DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 85 <-- 85 --> PDF |
OBLJETNICE BISKUP JOSIP JURAJ STROSSMAYER UZGAJIVAČ DIVLJAČI I LJUBITELJ LOVA O biskupu, političaru i meceni Josipu Jurju Strossmayeru tijekom ove godine mnogo se pisalo i govorilo. Na velikom skupu održanom početkom ove godine na Filozofskom fakultetu u rodnom mu Osijeku, gdje je taj “veliki biskup velike biskupije” došao na svijet prije ravno 190 godina (4. veljače 1815.), rečeno je da je za svog života stvorio brojna kulturna i druga dobra, od podizanja škola i sakralnih objekata do pokretanja naprednog gospodarstva, a posebno je istaknuta njegova dobrotvornost. U vrijeme kada su i drugi imućni pripadnici našeg naroda i Crkve, naglašeno je na skupu, imali i mogli dati, jedino je biskup Strossmayer kao “najdarežljiviji mecena” obilno darovao i pomagao. “Dao nam je sve što imamo, dao nam je sve što je imao”, zapisano je u nekrologu Jakova Čuka 1905. g. (Vanđura 2005). Njegove nesebičnosti, dobrotvorstva i vizionar “Dao nam je sve što imamo, dao nam je sve što je imao” J. Čuka 1905. stva, ove se godine posebno sjetila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), kojoj je, rečeno je na svečanosti prilikom obilježavanja 190. obljetnice rođenja i 100. obljetnice smrti, velikim novčanim darom 1860. g. dao temelje, da bi je sedam godina kasnije kao njezin pokrovitelj i svečano otvorio. Mudrošću, snagom volje i nesebičnošću izgradio je velebnu katedralu u Đakovu, gdje je i okončao svoj životni vijek 8. travnja 1905. Na kulturnom planu ne manje zasluge đakovački biskup ima i za osnivanje Zagrebačkog sveučilišta i galerije na Zrinjevcu, koja, poklonivši joj više od 300 remek djela svjetske umjetnosti, s pravom danas nosi njegovo ime, želeći time “da Hrvatska uđe u Europu ne kao njezina prikrpa, nego kao zemlja koja ima što ponuditi starom kontinentu”. VELIKI ZALJUBLJENIK U SLAVONSKE ŠUME Kao jedan od najistaknutijih ljudi svoga vremena (prema nekima ravan mu je bio samo “željezni kancelar” Otto von Bismarck), dobro upućen u sva zbivanja u svijetu i u nas, biskup Strossmayer je još kao student teologije u Pešti i Beču zavolio lov i divljač. “Rijetki znaju da je bio lovac i veliki zaljubljenik u slavonske šume, prirodu, da je iskoristio svaki slobodni trenutak da prohoda na zraku, da provjeri je li divljač nahranjena... U slavonskim se šumama nadahnjivao detaljima, pazeći na harmoniju kao priču čovjekova postanka i opstanka” (Sikora 2005). Mnogo se lakše mirio s činjenicom da su usporedo s revolucionarnim previranjima sredinom 19. st. pali i posljednji feudalni privilegij, nego što je naglom i nekontroliranom slobodom lova mnoga divljač bila nemilice tamanjena, a od kad su “i jeleni u mnogih predjelih Hrvatske posvema nestali” (Frković 2005). Osluškujući opetovane pozive upravo ustanovljenog prvog hrvatskog Društva za obranu lova (osnovano 1881.) u “vezi podizanja lova, uzgoja divljači i borbe protiv zvjerokradica”, a i glas svoje savjesti, biskup i tu ne štedi novac trošeći ga na svoje “zvierinjake”, zbog čega je u više navrata bio prozivan da troši crkveni novac za svjetovne svrhe (Cepelić i Gardaš 2004). Ne obazirući se na to, stolujući u Đakovu punih 55 godina, raspolagao je ogromnim zemljištem na kojemu je razvio vrlo razgranato gospodarstvo, “od vinograda koje je zasađivao i ergela koje je razmnožio”. Prema nekim izvorima njegov je posjed godišnje ostvarivao prihod od 150 do 300 tisuća forinti. Josip Juraj Strossmayer, đakovački biskup |