DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 14     <-- 14 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
najvećim postotom zaraženih stabala na području UŠP
Gospić. Daljnja je analiza napravljena za odsjeke s potpunim,
nepotpunim i prekinutim sklopom (slike 13–15).
Stabla bez imele i do 10 % zaraženih stabala bilo je u
60 % odsjeka s potpunim sklopom, u 31 % odsjeka s
nepotpunim sklopom i u 15 % odsjeka s prekinutim
sklopom. S povećanjem postotka zaraženih stabala u
odsjecima, značajna je razlika između odsjeka s potpunim
sklopom (manji udio odsjeka s većom zarazom)
i onih kod kojih je sklop nepotpun ili prekinut (veći
udio zaraženijih odsjeka). U odsjecima s potpunim
sklopom nema odsjeka koji su zaraženi više od 60 %,
dok je takvih odsjeka 8 % među odsjecima s nepotpunim
sklopom, odnosno 9 % među odsjecima s prekinutim
sklopom.


3.3. NP Plitvička jezera
Od 82 primjerna stabla obične jele na bioindikacijskim
točkama, 19 stabala bilo je zaraženo imelom
(23,2 %). Imela nije zabilježena na stablima u GJ Rječica-
Javornik (odjel 79) i GJ Kik-Visibaba (odjel 9). U
GJ Čorkova uvala-Kapela (odjel 11a) imela je prisutna
na jednom od sedam primjernih stabala (14,3 %), u GJ
Krivi javor (odjel 71b) i GJ Rječica-Javornik (odjel 76)
imela je zabilježena na 16,7 % primjernih stabala. Najveća
je zaraza u GJ Bršljenovica, odjel 20a (56 % primjernih
stabala) i GJ Čorkova uvala-Kapela, odjel 1
(63 % primjernih stabala).
Prema stupnju oštećenosti stabala jele (slika 16),
imela dolazi na stablima od stupnja 0 (zdrava stabla)
do stupnja 2b (oštećenost 41–60 %), dok su stabla bez


Tablica 2. Bioindikacijske točke na području NP Plitvička jezera i broj pregledanih stabala obične jele na tim točkama.
Table 2 Bio-indicative points in the area of the National Park Plitvička Jezera and the number of examined silver


fir trees on these points.


Broj točke
Point Number


2
5
9
37
42
48
54
E


Gospodarska jedinica
Management Unit


Bršljenovica
Corkova uvala-Kapela
Corkova uvala-Kapela
Kik-Visibaba


Krivi Javor


Rj ečica-Javomik
Rj ečica-Javomik


Odjel/odsjek
Compartment/ Subcompartment


20a
11a
1
9
71b
79
76


Broj pregledanih stabala
Number of Examined Trees


16


7


8


11


12


16


12


82


Slika 13. Postotak pregledanih odsjeka s potpunim sklopom prema intenzitetu zaraze, na području
UŠP Gospić.
Figure 13 Percentage of examined subcompartments with a full canopy according to infestation
intensity in the area of Forest Administration Gospić.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 15     <-- 15 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
imele od stupnja 0 do stupnja 2a (oštećenost 26–40 %), (6,1 % stabala), a jednak je postotak zdravih stabala
odnosno u stupnju 2b sva su stabla zaražena. Od svih (stupanj 0) kao i onih u stupnju 2b koja na sebi nose
pregledanih stabala najviše je zaraženih, 9,8 %, u stup- imelu (3,7 %).
nju 1 (oštećenost 11-25 %), zatim slijedi stupanj 2a


Slika 14. Postotak pregledanih odsjeka s nepotpunim sklopom prema intenzitetu zaraze, na području
UŠP Gospić.
Figure 14 Percentage of examined subcompartments with a incomplete canopy according to infestation
intensity in the area of Forest Administration Gospić.


Slika 15. Postotak pregledanih odsjeka s prekinutim sklopom prema intenzitetu zaraze, na području
UŠP Gospić.


Figure 15 Percentage of examined subcompartments with a discontinued canopy according to infestation
intensity in the area of Forest Administration Gospić.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 16     <-- 16 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
Slika 16. Postotak nezaraženih i zaraženih stabala obične jele imelom na području NP Plitvičk
jezera, prema stupnju oštećenosti stabala od 0 (zdrava stabla) – 4 (sušci).
Figure 16 Percentage of non-infested and infested silver fir trees with mistletoe in the area of th


National Park Plitvička jezera, according to the damage degree from 0 (healthy trees)


4 (dead trees).


4. RASPRAVA I ZAKLJUČAK
Na području osam UŠP za koje je istraživanje rađeno,
27,8 % pregledanih stabala gornjeg sloja obične
jele bilo je zaraženo imelom. To je u prosjeku nešto
manja zaraza u usporedbi s UŠP Delnice, gdje je bilo
zaraženo 32,8 % pregledanih stabala (I d ž o j t ić et al.
2003), ali je vidljivo da je imela značajno prisutna na
istraživanom području. Na većini, odnosno 70 % zaraženih,
od pregledanih stabala, bilo je do 10 grmova
imele, a sve veći broj grmova imele nalazio se na sve
manjem broju zaraženih stabala.


Gospodarske jedinice u kojima je zaraženo između
25 i 50 % pregledanih stabala obične jele u UŠP Gospić
su: Miškovica-Škalić, Golosmreke-Jelavlje i Škamnica
(Šumarija Brinje), Rastovka-Kuterevske Kose i Crno jezero-
Marković rudine (Šumarija Otočac), Križići i
Konjska draga-Begovača (Šumarija Perušić) i Bijeli
vrh-Dolac (Šumarija Vrhovine). Takva je zaraza i u GJ
Ravna gora (Šumarija Ivanec, UŠP Koprivnica), GJ
Djedovica-Trešnjevica (Šumarija Voćin, UŠP Našice) i
GJ Bistranska gora (Šumarija Zagreb, UŠP Zagreb).


Značajnija zaraza, odnosno između 50 i 75 % zaraženih
od pregledanih stabala, bila je u tri GJ u UŠP
Gospić (GJ Velika Plješivica-Drenovača, Šumarija Donji
Lapac; GJ Trovrh-Kik, Šumarija Korenica i GJ Bovan-
Jelar, Šumarija Perušić), zatim u GJ Javornik (Šumarija
Sirač, UŠP Bjelovar), GJ Jovanovica (Šumarija
Voćin, UŠP Našice) i obje praćene GJ u UŠP Ogulin


- Discussion and Conclusion
(GJ Jasenačka kosa, Šumarija Jasenak i GJ Klek,
Šumarija Ogulin).


Najveća zaraza zabilježena je u GJ Trakošćan (Šumarija
Ivanec, UŠP Koprivnica) gdje su praćena stabla
uz cestu, te u GJ Švičko Bilo (Šumarija Krasno, UŠP
Senj), gdje je uzorak bio razmjerno malen.


Budući da je imela sekundarni patogen, a može se
smatrati i bioindikatorom propadanja šuma obične jele
jer postoji podudarnost oštećenosti šuma obične jele i
rasprostranjenosti imele (Hofstetter, 1988), u gospodarskim
jedinicama u kojima je imela značajno prisutna
može se pretpostaviti da je ravnoteža narušena i da
je jela bitno oštećena.


Na području UŠP Gospić 2004. godine zabilježeno
je povećano sušenje obične jele. Prema podacima iz izvješća
Dijagnostičko-prognostičke službe Hrvatskih
šuma d.o.o. za 2004. godinu, vrlo su značajne štete
uzrokovane biotskim i abiotskim čimbenicima, a očituju
se velikim brojem oslabljenih i osušenih stabala jele.
Doznačeni sušaci jele činili su 94,4 % od ukupnog plana
sječe za jelu. Najviše sušaca zabilježeno je u šumarijama
Otočac i Perušić. Uspoređujući broj stabala jele
zaraženih imelom i broj sušaca u pojedinim gospodarskim
jedinicama šumarije Otočac može se utvrditi da
je u GJ Crno jezero-Marković rudine gdje je imela zabilježena
na 46 % stabala jele, utvrđen i značajan broj
osušenih stabala jele (12,7 m3/ha). U GJ Senjsko Bilo u




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 18     <-- 18 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
luje na poremećaj u opskrbi hranjiva nužnih za fiziološke
procese zbog čega se narušava vitalnost stabala.


Kle pa c (1955) brine o načinu sprječavanja širenja
imele u jelovim šumama. Jurjević & Glavaš
(2005) upozoravaju da je obična jela temeljna vrsta prebornih
šuma koje su vrlo osjetljive i čija se struktura
održava samo sustavnim planskim gospodarenjem. Isti
autori daju važne upute za sanaciju jelovih sastojina.


5. ZAHVALA
Zahvaljujemo se Službi za ekologiju šuma Hrvatskih
šuma d.o.o. i rukovoditelju Službe mr. sc. Petru
Jurjeviću, te upraviteljima UŠP-a: Bjelovar, Gospić,
Karlovac, Koprivnica, Našice, Ogulin, Senj i Zagreb,
na podršci i odobrenju ovoga istraživanja. Veliku zahvalnost
dugujemo i Odjelima za ekologiju navedenih
Uprava šuma podružnica koji su organizirali praćenje
imele na području pojedinih šumarija. Zahvaljujemo i
svim djelatnicima šumarija: Đulovac, Sirač, Brinje,


Ovim radom dali smo podatke o rasprostranjenosti i
štetnosti imele u arealu obične jele u Hrvatskoj. Nastojali
smo ukazati na uzroke njene masovne pojave iz čega
proizlaze i mjere zaštite. Konačno za cjelovitu spoznaju
ostala su brojna otvorena pitanja na kojima trebaju
raditi pojedinci i grupe stručnjaka i znanstvenika.


Acknowledgement


Donji Lapac, Gračac, Korenica, Otočac, Perušić, Udbina,
Vrhovine, Rakovica, Ivanec, Voćin, Jasenak, Ogulin,
Krasno, Donja Stubica, Krapina i Zagreb koji su na
terenu bilježili podatake o zarazi imelom i koji su
ustupili potrebne podatke iz gospodarskih osnova. Također
na suradnji zahvaljujemo Nikoli Magdiću, dipl.
ing, Krešimiru Čulinoviću, dipl. ing. i Matiji Volneru,
dipl. ing. iz Odjela zaštite, njege i očuvanja šuma NP
Plitvička jezera.


6. LITERATURA – References
Anonymous., 1989: Manual on methodologies and
criteria for harmonized sampling, assesment,
monitoring and analysis of the effects of air pollution
on forests. United Nations Environment
Program (UNEP) and United Nations Economic
Commission for Europe (UN-ECE). Fed. Res.
Centre for For. and For. Products, Hamburg.


ArcView GIS., 2002: Environmental Systems Research
Institute, Inc., version 3.3.


Babić, D., 2004: Stanje kemijskih elemenata u iglicama
obične jele (Abies alba Mill.) zaražene bijelom
imelom (Viscum album ssp. abietis L.) na
području GJ Litorić, Šumarije Vrbovsko. Šumarski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Diplomski
rad, 31 pp.


Barandun, H., 1983: Weisstannensterben. In: Waldund
Forstwirtschaft in Graubünden. Ründnerwald,
Beiheft 12: 120.


Dasović, M., D. Tomljanović, M. Glavaš,
2005: Uzroci propadanja jelovih stabala i sadašnje
stanje. Glasilo biljne zaštite, 1 – dodatak,
127–128 pp. (sažetak).


D o mi t r ov i ć , D., 2003: Istraživanje utjecaja bijele
imele (Viscum album ssp. abietis L.) na prirast
stabala obične jele (Abies alba Mill.) u Gorskom
kotaru. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Diplomski rad, 26 pp.


G l a v a š , M., 2001: Štetni biotski čimbenici jele, integralna
zaštita i lovstvo. U: Prpić, B. (ur.): Obična
jela (Abies alba Mill.) u Hrvatskoj. Akademi


ja šumarskih znanosti, Hrvatske šume, Zagreb.


575–576 pp.


Ha r a p i n , M., 2005: Sušenje jele u prošlosti i danas.
Glasilo biljne zaštite, 1 – dodatak, 127 p. (sažetak).


Hofstetter, M., 1988: Über die Verbreitung der
Mistel in der Schweiz. Schweiz. Z. Forstwes.
139 (2): 97–127.


Idž o jti ć, M., R. P e rna r, Ž. K a u zl ar i ć , M.
Abramović, D. Janković, M. Pleše, 2003:
Intenzitet zaraze obične jele (Abies alba Mill.)
imelom (Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.)
Abrom.) na području Uprave šuma podružnice
Delnice. Šum. list 127 (11–12): 545–559.


I d ž o j ti ć , M., R. P e r n a r, Z. L is ja k, H. Z d e l a r,


M. Ančić, 2005: Domaćini žute imele (Loranthus
europaeus Jacq.) i intenzitet zaraze na području
Uprave šuma podružnice Požega. Šum.
list 129 (1–2): 3–17.
J u r je vi ć, P. , M. G la va š , 2005: Mjere zaštite i sanacija
ugroženih jelovih sastojina. Glasilo biljne
zaštite, 1 – dodatak, 130–131 pp. (sažetak).


K l e p a c , D., 1955: Utjecaj imele na prirast jelovih
šuma. Šum. list 79: 231–243.
StatSoft, Inc. 2001: STATISTICA (data analysis
software system), version 6.0.
Tsopelas, P., A. Angelopoulos, A. Economou,


N. Soulioti, 2004: Mistletoe (Viscum album)
in the fir forest of Mount Parnis, Greece. Forest
Ecology and Management 202: 59–65.


ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 19     <-- 19 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE ... Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
Usčuplić, M., M. Dautbašić, 1998: Bolesti i šte- Zuber, R., 1983: Forstschutz. In: Wald- und Forst


točine koje ugrožavaju šumske ekosustave u wirtschaft in Graubünden. Ründnerwald, Bei-


Bosni i Hercegovini. Works of the Faculty of heft 12: 115.


Forestry University of Sarajevo 1: 19–26. Zuber, D., 2004: Biological flora of Central Europe:
Vukelić, J., Đ. Rauš, 1998: Šumarska fitocenologi- Viscum album L. Flora 199: 181–203.


ja i šumske zajednice u Hrvatskoj. Sveučilište u


Zagrebu, 310 pp.


SUMMARY: The research on the distribution range and infestation intensity of
silver fir (Abies alba) with white-berried mistletoe (Viscum album ssp. abietis) was
carried out in the area managed by Croatian Forests Co. Ltd., comprising eight
forest administrations: Gospić, Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Našice, Ogulin,
Senj and Zagreb. In total 23,846 silver fir trees were examined. For the Forest
Administration Gospić the mapping of mistletoe infestation intensity was carried
out, and a data base of stand and habitat parameters (exposition, soil, height
above sea-level, standing, association and canopy) was made out of the management
facts. The data were analyzed in order to establish whether there is a correlation
between those parameters and the intensity of mistletoe infestation.


In the area of eight Forest Administrations 27.8 % of the examined silver fir
trees was infested with mistletoe. On most of these examined infested trees, i.e. 70
%, there were up to 10 mistletoe shrubs. Between 1/2 to 3/4 of the infested examined
trees were located in three management units (MU) in Forest Administration
Gospić (MU Velika Plješivica-Drenovača, Forest Office Donji Lapac; MU Trovrh-
Kik, Forest Office Korenica and MU Bovan-Jelar, Fores Office Perušić), and also
in MU Javornik (Forest Office Sirač, Forest Administration Bjelovar), MU
Jovanovica (Forest Office Voćin, Forest Administration Našice) and two management
units in Forest Administration Ogulin (MU Jasenačka kosa, Fores Office
Jasenak and MU Klek, Fores Office Ogulin). The biggest infestation (all the examined
trees) was observed in the MU Trakošćan (Fores Office Ivanec, Forest
Administration Koprivnica) and MU Šivičko Bilo, Forest Office Krasno, Forest
Administration Senj (93 % of the examined trees).


There was a negative correlation between the height above sea-level and the
infestation of silver fir with mistletoe. Among the subcompartments with a full
canopy there were considerably less subcompartments with a higher infestation
intensity than in subcompartments with an incomplete or discontinued canopy. The
subcompartments on rhodic cambisol and luvisol were considerably more infested
than subcompartments on mollic leptosol. The infestation intensity on rendzic leptosol
and chromic cambisol was very diverse, these being the most widespread
types of soil in the examined area. The other analysed habitat and stand parametres
individually had no considerable influence on the infestation of silver fir with
mistletoe. In the Forest Administration Gospić in management units in which the
infestation with mistletoe was higher, in 2004 there was also a much higher number
of dead fir trees than in management units with a lower infestation.


In the area of the National Park Plitvička Jezera the research was carried out
on seven bio-indicative points, on which all the exemplary silver fir trees were
examined, out of which 23.2 % were infested with mistletoe. In the MU Bršljenovica
and MU Čorkova uvala-Kapela more than half of the exemplary trees were
infested. According to the damage degree of fir trees, mistletoe occurred on trees
from degree 0 (healthy trees) to degree 2b (degree of damage 41–60 %), whereas
the trees without mistletoe were damaged from degree 0 to degree 2a (degree of
damage 26–40 %), i.e. in degree 2b all the trees were infested.


K e y w o rd s : Viscum album ssp. abietis, Abies alba, intensity of infestation,
Croatian Forests Co. Ltd., National Park Plitvička Jezera




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 13     <-- 13 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
Slika 12. Intenzitet zaraze imelom i broj pregledanih stabala na području UŠP Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Našice, Ogulin, Senj i
Zagreb, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.
Figure 12 Intensity of infestation with mistletoe and the number of examined trees in the area of Forest Administrations Bjelovar,
Karlovac, Koprivnica, Našice, Ogulin, Senj and Zagreb, according to forest offices and management units.


Analizirani sastojinski parametri su: bonitet, fitocenoza
i sklop.


Podaci o bonitetu navedeni su u gospodarskim osnovama
za 75 % pregledanih odsjeka i za njih je napravljena
statistička obrada. Bonitet istraživanih odsjeka
bio je od I/II do IV/V. Za većinu, odnosno 86 % odsjeka
bonitet je bio II/III (2–74 % zaraženih stabala),
III (0–72 % zaraženih stabala) i III/IV (0–70 % zaraženih
stabala). Odsjeci boniteta I/II imali su 56–72 % zaraženih
stabala. Odsjek boniteta II bio je zaražen 32 %.
Odsjeci boniteta IV bili su zaraženi od 12 do 62 %, a
boniteta IV/V 0–56 %. Iz analize je vidljivo da bonitet
nema značajan utjecaj na zarazu jele imelom.


Analiza je za fitocenozu napravljena na 75 % pregledanih
odsjeka, za koje su postojali podaci u gospodarskim
osnovama. Jela u istraživanim odsjecima dolazi
u četiri šumske zajednice (Vukelić & Rauš
1998): 1. dinarska bukovo-jelova šuma (Omphalodo-
Fagetum /Tregubov 1957/ Marinček et al. 1993), 2. dinarska
bukovo-jelova šuma s mahovinom (Omphalodo-
Fagetum /Tregubov 1957/ Marinček et al. 1993 var.
Pleurozio schreberi), 3. jelova šuma s milavom (Cala-
magrostio-Abietetum Horvat 1956) i 4. šuma crnoga i
bijeloga bora s kukurjekom (Helleboro-Pinetum
Horvat 1958). Dinarskoj bukovo-jelovoj šumi pripada


82 % analiziranih odsjeka, a zaraza je u njima bila vrlo
različita, od 0 do 74 % pregledanih stabala. Dinarskoj
bukovo-jelovoj šumi s mahovinom pripada 11,5 % odsjeka,
koji su bili zaraženi od 26 do 72 %. U jelovoj
šumi s milavom, u kojoj se nalazi 5,8 % analiziranih
odsjeka bilo je zaraženo od 0 do 58 % pregledanih stabala.
U istoj gospodarskoj jedinici, Bijeli vrh-Dolac,
Šumarije Vrhovine, nalazi se i odsjek bez imele i odsjek
u kojemu je zaraženo 58 % pregledanih stabala
jele, a pripadaju istoj, prije navedenoj fitocenozi. Samo
jedan odsjek pripada šumi crnoga i bijeloga bora s kukurijekom,
a u njemu je zaraženo 38 % pregledanih
stabla obične jele. Iz prije navedenoga vidljivo je da
pripadnost fitocenozi nema značajnog utjecaja na zarazu
obične jele imelom.


Sklop je u istraživanim odsjecima bio potpun (25 %
odsjeka), nepotpun (55 % odsjeka), mjestimično prekinut
(2 % odsjeka), prekinut (18 % odsjeka) te u jednom
odsjeku trajno prekinut. U odsjecima s potpunim sklopom
bilo je zaraženo od 0 do 58 % pregledanih stabala
obične jele, u odsjecima s nepotpunim sklopom od
0 do 74 %, s mjestimično prekinutim sklopom od 4 do
50 %, te s prekinutim sklopom od 0 do 72 % pregledanih
stabala. Jedan odsjek kod kojega je sklop trajno
prekinut imao je zarazu 80 %, a to je ujedno i odsjek s




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 12     <-- 12 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
Slika 9. Intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka
za GJ Konjska draga-Begovača, Šumarije Perušić,
UŠP Gospić.


Figure 9 Intensity of infestation and the spatial arrangement of
examined subcompartments in the Management Unit
Konjska draga-Begovača, Forest Office Perušić, Forest
Administration Gospić.


Slika 10. Intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsje


ka za GJ Krivi Javor, Šumarije Vrhovine, UŠP Gospić.
Figure 10 Intensity of infestation and the spatial arrangement of


examined subcompartments in the Management Unit


Krivi Javor, Forest Office Vrhovine, Forest Administra


tion Gospić.


U 48 pregledanih odjela GJ Macelj, Šumarije Krapina
(slika 12), imela je zabilježena na 21 % pregledanih
stabala. Na zaraženim stablima bilo je prosječno
6 grmova imele, a najveći broj na jednom stablu bio
je 56.


U Šumariji Zagreb (slika 12) pregledane su dvije
gospodarske jedinice. U GJ Markuševačka gora pregledano
je 17 odjela. Zaraženo je bilo 21 % pregledanih
stabala, s prosječno 3 grma imele po zaraženom
stablu. Najveći broj grmova na jednom stablu bio je


14. U GJ Bistranska gora pregledano je 13 odjela, u
Slika 11. Intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka
za GJ Bijeli vrh-Dolac, Šumarije Vrhovine, UŠP
Gospić.


Figure 11 Intensity of infestation and the spatial arrangement of
examined subcompartments in the Management Unit
Bijeli vrh-Dolac, Forest Office Vrhovine, Forest Administration
Gospić.


kojima je bilo zaraženo 41 % pregledanih stabala. Sva
zaražena stabla imala su manje od 10 grmova imele.


3.2. Analiza stanišnih i sastojinskih parametara
za UŠP Gospić
Analizirani su sljedeći stanišni parametri: ekspozicija,
tlo i nadmorska visina.
Istraživani odsjeci nalaze se na različitim ekspozicijama.
Iz analize se ne može zaključiti da ekspozicija
značajno utječe na zarazu jele imelom. Odsjeci na sjevernoj,
sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj ekspoziciji
zaraženi su od 0 do 80 %, na južnoj, jugoistočnoj i jugozapadnoj
od 0 do 72 %, na istočnoj od 0 do 64 %, te
na zapadnoj od 0 do 52 %.


Na istraživanom području različiti su tipovi tala.
Odsjeci na crvenici bili su zaraženi od 44 od 74 %, na
lesiviranom tlu od 28 do 72 %, na rendzini od 4 do
70 %, na smeđem tlu na vapnencu i dolomitu od 0 do
72 %. Odsjeci koji se nalaze na vapnenačko-dolomitnoj
crnici bili su zaraženi od 0 do 4 %. Za 25 % odsjeka u
gospodarskim osnovama nije bilo podataka o tipu tla.


S povećanjem nadmorske visine postoji trend smanjenja
zaraze jele imelom, ali međuovisnost nije statistički
značajna. Srednja nadmorska visina pregledanih odsjeka
je od 520 do 1215 m. Do 700 m svi pregledani odsjeci
zaraženi su iznad 20 %. Iznad 1100 m 76 % odsjeka
nije zaraženo imelom, a 88 % zaraženo je manje od 4 %.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 9     <-- 9 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
zatim 49 % u GJ Konjska draga-Begovača (23 odjela), U GJ Krivi Javor, Šumarije Vrhovine (slika 1), imete
61 % u GJ Bovan-Jelar (10 odjela). Sva zaražena stalom
je bilo zaraženo 9 % pregledanih stabala jele (26
bla imala su manje od 10 grmova imele. pregledanih odjela). 56 % zaraženih stabala imalo je


Na području Šumarije Udbina (tablica 1) pregleda10–
20 grmova imele, a 44 % manje od 10 grmova
no je šest odjela u GJ Kremen-Rudi Lisac, u kojima imele. U GJ Bijeli vrh-Dolac bilo je zaraženo 45 % stabala
(9 pregledanih odjela), a u njoj je zabilježen i po


imela nije zabilježena.


Slika 2. Postotak zaraženih stabala obične jele u gospodarskim jedinicama Šumarije Brinje, UŠP Gospić,
prema broju grmova imele.
Figure 2 Percentage of infested silver fir trees in the management units of the Forest Office Brinje,
Forest Administration Gospić, according to the number of mistletoe shrubs.


Slika 3. Postotak zaraženih stabala obične jele u gospodarskim jedinicama Šumarije Otočac,
UŠP Gospić, prema broju grmova imele.


Figure 3 Percentage of infested silver fir trees in the management units of the Forest Office
Otočac, Forest Administration Gospić, according to the number of mistletoe shrubs.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 8     <-- 8 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
od 10, odnosno 21–30 grmova imele, 10-20 grmova bilo
je na 22 % zaraženih stabala, 31–40 grmova na 11 %
stabala, a 41–50 grmova imele na 5 % zaraženih stabala.
Imela je zabilježena na 42 % pregledanih stabala u GJ
Škamnica. Najviše zaraženih stabala (39 %) nosilo je
10–20 grmova imele. Na 28 % zaraženih stabala bilo je
do 10 grmova imele, na 23 % stabala 21–30 grmova, na
7 % stabala 31–40 grmova, te na 2 %
%% stabala 41–50 grmova
imele.


U dva pregledana odjela GJ Velika Plješivica-Drenovača,
Šumarije Donji Lapac, bilo je zaraženo 61 %
pregledanih stabala (slika 1). Najviše zaraženih stabala
(29 %) nosilo je do 10 grmova imele, 28 % stabala
imalo je 10-20 grmova, 25 % stabala 21–30 grmova,
10 % stabala 31–40 grmova, 6 % stabala 41–50 grmova,
a 2 % stabala više od 50 grmova imele.


Na području Šumarije Gračac, u GJ Javornik-Kremen
(5 odjela) imela nije zabilježena, a u GJ Zapadna
Mazinska planina (14 odjela) bila je prisutna na 2 %
pregledanih stabala (slika 1). Sva zaražena stabla na
sebi su imala manje od 10 grmova imele.


Dvije su gospodarske jedinice u Šumariji Korenica u
kojima imela nije zabilježena (GJ Bubinka-Maričića
vrh i GJ Javornik-Tisov vrh). U GJ Mala Plješivica imela
je zabilježena na 1 % pregledanih stabala (slika 1), a
sva su zaražena stabla imala manje od 10 grmova imele.
U GJ Trovrh-Kik imela je zabilježena na 56 % pregledanih
stabala. Broj grmova imele na zaraženim stablima
bio je 10–20.


Na području Šumarije Otočac (slika 1) imela je zabilježena
na 15 % pregledanih stabala u GJ Senjsko
Bilo (3 odjela), na 20 % stabala u GJ Godača-Veliki
Kotao (6 odjela), na 34 % stabala u GJ Rastovka-Kuterevske
Kose (8 odjela), te na 46 % pregledanih stabala
u GJ Crno jezero-Marković rudine (10 odjela). U svim
gospogarskim jedinicama najviše zaraženih stabala
imalo je do 10 grmova imele (slika 3). Veći broj grmova
imele na zaraženim stablima zabilježen je u gospodarskim
jedinicama s većim postotkom zaraze.


U Šumariji Perušić (slika 1) postotak zaraženih stabala
bio je 36 % u GJ Križići (16 pregledanih odjela),


Slika 1. Intenzitet zaraze imelom i broj pregledanih stabala na području UŠP Gospić, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.
Figure 1 Intensity of infestation with mistletoe and the number of examined trees for the Forest Administration Gospić, according to
forest offices and management units.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 17     <-- 17 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
kojoj je 15 % stabala zaraženo imelom zabilježeno je
znatno manje sušaca, odnosno 0,9 m3/ha. Na području
šumarije Perušić najveći udio stabala zaraženih imelom
zabilježen je u GJ Bovan Jelar (60 %) i u GJ Konjska
draga-Begovača (49 %). U ove dvije GJ zabilježeno
je ukupno 9,6 m3 sušaca jele po hektaru. Još je potrebno
spomenuti i šumariju Donji Lapac gdje je u GJ Velika
Plješivica-Drenovača imelom bilo zaraženo 61 % stabala
jele (najveća zaraza na području UŠP Gospić), a zabilježen
je i najveći broj sušaca, 16,6 m3/ha.


Šumarije u kojima nije zabilježena značajnija zaraza
stabala jele imelom nije zabilježeno niti značajnije sušenje.
Tako u GJ Javornik-Kremen koja se nalazi u Šumariji
Gračac nisu evidentirani sušci jele, a isto tako
nije zabilježena niti imela. U GJ Zapadna Mazinska planina
(Šumarija Gračac), imela je bila prisutna na 2 %
stabala, a u 2004. godini doznačeno je 3 m3 sušaca jele
po hektaru.


Na području Šumarije Korenica u GJ Trovrh-Kik
imela je zabilježena na 56 % pregledanih stabala, a doznačeno
je 9,1 m3 sušaca jele po hektaru. U GJ Bubinka-
Maričića vrh nije zabilježena imela, ali isto tako
nije bilo doznake sušaca, kao niti u GJ Mala Plješivica.
U GJ Javornik-Tisov vrh gdje nije zabilježena imela
doznačeno je 0,02 m3 sušaca jele po hektaru.


U NP Plitvička jezera ukupno je bio zaražen nešto
manji postotak stabala (23,2 %), ali se radi o razmjerno
malom uzorku stabala obične jele te se ne mogu donositi
uopćeni zaključci i usporedbe s ostalim istraživanim
područjem. Više od polovice primjernih stabala
bilo je zaraženo u GJ Bršljenovica i GJ Čorkova uvala-
Kapela. U stupnju oštećenosti 2b sva su primjerna stabla
bila zaražena.


Između nadmorske visine i zaraze obične jele imelom
postoji negativna korelacija. Međutim, ta međuovisnost
nije signifikantna i to je samo jedan od čimbenika
koji utječu na intenzitet zaraze. Isti trend uočen je
kod zaraze hrasta kitnjaka žutom imelom, Lorantus
europaeus Jacq. (I d žo j t i ć et al. 2005). Među odsjecima
s potpunim sklopom značajno je manje odsjeka s
većim intenzitetom zaraze nego među odsjecima s nepotpunim
ili prekinutim sklopom, a to je također uočeno
i za žutu imelu na kitnjaku, kao i za imelu na grčkoj
jeli (Ts o p e la s et al. 2004). Odsjeci na crvenici i lesiviranom
tlu bili su značajno zaraženiji od odsjeka na
vapnenačko-dolomitnoj crnici. Intenzitet zaraze odsjeka
na rendzini i na smeđem tlu na vapnencu i dolomitu
bio je vrlo različit, a ta su tla najzastupljenija u istraživanom
području. Ostali analizirani sastojinski i stanišni
parametri pojedinačno nisu imali značajan utjecaj na
zarazu obične jele imelom.


Imela se na običnoj jeli oduvijek pojavljivala kao
član biocenoze, ali bez izraženih šteta za domaćina.
D o m i t r o v ić (2003) analizirajući volumni prirast
jele za razdoblje od 60 godina zaključuje da je do poja


čanog širenja imele u Gorskom kotaru došlo nakon intenzivnih
sječa poslije 2. svjetskog rata. Isto tako, Ba b
i ć (2004) upozorava da je zadnjih nekoliko desetljeća
imela u ekspanziji i da je to jedan od značajnih problema
u jelovim sastojinama.


Više autora ukazuje na pojavu imele i sušenje jelovih
stabala. Harapin (2005) navodi da se jela u Europi
počela sušiti već 1850. godine. U nas je do te pojave
došlo oko sto godina kasnije, a sušenje je pripisano napadu
jelina moljca igličara (Argyresthia fundella). Međutim,
to je isto vrijeme intenzivnih sječa jelovih stabala
i pojačanog širenja imele.


Većina autora ima zajedničko mišljenje o uzrocima
pojačanog širenja imele i njenom štetnom utjecaju na
jelova stabla. Npr. Uščuplić & Dautbašić (1998)
su za jelove šume Bosne i Hercegovine utvrdili koliko
greške u gospodarenju utječu na intenzitet napada
imele. Oni ukazuju da je jakim intenzitetom sječa prekinut
sklop, čime je omogućen prodor svjetla u unutrašnjost
šume. To je bio preduvjet za razvoj imele po cijeloj
krošnji, čak i na stabla prsnog promjera 12,5 cm. Poslije
toga imela se brzo širila uzrokujući slabljenje prirasta,
fiziološko slabljenje stabala, masovan napad potkornjaka
i patogenih gljiva, te konačno sušenje stabala. Zato
oni posebno naglašavaju da je pojava imele gospodarski
problem i da je u tijesnoj vezi s intenzitetom sječa.


Uz navedeno, Dasović et al. (2005) problem sušenja
jelovih stabala, pa tako i pojavu imele, dovode u
vezu sa stresnim čimbenicima. Odlučujući stresni čimbenik
bila je izuzetno topla i suha 2003. godina. Posljedice
su bile katastrofalne, tako da je tijekom 2004. godine
u UŠP Delnice, Senj, Ogulin i Gospić doznačeno
preko 200.000 m3 jelovih sušaca.


Nadalje, istraživači ukazuju na intenzitet napada
imele i štetne posljedice. K l e p ac (1955) je došao do
spoznaja da su relativno slabije zaražena stabla jele prirašćivala
19 % slabije od zdravih. Jače zaražena stabla
imala su slabiji debljinski i visinski prirast, koji je u nekim
slučajevima pao na nulu. On ističe da je smanjenje
debljinskog prirasta, kao posljedica napada imele, u izravnoj
vezi sa slabijom produkcijom stabala jačih dimenzija,
te naglašava da imela uzrokuje oštećenja i greške
drveta. Naprijed navedeni autori (Ušč upl i ć &
Dautbašić 1998) također ukazuju na pad debljinskog
prirasta obične jele zaražene imelom. Prema njihovim
podacima debljinski prirast počinje padati kod stabala
zaraženih imelom, prsnog promjera 37,5 cm, a kod debljih
padne preko 50 % u usporedbi s nezaraženima.


Babić (2004) je na oborenim stablima jele utvrdio
5 do 278 grmova imele čija je biomasa iznosila 0,25 do
28,5 kg. Nadalje je na osnovi biomase imele utvrdio da
se udio dušika, fosfora i mangana u jelovim iglicama
smanjuje proporcionalno zaraženosti imelom, dok je
željezo imalo trend povećanja. On smatra da imela dje




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 11     <-- 11 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
Slika 5. Intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka
za GJ Golosmreke-Jelavlje, Šumarije Brinje, UŠP Gospić.


Figure 5 Intensity of infestation and the spatial arrangement of
examined subcompartments in the Management Unit Go-
losmreke-Jelavlje, Forest Office Brinje, Forest Administration
Gospić.


Slika 6. Intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka
za GJ Zapadna Mazinska planina, Šumarije Gračac,
UŠP Gospić.


Figure 6 Intensity of infestation and the spatial arrangement of
examined subcompartments in the Management Unit
Zapadna Mazinska planina, Forest Office Gračac, Forest
Adminstration Gospić.


Slika 7. Intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka
za GJ Crno jezero-Marković rudine, Šumarije Otočac,
UŠP Gospić.


Figure 7 Intensity of infestation and the spatial arrangement of
examined subcompartments in the Management Unit
Crno jezero-Marković rudine, Forest Office Otočac, Forest
Adminstration Gospić.


Slika 8. Intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka
za GJ Križići, Šumarije Perušić, UŠP Gospić.


Figure 8 Intensity of infestation and the spatial arrangement of examined
subcompartments in the Management Unit Križići,
Forest Office Perušić, Forest Adminstration Gospić.


3.1.7. UŠP Senj
U 3 pregledana odjela GJ Švičko bilo, Šumarije
Krasno (slika 12), bilo je zaraženo 93 % pregledanih
stabala. Podjednak je postotak zaraženih stabala na
sebi imalo manje od 10, 10–20 i 21–30 grmova imele
(28 %, 34 % i 31 % stabala), a 7 % stabala imalo je
31–40 grmova imele.


3.1.8. UŠP Zagreb
Na području Šumarije Donja Stubica (slika 12) pregledano
je 7 odjela GJ Stubička gora, u kojima je bilo
zaraženo 4 % pregledanih stabala, s prosječno 2 grma
imele na zaraženima stablima.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 10     <-- 10 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
Slika 4. Postotak zaraženih stabala obične jele u gospodarskim jedinicama Šumarije
Vrhovine, UŠP Gospić, prema broju grmova imele.


Figure 4 Percentage of infested silver fir trees in the management units of the Forest Office
Vrhovine, Forest Administration Gospić, according to the number of mistletoe shrubs.


sebno veliki broj grmova imele na stablima, odnosno
91 % zaraženih stabala na sebi je imalo više od 30 grmova
imele (slika 4).


Na slikama 5–11 prikazan je intenzitet zaraze i prostorni
raspored pregledanih odsjeka za gospodarske jedinice
u kojima je pregledano 10 ili više odjela. To su GJ
Golosmreke-Jelavlje, Šumarija Brinje (slika 5), GJ Zapadna
Mazinska planina, Šumarija Gračac (slika 6), GJ
Crno jezero-Marković rudine, Šumarija Otočac (slika
7), dvije GJ u Šumariji Perušić (GJ Križići, slika 8; GJ
Konjska draga-Begovača, slika 9), te obje praćene GJ u
Šumariji Vrhovine (GJ Krivi javor, slika 10; GJ Bijeli
vrh-Dolac, slika 11). Odsjeci koji su pregledani, a u
kojima imela nije zabilježena prikazani su sivom bojom,
dok su nepregledani odsjeci prikazani bijelom bojom.


3.1.2. UŠP Bjelovar
U Šumariji Đulovac (slika 12), GJ V. Kamen, imela
je zabilježena na 10 % pregledanih stabala jednoga
odjela. Na zaraženim stablima bilo je prosječno 2 grma
imele.
U Šumariji Sirač (slika 12), GJ Javornik 60 % pregledanih
stabala iz dva odjela, bilo je zaraženo imelom.
Na njima je prosječno bilo 12 grmova, a maksimalno je
na jednom stablu zabilježeno 70 grmova imele.


3.1.3. UŠP Karlovac
Na području Šumarije Rakovica (slika 12), GJ Bršljanovica,
pregledano je 12 odjela. Imelom je bilo zaraženo
19 % pregledanih stabala. Na većini zaraženih
stabala (85 %) bilo je manje od 10 grmova imele, 13 %


stabala imalo je 10–20 grmova imele, a po 1 % stabala
20–30, odnosno više od 50 grmova imele.


3.1.4. UŠP Koprivnica
U Šumariji Ivanec (slika 12), GJ Ravna gora pregledano
je 5 odjela, u kojima je bilo zaraženo 27 % pregledanih
stabala; u GJ Trakošćan, pregledana su rubna
stabla uz cestu i sva su bila zaražena.


3.1.5. UŠP Našice
Pregledane su dvije GJ u Šumariji Voćin. U 19 odjela
GJ Djedovica-Trešnjevica bilo je zaraženo 42 %, a
u 8 odjela GJ Jovanovica 56 % pregledanih stabala
(slika 12). Većina zaraženih stabala imala je manje od
10 grmova imele (83 % stabala u GJ Djedovica-Trešnjevica
i 76 % stabala u GJ Jovanovica).


3.1.6. UŠP Ogulin
U Šumariji Jasenak (slika 12) imela je prebrojena
na oborenim stablima u 3 odjela GJ Jasenačka kosa, u
kojima je bilo zaraženo 62 % pregledanih stabala. Na
zaraženim stablima prosječno je bilo 30 grmova imele
po stablu. Sva su zaražena stabla imala više od 5 grmova
imele, a najveći broj grmova na jednom stablu iznosio
je 86.
U Šumariji Ogulin (slika 12), GJ Klek, pregledana
su 2 odjela, a bilo je zaraženo 68 % pregledanih stabala.
Više od polovice zaraženih stabala (56 %) na sebi
je nosilo 10–20 grmova imele, 29 % stabala imalo je
manje od 10 grmova, a 15 % stabala 21–30 grmova
imele.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 7     <-- 7 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573


Tablica 1. Broj pregledanih odjela, broj pregledanih stabala i postotak zaraženih stabala, prema UŠP, šumarijama
i gospodarskim jedinicama.


Table 1 The number of examined compartments, the number of examined trees and percentage of infested trees
according to forest administrations, forest offices and management units.


Uprava šuma


Šumarija


podružnica


Forest


Forest


Office


Administration


Gospić
Brinje


Donji Lapac


Gračac


Koretiica


Otočac


Perušić


Udbina


Vrhovine


Bjelovar
Đulovac
Sirač


Karlovac Rakovica
Koprivnica Ivanec


Našice
Voćiti


Ogulin Jasenak
Ogulin
Senj Krasno
Zagreb Donja Stubica
Krapina
Zagreb


E


Broj pregledanih Broj pregledanih Zaražena


Gospodarska


odjela stabala


jedinica


Number of Number of


Management


Examined Examined


Unit


Compartments Trees


Miškovica-Skalić
Skamtiica
Pišćetak
Golosmreke-Jelavlje


Velika Plješivica-Drenovača


Javomik-Kremeti


Zapadna Mazinska planina
Bubinka-Maričića vrh
Mala Plješivica


Trovrh-Kik


Javornik-Tisov vrh
Crno jezero-Marković rudine
Senjsko Bilo
Godača-Veliki Kotao
Rastovka-Kuterevske Kose


Bovati-Jelar
Križići


Konjska draga-Begovača


Kremen-Rudi Lisac


Krivi Javor
Bijeli vrh-Dolac


V. Kamen


Javomik
Bršljanovica


Ravna gora


Trakošćan
Dj edovica-Trešnj evica
Jovanovica


Jasenačka kosa


Kick


Švičko Bilo
Stubička gora


Macelj


Markuševačka gora
Bistranska gora


2 100
4 200
7 340
11 550
2 100
5 250
14 700
1 50
5 250
1 50
10 236
10 500
3 150
6 300
8 400
9 500
16 772
23 1150
6 300
24 1454
10 600
1 48
2 168
12 707
5 263
7 87
19 1725
8 676
3 260
2 226
3 70
7 932
48 5474
17 3100
13 1158
324 23.846


stabla


Infested


Trees %


26,0
42,0
8,2
30,4
61,0
0
2,1
0
1,2
56,0
0
45,8
14,7
20,0
34,0
60,6
35,6
49,4
0
9,5
45,3
10,4
59,5
19,0
27,4
100
42,2
56,2
62,3
66,8
92,8
4,1
21,0
21,2
41,5
27,8


41–50 grmova na 3,3 % stabala, a više od 50 grmova Pišćetak (slika 1). Najveći broj zaraženih stabala (46 %)
imele prebrojeno je na 2 % zaraženih stabala. Intenzitet nosio je 10-20 grmova imele, 25 % stabala imao je
zaraze vrlo je različit na razini pojedinih UŠP, šumarija između 21 i 30 grmova, 21 % manje od 10 grmova, a
i gospodarskih jedinica (tablica 2). 7 % stabala 31-40 grmova imele (slika
aa 2)
2)2).. U
UUGJ Miško
vica-Škalić imelom je bilo zaraženo2
226
66 %
%% pregledanih


3.1.1. UŠP Gospić


stabala. Na 80 % zaraženih stabala bilo je 10-20 grmova
U Šumariji Brinje istraživanje je provedeno za četiri imele, dok je na ostalima bilo 21-30 grmova. U GJ Gogospodarske
jedinice i ukupno 24 odjela (tablica 1). losmreke-Jelavlje 30 % pregledanih stabala na sebi je
Imela je zabilježena na 8 % pregledanih stabala u GJ imalo imelu. Po 31 % zaraženih stabala imalo je manje




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 6     <-- 6 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
sekundarne štetnike koji dodatno slabe biljku domaćina,
predisponiraju je za napad patogenih gljiva i kukaca,
a svi zajedno pridonose njenom bržem propadanju
(Glavaš 2001). Imela je navedena kao najznačajniji
biotski čimbenik koji utječe na sušenje grčke jele
(Abies cephalonica Loud.) u Nacionalnom parku Parnis
u Grčkoj (Tsopelas et al. 2004), gdje je 67 %
pregledanih stabala na sebi imalo imelu, a 95 % stabala
koja su se osušila u razdoblju od pet godina bilo je zaraženo
imelom. Od abiotskih čimbenika najveći utjecaj
na sušenje grčke jele imala je suša.


U ovome radu donosimo podatke o rasprostranjenosti
i intenzitetu zaraze imele na području osam Upra


va šuma podružnica (UŠP) i na području Nacionalnog
parka Plitvička jezera. Time se, uz prethodno objavljene
podatke za područje UŠP Delnice, upotpunjuje istraživanje
intenziteta zaraze obične jele imelom u Hrvatskoj.
Na istraživanom području koje obuhvaća Dinaride
i gore između Save i Drave, obična jela tvori
prirodne sastojine te je ekološki i ekonomski vrlo važna
vrsta. Zaraza imelom posebice je izražena u područjima
s nepovoljnim stanišnim uvjetima za običnu jelu,
od kojih je posebno naglašena suša te onečišćenost zraka
kemikalijama i prašinom (Barandun 1983, Zu ber
1983).


2. PODRUČJE I METODE ISTRAŽIVANJA – Research Area and Methods
Istraživanje je provedeno na području kojim gospor


dare
ee Hrvatsk
HrvatskHrvatske
ee šum
šumšume
ee d.o.o.
d.o.o.d.o.o.,
,, osa
osaosam
mm UŠP
UŠPUŠP:
:: Gospić
GospićGospić,
,, Senj
SenjSenj,
,,
Ogulin, Karlovac, Zagreb, Bjelovar, Koprivnica i Našice
te n
nna
aa području NP Plitvička jezera. Podaci za UŠP


i


Delnice obrađeni su i objavljeni ranije (Id ž o jt i ć et
al. 2003).


Pregled zaraze imelom na podučju navedenih UŠP
obavljen je tijekom zime 2002/2003. godine. Istraživano
je na području 19 šumarija i 35 gospodarskih jedinica.
U tablici 1 naveden je broj pregledanih stabala po
gospodarskim jedinicama. Pregled stabala na terenu
obavili su djelatnici šumarija Brinje, Donji Lapac, Gračac,
Korenica, Otočac, Perušić, Udbina, Vrhovine, Đulovac,
Sirač, Rakovica, Ivanec, Voćin, Jasenak, Ogulin,
Krasno, Donja Stubica, Krapina i Zagreb. Dalekozorom
i prostim okom pregledana su stabla obične jele u
gornjem sloju čija je krošnja bila jasno vidljiva. Za pregledana
stabla zabilježeno je jesu li zaražena imelom
ili nisu te koliko se grmova imele može vidjeti na stablu.
U Šumariji Jasenak grmovi imele prebrojeni su na
oborenim stablima. U Šumariji Ivanec, GJ Trakošćan,
pregledana su rubna stabla uz cestu. Ukupno je pregledano
23.846 stabala.


Na području NP Plitvička jezera istraživanje je provedeno
tijekom srpnja i rujna 2003. godine, u suradnji
s djelatnicima Odjela zaštite, njege i očuvanja šuma.
Istraživanje je obavljeno na sedam bioindikacijskih to


čaka (mreža 4 × 4 km) na kojima se sustavno prati oštećenost,
odnosno osutost i promjena boje iglica obične
jele. Na bioindikacijskim točkama ukupno su 82 primjerna
stabla obične jele (tablica 1) i sva su pregledana
okularnom metodom (dalekozorom i prostim okom).
Za pregledana stabla zabilježeno je jesu li ili nisu zaražena
imelom, a prema metodi ICP-Forests (International
Cooperative Programme on Assesment and Monitoring
of Air Pollution Effects on Forests), ocijenjena
je oštećenost stabala, odnosno postotak osutosti i promjena
boje iglica Anonymous (1989). U tablici 1
navedene su bioindikacijske točke na području NP Plitvička
jezera i broj pregledanih stabala obične jele na
tim točkama.


Za pregledane odsjeke na području osam šumarija
UŠP Gospić, iz gospodarskih osnova izrađena je baza
podataka stanišnih i sastojinskih parametara. Baza sadrži
podatke o ekspoziciji, tlu, nadmorskoj visini, bonitetu,
fitocenozi i sklopu. Podaci su obrađeni u StatSoft,
Inc. (2001), kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost
navedenih parametara i intenziteta zaraze jele imelom.


Kartiranje intenziteta zaraze rađeno je za UŠP Gospić
na osnovi tematskog sloja gospodarske podjele istraživanog
područja i rezultata istraživanja. U programu
ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen je tematski sloj
(karta) u kojem je po gospodarskim jedinicama prikazan
intenzitet zaraze obične jele imelom na razini odsjeka.


3. REZULTATI Results
Rezultate istraživanja, radi lakše preglednosti, prikazujemo
posebno za područja kojima gospodare Hrvatske
šume d.o.o, a posebno za područje NP Plitvička
jezera. Da bi to bilo još jasnije, odvojeno su prikazani
rezultati za svaku UŠP i šumariju. Za UŠP Gospić, koja
gospodari najvećim dijelom istraživanog područja, izdvojeno
se analiziraju stanišni i sastojinski parametri.


.1.


3.1. Hrvatsk
HrvatskHrvatske
ee šume d.o.o.
Od 23.846 pregledanih stabala obične jele 27,8 %
bilo je zaraženo imelom. Na 69,8 % zaraženih stabala
izbrojeno je do 10 grmova imele po stablu, zatim se taj
postotak bitno smanjuje, te je 11–20 grmova imele zabilježeno
na 16,3 % zaraženih stabala, 21–30 grmova
na 5,9 % stabala, 31–40 grmova na 2,7 % stabala,




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 5     <-- 5 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573


UDK 630* 442 (001)


ZARAZA OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) BIJELOM IMELOM
(Viscum album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.) U HRVATSKOJ*


INFESTATION OF SILVER FIR (Abies alba Mill.) WITH MISTLETOE
(Viscum album L. ssp. abietis /Wiesb./ Abrom.) IN CROATIA


Marilena IDŽOJTIĆ1, Milan GLAVAŠ1, Marko ZEBEC1, Renata PERNAR1,
Mandica DASOVIĆ2, Natalija PAVLUS3


SAŽETAK: Istraživanje rasprostranjenosti i intenziteta zaraze obične jele
(Abies alba) bijelom imelom (Viscum album ssp. abietis) rađeno je na području
kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o., osam Uprava šuma podružnica:
Gospić, Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Našice, Ogulin, Senj i Zagreb.
Ukupno je pregledano 23.846 stabala obične jele, od kojih je 27,8 % bilo
zaraženo imelom. Na većini, odnosno 70 % zaraženih, od pregledanih stabala,
bilo je do 10 grmova imele. Za UŠP Gospić rađeno je kartiranje intenziteta
zaraze imelom, izrađena je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara,
kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost tih parametara i intenziteta
zaraze. Između nadmorske visine i zaraze obične jele bijelom imelom postoji
negativna korelacija. Među odsjecima s potpunim sklopom značajno je
manje odsjeka s većim intenzitetom zaraze nego među odsjecima s nepotpunim
ili prekinutim sklopom. Odsjeci na crvenici i lesiviranom tlu bili su značajno
zaraženiji od odsjeka na vapnenačko-dolomitnoj crnici. Intenzitet zaraze
odsjeka na rendzini i na smeđem tlu na vapnencu i dolomitu bio je vrlo različit,
a ta su tla najzastupljenija u istraživanom području. Ostali analizirani
sastojinski i stanišni parametri pojedinačno nisu imali značajan utjecaj na
zarazu obične jele bijelom imelom. Na području UŠP Gospić u GJ u kojima je
zabilježen veći broj sušaca jele u 2004. godini, značajno je veća i zaraza imelom
nego u GJ s manjim brojem sušaca.


Na području NP Plitvička jezera istraživanje je rađeno na sedam bioindikacijskih
točaka na kojima su pregledana sva primjerna stabla obične jele, od
kojih je 23,2 % bilo zaraženo imelom. Prema stupnju oštećenosti stabala jele,
imela dolazi na stablima od stupnja 0 do stupnja 2b, dok su stabla bez imele
od stupnja 0 do stupnja 2a, odnosno u stupnju 2b sva su stabla bila zaražena.


K l j uč ne r i j e č i : Viscum album ssp. abietis., Abies alba, intenzitet zaraze,
Hrvatske šume d.o.o., Nacionalni park Plitvička jezera


1. UVOD – Introduction
Bijela imela (Viscum album L.) poluparazitska je, taksonomije, morfologije, ekologije, populacijske bioepifitska
vrsta iz porodice Viscaceae. Detaljan prikaz logije, genetike i fiziologije vrste V. album dala je Z u be
r (2004). Podvrsta bijele imele V. album L. ssp. abi


*
Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Re- etis (Wiesb.) Abrom. u Hrvatskoj je rasprostranjena na
publike Hrvatske pod naslovom “Imele u Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasproobičnoj
jeli (Abies alba Mill.). U prirodnim šumama


stranjenost i vrste domaćini”.


1
Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić; prof. dr. sc. Milan Glavaš; Marko Zebec, dipl. ing.; jele na području Uprave šuma podružnice Delnice za


doc. dr. sc. Renata Pernar, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; raženo je 33 % od preko 68.000 pregledanih stabala


marilena.idzojticŽpost.htnet.hr
2 Mr. sc. Mandica Dasović, Hrvatske šume d.o.o., UŠP Gospić (I d ž oj t i ć et al. 2003). Imela dolazi na fiziološki


Dr. sc. Natalija Pavlus, Nacionalni park Plitvička jezera
oslabljenim stablima jele i prema tome je ubrajamo u