DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Korištena literatura:
B a r b i ć, V. , 1954: Strossmayer i zvjerinjaci. Lovački
vjesnik LXIII(3): 78–79.
Blagus, K., 2005: Dan Hrvatskih voda. Hrvatska vodoprivreda
XIV(154): 4–6.
Cepelić, D., M. Gardaš, 2004: Lovstvo u Hrvata.


U: Lovstvo, 5–14, Hrvatski lovački savez (ur.
Zvonko Mustapić), Zagreb.
F r k o v i ć , A., 2005: Josip Juraj Strossmayer i lov. Lovački
vjesnik CXIV(4): 4–5.
Pavić, M., M. Cepelić, 1994: Josip Juraj Strossmayer
biskup bosansko-djakovački i sriemski (1850


1900), reprint izdanje. Biskupski ordinarijat Đakovo,
897–899 str.


S i k o r a , V., 2005: Biskup Strossmayer – lovac, zaljubljenik
šuma i prirode. Glas lova III(023): 2–3.


Sršan, S., 2005: 80. godina Hrvatskog lovačkog saveza
s osobitim osvrtom na istočno podtučje Hrvatske
(rukopis), 51 str.


Vanđura, Đ., 2005: Trebat će nam još stoljeće da
shvatimo Strossmayera. Vjesnik LXVI(20781):
18–69.


Alojzije Frković


LOVAČKI MUZEJ HRVATSKOG LOVAČKOG SAVEZA


(1955


ih


Od kad je 1925. godine ulogu koordinatora lovačkih
udruženja i lovačkih društava u tadašnjoj Hrvatskoj j i
Slavoniji od Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva
preuzeo novoosnovani Savez lovačkih društava za
Hrvatsku i Slavoniju, rijetko je prošla koja godišnja


vNa otuovii iaJdjtićfea. glavne godišnje ČiipČlipČ Sttvasei
liTvaSJiiii đnČSftva ČiR´SiivČSce od IS. V. 1952. iifCT,vjui itđboT
S&vffsa ´je.:« svojeg prvoj redwiioj sjČnid r/dl´jćio;


privEČit ČB »e lovaSfea MoSM u gwdinj 1933., to>a vie bits Icitidi
ijuđažČTBtevMŽkom a«raejtt.v


!IK KLtpJSftita !, r;;d(TvriC igsdnice vipraviiOg odbcrs
5«v«za lovitSkih dnuiiisvn KE Jirvtđifkt!)


Ftvsdsjediuk; Marjje« CČJČaviČ, potoredsjsdrkii:
Jing. Ivo Čflović i D?Čo Poljsk; tniiiiei;


vaš. dv, ivKi> JK!jew4 SlrvĐj Laćsm, SbvicČa
LukaiSć, iiiig, Bws*» SlatiL, Daiis Rikii, Đvio


R.užfć, Đimj Savič, GsČrijfti Sasi«, Mr. Ariim. SdoEi,
Slika 1. Faksimil dijela zapisnika sjednice Upravnog odbora Saveza
lovačkih društava NR Hrvatske od 18. svibnja 1952., s
naznakom da će lovačka izložba u godini 1953. biti temelj
budućeg lovačkog muzeja


REPUBLIČKA LOVAČKA IZLOŽBA


Za postavu lovačke izložbe odabrana je zgrada u
ulici Račkoga 9, u samom središtu grada. Arhitektonsko
rješenje izložbe, “kao osnove i početka budućeg
lovačkog muzeja”, povjereno je Božidaru Murkovi ću,
dipl. ing. arh., izradba panoa akademskom slikaru
Marijanu Trepše, izbor i izrada dermopreparata divljači
i ptica zoološkom preparatoru Pavlu A l i n g e r u ,
dok je izvedbu pokućstva i predmeta od drva izvršilo
Gradsko stolarsko poduzeće “Marko Šavrić” iz Zagre


2005.)


skupština, a da se nije pokretalo pitanje izgradnje/kupnje
“krova nad glavom”, doma hrvatskih lovaca, a s
njime i lovačkog muzeja. Dok je prvom zahtjevu unekoliko
udovoljeno 25. svibnja 1941., kada je Savez za
svoje potrebe. kupio dvokatnicu u Berislavićevoj ulici 9
u Zagrebu, ostvarenje druge želje nasilno je odgođeno
na duže vrijeme zbog nadolazećeg Drugog svjetskog
rata i teških godina poraća. Na godišnjoj skupštini, sada
već Saveza lovačkih društava Narodne Republike
Hrvatske (SLD NRH), 18. svibnja 1952. šumarnik ing.
Ivo Čeović, u svojstvu člana Upravnog odbora Saveza,
podsjetivši delegate i skupštinske goste da je od
posljednje “zemaljske lovačke izložbe u Hrvatskoj
prošlo punih 16 godina”, pokreće pitanje organizacije
prve poslijeratne lovačke izložbe, od koje bi “dobar dio
izloženih predmeta mogao poslužiti kao osnova budućeg
lovačkog muzeja”. Kako je prijedlog naišao na opće
odobravanje, na prvoj sjednici upravnog odbora SLD-a
pod predsjedanjem predsjednika Saveza Marijana
Cve tkovi ća , odlučeno je “da bi se lovci, a zatim i
ostali građani upoznali s značenjem, važnošću i problematikom
lovne privrede i lovačkog športa, priredit će se
lovačka izložba u godini 1953, koja će biti temelj budućeg
lovačkog muzeja”.


- PRETEČA LOVAČKOG MUZEJA
ba. Izložba je odlično prihvaćena od strane lovaca i od
samih građana, pa je nakon što je bila prvi puta otvorena
od 9. do 24 svibnja (1953.) ponovno je otvorila svoja
vrata u jesen iste godine od 10. rujna do 4 listopada.
“Ova naša prva poslijeratna izložba”, zapisati će Lazar
R a i ć kao tehnički tajnik Odbora za organizaciju izložbe,
“iako samo republička, imala je mnogo složeniji
zadatak. Cijela arhitektonska postava izložbe govori o
njenoj stalnosti, ništa tu nije improvizirano, već je so




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

lidno i trajno. Iako u dosta skučenim prostorijama, ona
je morala prikazati cijelu lovnu privredu, njen velik
značaj, a nadasve razbiti famu da lov nije samo zabava,
razonoda i šport, već ponajprije jedna nova grana
privrede”. Ako u ovom prikazu zanemarimo izložene
trofeje, njih gotovo 200, iskazanih u rogovima jelena,
jelena lopatara, srnjaka i kljovama veprova, a koje su
po završetku izložbe vraćene njihovim vlasnicima, ono
što će po njenom zatvaranju ostati kao osnova budućega
muzeja, pet je velikih diorama s prikazom ptica
močvarica i ptica vodenih staništa u njihovu prirodnom
okruženju, jato trčaka u žitnom polju, skupina
fazanske divljači u jesenskom miljeu, lisica pri vrebanju
plijena… To su brojni preparati divljači i ptica,
makete lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata,
vitrine sa starim oružjem i lovačkim priborom, tragovima
divljači, a nadasve čuvena zbirka jaja gotovo
svih naših gnjezdarica, koja će nas proslaviti dvije godine
kasnije na lovačkoj izložbi u Düsseldorfu.


Slika 2. Zgrada u ulici Račkoga 9 u Zagrebu, u kojoj je 25. svibnja


1955. otvoren prvi lovački muzej Saveza lovačkih društa


va NRH (Foto: Lazar Raić)


OTVORENJE MUZEJA 25. STUDENOG 1955.


Iako je po zatvaranju republičke (hrvatske) lovačke
izložbe u jesen 1953. bilo praktički sve spremno da se
muzej otvori, to je nažalost još jednom bilo odgođeno
zbog “viših ciljeva”. Prostorije u ulici Račkoga 9 poslužile
su Glavnom lovačkom savezu Jugoslavije, čiji je
SLD NRH bio članicom, za postavu prve lovačke izložbe
Jugoslavije, koja je kao generalna proba pred njen
međunarodni nastup u našem gradu održana od 27. lipnja
do 11. srpnja 1954. Naime, svi izloženi i ocijenjeni
trofeji na toj izložbi, njih ukupno 345, bili su osnova sudjelovanja
Jugoslavije na Međunarodnoj lovačkoj izložbi
u Düsseldorfu, u drugoj polovici listopada iste godine.


Pomirivši se sa sudbom (vrijeme do službenog
otvorenja muzeja iskorišteno je za njegovu popunu novim
eksponatima, posebno zamjenom starih i dotrajalih
dermopreparata novima), Lovački muzej Saveza lovačkih
društava NR Hrvatske konačno je predan javnosti
25. studenog 1955., u okviru proslave 10 godišnjice
oslobođenja zemlje. Uz predsjednika Saveza Marijana
Cvetkovića i predstavnika grada, svečanosti
otvaranja muzeja nazočili su potpredsjednik Sabora
Karlo Mrazović Gašpar, predsjednik Republičkog
vijeća dr. Zlatan S r e m e c i saborski tajnik Stjepan
Debeljak. Tom prigodom tajnik Saveza Geno
Jurić obratio se nazočnima ovim riječima: “Glavni


grad naše republike ovim muzejom dobiva prvorazrednu
kulturnu ustanovu. Ogroman broj omladine u
osnovnim, srednjim i višim školama, nastavnici i kulturni
radnici, moći će uz. redovitu nastavu svaki put,
kad se ukaže potreba, vidjeti i upoznati se s pojedinim
primjercima naše lovne faune”. Ukazavši da je muzej
smješten u vrlo skučenim prostorijama koje mu zacijelo
neće omogućiti normalan razvoj i širenje, tajnik
Jurić je istakao: ”Jedan od glavnih zadataka Saveza lovačkih
društava NRH i Narodnog odbora kotara Zagreb
treba biti pronalaženje sredstava i načina da se iznađu
ili izgrade odgovarajuće prostorije, rcprezentativnije
i veće, kako bi razvoj ovog muzeja mogao postići
onu razinu koja će služiti na ponos i lovcima i građanima
Zagreba kao kulturna ustanova velike vrijednosti.”
Novootvoreni muzej bio je jedan od prvih koji je
bio postavljen tako brzo iza drugog ratnog razaranja.
Bio je senzacija ne samo za (bivšu) Jugoslaviju, zabilježit
će domaći tisak, već i za mnogc lovce iz inozemstva
koji su ga u velikom broju prilikom posjeta našoj
zemlji i posjećivali. Knjiga utisaka iz tih godina puna
je komplimenata na račun opremljenosti i bogatstva izloženih
predmeta, posebno raznovrsnosti i očuvanosti
lovne faune Hrvatske.


PRESELJENJE MUZEJA U TUŠKANAC
Tijekom gotovo punih 10 godina postojanja Lova- njem novih preparata i izložaka muzej je doduše posčki
muzej bio je jedan od najposjećenijih muzeja grada tao sve bogatiji i reprezentativniji, ali i do te mjere
Zagreba, stekavši jednaku popularnost kako među lov- prostorno skučen da je jednostavno morao zatvoriti
cima tako i među građanima. Neprekidnim prikuplja- svoja vrata. Uslijedilo je to travnja 1964., kada su ak




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 90     <-- 90 -->        PDF

predsoblju će nam prvi pogled pasti na prethistorijski
prizor lova. To je reprodukcija čiji je original nađen i
uščuvan na stijenama jedne spilje u Španjolskoj… U
centralnoj dvorani nalazi se vitrina s puškama. U njoj su
izabrani primjerci naše, sada već prilično obogaćene
zbirke lovačkog oružja. U jednoj niši nalazi se kapitalni
vuk, dok su na zidu superkapitalni trofeji jelena, jelena
lopatara, srnjaka i divojarca. U izbočini izlaza na balkon
smješten je odljev stećka s prekrasnim lovačkim motivima.
Lijevo od te dvorane vodi nas put u prostoriju
gdje su dvije diorame: medvjeda i jelena lopatara. U
dvije vitrine smještena je zbirka lubanja i raznih kostiju
sisavaca i ptica, a u drugoj bogata zbirka od gotovo tisuću
ptičjih jaja svih naših gnjezdarica…” I tako u nedogled.
Kao priznati ekspert Međunarodnog lovačkog savjeta,
CIC-a, Raić bi nam s ponosom pokazao sve donedavno
trofejno najjačeg srnjaka iz Tounjskog krpela, čiji
je rog s ocjenom od 183,15 CIC točaka, dijelom i njegovom
zaslugom, bio neko vrijeme prvak svijeta.


Prema Miroslavu Ambruš-Kišu (2002) lovački
muzej pruža uvid u prirodoslovne baštine vezan za životinjski
svijet mahom naše Hrvatske. Njegova je ulo-


Slika 5. Muflon i muflonka; jedna od ukupno 10 diorama sadašnje
postave Lovačkog muzeja HLS-a u Nazorovoj 63
(Foto: Alojzije Frković)


Slika 6. Zbirka od preko 1000 jaja naših ptica gnjezdarica
(Foto: Alojzije Frković)


ga danas poučna, obrazovna i odgojna što u posjetiteljima
razvija osjećaj o potrebi zaštite i unaprjeđenja
našeg prirodnoga bogatstva. Posjeti djece predškolske
i školske dobi pomažu izgradnji njihovih spoznaja, te u
oblikovanju stavova o potrebi očuvanja faune i prirode
kao cjeline. Muzej organizirano u skupinama posjećuju
djeca iz vrtića, učenici osnovnih i srednjih škola,
lovci i lovački novaci, polaznici škola i fakulteta te ljubitelji
prirode i svi domaći i inozemni turisti koji žele
vidjeti dio sačuvane lovačke kulture.


Slika 7. Dom hrvatskih lovaca u Nazorovoj ulici 63, u kojem je uz
Hrvatski lovački savez smješten Lovački muzej
(Foto: Mario Ursić)


Tim “čudesnim krasotama životinjskog svijeta”, kako
je izložene eksponate divljači i ptica što ih već puna
četiri desetljeća čuva naš muzej u okruženju stoljetnih
hrastova Park šume Tuškanac nazvao sadašnji voditelj
muzeja Mladen Milašinović, i danas hodočaste lovci
i građani, školska mladež i naši najmlađi, svjedočeći i
diveći se tako stoljetnoj lovnoj kulturi u nas Hrvata.


Literatura:
Ambruš-Kiš, M., 2002: Lovački muzej, Hrvatski
lovački savez, Zagreb, str. 18.
Raić, L., 1955: Pred otvorenje lovačkog muzeja, Lovački
vjesnik 9: 226–228.
Raić, L., 1964: Lovački muzej u novim prostorijama,
Lovački vjesnik 12: 282.
Stopar, B., 1956: Otvorenje lovačkog muzeja, Lovački
vjesnik 1: 5–7.
Stopar, B., 1965: U Zagrebu je otvoren “Lovački
dom” i Lovački muzej” Lovačkog saveza Hrvatske,
Lovački vjesnik 12: 229–232.
Stopar, B., 1965: Glavna skupština Lovačkog saveza
Hrvatske, Lovački vjesnik 12: 232–238.
** * 1953: Katalog lovačke izložbe Saveza lovačkih
društava NRH, Zagreb, str. 16.
1977: Lazar Raić, Lovački vjesnik 1892 – 1977.
Jubilarno izdanje, prosinac 1977.
Alojzije Frković




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 89     <-- 89 -->        PDF

tivnosti Saveza oko pronalaženja odgovarajućeg novog
prostora već dobrano uznapredovale. Što se muzeja
tiče neko je vrijeme bio “u igri” bivši dvorac bana
Jelačića na Gornjem gradu, koji je doduše u potpunosti
odgovarao potrebama lovačkog muzeja, ali bi Savez i
dalje ostao “beskućnikom”. Kako se zbog visokih troškova
građenja odustalo od gradnje doma, do konačnog
rješenja tog gorućeg pitanja došlo je za mandata Karla
Mrazovića Gašpara, koji je uz dužnost predsjednika
Saveza bio na čelu posebnog Odbora za kupnju dviju
reprezentativnih zgrada u Nazorovoj ulici u Tuškancu.
Naime, zgrade u Nazorovoj 61 i 63, od kojih je prva
adaptirana za potrebe lovačkog doma, a druga za lovački
muzej, “za iznos koji je znatno ispod tržišne vrijednosti
tih objekata”, Hrvatskom lovačkom savezu odstupilo
je Izvršno vijeće Sabora.


U nazočnosti brojnih uzvanika i skupštinskih delegata
(tih je dana u Zagrebu održana redovna skupština
Lovačkog saveza Hrvatske), svečanost otvaranja Lovačkog
doma i Lovačkog muzeja otvorio je, kao i prije
deset godina, počasni predsjednik Saveza Marijan Cvetković,
26. veljače 1965. “Danas je muzej dobio, zahvaljujući
upravo nastojanjima HLS-a, a posebno druga
Karla Mrazovića, svoje definitivno rješenje. Njime je za
više od dva puta povećana kvadratura muzeja, a dobivši
i vlastiti laboratorij isti je osposobljen za sve funkcije i
postavljene zadatke. Smatram da neću pretjerati ako
ustvrdim da muzej kakav je danas u tom prekrasnom
ambijentu i svojom posve suvremenom postavom te
bogatstvom svojih eksponata može mirno stajati uz bok
najčuvenijih i najprestižnijih lovačkih muzeja Europe”,


Slika 3. Marijan Cvetković u društvu Karla Mrazovića Gašpara na


svečanosti otvaranja lovačkog doma i lovačkog muzeja na


Tuškancu 26. veljače 1965. (Foto: Lazar Raić)


riječi su Marijana Cvetkovića, tada na dužnosti organizacionog
sekretara CK SKH, na svečanosti otvaranja
lovačkog doma i lovačkog muzeja u Tuškancu.


Uz određenu financijsku potporu Grada Zagreba,
zgrade u park šumi Tuškanac otkupljene su sredstvima
samih lovaca: Od tadašnjih 27 kotarskih lovačkih saveza
(KLS) njih 7 dalo je preko 70 % prikupljene svote,
koja je prelazila iznos od 150 milijuna tadašnjih dinara.
Među tih 7 KLS-a posebno se isticao Čakovec (s učešćem
od 31,5 % od ukupno prikupljenih sredstava), slijede
Virovitica (12,9 %), Varaždin (8,93 %), Pula (8,56
%), Osijek (8,0 %), Našice (6,3 %) i Koprivnica (4,6 %).
Ti su se savezi, kako je to uz izraze zahvalnosti, pojasnio
na skupštini predsjednik saveza Karlo Mrazović,
bavili hvatanjem i izvozom živih zečeva, kao jednim od


, k
unosnijih oblika tada još lovnog turizma u povojima.


u


LAZAR RAIĆ - OSNIVAČ I KUSTOS MUZEJA S NAJDUŽIM STAZOM


Podsjetivši na značajne datume osnivanja, preseljenja
i djelovanja Lovačkog muzeja tijekom minulih godina,
učinio bih neoprostivu grešku da ne spomenem
čovjeka čije je životno djelo upravo bilo “idejna osnova,
stručni i tehnički postav” našeg muzeja. Riječ je
dakako o lovnom stručnjaku Lazaru Raiću (Mohač,
Mađarska 19. 8. 1901. – Zagreb, 21. 4. 1978.), koji je,
kako se to netko izrazio, svoju ljubav prema prirodi
poistovjetio sa svojim životom. Kada je 1950. godine
Raić stigao u tadašnji Savez lovačkih društava Hrvatske
da pomogne kod pripremanja međunarodne lovačke
izložbe u Düsseldorfu, zabilježio je u jubilarnom
broju “Lovačkog vjesnika” za prosinac 1977. njegov
urednik Bogdan Stopar, uz više kapitalnih lovačkih
trofeja pronašao je i brojne dragocjene predmete po
privatnim zbirkama, ali i po tavanima i podrumima,
koje je kao povijesno i kulturno blago trebalo sačuvati.
”Zahvaljujući Raićevoj upornosti tih pedesetih godina
izvučeno je iz prašine mnogo vrijednih predmeta koji
danas u zbirci lovaca Hrvatske predstavljaju ne samo
nacionalnu, već i međunarodnu vrijednost. Na temelju
takvog posla stvoren je naš Lovački muzej”.


Dopustimo da nas nakratko, kako je to uvijek rado
činio, “lovačkim muzejom u vlastitoj zgradi”, povede
osobno Lazar Raić, kustos muzeja s najdužim stažom.
“Drvenim stepenicama dolazimo u prizemlje muzeja. U


Slika 4. Lazar Raić, organizator, realizator postave i dugogodišnji
kustos Lovačkog muzeja u Zagrebu
(Foto: Francesko Ceccherino)