DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 63     <-- 63 -->        PDF

D. Barčić, Ž. Španjol, V. Vujanić, R. Rosavec: PROBLEMATIKA ZAŠTITE VODA I MORA U REPUBLICI Šumarski list br. 11-12, CXXIX (2005), 611-622
Slika 2.2. Neuređeno odlagalište otpada
Figure 2 Unregulate landfill


Slika 3. Uređeno odlagalište otpada
Figure 3 Sanitary landfill


procjeđivanje). Površinsko otjecanje voda ovisi o veličini
i obliku slivne površine, karakteristikama tla, o
obraslosti terena raslinjem te o klimatskim prilikama.
Podzemno otjecanje je dio padalina koji se infiltracijom
transformira u podzemni otjecaj. Važno je i samo
filtriranje podzemnih voda koje se koristi kod analize i
proučavanja migracije zagađenja kada filtrat kroz nepropusnu
podlogu ili uslijed ekscesa dođe u dodir s
podzemnim vodama.


Filtracija podzemnih voda vrlo je složen proces koji
ovisi o složenosti geološke i hidrogeološke građe terena.
Pri kontaktu filtrata iz deponije s vodonosnikom
dolazi do dodira filtrat-voda, uslijed čega se događaju
brojni vrlo složeni kemijski i fizikalni procesi. Tako zagađene
vode trajno mijenjaju svoj prvobitni sastav, na
način da pojedine tvari u podzemnim vodama u potpunosti
nestaju, dok druge povećavaju svoju koncentraciju.
Zakonitosti nastajanja tih kemijskih spojeva vrlo
su složene i danas nedovoljno istražene.


Učinkovita zaštita voda i mora podrazumijeva pročišćivanje
otpadnih voda, jer iako s ekološkog gledišta
vode imaju sposobnost (samo)obnove i (samo)pročišćivanja.
Ti prirodni procesi održavaju potrebnu kakvoću,
ali naravno samo do određene granice. Stoga ot-


Izvor: Zaštita okoline danas za sutra, 1989.


Izvor: Zaštita okoline danas za sutra, 1989.


padne vode predstavljaju izniman problem u našoj
zemlji i potrebna je daljnja gradnja ne samo mehaničkih,
nego i bioloških pročišćivača (slika 4). Naravno da
problem otpadnih voda nije prisutan samo u Hrvatskoj,
tako se prema podacima UNEP-a (1997) navodi da se
na svijetu samo 5 % otpadnih voda pročišćuje, što je
doista porazan podatak glede zaštite okoliša. S druge
strane u Hrvatskoj je prisutna neusklađenost priključenosti
na vodoopskrbni sustav (oko 76 %) i javnu odvodnju
(oko 40 %). Rauš (1991) navodi kako se nepročišćene
otpadne vode ispuštaju u vodotoke, more,
krški teren i u propusne septičke taložnice. Pročišćava
se samo 12 % otpadnih voda, a od toga 4,4 % na drugom
stupnju. Budući da je odvodnja, pročišćavanje i
adekvatna dispozicija otpadnih voda jedna od glavnih
mjera zaštite voda, potrebno je posvetiti veću pozornost
provedbi mjera zaštite voda. Može se uočiti da se
u zaštitu voda i mora najviše ulagalo u turističkim područjima
sjevernog Jadrana, dok se manje ulagalo u
drugim vodnim cjelinama (Ci bi lić 2003).


Isti autor navodi kako su uređaji za pročišćivanje
otpadnih voda i kanalizacijski sustavi nedjeljiva tehničko-
tehnološka cjelina. Danas postoji oko 80 uređaja
za pročišćivanje otpadnih voda različitih po stupnju iz