niz stablo, dolazi do povećanja koncentracije svih kationa i aniona ispod krošnje drveća u odnosu na pojedinih tvari te se to očituje i u povećanju u šumskim otvoreni prostor u mgL"´. U lizimetrima, osim nitrata i tlima. Stabla hrasta više doprinose povećanju koncenamonijaka, povećanje, prema kontrolnim uzorcima, za tracije nego stabla graba, ali to može biti i posljedica neke tvari iznosi od nekoliko do desetak puta. Vidljivo razlike u koncentraciji uzoraka. je kako prolazom padalina kroz krošnje drveća te slije- RASPRAVA-- Discussion Praćenje kvalitete i količine tekućine na plohama pod zastorom krošanja (padaline pod zastorom krošanja), perkolata u tlu (lizimetrijske vode) i padalina na kontroli (otvoreni prostor bez utjecaja vegetacije), odvijalo se u vegetacijskom razdoblju od travnja do listopada. Vegetacijsko razdoblje, prima od 54,5 do 56,5 % mm padalina u odnosu na cijelu godinu. Padaline u obliku snijega izvan vegetacijskog razdoblja nisu uzorkovane i analizirane, a isto tako kiša, slana ili si. Prema tomu, podaci koji su prikazani u tablicama, sadrže samo dio od oko 56 % tvari koje su prispjele suhim i mokrim taloženjem. Padaline, koje se u vrijeme kada drveće nema lišća ispiru s grana i debla, te tvari koje su nataložene i u manjoj ili većoj mjeri, zakiseljuju tlo u pridanku, a isto tako i koru debla. Tablicama 4-9 prikazane su ukupne količine kationa i aniona u kgha"´ na pet glavnih ploha i po mjestima uzorkovanja za cijelo razdoblje vegetacije od travnja do listopada. U grafikonima, posebno za katione i anione (grafikoni 3-14) slikovito su prikazane ukupne količine u kgha"´ na svakoj plohi. Sumarna tablica 10 i grafikon 15 prikazuju realno stanje ulaza kationa i aniona prosjeka 5 ploha u kgha" na svim područjima u šumskom ekosustavu, na kontrolnom mjestu te u tlu. Godišnje u vegetacijskom razdoblju taloženjem u šumsku zajednicu hrasta lužnjaka i običnoga graba prispijeva oko 16,77 kgha´ dušičnih spojeva (NOrN+NH4-N), 1,29 kgha"´ Na, 9,87 kgha"´ Ca, 3,67 kgha"´ Mg, 33,67 kgha"´ K, 6,95 kgha"´ Cl i 4,73 kgha"´ S04-S. Prema dobivenim rezultatima više se istaložilo dušičnih spojeva nego sumpora. Zadnjih trideset godina u Europi se unos dušika povećao s 3^1 kgha"´ na godinu, na 10-20 kgha"´ na godinu. Prema podacima Komlenovića (1988), unos dušika od 10 do 40 kgha"´ na godinu predstavlja kritično opterećenje šumskog ekosustava. Suvišak dušika stimulira rast lisne mase i usporava procese odrvenjavanja te nepovoljno utječe na razvoj korjenovog sustava i mikorize. To dovodi do poremetnji u prehrani te smanjenja otpornosti biljaka prema suši i niskim temperaturama (Komlenović i dr. 1997). Istraživanjima su F luekinger i Braun (1993) na području Švicarske u šumama bukve i smreke izmjerili taloženje bukovima na otvorenome od 10 do 12 kgha"´god ´ N (NH4-N) u nizinskim dijelovima, a u pretplaninskim područjima od 13 do 20 kgha´god"´ N. U šumskim sastojinama bukve i smreke te su vrijednosti veće te iznose oko 25 kgha"´god"´. U sjevernoj Italiji Ugolini i dr. (1993) izvješćuju o taloženju dušika od 10-14 kgha´god"1 do 20 kgha"´god"´, ovisno o mjestu uzorkovanja (geografskom području, nadmorskoj visini, izloženosti itd.). Istraživanjima sličnih problema na području Danske Nguyen i dr. (1990) pišu kako su kiseline u padalinama nejednoliko zastupljene po mjernim mjestima, kao rezultat nejednolikog transporta S02 i NOx zračnim transportom vjetrom, oblacima itd. Kod toga je bitna jačina kiše, kao i veličina kišnih kapi. Glavni uzroci zakiseljavanja mokrog taloženja u Europi su sumporna (H2S04) i dušična kiselina (HN03). Pretvorba NOx u HN03 brža je nego pretvorba S02 u H2S04. Potrebe ovog šumskog ekosustava unosom dušika suhim i mokrim taloženjem zadovoljene su do 100 %, što može imati pozitivne, ali i negativne posljedice na rast i razvoj šume (S i m o n č i ć 1996). Količine sumpora koje su nataložene tijekom vegetacijskog razdoblja u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba nisu velike (4,73 kgha"´). Vjerojatno je uzrok i u smanjenju emisija sumpora u atmosferu posljednjih godina, a to se odrazilo i na smanjenju taloženja sumpora. Za usporedbu Simončić (1996) navodi taloženje sumpora na otvorenom 13 kgha"´, a u sastojini bukve 22 kgha"´ na području TE "Soštanj". U kulturi smreke taj je iznos 33 kgha"´ sumpora. Podaci iz 1993. godine za Sloveniju (Lešnj ak i Rajh-Alatič 1993) prikazuju taloženje sumpora između 28 i 36 kgha ´ u gradskim područjima, dok za dušik podatak iznosi 15 kgha"´. Za alpska područja Austrije na otvorenome prostoru Smidt (1993) iznosi podatke od 7-15 kgha"´ sumpora i 7-17,5 kgha"´ dušika, a isto tako Führer (1993) u Mađarskoj govori o količini sumpora od 16 kgha"´ i ukupno dušičnih spojeva od 12,5 kgha"´. Podaci za Sjevernu Ameriku iznose za sumpor od 25 do 45 kgha"´ (N ash i dr. 1992). Za područja u Hrvatskoj podaci variraju u odnosu na šumsku zajednicu, nadmorsku visinu, smještaj plohe na kojoj je obavljeno uzorkovanje itd. Tako Komlenović i dr. (1997) za Lividragu u Gorskom kotaru pišu o 23,77 kgha ´ sumpora (S04-S) i ukupno 27,87 kgha"1 dušika (NOyN + NH4-N). Prema novijim podacima koji su prikupljeni tijekom 1999. godine (Vrbek i Pilaš 2001), količina sumpora (S04-S) iznosi od 5,2 kgha"´ u nizinskim šumskim ekosustavima hrasta lužnjaka i graba na području Jastrebarskog do 27,5 kgha"´ na području Medvednice, 28,0 kgha"´ na |