DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 58 <-- 58 --> PDF |
D. Barčić, Ž. Španjol, V. Vujanić, R. Rosavec: PROBLEMATIKA ZAŠTITE VODA I MORA U REPUBLICI . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 611-622 ra, dok južni i jugozapadni dio, kojega ujedno i obilježava dinarski krš, pripada slivu Jadranskoga mora. Gotovo 60 % površine Hrvatske pripada slivu Crnoga mora, dok oko 40 % površine pripada slivu Jadranskoga mora (Nacionalna strategija zaštite okoliša 2002). Količina vlastitih voda po stanovniku procjenjuje se na 6 800 m3 godišnje, dok se zadovoljavajućom smatra dostupna količina vode od 1 700 m3/stanovniku godišnje i više. Ako se tome još pribroje i granične i međugranične vode, tada se dobije i do 16 700 m3 po stanovniku na godinu bez voda Dunava i Neretve. Srednja godišnja bruto potrošnja vode u Hrvatskoj iznosi oko 870 milijuna m3 (Nacionalna strategija zaštite okoliša 2002). Obnovljivi izvori u Hrvatskoj iznose oko 45 milijardi m3 godišnje ili 9 500 m3 po stanovniku, što našu zemlju svrstava među bogatije zemlje Europe. Procjenjuje se da je 60 % vodenog bogatstva vezano uz izvore u Hrvatskoj, dok se 40 % odnosi na vanjske doprinose iz susjednih zemalja. Razlog tomu je što većina riječnih bazena, uključujući i podzemne vode, imaju prekogranično rasprostiranje (Nacionalna strategija zaštite okoliša 2002.). Podzemne vode nisu dovoljno istražene, a problem je i u dostupnosti kvalitetnih raspoloživih informacija. U panonskom dijelu podzemna voda se akumulira u aluvijalnim vodonosnicima dolina rijeka Save i Drave, gdje debljina naslaga varira od desetak, pa i do sto ili više metara (Nacionalna strategija zaštite okoliša 2002). Područje Dinarskog krša dijeli se u tri hidrogeološke cjeline, i to riječni krš, visoki krš i jadranski krški pojas. Riječni krš ima trajne površinske vodotoke, a najveći izvori nalaze se na granici s pojasom visokoga krša od kuda se izvori i opskrbljuju vodom. Visoki krš obuhvaća središnji dinarski pojas. Velika površina tog pojasa i velike količine padalina daju velike količine podzemnih voda, ta voda ponire u dublje slojeve, a izvire u krškim poljima stvarajući rijeke ponornice. U Jadranskom pojasu postoje velike količine podzemne vode koje su nastale u pojasu visokog krša i tu se osjeća utjecaj mora, dok se na otocima oblikuje lokalna podzemna voda. Naše najveće i najduže rijeke pripadaju slivu Crnog mora (Dunav, Drava, Sava, Mura, Korana, Kupa, Una…), a najkraće Jadranskom slivu. Krške rijeke su Mirna, Raša, Rječina, Gacka, Lika, Zrmanja, Krka i Cetina. Duljina vodotoka u Hrvatskoj iznosi 6 820 kilometara (Nacionalna strategija zaštite okoliša 2002). Glede jezera ukupna površina prirodnih i umjetnih jezera većih od 0,2 km2 je oko 81 km2. Od prirodnih jezera ističu se Plitvička jezera, koja su ustvari ujezereni tok rijeke Korane. Vransko jezero pokraj Biograda, površine 30,7 km2 najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj, dok je Vransko jezero na Cresu najveća prirodna akumulacija slatke vode u Hrvatskom primorju. Umjetna jezera nastala kao akumulacije za hidroelektrane, vodoopskrbu ili zaštitu od velikih voda ili neke druge namjene, njihova ukupna površina je oko 68 km2. Poplavne zone porječja Save, Drave, Mure, Dunava, Lonjsko i Mokro Polje u srednjem toku rijeke Save, kao i Kopački Rit na ušću Drave u Dunav, te ušće rijeke Neretve, najznačajnije su močvare i močvarna područja. U kontinentalnom dijelu Hrvatske brojni su ribnjaci s ukupnom površinom od oko 140 km2, koji spadaju u važne vodene površine u RH. U vodenim i močvarnim staništima Hrvatske obitava 145 slatkovodnih vrsta riba, od čega su 33 endema. Po broju endemskih riba značajne su rijeke na jugu Zrmanja, Krka i Neretva (Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske 1999). CILJEVI ISTRAŽIVANJA – Research goals Istraživanje je usmjereno na pregled opširne i složene problematike zaštite i očuvanja voda i mora, te zakonsku regulativu i stanje voda u Hrvatskoj. Glavni uzroci onečišćenja i zagađenja kao posljedica gospodarskih djelatnosti, što uvjetuje veću potrebu zaštite čovjekova okoliša; osobito onih područja koja nisu doživjela značajnije negativne promjene. Pozornost je također usmjerena na otpadne vode i njihov negativan utjecaj na površinske i podzemne vode, a posebno je izdvojen problem vode i nizinskih šumskih ekoloških sustava. MATERIJAL I METODE – Material and methods Za ocjenu kakvoća voda korištena je Uredba o klasifikaciji voda (N.N. 77/98) i Uredba o opasnim tvarima u vodama (N.N. 78/98), također i ostala zakonska regulativa vezana uz zaštitu voda koja određuje upravljanje, poboljšanje i očuvanje voda i mora. Radi usklađivanja strategija glavnih korisnika voda i to industrije, energetike, poljoprivrede, prometa i turizma, kao i zbog pristupanja Hrvatske Europskoj zajednici, potrebno je preispitati zaštitu voda u odnosu na sektorske strategije i pristup u EU, a postojeće zakono davstvo uskladiti s europskim, te odrediti važnost gospodarenja vodnim bogatstvima u odnosu na zaštitu vodnih ekosustava i biološke raznolikosti. Kroz integralno gospodarenje vodama povezuju se značajke i problemi gospodarenja količinom i kakvoćom voda s drugim resursima koji utječu na vode. Uzimaju se u obzir hidrološki, ekološki i društveni čimbenici, te se prepoznaje važnost voda za cjelovito sagledavanje i učinkovito gospodarenje vodama. |