DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 80 <-- 80 --> PDF |
I IIz zz hrvatske entomofaune P JAPANSKI HRASTOV VV PRELAC (Antheraea yamamai Guer.) U HRVATSKOJ Već je proteklo skoro 150 godina otkako je iz istočnih dijelova Azije u Europu prenesen leptir japanski hrastov prelac, japanska sviloprelja ili gorska čahura (Antheraea yamamai Guer., familija paunovci, Saturnidae). Kako je u to vrijeme u Europi radi bolesti dudovog svilca (Bombyx mori) bila ugrožena proizvodnja svile, vjerovalo se kako će ovaj istočnoazijski prelac čija gusjenica zapreda krupne svilene čahure, biti dobar nadomjestak za dudovog svilca. Međutim, očekivanja se nisu ispunila i uzgoj japanskog sviloprelca ubrzo je napušten, ali leptiri su se održali i, dapače, ubrzo uspješno sami su se razmnožavali u središnjoj Europi i nastavili prodirati sve više prema istoku. Ranih tridesetih godina prošloga stoljeća već je zabilježen prvi nalaz u zapadnom dijelu Hrvatske kod Samobora. Od tog vremena ova introducirana vrsta postala je stalnim članom naše entomofaune. Prema vlastitim podacima danas ga nalazimo skoro u cijeloj Hrvatskoj. Populacija mu najčešće nije velika, iz godine u godinu oscilira te do sada nisu zamijećene ozbiljnije štete u šumskim sastojinama. Samo mjestimično i pojedinih godina dolazi do nešto većih populacija, ali su i u tim okolnostima štete u hrastovim sastojinama gospodarski bez većeg značenja. Japanski hrastov prelac uz europsku i našu vrstu velikog noćnog pauna (Saturnia pyri) najveći je leptir u Europi i u nas. Raspon krila doseže i 14 cm, iako zbog načina prehrane veličina krila može znatno varirati. U Hrvatskoj leptiri lete od kraja mjeseca srpnja do sredine ili kraja mjeseca rujna (iznimno i u listopadu). Rado dolijeću na svjetlo između 21 i 2 sata, a nerijetko ih se može zateći ujutro oko gradskih javnih rasvjetnih tije la, pa i usred naselja. Odrasli leptiri žive nakon parenja razmjerno kratko vrijeme, najviše 4–5 tjedana. Slika 2. Mužjak tamne varijante Slika 1. Ženka hrastovog japanskog prelca Slika 3. Gusjenice |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Nakon izlijetanja ubrzo dolazi do parenja i odlaganja jaja. Ženke polažu jaja pojedinačno ili u manjim hrpama na tanje grančice za koje ih prilijepe. Jaja prezime, ustvari prezime već male gusjenice unutar jajnih ljuski, i s razvojem mladog lišća u proljeće počinje piljenje mladih gusjenica i prvo hranjenje. Primarna ishrana gusjenica je lišće naših hrastova, ali vlastita opažanja i pokusi pokazuju kako rado uzimaju i list pitomog kestena te nerijetko i list bukve. Gusjenice narastu do desetak centimetara, krupne su i imaju rijetku dlakavost i svjetlo zelene su boje. U stanju obrane zauzimaju položaj sfinge. Odrasle se gusjenice tijekom lipnja i srpnja zapredaju u čvrst produljen i svjetlozeleni kokon, čahuru, koju nalazimo najčešće unutar kojeg smotanog hrastovog lista ili pričvršćenu o grančicu. Prazne kokone možemo naći na šumskom tlu hrastovih sastojina i nakon godinu do dvije dana. Svojom bojom gusjenice dobro oponašaju boju lišća te ih je u bilo kojoj fazi razvoja praktički vrlo teško otkriti na stablima. Tek izvježbano oko može otkriti njihovu nazočnost ili po osobito skeletiranom ili izgrizenom lišću, ili Slika 5. Areal karta ČifČss krilu ženke po krupnim dijelovima izmeta ispod donjih grana hras ta koje se mogu otkriti na tlu među travom. Ovog velikog noćnog leptira krasi još jedna poseb na osobina. To je vrsta koja u prirodi i u uzgoju iskazu je veliku varijabilnost u odnosu ne samo na veličinu i spolne različitosti (spolni dimorfizam), već i u odnosu na boju tijela. Osnovni to on različitim nijansama, ali s nogo i s prijelaza prema smeđem, crvenosmeđem i tamnosmeđem, kako kod mužjaka tako i kod ženki. Nerijetko sve to možemo zamijetiti u kakvom slučajnom uzorku od nekoliko desetaka primjeraka u jednoj ljetnoj noći negdje uz rub hrastove šume. Očito je kako japanski hrastov prelac u Hrvatskoj postaje domaćom vrstom na sve većem i većem prostoru. Je li tome uzrok njegova velika moć prilagođavanja u odnosu na ishranu i odsutnost većeg broja prirodnih neprijatelja u novoj postojbini, ostaje tek proučiti. U svakom slučaju i ova vrsta po put mnogih drugih introduciranih pokazuje na izvjestan način nezaus tavljivo širenje i povećanje svojih populacija. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |