DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Korištena literatura: B a r b i ć, V. , 1954: Strossmayer i zvjerinjaci. Lovački vjesnik LXIII(3): 78–79. Blagus, K., 2005: Dan Hrvatskih voda. Hrvatska vodoprivreda XIV(154): 4–6. Cepelić, D., M. Gardaš, 2004: Lovstvo u Hrvata. U: Lovstvo, 5–14, Hrvatski lovački savez (ur. Zvonko Mustapić), Zagreb. F r k o v i ć , A., 2005: Josip Juraj Strossmayer i lov. Lovački vjesnik CXIV(4): 4–5. Pavić, M., M. Cepelić, 1994: Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-djakovački i sriemski (1850 1900), reprint izdanje. Biskupski ordinarijat Đakovo, 897–899 str. S i k o r a , V., 2005: Biskup Strossmayer – lovac, zaljubljenik šuma i prirode. Glas lova III(023): 2–3. Sršan, S., 2005: 80. godina Hrvatskog lovačkog saveza s osobitim osvrtom na istočno podtučje Hrvatske (rukopis), 51 str. Vanđura, Đ., 2005: Trebat će nam još stoljeće da shvatimo Strossmayera. Vjesnik LXVI(20781): 18–69. Alojzije Frković LOVAČKI MUZEJ HRVATSKOG LOVAČKOG SAVEZA (1955 ih Od kad je 1925. godine ulogu koordinatora lovačkih udruženja i lovačkih društava u tadašnjoj Hrvatskoj j i Slavoniji od Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva preuzeo novoosnovani Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, rijetko je prošla koja godišnja vNa otuovii iaJdjtićfea. glavne godišnje ČiipČlipČ Sttvasei liTvaSJiiii đnČSftva ČiR´SiivČSce od IS. V. 1952. iifCT,vjui itđboT S&vffsa ´je.:« svojeg prvoj redwiioj sjČnid r/dl´jćio; privEČit ČB »e lovaSfea MoSM u gwdinj 1933., to>a vie bits Icitidi ijuđažČTBtevMŽkom a«raejtt.v !IK KLtpJSftita !, r;;d(TvriC igsdnice vipraviiOg odbcrs 5«v«za lovitSkih dnuiiisvn KE Jirvtđifkt!) Ftvsdsjediuk; Marjje« CČJČaviČ, potoredsjsdrkii: Jing. Ivo Čflović i D?Čo Poljsk; tniiiiei; vaš. dv, ivKi> JK!jew4 SlrvĐj Laćsm, SbvicČa LukaiSć, iiiig, Bws*» SlatiL, Daiis Rikii, Đvio R.užfć, Đimj Savič, GsČrijfti Sasi«, Mr. Ariim. SdoEi, Slika 1. Faksimil dijela zapisnika sjednice Upravnog odbora Saveza lovačkih društava NR Hrvatske od 18. svibnja 1952., s naznakom da će lovačka izložba u godini 1953. biti temelj budućeg lovačkog muzeja REPUBLIČKA LOVAČKA IZLOŽBA Za postavu lovačke izložbe odabrana je zgrada u ulici Račkoga 9, u samom središtu grada. Arhitektonsko rješenje izložbe, “kao osnove i početka budućeg lovačkog muzeja”, povjereno je Božidaru Murkovi ću, dipl. ing. arh., izradba panoa akademskom slikaru Marijanu Trepše, izbor i izrada dermopreparata divljači i ptica zoološkom preparatoru Pavlu A l i n g e r u , dok je izvedbu pokućstva i predmeta od drva izvršilo Gradsko stolarsko poduzeće “Marko Šavrić” iz Zagre 2005.) skupština, a da se nije pokretalo pitanje izgradnje/kupnje “krova nad glavom”, doma hrvatskih lovaca, a s njime i lovačkog muzeja. Dok je prvom zahtjevu unekoliko udovoljeno 25. svibnja 1941., kada je Savez za svoje potrebe. kupio dvokatnicu u Berislavićevoj ulici 9 u Zagrebu, ostvarenje druge želje nasilno je odgođeno na duže vrijeme zbog nadolazećeg Drugog svjetskog rata i teških godina poraća. Na godišnjoj skupštini, sada već Saveza lovačkih društava Narodne Republike Hrvatske (SLD NRH), 18. svibnja 1952. šumarnik ing. Ivo Čeović, u svojstvu člana Upravnog odbora Saveza, podsjetivši delegate i skupštinske goste da je od posljednje “zemaljske lovačke izložbe u Hrvatskoj prošlo punih 16 godina”, pokreće pitanje organizacije prve poslijeratne lovačke izložbe, od koje bi “dobar dio izloženih predmeta mogao poslužiti kao osnova budućeg lovačkog muzeja”. Kako je prijedlog naišao na opće odobravanje, na prvoj sjednici upravnog odbora SLD-a pod predsjedanjem predsjednika Saveza Marijana Cve tkovi ća , odlučeno je “da bi se lovci, a zatim i ostali građani upoznali s značenjem, važnošću i problematikom lovne privrede i lovačkog športa, priredit će se lovačka izložba u godini 1953, koja će biti temelj budućeg lovačkog muzeja”. - PRETEČA LOVAČKOG MUZEJA ba. Izložba je odlično prihvaćena od strane lovaca i od samih građana, pa je nakon što je bila prvi puta otvorena od 9. do 24 svibnja (1953.) ponovno je otvorila svoja vrata u jesen iste godine od 10. rujna do 4 listopada. “Ova naša prva poslijeratna izložba”, zapisati će Lazar R a i ć kao tehnički tajnik Odbora za organizaciju izložbe, “iako samo republička, imala je mnogo složeniji zadatak. Cijela arhitektonska postava izložbe govori o njenoj stalnosti, ništa tu nije improvizirano, već je so |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 88 <-- 88 --> PDF |
lidno i trajno. Iako u dosta skučenim prostorijama, ona je morala prikazati cijelu lovnu privredu, njen velik značaj, a nadasve razbiti famu da lov nije samo zabava, razonoda i šport, već ponajprije jedna nova grana privrede”. Ako u ovom prikazu zanemarimo izložene trofeje, njih gotovo 200, iskazanih u rogovima jelena, jelena lopatara, srnjaka i kljovama veprova, a koje su po završetku izložbe vraćene njihovim vlasnicima, ono što će po njenom zatvaranju ostati kao osnova budućega muzeja, pet je velikih diorama s prikazom ptica močvarica i ptica vodenih staništa u njihovu prirodnom okruženju, jato trčaka u žitnom polju, skupina fazanske divljači u jesenskom miljeu, lisica pri vrebanju plijena… To su brojni preparati divljači i ptica, makete lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata, vitrine sa starim oružjem i lovačkim priborom, tragovima divljači, a nadasve čuvena zbirka jaja gotovo svih naših gnjezdarica, koja će nas proslaviti dvije godine kasnije na lovačkoj izložbi u Düsseldorfu. Slika 2. Zgrada u ulici Račkoga 9 u Zagrebu, u kojoj je 25. svibnja 1955. otvoren prvi lovački muzej Saveza lovačkih društa va NRH (Foto: Lazar Raić) OTVORENJE MUZEJA 25. STUDENOG 1955. Iako je po zatvaranju republičke (hrvatske) lovačke izložbe u jesen 1953. bilo praktički sve spremno da se muzej otvori, to je nažalost još jednom bilo odgođeno zbog “viših ciljeva”. Prostorije u ulici Račkoga 9 poslužile su Glavnom lovačkom savezu Jugoslavije, čiji je SLD NRH bio članicom, za postavu prve lovačke izložbe Jugoslavije, koja je kao generalna proba pred njen međunarodni nastup u našem gradu održana od 27. lipnja do 11. srpnja 1954. Naime, svi izloženi i ocijenjeni trofeji na toj izložbi, njih ukupno 345, bili su osnova sudjelovanja Jugoslavije na Međunarodnoj lovačkoj izložbi u Düsseldorfu, u drugoj polovici listopada iste godine. Pomirivši se sa sudbom (vrijeme do službenog otvorenja muzeja iskorišteno je za njegovu popunu novim eksponatima, posebno zamjenom starih i dotrajalih dermopreparata novima), Lovački muzej Saveza lovačkih društava NR Hrvatske konačno je predan javnosti 25. studenog 1955., u okviru proslave 10 godišnjice oslobođenja zemlje. Uz predsjednika Saveza Marijana Cvetkovića i predstavnika grada, svečanosti otvaranja muzeja nazočili su potpredsjednik Sabora Karlo Mrazović Gašpar, predsjednik Republičkog vijeća dr. Zlatan S r e m e c i saborski tajnik Stjepan Debeljak. Tom prigodom tajnik Saveza Geno Jurić obratio se nazočnima ovim riječima: “Glavni grad naše republike ovim muzejom dobiva prvorazrednu kulturnu ustanovu. Ogroman broj omladine u osnovnim, srednjim i višim školama, nastavnici i kulturni radnici, moći će uz. redovitu nastavu svaki put, kad se ukaže potreba, vidjeti i upoznati se s pojedinim primjercima naše lovne faune”. Ukazavši da je muzej smješten u vrlo skučenim prostorijama koje mu zacijelo neće omogućiti normalan razvoj i širenje, tajnik Jurić je istakao: ”Jedan od glavnih zadataka Saveza lovačkih društava NRH i Narodnog odbora kotara Zagreb treba biti pronalaženje sredstava i načina da se iznađu ili izgrade odgovarajuće prostorije, rcprezentativnije i veće, kako bi razvoj ovog muzeja mogao postići onu razinu koja će služiti na ponos i lovcima i građanima Zagreba kao kulturna ustanova velike vrijednosti.” Novootvoreni muzej bio je jedan od prvih koji je bio postavljen tako brzo iza drugog ratnog razaranja. Bio je senzacija ne samo za (bivšu) Jugoslaviju, zabilježit će domaći tisak, već i za mnogc lovce iz inozemstva koji su ga u velikom broju prilikom posjeta našoj zemlji i posjećivali. Knjiga utisaka iz tih godina puna je komplimenata na račun opremljenosti i bogatstva izloženih predmeta, posebno raznovrsnosti i očuvanosti lovne faune Hrvatske. PRESELJENJE MUZEJA U TUŠKANAC Tijekom gotovo punih 10 godina postojanja Lova- njem novih preparata i izložaka muzej je doduše posčki muzej bio je jedan od najposjećenijih muzeja grada tao sve bogatiji i reprezentativniji, ali i do te mjere Zagreba, stekavši jednaku popularnost kako među lov- prostorno skučen da je jednostavno morao zatvoriti cima tako i među građanima. Neprekidnim prikuplja- svoja vrata. Uslijedilo je to travnja 1964., kada su ak |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 89 <-- 89 --> PDF |
tivnosti Saveza oko pronalaženja odgovarajućeg novog prostora već dobrano uznapredovale. Što se muzeja tiče neko je vrijeme bio “u igri” bivši dvorac bana Jelačića na Gornjem gradu, koji je doduše u potpunosti odgovarao potrebama lovačkog muzeja, ali bi Savez i dalje ostao “beskućnikom”. Kako se zbog visokih troškova građenja odustalo od gradnje doma, do konačnog rješenja tog gorućeg pitanja došlo je za mandata Karla Mrazovića Gašpara, koji je uz dužnost predsjednika Saveza bio na čelu posebnog Odbora za kupnju dviju reprezentativnih zgrada u Nazorovoj ulici u Tuškancu. Naime, zgrade u Nazorovoj 61 i 63, od kojih je prva adaptirana za potrebe lovačkog doma, a druga za lovački muzej, “za iznos koji je znatno ispod tržišne vrijednosti tih objekata”, Hrvatskom lovačkom savezu odstupilo je Izvršno vijeće Sabora. U nazočnosti brojnih uzvanika i skupštinskih delegata (tih je dana u Zagrebu održana redovna skupština Lovačkog saveza Hrvatske), svečanost otvaranja Lovačkog doma i Lovačkog muzeja otvorio je, kao i prije deset godina, počasni predsjednik Saveza Marijan Cvetković, 26. veljače 1965. “Danas je muzej dobio, zahvaljujući upravo nastojanjima HLS-a, a posebno druga Karla Mrazovića, svoje definitivno rješenje. Njime je za više od dva puta povećana kvadratura muzeja, a dobivši i vlastiti laboratorij isti je osposobljen za sve funkcije i postavljene zadatke. Smatram da neću pretjerati ako ustvrdim da muzej kakav je danas u tom prekrasnom ambijentu i svojom posve suvremenom postavom te bogatstvom svojih eksponata može mirno stajati uz bok najčuvenijih i najprestižnijih lovačkih muzeja Europe”, Slika 3. Marijan Cvetković u društvu Karla Mrazovića Gašpara na svečanosti otvaranja lovačkog doma i lovačkog muzeja na Tuškancu 26. veljače 1965. (Foto: Lazar Raić) riječi su Marijana Cvetkovića, tada na dužnosti organizacionog sekretara CK SKH, na svečanosti otvaranja lovačkog doma i lovačkog muzeja u Tuškancu. Uz određenu financijsku potporu Grada Zagreba, zgrade u park šumi Tuškanac otkupljene su sredstvima samih lovaca: Od tadašnjih 27 kotarskih lovačkih saveza (KLS) njih 7 dalo je preko 70 % prikupljene svote, koja je prelazila iznos od 150 milijuna tadašnjih dinara. Među tih 7 KLS-a posebno se isticao Čakovec (s učešćem od 31,5 % od ukupno prikupljenih sredstava), slijede Virovitica (12,9 %), Varaždin (8,93 %), Pula (8,56 %), Osijek (8,0 %), Našice (6,3 %) i Koprivnica (4,6 %). Ti su se savezi, kako je to uz izraze zahvalnosti, pojasnio na skupštini predsjednik saveza Karlo Mrazović, bavili hvatanjem i izvozom živih zečeva, kao jednim od , k unosnijih oblika tada još lovnog turizma u povojima. u LAZAR RAIĆ - OSNIVAČ I KUSTOS MUZEJA S NAJDUŽIM STAZOM Podsjetivši na značajne datume osnivanja, preseljenja i djelovanja Lovačkog muzeja tijekom minulih godina, učinio bih neoprostivu grešku da ne spomenem čovjeka čije je životno djelo upravo bilo “idejna osnova, stručni i tehnički postav” našeg muzeja. Riječ je dakako o lovnom stručnjaku Lazaru Raiću (Mohač, Mađarska 19. 8. 1901. – Zagreb, 21. 4. 1978.), koji je, kako se to netko izrazio, svoju ljubav prema prirodi poistovjetio sa svojim životom. Kada je 1950. godine Raić stigao u tadašnji Savez lovačkih društava Hrvatske da pomogne kod pripremanja međunarodne lovačke izložbe u Düsseldorfu, zabilježio je u jubilarnom broju “Lovačkog vjesnika” za prosinac 1977. njegov urednik Bogdan Stopar, uz više kapitalnih lovačkih trofeja pronašao je i brojne dragocjene predmete po privatnim zbirkama, ali i po tavanima i podrumima, koje je kao povijesno i kulturno blago trebalo sačuvati. ”Zahvaljujući Raićevoj upornosti tih pedesetih godina izvučeno je iz prašine mnogo vrijednih predmeta koji danas u zbirci lovaca Hrvatske predstavljaju ne samo nacionalnu, već i međunarodnu vrijednost. Na temelju takvog posla stvoren je naš Lovački muzej”. Dopustimo da nas nakratko, kako je to uvijek rado činio, “lovačkim muzejom u vlastitoj zgradi”, povede osobno Lazar Raić, kustos muzeja s najdužim stažom. “Drvenim stepenicama dolazimo u prizemlje muzeja. U Slika 4. Lazar Raić, organizator, realizator postave i dugogodišnji kustos Lovačkog muzeja u Zagrebu (Foto: Francesko Ceccherino) |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 90 <-- 90 --> PDF |
predsoblju će nam prvi pogled pasti na prethistorijski prizor lova. To je reprodukcija čiji je original nađen i uščuvan na stijenama jedne spilje u Španjolskoj… U centralnoj dvorani nalazi se vitrina s puškama. U njoj su izabrani primjerci naše, sada već prilično obogaćene zbirke lovačkog oružja. U jednoj niši nalazi se kapitalni vuk, dok su na zidu superkapitalni trofeji jelena, jelena lopatara, srnjaka i divojarca. U izbočini izlaza na balkon smješten je odljev stećka s prekrasnim lovačkim motivima. Lijevo od te dvorane vodi nas put u prostoriju gdje su dvije diorame: medvjeda i jelena lopatara. U dvije vitrine smještena je zbirka lubanja i raznih kostiju sisavaca i ptica, a u drugoj bogata zbirka od gotovo tisuću ptičjih jaja svih naših gnjezdarica…” I tako u nedogled. Kao priznati ekspert Međunarodnog lovačkog savjeta, CIC-a, Raić bi nam s ponosom pokazao sve donedavno trofejno najjačeg srnjaka iz Tounjskog krpela, čiji je rog s ocjenom od 183,15 CIC točaka, dijelom i njegovom zaslugom, bio neko vrijeme prvak svijeta. Prema Miroslavu Ambruš-Kišu (2002) lovački muzej pruža uvid u prirodoslovne baštine vezan za životinjski svijet mahom naše Hrvatske. Njegova je ulo- Slika 5. Muflon i muflonka; jedna od ukupno 10 diorama sadašnje postave Lovačkog muzeja HLS-a u Nazorovoj 63 (Foto: Alojzije Frković) Slika 6. Zbirka od preko 1000 jaja naših ptica gnjezdarica (Foto: Alojzije Frković) ga danas poučna, obrazovna i odgojna što u posjetiteljima razvija osjećaj o potrebi zaštite i unaprjeđenja našeg prirodnoga bogatstva. Posjeti djece predškolske i školske dobi pomažu izgradnji njihovih spoznaja, te u oblikovanju stavova o potrebi očuvanja faune i prirode kao cjeline. Muzej organizirano u skupinama posjećuju djeca iz vrtića, učenici osnovnih i srednjih škola, lovci i lovački novaci, polaznici škola i fakulteta te ljubitelji prirode i svi domaći i inozemni turisti koji žele vidjeti dio sačuvane lovačke kulture. Slika 7. Dom hrvatskih lovaca u Nazorovoj ulici 63, u kojem je uz Hrvatski lovački savez smješten Lovački muzej (Foto: Mario Ursić) Tim “čudesnim krasotama životinjskog svijeta”, kako je izložene eksponate divljači i ptica što ih već puna četiri desetljeća čuva naš muzej u okruženju stoljetnih hrastova Park šume Tuškanac nazvao sadašnji voditelj muzeja Mladen Milašinović, i danas hodočaste lovci i građani, školska mladež i naši najmlađi, svjedočeći i diveći se tako stoljetnoj lovnoj kulturi u nas Hrvata. Literatura: Ambruš-Kiš, M., 2002: Lovački muzej, Hrvatski lovački savez, Zagreb, str. 18. Raić, L., 1955: Pred otvorenje lovačkog muzeja, Lovački vjesnik 9: 226–228. Raić, L., 1964: Lovački muzej u novim prostorijama, Lovački vjesnik 12: 282. Stopar, B., 1956: Otvorenje lovačkog muzeja, Lovački vjesnik 1: 5–7. Stopar, B., 1965: U Zagrebu je otvoren “Lovački dom” i Lovački muzej” Lovačkog saveza Hrvatske, Lovački vjesnik 12: 229–232. Stopar, B., 1965: Glavna skupština Lovačkog saveza Hrvatske, Lovački vjesnik 12: 232–238. ** * 1953: Katalog lovačke izložbe Saveza lovačkih društava NRH, Zagreb, str. 16. 1977: Lazar Raić, Lovački vjesnik 1892 – 1977. Jubilarno izdanje, prosinac 1977. Alojzije Frković |