DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2005 str. 16     <-- 16 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, M. Dasović & N. Pavlus: ZARAZA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 11–12, CXXIX (2005), 559-573
Slika 16. Postotak nezaraženih i zaraženih stabala obične jele imelom na području NP Plitvičk
jezera, prema stupnju oštećenosti stabala od 0 (zdrava stabla) – 4 (sušci).
Figure 16 Percentage of non-infested and infested silver fir trees with mistletoe in the area of th


National Park Plitvička jezera, according to the damage degree from 0 (healthy trees)


4 (dead trees).


4. RASPRAVA I ZAKLJUČAK
Na području osam UŠP za koje je istraživanje rađeno,
27,8 % pregledanih stabala gornjeg sloja obične
jele bilo je zaraženo imelom. To je u prosjeku nešto
manja zaraza u usporedbi s UŠP Delnice, gdje je bilo
zaraženo 32,8 % pregledanih stabala (I d ž o j t ić et al.
2003), ali je vidljivo da je imela značajno prisutna na
istraživanom području. Na većini, odnosno 70 % zaraženih,
od pregledanih stabala, bilo je do 10 grmova
imele, a sve veći broj grmova imele nalazio se na sve
manjem broju zaraženih stabala.


Gospodarske jedinice u kojima je zaraženo između
25 i 50 % pregledanih stabala obične jele u UŠP Gospić
su: Miškovica-Škalić, Golosmreke-Jelavlje i Škamnica
(Šumarija Brinje), Rastovka-Kuterevske Kose i Crno jezero-
Marković rudine (Šumarija Otočac), Križići i
Konjska draga-Begovača (Šumarija Perušić) i Bijeli
vrh-Dolac (Šumarija Vrhovine). Takva je zaraza i u GJ
Ravna gora (Šumarija Ivanec, UŠP Koprivnica), GJ
Djedovica-Trešnjevica (Šumarija Voćin, UŠP Našice) i
GJ Bistranska gora (Šumarija Zagreb, UŠP Zagreb).


Značajnija zaraza, odnosno između 50 i 75 % zaraženih
od pregledanih stabala, bila je u tri GJ u UŠP
Gospić (GJ Velika Plješivica-Drenovača, Šumarija Donji
Lapac; GJ Trovrh-Kik, Šumarija Korenica i GJ Bovan-
Jelar, Šumarija Perušić), zatim u GJ Javornik (Šumarija
Sirač, UŠP Bjelovar), GJ Jovanovica (Šumarija
Voćin, UŠP Našice) i obje praćene GJ u UŠP Ogulin


- Discussion and Conclusion
(GJ Jasenačka kosa, Šumarija Jasenak i GJ Klek,
Šumarija Ogulin).


Najveća zaraza zabilježena je u GJ Trakošćan (Šumarija
Ivanec, UŠP Koprivnica) gdje su praćena stabla
uz cestu, te u GJ Švičko Bilo (Šumarija Krasno, UŠP
Senj), gdje je uzorak bio razmjerno malen.


Budući da je imela sekundarni patogen, a može se
smatrati i bioindikatorom propadanja šuma obične jele
jer postoji podudarnost oštećenosti šuma obične jele i
rasprostranjenosti imele (Hofstetter, 1988), u gospodarskim
jedinicama u kojima je imela značajno prisutna
može se pretpostaviti da je ravnoteža narušena i da
je jela bitno oštećena.


Na području UŠP Gospić 2004. godine zabilježeno
je povećano sušenje obične jele. Prema podacima iz izvješća
Dijagnostičko-prognostičke službe Hrvatskih
šuma d.o.o. za 2004. godinu, vrlo su značajne štete
uzrokovane biotskim i abiotskim čimbenicima, a očituju
se velikim brojem oslabljenih i osušenih stabala jele.
Doznačeni sušaci jele činili su 94,4 % od ukupnog plana
sječe za jelu. Najviše sušaca zabilježeno je u šumarijama
Otočac i Perušić. Uspoređujući broj stabala jele
zaraženih imelom i broj sušaca u pojedinim gospodarskim
jedinicama šumarije Otočac može se utvrditi da
je u GJ Crno jezero-Marković rudine gdje je imela zabilježena
na 46 % stabala jele, utvrđen i značajan broj
osušenih stabala jele (12,7 m3/ha). U GJ Senjsko Bilo u