DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 89 <-- 89 --> PDF |
tivnosti Saveza oko pronalaženja odgovarajućeg novog prostora već dobrano uznapredovale. Što se muzeja tiče neko je vrijeme bio “u igri” bivši dvorac bana Jelačića na Gornjem gradu, koji je doduše u potpunosti odgovarao potrebama lovačkog muzeja, ali bi Savez i dalje ostao “beskućnikom”. Kako se zbog visokih troškova građenja odustalo od gradnje doma, do konačnog rješenja tog gorućeg pitanja došlo je za mandata Karla Mrazovića Gašpara, koji je uz dužnost predsjednika Saveza bio na čelu posebnog Odbora za kupnju dviju reprezentativnih zgrada u Nazorovoj ulici u Tuškancu. Naime, zgrade u Nazorovoj 61 i 63, od kojih je prva adaptirana za potrebe lovačkog doma, a druga za lovački muzej, “za iznos koji je znatno ispod tržišne vrijednosti tih objekata”, Hrvatskom lovačkom savezu odstupilo je Izvršno vijeće Sabora. U nazočnosti brojnih uzvanika i skupštinskih delegata (tih je dana u Zagrebu održana redovna skupština Lovačkog saveza Hrvatske), svečanost otvaranja Lovačkog doma i Lovačkog muzeja otvorio je, kao i prije deset godina, počasni predsjednik Saveza Marijan Cvetković, 26. veljače 1965. “Danas je muzej dobio, zahvaljujući upravo nastojanjima HLS-a, a posebno druga Karla Mrazovića, svoje definitivno rješenje. Njime je za više od dva puta povećana kvadratura muzeja, a dobivši i vlastiti laboratorij isti je osposobljen za sve funkcije i postavljene zadatke. Smatram da neću pretjerati ako ustvrdim da muzej kakav je danas u tom prekrasnom ambijentu i svojom posve suvremenom postavom te bogatstvom svojih eksponata može mirno stajati uz bok najčuvenijih i najprestižnijih lovačkih muzeja Europe”, Slika 3. Marijan Cvetković u društvu Karla Mrazovića Gašpara na svečanosti otvaranja lovačkog doma i lovačkog muzeja na Tuškancu 26. veljače 1965. (Foto: Lazar Raić) riječi su Marijana Cvetkovića, tada na dužnosti organizacionog sekretara CK SKH, na svečanosti otvaranja lovačkog doma i lovačkog muzeja u Tuškancu. Uz određenu financijsku potporu Grada Zagreba, zgrade u park šumi Tuškanac otkupljene su sredstvima samih lovaca: Od tadašnjih 27 kotarskih lovačkih saveza (KLS) njih 7 dalo je preko 70 % prikupljene svote, koja je prelazila iznos od 150 milijuna tadašnjih dinara. Među tih 7 KLS-a posebno se isticao Čakovec (s učešćem od 31,5 % od ukupno prikupljenih sredstava), slijede Virovitica (12,9 %), Varaždin (8,93 %), Pula (8,56 %), Osijek (8,0 %), Našice (6,3 %) i Koprivnica (4,6 %). Ti su se savezi, kako je to uz izraze zahvalnosti, pojasnio na skupštini predsjednik saveza Karlo Mrazović, bavili hvatanjem i izvozom živih zečeva, kao jednim od , k unosnijih oblika tada još lovnog turizma u povojima. u LAZAR RAIĆ - OSNIVAČ I KUSTOS MUZEJA S NAJDUŽIM STAZOM Podsjetivši na značajne datume osnivanja, preseljenja i djelovanja Lovačkog muzeja tijekom minulih godina, učinio bih neoprostivu grešku da ne spomenem čovjeka čije je životno djelo upravo bilo “idejna osnova, stručni i tehnički postav” našeg muzeja. Riječ je dakako o lovnom stručnjaku Lazaru Raiću (Mohač, Mađarska 19. 8. 1901. – Zagreb, 21. 4. 1978.), koji je, kako se to netko izrazio, svoju ljubav prema prirodi poistovjetio sa svojim životom. Kada je 1950. godine Raić stigao u tadašnji Savez lovačkih društava Hrvatske da pomogne kod pripremanja međunarodne lovačke izložbe u Düsseldorfu, zabilježio je u jubilarnom broju “Lovačkog vjesnika” za prosinac 1977. njegov urednik Bogdan Stopar, uz više kapitalnih lovačkih trofeja pronašao je i brojne dragocjene predmete po privatnim zbirkama, ali i po tavanima i podrumima, koje je kao povijesno i kulturno blago trebalo sačuvati. ”Zahvaljujući Raićevoj upornosti tih pedesetih godina izvučeno je iz prašine mnogo vrijednih predmeta koji danas u zbirci lovaca Hrvatske predstavljaju ne samo nacionalnu, već i međunarodnu vrijednost. Na temelju takvog posla stvoren je naš Lovački muzej”. Dopustimo da nas nakratko, kako je to uvijek rado činio, “lovačkim muzejom u vlastitoj zgradi”, povede osobno Lazar Raić, kustos muzeja s najdužim stažom. “Drvenim stepenicama dolazimo u prizemlje muzeja. U Slika 4. Lazar Raić, organizator, realizator postave i dugogodišnji kustos Lovačkog muzeja u Zagrebu (Foto: Francesko Ceccherino) |