DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 48     <-- 48 -->        PDF

D. Vuletić, R. Sabadi: DA LI SE I KAKO NAŠE ŠUMARSTVO I ŠUMSKA INDUSTRIJA OPORAVLJA . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 597-610
Slika 3. Kretanje proizvodnje piljene građe u Hrvatskoj i polinomski trend


Figure 3 The development of lumber prouction in Croatia and poliynomial trend


Izvor, Source: Statistical Yearbooks 1990-2004 of Croatia, Central Bureau of Statistics
of the Republic of Croatia, Zagreb


postrojenja lociranih na načelu što bliže sirovini. Nove
pilane uspijevaju poduzetnicima osigurati vjerojatno
zadovoljavajuću zaradu, a sve to izgleda počiva na nerealnim
odnosima ponude, tražnje i rezultirajućih cijena
šumskih sirovina.


Iz relativno sporog oporavka pilanarstva moglo bi
se reći da je ipak, unatoč svemu, za očekivati je da će
oporavak ipak nastupiti. On bi se mogao pojaviti i brže
kada bi država pokazala pri formulaciji i provedbi
gospodarske politike znanje, sustavnost i riješenost da
smanji vlastiti trošak, koji je reklo bi se glavnim generatorom
korupcije, te opstanka monopola i kartela, u
šumsko-drvnoj branši najžešćih protivnika rentabilnosti
poslovanja i mikroekonomske stabilnosti.


Dalji razvoj pilanske industrije moguć je u dva načelna
smjera: (1) ako država ne promijeni gospodarsku
politiku u odnosu na suzbijanje korupcije i monopola
pilanarstvo nema većih izgleda da tržištu ponudi mnogo
iznad 700 000 m3 piljene građe. Takav je trend očit zadnjih
desetak godina. Kompenzacija se također nazire:
izvoz neobrađenog drva stalno raste; (2) promijeni li se
gospodarska politika, moglo bi se očekivati da bi proizvodnja
hrvatskog pilanarstva mogla dostići proizvodnju
oko 1 milijuna m3. Pritom ne treba smetnuti s uma da su
po svemu sudeći sječe vrlo visoke, uz stalno smanjivanje
šumskih površina, smanjen prirast uslijed klimatskih i
zdravstvenih utjecaja, moglo bi čak doći do ugrožavanja
potrajnosti. Kako sve šume nisu gospodarske, tako i njihov
prirast nije niti smije biti iskoristiv prostom primjenom
postotka od ocijenjenog ili izmjerenog prirasta.
Vrlo visoko procijenjen asimptotički maksimalan etat


po svemu sudeći ne bi smio prijeći u Hrvatskoj oko 5
milijuna m3 (uračunavši statistički neobuhvaćene sječe
u privatnom šumoposjedu).


Uostalom, pogledom slike u ovom tekstu vidi se da
je do oscilacija pri proizvodnji piljene građe u Hrvatskoj
došlo, kada izvršimo aproksimaciju vremenske nizove
stvarne proizvodnje polinomskim trendom 4.
stupnja, do gotovo istovjetnih oblika tih polinomskih
trendovskih krivulja. To ne začuđuje, s obzirom da
uzrok padu proizvodnje nije bila preferirana tražnja
ove ili one vrste drva, već smanjenje sječa uslijed ratnih
operacija.


Očigledno će biti potrebna veća pozornost pri određivanju
ukupnog etata, da se ne bi pogoršala sadašnja
struktura šumskih sastojina, kojima su inače potrebni
značajniji radovi poboljšanja. Na slikama 4a–4e. prikazana
su kretanja u proizvodnji piljene građe. Iz njih se
vidi da treba još mnogo vremena dok se dostigne predratni
volumen proizvodnje. On možda u današnjoj
gospodarskoj situaciji i pri aktualno provođenoj gospodarskoj
politici i neće biti dostignut, jer što izvozu
okrenuta sve veća količina šumskih proizvoda nižih
stupnjeva obrade, što će biti prikazano kasnije.


Za razliku od iskorištavanja šuma, koje se relativno
brzo popravlja porastom posječenog drva, pilanarstvo
pri današnjem stanju stvari izgleda da ne će tako skoro,
a možda i nikada više, dostići predratne rekorde. To je
razumljivo kada se radi o željezničkim pragovima i
skretničkoj građi, radi uspješne supstitucije tih sortimenata
pogodnim supstitutima, no u piljenoj građi četinjača,
bukovine i hrastovine, stanje neće biti obeća