DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 13/2005 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Z. Vicha: PEDESET GODINA ŠUMARSKOG IIIDRO-PEDOLOSKOG ISTRAŽIVANJA U ŠUMSKIM Šumarski list - SUPLEMENT (2005), 7-16
Mjerenje oborina je važno, radi se s više detalja nego
rutinski u klimatologiji. U svakom je slivu instalirano
četiri totalizera, tri na vodnoj granici, jedan u dolini,
u središtu bazena. Ukupne oborine mjere se mjesečno.
Oborine se bilježe pluvijalnim grafikonima tjedno, s
važnim podacima o poplavama i njihovom analizom.
Mjerači oborina u stanici verificiraju pouzdanost mjerenja.
Zimi se mjeri sloj novog snijega, ukupni sniježni
pokrov i njegova vodna vrijednost. Mjesečne ukupne
oborine slivova izračunavaju se primjenom poligonske
metode Horton-Thiesson. Vodno se otjecanje mjeri u
betonskim mjernim lijevcima s limnigrafskim šahtom.
Ovi su opremljeni s limnigrafima OTT tjednog režima.
Promatrači dnevno mjere razinu vode i temperaturu.
Otjecanje se vrednuje na temelju potrošnih krivulja, a
vrijednosti se opetovano verificiraju. Minimalni protok
mjeri se u 50-litarskom kalibriranom kontejneru, ispod
žice lijevaka.


Tri lijevka u slivu CE mjere nezavisno otjecanje
dvaju dijelova bazena, a također i otjecanje niz pritoku.
Detaljniji podaci o digitalnom mjerenju:


Registracijski blok M4016 sa 16 kanala opremljen s
akumulatorom osnova je opservacijske stanice MS 16.
Registracijski blok omogućuje povezivanje svih standardnih
tipova mjernih senzora. Svi uobičajeni senzori
sa standardnom, tekućom frekvencijom ili pulsnim
outputom mogu se priključiti na blok. Nekoliko ultrasoničnih
i clektrokemijskih pokusa s digitalnim outputom
mogu se na taj način priključiti na blok. Povezanost
s blokom izvodi se s programima MOST, te aktualnom
verzijom MOST 32. Programi prenose podatke
u radnu knjigu, konstatiraju parametre mjerenja, poh


rane podataka i obrade podataka uz uporabu outputa iz
tablica i grafikona.


Za mjerenje razine vode u otvorenim lijevcima, primijenjuju
se ultrasonične probe US 3000. Mikroprocesor
izračunava razdaljinu na temelju vremenskog intervala
poslanog ultrasoničnog impulsa i njegovog odraza,
korigiranog na temelju temperature zraka. Bazna
rezolucija probe je 1 mm.


Zračna temperatura mjeri se termometrom platinske
rezistencije Pt 100 s tekućim prijenosnikom u gla


vi. Za mjerenje kapaciteta zračne vlage rabi se senzor s
tekućim outputom. Termometer i senzor vlage zaštićeni
su radijacijskim pokrovom, a postavljeni su na jarbol
visine 2 m iznad tla. Temperatura zraka također se
mjeri platinskim termometrom Pt 100. Čitav kompleks
priključen je na pulsni input registracijskog bloka.
Ovaj registrira, u jednom od kanala, volumen oborina
unutar vremenskog razdoblja postavljenog intervala
pohrane podataka u bloku. Načelo uporabe mjerača
oborina temelji se na mehanizmu čamca (dumping
boat) podijeljenom u dva dijela, kako bi se dobili električni
impulsi, ovisno o intenzitetu oborina. Kiša prolazi
kroz otvor strogo određenog područja, izravno u lijevak,
te nastavlja do gornjeg dijela čamca. Kada se gornji
dio napuni određenom masom oborine, čamac se
prevrne. Polovina čamca se isprazni, a druga polovina
dospije pod lijevak. Ovaj se proces nastavlja do prestanka
kiše. Magnet pričvršćen na tijelo čamca dovodi
do kontakta pri svakom prevrtanju. Ovaj kontakt, ovisno
o protoku oborine, omogućava registriranje broja
prevrtanja, a time i volumen oborine.
REZULTATI DUGOROČNOG ISTRAŽIVANJA U PLANINAMA BESKYDY
Results of long-term research in Beskydy Mts.


Tijekom čitavog razdoblja istraživanja u bazenu
CE, prosječna godišja oborina bila je 1122,4 mm,
otjecanje 646,2 mm, prosječan godišnji protok bio je
20,5 1. s"´x km2. U bazenu MR prosječna godišnja oborina
bila je 1.238,4mm, otjecanje 912 mm, prosječan
godišnji protok 28,9 1 s" -1 x km2. U grafikonima su
prikazane prosječne mjesečne oborine i otjecanje u
razdoblju 1954 - 2003. U Beskydima snijeg se topi od
ožujka do svibnja, a najviše oborina padne za vrijeme
ljetnih mjeseci.


Detaljna analiza vodne ravnoteže u šumskim sastojinama
vrlo je složen prirodni proces. Počinje mjerenjem
pojedinih kiša, broja dana među njima, intercepcije,
evapotranspiracije, natapanja vode u tlu, otjecanja
pod različitim klimatskim uvjetima, sezone i prirodnih
uvjeta. Pri jakoj kiši dio se vode natopi u šumskom tlu,
manji dio otječe, uglavnom u zemljišta nabijene i stabilizirane
površine. Volumen vode upijen u šumskom tlu


ograničen je. To je razlog što se površinsko otjecanje
može promatrati kada je voda koncentrirana u rovovima
i vodotokovima. Ovaj tip otjecanja ima udjel od
15-20 % ukupne maksimalne količine, i ograničenje
na vrlo kratko vrijeme. Veći postotak je onaj brzog
površinskog otjecanja u poplavnim valovima; retencijski
kapacitet tijekom čitavog razdoblja jedva je prelazio
2mm u minuti, što znači 33 m3 vode po kvadratnom
kilometru u sekundi. Najveće specifično otjecanje bilo
je izmjereno u MR : q = 3.144m3 x s" . km". Ovi podaci
podvrđuju brzu vodnu retenciju šumskog tla.


Zaista velike, iznenadne kiše u Beskydima rezultirale
su poplavama. Opasne su i vodne kulminacije što
prelaze 1000 . s"1 x km2. Za vrijeme istraživanja, takvi
su događaji primijećeni devet puta u MR i sedam puta
u CE. U MR je najviša kulminacija zabilježena nakon
bujice izazvane kišom 25. srpnja 1966 s već spomenutom
vrijednosti od 3.144 1 s~´ x km2. U CE je najveća