DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 93 <-- 93 --> PDF |
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (ća.p.t o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje šumarske Akademije znanosti – Firenze) iz broja 4. srpanj – kolovoz izdvajamo: Orazio Ciancio: Modeli održivog gospodarenja šumskim sustavima radi očuvanja složenosti i biološke raznolikosti Ovaj broj časopisa donosi priloge prezentirane u okviru Nacionalnog istraživačkog projekta organiziranog u Firenzi 15. veljače 2005. g., kojeg je financiralo Ministarstvo obrazovanja, sveučilišta i istraživanja. Održivost i bioraznolikost su međusobno ekološki povezane. Bioraznolikost nije jedini parametar koji definira kriterije očuvanja ekosustava, ali ipak predstavlja razlikovni znak prirode i tvori osnovu ekološke stabilnosti. Koncept biološke raznolikosti predstavlja mnogo više od obične zaštite pojedinih vrsta i biotopa, obuhvaća funkcioniranje ekosustava i uključuje evolutivne procese među sastavnim komponentama. Kritične točke za očuvanje složenosti i raznolikosti talijanskih šumskih sustava uglavnom proizlaze iz dva suprotna fenomena: a) uznapredovala ekonomska marginalizacija, koja može vratiti unatrag evolutivne procese, b) pojednostavljenje zahvata nad kulturama s koncen tracijom u otvorenim i tržišno interesantnim šuma ma (panjače). Koncept pretpostavke za održivo gospodarenje ovog Projekta temelji se na: 1. šumarstvu na prirodnoj osnovi, 2. renaturalizaciji jednostavnih šumskih sustava i 3. povratu tradicionalnih oblika gospodarenja, putem integracije očuvanja biološke reprodukcije i povijesno- kulturalnih vrijednosti. U ovom Projektu sudjelovalo je 8 istraživačkih jedinica talijanskih sveučilišta: Sveučilište “La sapienza” – Rim, Sveučilište Torino, Sveučilište Firenza, Sveučilište Tuscia, Sveučilište Calabria, Sveučilište Parma, Sveučilište Basilicata i Sveučilište Padova. Ovaj projekt dao je velik doprinos znanstvenom, eksperimentalnom i tehničkom planu, koji će koristiti operativi i dati novi impuls aktivnostima za očuvanje biološke raznolikosti i složenosti šumskih sustava. Susanna Nocentini: Očuvanje složenosti i biološke raznolikosti šumskih sustava Definicija modela održivog gospodarenja šumskim sustavima za očuvanje biološke raznolikosti zahtijeva kompleksne analize interakcija koje obilježavaju funkcioniranje ekosustava preko višestrukih prostorno-vremenskih odnosa. Karakteristike prirodnih sustava kontinuirane su promjene, te nije cilj očuvati “status quo”, već postići da populacije mogu prihvatljivo odgovoriti na ambijentalne promjene. Mnogi procesi koji proizvode i podržavaju biološku raznolikost šumskog ekosustava dogodili su se u dalekoj prošlosti, te da bi se razumjela sadašnjost potrebno je poznavati prošlost. U istraživačkom promatranju evidentno je da različita razdoblja proizvode različite rezultate. Ekosustavi nisu ograničeni nepropusnim granicama. Prostorni okvir u kojemu se odvijaju različiti procesi od osobite je važnosti za njihovo funkcioniranje, te znanstvenici pridaju veliku pozornost utjecaju rascjepkanosti i prostorne izolacije staništa na karakteristike, vitalnost i mogućnost očuvanja populacije. Talijanski šumski krajolik sastavljen je od skupa različitih karakteristika, koje su proizvod interakcije njihove povijesne kulture, načina gospodarenja i kvalitete staništa. Tako za očuvanje bioraznolikosti treba djelovati u vremenu i prostoru različitim izborom gospodarenja. Kao primjer mogućnosti u planiranju očuvanja biološke raznolikosti autorica članka navodi različite inačice u gospodarenju šumama, vodeći računa da je u Italiji najčešći oblik gospodarenja panjača. Predložene uzgojne opcije su: 1. nastaviti s gospodarenjem u obliku panjača, 2. vršiti konverziju u složene panjače, 3. razvijati konverziju u visoku šumu i 4. ostaviti panjače prirodnoj evoluciji. Ove različite opcije imaju različite učinke na raznolikost strukture i funkcionalnost šumskog pokrova te izgled krajolika. Od posebne je važnosti planirati u vremenu i prostoru te različite opcije, ali također voditi računa o zaštiti delikatnih predjela, kao na primjer remiza za divljač i mjesta za reprodukciju i gniježđenje zaštićenih životinjskih vrsta. Šumski ekosustavi su složeni biološki sustavi na koje utječu prirodni i antropološki čimbenici koje treba ispravno valorizirati, a način gospodarenja prilagoditi vremenu i prostoru radi očuvanja te vrijedne povijesno- kulturne baštine. Federico Maetzke, Davide Travaglini: Šume pinije u Toscani – prijedlozi gospodarenja za očuvanje biološke raznolikosti Priobalni borici u Toscani pokrivaju više od 5600 ha, a sastavljeni su pretežito od pinije (Pinus pinea L.), primorskog bora (Pinus pinaster Ait) i djelomično od alep |