DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 70 <-- 70 --> PDF |
I. Božičević: KARLOVAC SREDIŠTE ŠUMARSTVA HRVATSKE VOJNE GRANICE Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 623-632 generalata u sastavu General-Comande u Karlovcu. Za šefa te prve Uprave šuma imenuje šumarnika Dragutina F ranz o n i j a (Johan-Care Franzoni). Postavljanjem prvog upravitelja prve Uprave šuma u Karlovcu počinje organizirano stručno šumarsko gospodarenje šumama Hrvatske vojne granice. Ističem vojnu Hrvatsku, jer u to doba postoji još i civilna Hrvatska i turska Hrvatska, odnosno hrvatski krajevi vojno okupirani od Turaka. Radoslav Lopačić 1879. g. navodi da su se pod imenom turska Hrvatska i za vrijeme Turske vladavine zvali predjeli između Vrbasa i Plive na istoku i rijeke Une na zapadu, pa sve na jug do Glamoča i Illievna (Livna) u današnjim okružjima Bihaćkom i Banjalučkom, te ponešto Travničkom okružju. Civilnu Hrvatsku ili Provincijal činili su predjeli Istre, Hrvatskoga primorja do Povila i Ledenica na istoku, područje Ozlja, Jastrebarskog, Zagreba i Hrvatskoga zagorja. STVARANJE HRVATSKE I SLAVONSKE VOJNE GRANICE Establishment of the Croatian and Slavonian Military Border Stvaranje hrvatske i slavonske vojne granice počinje dolaskom na hrvatsko prijestolje Ferdinanda Habsburškoga i njegovih nasljednika, dakle od 1527. godine. Stvaranjem hrvatskog obrambenog sustava uz granično područje s Turcima, početak je stvaranja hrvatske i slavonske vojne granice. Obrambeni pojas u graničnom području s Turskim carstvom prozvan je Hrvatskom i Slavonskom vojnom granicom. Hrvatska vojna granica u početku ima formirane dvije kapetanije i to: Senjsku i Bihaćku. U kapetanijama boravi carsko-kraljevska vojska. Ostalo granično područje u početku brane hrvatski kneževi, feudalci. Zbog nedostatka pučanstva, obrana ovog područja postepeno prelazi u ruke vladara, odnosno Habsburgovaca. U Hrvatskoj vojnoj granici car osniva ili formira još Ogulinsku, Hrastovačku i Žumberačku kapetaniju, tako da Hrvatska vojna granica ima u svom sastavu pet kapetanija. Slavonska vojna granica sa sjedištem generalata u Varaždinu u svom sastavu ima Koprivničku, Križevačku i Ivanićku kapetaniju. Cijelo obrambeno područje i hrvatsko i slavonsko predano je na neposrednu upravu štajerskom nadvojvodi Karlu Habsburškom. Spomenuti nadvojvoda 13. srpnja 1579. godine polaže kamen temeljac za izgradnju glavne tvrđave u Hrvatskoj za sjedište generalata granice. Lokacija je odabrana na imanju hrvatskog kneza Jurja Šubića Zrinskog. Hrvatski staleži nisu bili zadovoljni izborom lokacije. Oni su predlagali lokaciju u neposrednoj blizini grada Steničnjaka, hrvatskih knezova Babonića. Lokacija koja je prihvaćena nalazi se ispod hrvatskog grada Dubovca, nedaleko frankopanskog grada Ozlja, podno gradova Fuka i Skrada te Steničnjaka grada blagajskih knezova Babonića. Izgradnjom grada, opasanog šančevima i vodom, stvoreno je značajno vojno sjedište u Hrvatskoj vojnoj granici, koje je dobilo ime Karlovac (Carlstadt) po njegovom osnivaču štajerskom nadvojvod Karlu Habs di ii K burškom. Sredstva za gradnju u iznosuo ood dd 420.000 fo rinti sabrana su od staleži unutarnjo-austrijskih pokrajina. Padom hrvatskog grada Bihaća u turske ruke, Hrvatska vojna granica gubi 1592. godine jednu cijelu kapetaniju Bihaćku te djelomično Ogulinsku kapetaniju istočno od Slunja (Kremen, Drežnik grad, Tržac) kao i djelomično Hrastovičku kapetaniju. Godine 1595. obnovljena je Hrastovička kapetanija pod imenom Petrinjska. Kotar ove kapetanije prozvaše Pokupskom granicom ili Banskom granicom. Na hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu 1715. godine vojska hrvatske i slavonske vojne granice razdijeljena je po regimentama-pukovnijama. Zagreb je stalno bio središte zapovjedništva Banske granice, odnosno prve i druge banske pukovnije ili regimente. 1783. godine preneseno je vrhovno zapovjedništvo iz Koprivnice u Zagreb, kamo je bilo preseljeno iz Varaždina. Car Josip II., sin carice i kraljice Marije Terezije 1786. godine preseljava vrhovno zapovjedništvo Hrvatske vojne granice u Zagreb. Tako Zagreb postaje središte svih generalata svih regimenata vojne granice. Regimente Hrvatske vojne granice su: 1. Lička regimenta sa sjedištem u Gospiću 2. Otočka regimenta sa sjedištem u Otočcu 3. Ogulinska regimenta sa sjedištem u Ogulinu 4. Slunjska regimenta sa sjedištem u Karlovcu Generalat ovih regimenti je u Karlovcu, a od 1786. godine u Zagrebu. Uprava šuma Karlovačke vojne granice ostaje u Karlovcu. Regimente banske u Banovini su: 1. Prva banska regimenta sa sjedištem u Glin GlinGlini i 2. Druga banska regimenta sa sjedištemu Petrinji. Vrhovna komanda Prve i Druge banske regimente bila je u Zagrebu. Konačno u Slavonskoj vojnoj granici imamo regimente: 1. Križevačka regimenta sa sjedištem u Križevcima 2. Đurđevačka regimenta sa sjedištem u Đurđevcu |