DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 61     <-- 61 -->        PDF

D. Barčić, Ž. Španjol, V. Vujanić, R. Rosavec: PROBLEMATIKA ZAŠTITE VODA I MORA U REPUBLICI . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 611-622


IV. kategorija, te vode primaju velike koncentracije
organskih i anorganskih tvari, znatan je broj bakterija,
prisutan je manjak kisika (pomor ribe), sadržaj
metala je povremeno iznad dopuštene razine, koriste
se uz obavezno pročišćivanje.


V. kategorija, to su jako onečišćene, mutne vode.
Prisutan je stalan nedostatak kisika, velik je broj
bakterija, sadržaj metala je iznad toksične razine i
voda nije za uporabu.
Kvaliteta vode važan je element za procjenu moguće
raspoložive količine od ukupne količine vode. Kvaliteta
predstavlja stanje vodnog sustava prema fizikalno-
kemijskim te biološko-bakteriološkim pokazateljima
u vodi i u sedimentu.


Rijeke Jadranskog sliva su kratke i izviru uglavnom
na području krša. Njihova je bitna značajka da su gotovo
uvijek čiste, a to ih čini pogodnim za vodoopskrbu
područja; npr. voda rijeke Raše spada u II kategoriju,
Zrmanja spada u I-II, Krka je u granicama I-II, Cetina
spada u I-II, dok Neretva u donjem toku spada u II-III
kategoriju (Gereš, Vodopija 1993).


Podzemne vode su posebno značajne za vodoopskrbu
na kršu zbog specifičnih geomorfoloških i hidrogeoloških
prilika. Kvaliteta podzemne vode je posljednjih
godina ugrožena razvojem urbanizacije, industrije, poljoprivrede
i turizma. Ovisno o hidrogeološkim prilikama
brojne otpadne tvari ulaze u podzemne vode i pogoršavaju
njihovu kvalitetu, što izravno može utjecati na
njihovu uporabu u vodoopskrbi. Zaštita podzemnih voda
na kršu vrlo je teška zbog posebnosti hidrogeoloških
prilika, a opasnost od pogoršanja kvalitete vode na kršu
je velika, posebno zbog načina korištenja ponora od


nosno jama u zaleđu. Podzemne vode su također osjetljivije
na onečišćenja od površinskih voda (Ty le r
Miller 1994). Nadalje temeljna značajka krških vodonosnika
je nizak stupanj filtracije; zatim brzina podzemnih
tokova u pojedinim dijelovima krških vodonosnika,
te mogućnost dolaska površinske vode putem ponora u
podzemne kanale, što može biti opasno glede onečišćenja.
Prema Biondiću (1996) krške podzemne vode
trebaj
trebajtrebaju
uu
zaštitzaštitu
uu
radradi
ii
trtri
ii
glavnglavna
aa
razlogarazloga:
:: na krškim tereni


ma podzemne vode su često jedini izvor pitke vode, krš


ške
podzemne vode su osobito ugrožene onečišćenjem i
održivo upravljanje podzemnim vodama zahtijeva mjere
predostrožnosti od onečišćenja.


Kod nacionalnog praćenja kakvoće kopnenih voda
ispituje se kakvoća voda 31 izvora. Vode izvora moraju
biti 1 kategorije. Vode izvorišta pokazuju stanje kakvoće
u samome izvoru, ali i kakvoću vode vodonosnika.
Izvorišta pripadaju slivovima rijeke Drave i Dunava,
slivu Save te sjevernojadranskim i srednje i južnojadranskim
slivovima. Ocjena kakvoće vode na izvorištima
ukazuje na najveća odstupanja od planirane 1 vrste
zbog povišenih mikrobioloških pokazatelja, dok je prema
većini ostalih mjerenih pokazatelja kakvoća vode
izvorišta 1 i 2 vrste vode tj. vrlo dobre i dobre kakvoće
(Šurmanović, Artuković, Jokić 2003).


Iskorištavanje voda u Hrvatskoj povezano je s korištenjem
voda u energetske svrhe, korištenjem u industriji,
navodnjavanju, korištenju voda za uzgoj ribe, korištenjem
mineralnih i termalnih izvora, te naravno vodoopskrbe.
Približno 75 % stanovništva priključeno je
na sustav javne vodoopskrbe, ali stupanj opskrbljenosti
vodom nije jednak u svim područjima Hrvatske.


Glavni onečišćivači i zagađivači voda u Hrvatskoj


Gradska otpadna voda – sadrži tvari koje pri raspadanju
troše kisik otopljen u vodi, što negativno djeluje
na živi svijet u vodi. Ova vrsta otpada izaziva neugodan
miris te sprječava korištenje vode zbog okusa,
mirisa i boje koju voda poprima od njih.


Infektivna sredstva – to su bakterije i mikroorganizmi
koji mogu uzrokovati oboljenja ljudi i životinja.
Mikroorganizmi su gotovo uvijek prisutni u gradskim
otpadnim vodama.


Mineralna gnojiva – elementi poput dušika, fosfora
potiču rast vodenog raslinja, a posebno algi. Povećana
vodena vegetacija sprječava korištenje vode za gradsku
i industrijsku upotrebu, a svojim raspadanjem stvaraju
se neugodni mirisi i povećava se potrošnja kisika.


Organske tvari – u ovu klasu zagađivača spadaju
deterdženti, pesticidi, ulja, masti, gorivo, industrijski
organski proizvodi te produkti raspadanja organskih
tvari. Postoji velik broj tvari koje se nalaze u zagađenim
vodama,za često su otrovne i teško biološki razgra


dive. Razvojem organske sintetske kemije u vodu se
izbacuje niz novih tvari, o čijem se djelovanju na ekosustav
zna vrlo malo.


Anorganske tvari i metali -one dospijevaju u vode
putem gradskih i industrijskih otpadnih voda. Neke od
njih su vrlo otrovne i mogu onesposobiti vodu za uporabu
i u industriji i u vodoopskrbi.


Sedimentne tvari – to su mineralne čestice i čestice
tla, koje se ispiru u vodu sa zemljišta za vrijeme intenzivnih
oborina ili za vrijeme poplava, s ogoljelog šumskog
tla i svih površina na kojima je tlo golo i nezaštićeno.
Povećana količina sedimenta negativno utječe na
biljni i životinjski svijet u vodi (organski i anorganski
sediment).


Radioaktivne tvari – mogu u vodu dospjeti iz raznih
izvora, a najviše iz otpada rudnika urana te nuklearnih
elektrana. U gradskim otpadnim vodama radioaktivni
spojevi mogu potjecati iz industrije te medicinskih i
znanstvenih ustanova.