DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 168 <-- 168 --> PDF |
IB. Vrbek. I. Pilaš. T. Diibravac: PRAĆENJE KVALITETE VODE U ŠUMI HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list - SUPLLMF.NT (2005). 165-1X5 UVOD -Introduction Neprekidno zakiseljavanje tla putem suhog i mokrog taloženja povlači za sobom niz sekundarnih posljedica, kao stoje rastvorljivost teških toksičnih kovina, hranjivih materija te njihov prijelaz u tekuću fazu (otopinu tla) koja dalje odlazi u podzemne vode. Na taj se način smanjuje kapacitet pitke vode, kao i druge popratne pojave. U tom je slučaju nužno u određenim klimatskim uvjetima i područjima poznati kvalitetu i količinu voda koje se kreću kroz pojedine šumske ekosustave prema podzemnim vodama, koje se u većini slučajeva upotrebljavaju za vodoopskrbu. Ove su probleme dosta istraživali Brechtcl (1991), Lehnardt i dr. (1983). Posebno je to važno kada su u pitanju tla koja imaju niži puferni kapacitet (tla na kiselim matičnim supstratima npr.) Ulrich (1982). Velik broj autora smatra acidifikaciju šumskih tala izravno povezanu sa sniženjem pH-vrijednosti te porastom koncentracije Al3+ u otopini tla najodgovornijim čimbenikom za oštećenje i sušenje šuma u mnogim područjima. Kretanje vode kroz tlo, kao i procjedivanje kroz određeni volumen tla, istražuje se lizimetrima. Njima se može mjeriti kvaliteta otopine tla, kao i tvari koje dolaze u tlo padalinama te se ispiru dalje u podzemne vode ili odlaze bočno po nepropusnom horizontu tla. METODE RADA Pokusne plohe na kojima su obavljena istraživanja u tipičnoj su zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba. Ta zajednica nije izvrgnuta poplavama, ali je zimi tlo zasićeno vodom. Razvijenaje na povišenjima i gredama na više ocjeditim terenima. Tom tipu zajednice pripadaju najviše uzdignute lužnjakove šume naših nizinskih krajeva. Prema Raušu i dr. (1992), zajednica hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris, Anić 1956/emed. Rauš 1969) koja se prema Slika 1. Površinski lizimetri na pokusim plohama u šumskom ekosustavu Figure I Surface lysimeters in sample plots in the forest ecosystem Riječ lizimetar izvedena je iz grčkih riječi "lisis", što znači otapanje i "metrom", što znači mjerenje. Ovaj je naziv primjenjiv na svaki uređaj koji se koristi za proučavanje količine i kvalitete vode u tlu koja prolazi kroz solum tla, ili se pak bočno kreće po nekom nagibu. Lizimetri su u početku bili korišteni s ciljem mjerenja komponenata vodne bilance tla-evapotranspiracije (S r ak a 1996), promjena zaliha fiziološki aktivne vode, kao i određivanja viškova vode u tlu- otjecanja u podzemne vode, a krajem prošloga stoljeća i u novije vrijeme sve se više koriste i za proučavanje kemijskog sastatava perkolata u profilu tla. Ebermayer (1879) je među prvima upotrijebio lizimetre za mjerenje kretanja vode kroz neporemećeno tlo u šumi. Normalna otopina tla sadrži 100-200 različitih topivih kompleksa. Mnogi od njih sadrže metalne katione i organske tvari, Spo si to (1989). Kod nas su lizimetrijska istraživanja tekuće faze tla kasnila u odnosu na Europu, pa se tek od prije desetak godina počelo intenzivnije razmišljati o tom pristupu u pedologiji (lizimetrijska pedologija). Prvi radovi lizimetrijskom tehnikom u šumarskim uvjetima ima malo radova, a najviše su se bavili tom problematikom Vranković i dr. (1991), Vrbek (1992, 1993,2000,2002), Vrbek i Pilaš (2000,2001). Methods of work nizinama naslanja na poplavne šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena i crne johe, a u višim položajima na šume kitnjaka i običnoga graba, odlikuje se širokom ekološkom amplitudom. To se odražava i u raznovrsnom i običnom sloju prizemnog rašća. Rasprostire se u pojasu između 110 i 120 m nadmorske visine. Praćenje kvalitete tekuće faze tla te unosa taložnih tvari obavljalo se na pokusnim plohama (tablica 1). Postavljeni su mali plastični lizimetri koji čine sustav za praćenje procjedne vode (perkolata) u tlu. (slika 1.) Lizimetri su napunjeni 96 % čistim kvarcnim pijeskom i zajedno s posebnim filterima odvaja perkolat od čestica tla. Postavljeni su na dvijema dubinama u pedološkom profilu: ispod humusnog horizonta na dubini od 10 cm te u mineralnom dijelu tla na 100 cm dubine. Na svakoj se plohi postavljalo do 6 plastičnih kišomjera i do 6 plastičnih lijevaka ispod krošanja stabala, u dijagonalnom poretku. Po tri kišomjera i tri lijevka postavljaju se na kontrolnim mjestima izvan utjecaja vegetacije, tj. na otvorenome prostoru (bulk). |