DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

lidno i trajno. Iako u dosta skučenim prostorijama, ona
je morala prikazati cijelu lovnu privredu, njen velik
značaj, a nadasve razbiti famu da lov nije samo zabava,
razonoda i šport, već ponajprije jedna nova grana
privrede”. Ako u ovom prikazu zanemarimo izložene
trofeje, njih gotovo 200, iskazanih u rogovima jelena,
jelena lopatara, srnjaka i kljovama veprova, a koje su
po završetku izložbe vraćene njihovim vlasnicima, ono
što će po njenom zatvaranju ostati kao osnova budućega
muzeja, pet je velikih diorama s prikazom ptica
močvarica i ptica vodenih staništa u njihovu prirodnom
okruženju, jato trčaka u žitnom polju, skupina
fazanske divljači u jesenskom miljeu, lisica pri vrebanju
plijena… To su brojni preparati divljači i ptica,
makete lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata,
vitrine sa starim oružjem i lovačkim priborom, tragovima
divljači, a nadasve čuvena zbirka jaja gotovo
svih naših gnjezdarica, koja će nas proslaviti dvije godine
kasnije na lovačkoj izložbi u Düsseldorfu.


Slika 2. Zgrada u ulici Račkoga 9 u Zagrebu, u kojoj je 25. svibnja


1955. otvoren prvi lovački muzej Saveza lovačkih društa


va NRH (Foto: Lazar Raić)


OTVORENJE MUZEJA 25. STUDENOG 1955.


Iako je po zatvaranju republičke (hrvatske) lovačke
izložbe u jesen 1953. bilo praktički sve spremno da se
muzej otvori, to je nažalost još jednom bilo odgođeno
zbog “viših ciljeva”. Prostorije u ulici Račkoga 9 poslužile
su Glavnom lovačkom savezu Jugoslavije, čiji je
SLD NRH bio članicom, za postavu prve lovačke izložbe
Jugoslavije, koja je kao generalna proba pred njen
međunarodni nastup u našem gradu održana od 27. lipnja
do 11. srpnja 1954. Naime, svi izloženi i ocijenjeni
trofeji na toj izložbi, njih ukupno 345, bili su osnova sudjelovanja
Jugoslavije na Međunarodnoj lovačkoj izložbi
u Düsseldorfu, u drugoj polovici listopada iste godine.


Pomirivši se sa sudbom (vrijeme do službenog
otvorenja muzeja iskorišteno je za njegovu popunu novim
eksponatima, posebno zamjenom starih i dotrajalih
dermopreparata novima), Lovački muzej Saveza lovačkih
društava NR Hrvatske konačno je predan javnosti
25. studenog 1955., u okviru proslave 10 godišnjice
oslobođenja zemlje. Uz predsjednika Saveza Marijana
Cvetkovića i predstavnika grada, svečanosti
otvaranja muzeja nazočili su potpredsjednik Sabora
Karlo Mrazović Gašpar, predsjednik Republičkog
vijeća dr. Zlatan S r e m e c i saborski tajnik Stjepan
Debeljak. Tom prigodom tajnik Saveza Geno
Jurić obratio se nazočnima ovim riječima: “Glavni


grad naše republike ovim muzejom dobiva prvorazrednu
kulturnu ustanovu. Ogroman broj omladine u
osnovnim, srednjim i višim školama, nastavnici i kulturni
radnici, moći će uz. redovitu nastavu svaki put,
kad se ukaže potreba, vidjeti i upoznati se s pojedinim
primjercima naše lovne faune”. Ukazavši da je muzej
smješten u vrlo skučenim prostorijama koje mu zacijelo
neće omogućiti normalan razvoj i širenje, tajnik
Jurić je istakao: ”Jedan od glavnih zadataka Saveza lovačkih
društava NRH i Narodnog odbora kotara Zagreb
treba biti pronalaženje sredstava i načina da se iznađu
ili izgrade odgovarajuće prostorije, rcprezentativnije
i veće, kako bi razvoj ovog muzeja mogao postići
onu razinu koja će služiti na ponos i lovcima i građanima
Zagreba kao kulturna ustanova velike vrijednosti.”
Novootvoreni muzej bio je jedan od prvih koji je
bio postavljen tako brzo iza drugog ratnog razaranja.
Bio je senzacija ne samo za (bivšu) Jugoslaviju, zabilježit
će domaći tisak, već i za mnogc lovce iz inozemstva
koji su ga u velikom broju prilikom posjeta našoj
zemlji i posjećivali. Knjiga utisaka iz tih godina puna
je komplimenata na račun opremljenosti i bogatstva izloženih
predmeta, posebno raznovrsnosti i očuvanosti
lovne faune Hrvatske.


PRESELJENJE MUZEJA U TUŠKANAC
Tijekom gotovo punih 10 godina postojanja Lova- njem novih preparata i izložaka muzej je doduše posčki
muzej bio je jedan od najposjećenijih muzeja grada tao sve bogatiji i reprezentativniji, ali i do te mjere
Zagreba, stekavši jednaku popularnost kako među lov- prostorno skučen da je jednostavno morao zatvoriti
cima tako i među građanima. Neprekidnim prikuplja- svoja vrata. Uslijedilo je to travnja 1964., kada su ak