DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Nakon izlijetanja ubrzo dolazi do parenja i odlaganja jaja. Ženke polažu jaja pojedinačno ili u manjim hrpama na tanje grančice za koje ih prilijepe. Jaja prezime, ustvari prezime već male gusjenice unutar jajnih ljuski, i s razvojem mladog lišća u proljeće počinje piljenje mladih gusjenica i prvo hranjenje. Primarna ishrana gusjenica je lišće naših hrastova, ali vlastita opažanja i pokusi pokazuju kako rado uzimaju i list pitomog kestena te nerijetko i list bukve. Gusjenice narastu do desetak centimetara, krupne su i imaju rijetku dlakavost i svjetlo zelene su boje. U stanju obrane zauzimaju položaj sfinge. Odrasle se gusjenice tijekom lipnja i srpnja zapredaju u čvrst produljen i svjetlozeleni kokon, čahuru, koju nalazimo najčešće unutar kojeg smotanog hrastovog lista ili pričvršćenu o grančicu. Prazne kokone možemo naći na šumskom tlu hrastovih sastojina i nakon godinu do dvije dana. Svojom bojom gusjenice dobro oponašaju boju lišća te ih je u bilo kojoj fazi razvoja praktički vrlo teško otkriti na stablima. Tek izvježbano oko može otkriti njihovu nazočnost ili po osobito skeletiranom ili izgrizenom lišću, ili Slika 5. Areal karta ČifČss krilu ženke po krupnim dijelovima izmeta ispod donjih grana hras ta koje se mogu otkriti na tlu među travom. Ovog velikog noćnog leptira krasi još jedna poseb na osobina. To je vrsta koja u prirodi i u uzgoju iskazu je veliku varijabilnost u odnosu ne samo na veličinu i spolne različitosti (spolni dimorfizam), već i u odnosu na boju tijela. Osnovni to on različitim nijansama, ali s nogo i s prijelaza prema smeđem, crvenosmeđem i tamnosmeđem, kako kod mužjaka tako i kod ženki. Nerijetko sve to možemo zamijetiti u kakvom slučajnom uzorku od nekoliko desetaka primjeraka u jednoj ljetnoj noći negdje uz rub hrastove šume. Očito je kako japanski hrastov prelac u Hrvatskoj postaje domaćom vrstom na sve većem i većem prostoru. Je li tome uzrok njegova velika moć prilagođavanja u odnosu na ishranu i odsutnost većeg broja prirodnih neprijatelja u novoj postojbini, ostaje tek proučiti. U svakom slučaju i ova vrsta po put mnogih drugih introduciranih pokazuje na izvjestan način nezaus tavljivo širenje i povećanje svojih populacija. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |