DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Korištena literatura:
B a r b i ć, V. , 1954: Strossmayer i zvjerinjaci. Lovački
vjesnik LXIII(3): 78–79.
Blagus, K., 2005: Dan Hrvatskih voda. Hrvatska vodoprivreda
XIV(154): 4–6.
Cepelić, D., M. Gardaš, 2004: Lovstvo u Hrvata.


U: Lovstvo, 5–14, Hrvatski lovački savez (ur.
Zvonko Mustapić), Zagreb.
F r k o v i ć , A., 2005: Josip Juraj Strossmayer i lov. Lovački
vjesnik CXIV(4): 4–5.
Pavić, M., M. Cepelić, 1994: Josip Juraj Strossmayer
biskup bosansko-djakovački i sriemski (1850


1900), reprint izdanje. Biskupski ordinarijat Đakovo,
897–899 str.


S i k o r a , V., 2005: Biskup Strossmayer – lovac, zaljubljenik
šuma i prirode. Glas lova III(023): 2–3.


Sršan, S., 2005: 80. godina Hrvatskog lovačkog saveza
s osobitim osvrtom na istočno podtučje Hrvatske
(rukopis), 51 str.


Vanđura, Đ., 2005: Trebat će nam još stoljeće da
shvatimo Strossmayera. Vjesnik LXVI(20781):
18–69.


Alojzije Frković


LOVAČKI MUZEJ HRVATSKOG LOVAČKOG SAVEZA


(1955


ih


Od kad je 1925. godine ulogu koordinatora lovačkih
udruženja i lovačkih društava u tadašnjoj Hrvatskoj j i
Slavoniji od Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva
preuzeo novoosnovani Savez lovačkih društava za
Hrvatsku i Slavoniju, rijetko je prošla koja godišnja


vNa otuovii iaJdjtićfea. glavne godišnje ČiipČlipČ Sttvasei
liTvaSJiiii đnČSftva ČiR´SiivČSce od IS. V. 1952. iifCT,vjui itđboT
S&vffsa ´je.:« svojeg prvoj redwiioj sjČnid r/dl´jćio;


privEČit ČB »e lovaSfea MoSM u gwdinj 1933., to>a vie bits Icitidi
ijuđažČTBtevMŽkom a«raejtt.v


!IK KLtpJSftita !, r;;d(TvriC igsdnice vipraviiOg odbcrs
5«v«za lovitSkih dnuiiisvn KE Jirvtđifkt!)


Ftvsdsjediuk; Marjje« CČJČaviČ, potoredsjsdrkii:
Jing. Ivo Čflović i D?Čo Poljsk; tniiiiei;


vaš. dv, ivKi> JK!jew4 SlrvĐj Laćsm, SbvicČa
LukaiSć, iiiig, Bws*» SlatiL, Daiis Rikii, Đvio


R.užfć, Đimj Savič, GsČrijfti Sasi«, Mr. Ariim. SdoEi,
Slika 1. Faksimil dijela zapisnika sjednice Upravnog odbora Saveza
lovačkih društava NR Hrvatske od 18. svibnja 1952., s
naznakom da će lovačka izložba u godini 1953. biti temelj
budućeg lovačkog muzeja


REPUBLIČKA LOVAČKA IZLOŽBA


Za postavu lovačke izložbe odabrana je zgrada u
ulici Račkoga 9, u samom središtu grada. Arhitektonsko
rješenje izložbe, “kao osnove i početka budućeg
lovačkog muzeja”, povjereno je Božidaru Murkovi ću,
dipl. ing. arh., izradba panoa akademskom slikaru
Marijanu Trepše, izbor i izrada dermopreparata divljači
i ptica zoološkom preparatoru Pavlu A l i n g e r u ,
dok je izvedbu pokućstva i predmeta od drva izvršilo
Gradsko stolarsko poduzeće “Marko Šavrić” iz Zagre


2005.)


skupština, a da se nije pokretalo pitanje izgradnje/kupnje
“krova nad glavom”, doma hrvatskih lovaca, a s
njime i lovačkog muzeja. Dok je prvom zahtjevu unekoliko
udovoljeno 25. svibnja 1941., kada je Savez za
svoje potrebe. kupio dvokatnicu u Berislavićevoj ulici 9
u Zagrebu, ostvarenje druge želje nasilno je odgođeno
na duže vrijeme zbog nadolazećeg Drugog svjetskog
rata i teških godina poraća. Na godišnjoj skupštini, sada
već Saveza lovačkih društava Narodne Republike
Hrvatske (SLD NRH), 18. svibnja 1952. šumarnik ing.
Ivo Čeović, u svojstvu člana Upravnog odbora Saveza,
podsjetivši delegate i skupštinske goste da je od
posljednje “zemaljske lovačke izložbe u Hrvatskoj
prošlo punih 16 godina”, pokreće pitanje organizacije
prve poslijeratne lovačke izložbe, od koje bi “dobar dio
izloženih predmeta mogao poslužiti kao osnova budućeg
lovačkog muzeja”. Kako je prijedlog naišao na opće
odobravanje, na prvoj sjednici upravnog odbora SLD-a
pod predsjedanjem predsjednika Saveza Marijana
Cve tkovi ća , odlučeno je “da bi se lovci, a zatim i
ostali građani upoznali s značenjem, važnošću i problematikom
lovne privrede i lovačkog športa, priredit će se
lovačka izložba u godini 1953, koja će biti temelj budućeg
lovačkog muzeja”.


- PRETEČA LOVAČKOG MUZEJA
ba. Izložba je odlično prihvaćena od strane lovaca i od
samih građana, pa je nakon što je bila prvi puta otvorena
od 9. do 24 svibnja (1953.) ponovno je otvorila svoja
vrata u jesen iste godine od 10. rujna do 4 listopada.
“Ova naša prva poslijeratna izložba”, zapisati će Lazar
R a i ć kao tehnički tajnik Odbora za organizaciju izložbe,
“iako samo republička, imala je mnogo složeniji
zadatak. Cijela arhitektonska postava izložbe govori o
njenoj stalnosti, ništa tu nije improvizirano, već je so