DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 61 <-- 61 --> PDF |
D. Barčić, Ž. Španjol, V. Vujanić, R. Rosavec: PROBLEMATIKA ZAŠTITE VODA I MORA U REPUBLICI . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 611-622 IV. kategorija, te vode primaju velike koncentracije organskih i anorganskih tvari, znatan je broj bakterija, prisutan je manjak kisika (pomor ribe), sadržaj metala je povremeno iznad dopuštene razine, koriste se uz obavezno pročišćivanje. V. kategorija, to su jako onečišćene, mutne vode. Prisutan je stalan nedostatak kisika, velik je broj bakterija, sadržaj metala je iznad toksične razine i voda nije za uporabu. Kvaliteta vode važan je element za procjenu moguće raspoložive količine od ukupne količine vode. Kvaliteta predstavlja stanje vodnog sustava prema fizikalno- kemijskim te biološko-bakteriološkim pokazateljima u vodi i u sedimentu. Rijeke Jadranskog sliva su kratke i izviru uglavnom na području krša. Njihova je bitna značajka da su gotovo uvijek čiste, a to ih čini pogodnim za vodoopskrbu područja; npr. voda rijeke Raše spada u II kategoriju, Zrmanja spada u I-II, Krka je u granicama I-II, Cetina spada u I-II, dok Neretva u donjem toku spada u II-III kategoriju (Gereš, Vodopija 1993). Podzemne vode su posebno značajne za vodoopskrbu na kršu zbog specifičnih geomorfoloških i hidrogeoloških prilika. Kvaliteta podzemne vode je posljednjih godina ugrožena razvojem urbanizacije, industrije, poljoprivrede i turizma. Ovisno o hidrogeološkim prilikama brojne otpadne tvari ulaze u podzemne vode i pogoršavaju njihovu kvalitetu, što izravno može utjecati na njihovu uporabu u vodoopskrbi. Zaštita podzemnih voda na kršu vrlo je teška zbog posebnosti hidrogeoloških prilika, a opasnost od pogoršanja kvalitete vode na kršu je velika, posebno zbog načina korištenja ponora od nosno jama u zaleđu. Podzemne vode su također osjetljivije na onečišćenja od površinskih voda (Ty le r Miller 1994). Nadalje temeljna značajka krških vodonosnika je nizak stupanj filtracije; zatim brzina podzemnih tokova u pojedinim dijelovima krških vodonosnika, te mogućnost dolaska površinske vode putem ponora u podzemne kanale, što može biti opasno glede onečišćenja. Prema Biondiću (1996) krške podzemne vode trebaj trebajtrebaju uu zaštitzaštitu uu radradi ii trtri ii glavnglavna aa razlogarazloga: :: na krškim tereni ma podzemne vode su često jedini izvor pitke vode, krš ške podzemne vode su osobito ugrožene onečišćenjem i održivo upravljanje podzemnim vodama zahtijeva mjere predostrožnosti od onečišćenja. Kod nacionalnog praćenja kakvoće kopnenih voda ispituje se kakvoća voda 31 izvora. Vode izvora moraju biti 1 kategorije. Vode izvorišta pokazuju stanje kakvoće u samome izvoru, ali i kakvoću vode vodonosnika. Izvorišta pripadaju slivovima rijeke Drave i Dunava, slivu Save te sjevernojadranskim i srednje i južnojadranskim slivovima. Ocjena kakvoće vode na izvorištima ukazuje na najveća odstupanja od planirane 1 vrste zbog povišenih mikrobioloških pokazatelja, dok je prema većini ostalih mjerenih pokazatelja kakvoća vode izvorišta 1 i 2 vrste vode tj. vrlo dobre i dobre kakvoće (Šurmanović, Artuković, Jokić 2003). Iskorištavanje voda u Hrvatskoj povezano je s korištenjem voda u energetske svrhe, korištenjem u industriji, navodnjavanju, korištenju voda za uzgoj ribe, korištenjem mineralnih i termalnih izvora, te naravno vodoopskrbe. Približno 75 % stanovništva priključeno je na sustav javne vodoopskrbe, ali stupanj opskrbljenosti vodom nije jednak u svim područjima Hrvatske. Glavni onečišćivači i zagađivači voda u Hrvatskoj Gradska otpadna voda – sadrži tvari koje pri raspadanju troše kisik otopljen u vodi, što negativno djeluje na živi svijet u vodi. Ova vrsta otpada izaziva neugodan miris te sprječava korištenje vode zbog okusa, mirisa i boje koju voda poprima od njih. Infektivna sredstva – to su bakterije i mikroorganizmi koji mogu uzrokovati oboljenja ljudi i životinja. Mikroorganizmi su gotovo uvijek prisutni u gradskim otpadnim vodama. Mineralna gnojiva – elementi poput dušika, fosfora potiču rast vodenog raslinja, a posebno algi. Povećana vodena vegetacija sprječava korištenje vode za gradsku i industrijsku upotrebu, a svojim raspadanjem stvaraju se neugodni mirisi i povećava se potrošnja kisika. Organske tvari – u ovu klasu zagađivača spadaju deterdženti, pesticidi, ulja, masti, gorivo, industrijski organski proizvodi te produkti raspadanja organskih tvari. Postoji velik broj tvari koje se nalaze u zagađenim vodama,za često su otrovne i teško biološki razgra dive. Razvojem organske sintetske kemije u vodu se izbacuje niz novih tvari, o čijem se djelovanju na ekosustav zna vrlo malo. Anorganske tvari i metali -one dospijevaju u vode putem gradskih i industrijskih otpadnih voda. Neke od njih su vrlo otrovne i mogu onesposobiti vodu za uporabu i u industriji i u vodoopskrbi. Sedimentne tvari – to su mineralne čestice i čestice tla, koje se ispiru u vodu sa zemljišta za vrijeme intenzivnih oborina ili za vrijeme poplava, s ogoljelog šumskog tla i svih površina na kojima je tlo golo i nezaštićeno. Povećana količina sedimenta negativno utječe na biljni i životinjski svijet u vodi (organski i anorganski sediment). Radioaktivne tvari – mogu u vodu dospjeti iz raznih izvora, a najviše iz otpada rudnika urana te nuklearnih elektrana. U gradskim otpadnim vodama radioaktivni spojevi mogu potjecati iz industrije te medicinskih i znanstvenih ustanova. |