DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 147 <-- 147 --> PDF |
S. Kucbel: STRUKTURA I PRIRODNA OBNOVA PREDPEANINSKE ŠUME OBIČNE SMREKE Šumarski list SUPLEMENT (2005), 144-153 bala i čitavih sastojina na nekim lokalitetima tijekom posljednjih 15-20 godina usmjerili su pozornost na probleme planinskih šuma. Utjecaj imisija i ekstremne vremenske situacije uzrokovane globalnim klimatskim promjenama bili su vjerojatno ključni čimbenici što su aktivirali proces sušenja. Rezultati istraživanja (Gubka 1998, 1999) te iskustvo praktičnih šumara pokazali su, da osim spomenutih čimbenika, nestabilna sastojinska struktura ostaje ključni problem šuma velikih nadmorskih visina. To je posljedica nepostojećih uzgojnih regulacija, a to uzrokuje malu otpornost na ometanje i visoku vjerojatnost katastrofalnih oštećenja. Rješenje problema šumarskih zahvata u planinskim šumama traži poznavanje i razmatranje njihovih specifičnosti prema šumama na niskim položajima. Želimo li razumjeti dinamiku planinskih šuma, trebamo primijeniti znanje dobiveno iz dugoročnog istraživanja primarnih šuma u sedmoj šumsko-vegetacijskoj fazi. Proučavanjem životnog ciklusa obične smreke primarnih šuma ustanovljene su neke prirodne tendencije s negativnim utjecajem na stabilnost tih šuma (Korpel 1989, Schmidt-Vogt 1991, Leibundgut 1993). To su uglavnom tendencija razvijanja manje stabilnih jednoslojnih struktura s horizontalnim sklopom tijekom dugog optimalnog stadija, stagnacija procesa obnove, te sklonost katastrofalnom uništenju, što uzrokuje gubitak tražene strukture tijekom dugog razdoblja. Na temelju tih otkrića većina autora (Leibundgut 1978,Korpel 1980, Mayer-Ott 1991, Schmidt - Vogt 1993) mišljenja su da obična prirodna smrekina šuma nema stalnu sposobnost ispunjavanja svih zaštitnih funkcije, posebice na pogodnim položajima. Planinska šuma s optimalnom sastojinskom strukturom, što je rezultat namjernih šumarskih zahvata, stabilnija je od primarne šume obične smreke, te se tako ciljane uzgojne regulacije čine potrebnim kao trajna zaštita. Kao trajna šumska zaštita u planinskim visinama karakteristični bi trebali biti prisutnost individualnih stabala, stabilnost pojedinih stabala i čitave sastojine te postepena prirodna obnova. To omogućuje stabilnu prirodnu obnovu te višedobnost i višeslojnost šume. Vremenski neograničena trajnost strukture i trajna obnova opći su atributi preborne šume. Stoga mnogi autori (Kuoch 1972, Trepp 1981, Bischoff 1987, Ott 1988, Frehner 1989, Ott et al 1997) drže takozvanu planinsku prebornu šumu (Gebirgsplenterwald) idealnim uzorkom šume obične smreke na položajima velikih nadmorskih visina. Prirodno dugoročni proces prirodne obnove je jedna od specifičnosti planinskih šuma. Trajna prirodna obnova bez ograničenja zaštitnih utjecaja, što osigurava promjenu šumskih generacija, ključni je problem u planinskim šumama. Ott (1988) drži obnovu sastojine za "slabu kariku u lancu šumske dinamike" u rastu šume blizu granice stabla. Trepp (1961) smatra da šumskouzgojnc regulacije ispunjavaju svoju svrhu u planinskim šumama samo u slučaju da su sposobne osigurati njihovu prirodnu obnovu. METODE Istraživanje je obavljano blizu Korytnice u sjevernoj slovačkoj. Na lokalitetu Prašiva u zapadnoj dijelu Niskih Tatra, tri trajne pokusne plohe postavljene su u sastojini sa zaštitnom funkcijom. Plohe su postavljene u dijelovima gdje je sastojinska sruktura najdiferenciranija, tako daje idealna struktura planinske šume aproksimatizirana. Svaka ploha bila je 30 x 30 m, te je uključivala transekciju širine 10 m. Na pokusnim plohama dobivene su određene sastojinske karakteristike i stanje prirodne obnove na transekciji, pa je na temelju njih prosječno kvantificiran model sastojinske strukture. Pokusne plohe postavljene su na zapadnoj padini na prosječnoj visini 1.300 m iznad mora. Nagib je između 50 % i 70 %, a pokriven je s čistom sastojinom obične smreke (Picea abies /U Karst.), s rijetkom prisutnošću običnog gorskog jasena (Sorbus aucuparia L.) i planinskog bora (Pinus mugo Turra). Prema šumskoj tipologiji, tri šumske zajednice mogu se ovdje naći: Sorbeto-Piceetum (60 %), Fagetum abietino-piceosum (30 %), te Mughetum acidofilum (10 %). Za ovaj odjel šumskogospodarstveni plan zaključuje prosječnu dob od 180 godina i prosječni sklop krošanja od 0.7. - Methods Na trajnim plohama izmjeren je niz od pojedinih sljedećih parametara: vrsta drveća, DBH (preko 1 cm), drvni razred (prema gornjoj visini - gornji, srednji i donji sloj), defolijacija (vizualna procjena opadanja asimilacijskih organa je 10 %). Uz te podatke izmjerene su sljedeće varijable na transekciji: visina, visina na mjestu gdje počinje razvoj krošnje, radijus krošnje (u 4 smjera) te položaj debla na transekciji (koordinate x i y). Na svakoj je plohi zabilježen otpadni drvni materijal te njegova duljina, promjer u sredini duljine, i stupanj raspadanja (1 - nedavno srušeno, zdravo, 2 - djelomice trulo, vrstu drva moguće odrediti, 3 - uznapredovalo raspadanje, vrsta se ne može odrediti) za svaki izmjereni trupac. Analize prirodne obnove obavljene su na transekciji. Zabilježena su sva individualna stabla prema vrsti i visinskom razredu (do 20 cm, 21-50 cm, 51-80 cm, 81-130 cm, 131 cm do DBH lem). |