DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 86 <-- 86 --> PDF |
STRUČNA EKSKURZIJA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA OGRANAK GOSPIĆ U BOSANSKI PETROVAC I BIHAĆ 30. 6. i 1. 7. 2005. Na 49. seminaru biljne zaštite (veljača 2005. g. – Opatija) šumari Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije uvelike su raspravljali o sličnom problemu, a to je sušenje jele. Zaključeno je da bi to trebalo raspravljati izravno na najugroženijim područjima u svakoj zemlji te dogovoreno da prvi susret bude na unskom području Bosne i Hercegovine. Na zamolbu predsjednika HŠD – ogranak Gospić, gospodina Ivana Matasina, dipl. ing. šum., upravitelja UŠP Gospić gospodina Damira Ća nić a , dipl. ing. šum. i voditeljice Odjela za ekologiju gospođe mr. sp. Mandice Dasović, dipl. ing. šum. organizirao sam stručnu ekskurziju gospićkih šumara na područje kojim gospodari ŠPD “Unsko-sanske šume” Bosanska Krupa. Iz UŠP Gospić bilo je 7 sudionika ekskurzije. Iz UŠP Senj ekskurziji je bio nazočan predsjednik HŠDogranak Senj gospodin Dalibor Tomljanović, dipl. ing. šum. Glavne polazišne točke a bile su Gospić i čke put putputa Otočac 30. lipnja 2005., a sastajalište u Bosanskom Pe ajalište u trovcu gdje smo stigli oko 11.30 sati. U Upravi šuma Bosanski Petrovac dočekali su nas predstavnici ŠPD “Unsko-sanske šume” sa domaćim specijalitetima, a kako rekoše domaćini “za laganu okrepu”. Tu nas je pomoćnik direktora za tehničke poslove gospodin Husein Kabiljagić Badžo, dipl. ing. šum., upoznao sa strukturom njihova poduzeća i programom ekskurzije. Osnovne podatke o Upravi šuma Bosanski Petrovac, uz pozdravne riječi dobrodošlice upravitelja gospodina Đemila Agića, dipl. ing. šum. Uz domaćine te direktora gospodina Đevada Musli n o v ić a , dipl. ing. šum. bilo je prisutno preko 20 stručnjaka, akademik Midhat Uščuplić i doc. dr. sc. Mirza Dautbašić sa Šumarskog fakulteta Sarajevo. Ekskurziju su pratili domaći novinari i TV reporteri. Od puno fotografija izdvojili smo samo nekoliko koje je snimio Dalibor Tomljanović. ŠPD “Unsko-sanske šume” ima sjedište u Bosanskoj Krupi, a osnovano je 2000. godine. Sastoji se od direkcije i 6 uprava šuma, odnosno šumarija. Ukupno imaju 617 zaposlenika, među kojima 40 sa visokom stručnom spremom. Poduzeće gospodari na 168 225 ha površine. Glavni zadatak poslovanja u budućem razdoblju je: – utvrđivanje i primjena najnovijih znanstvenih dostignuća u šumarstvu, – izrada gospodarskih osnova, – revitalizacija moderne rasadničke proizvodnje, – primjena i usavršavanje GIS-a u šumarstvu, – usavršavanje i specijalizacija zaposlenika, – unapređenje lovišta i lovnog turizma, – razvoj turizma na površinama kojima gospodare, – determiniranje površina, – utvrđivanje informacijskog sustava i sustava veza, – implementacija Zakona o šumama, – izgradnja šumskih prometnica. Uz navedeno, domaćini su nas upoznali i s programom sanacije sanitarnih užitaka u 2004. i 2005. godini. U borbi protiv kukaca, prema istom programu, u 250 klopki tipa Tayson koriste preparate Pheroprax, Chalcoprax, Linoprax i Curwivit, u količini približno 4000 pripravaka. Slijedio je smještaj u Motelu i odlazak na teren. Prvo stajalište bilo je kod sela Kolunić, odakle se vidi velik dio šume Osječenica gdje se intenzivno suši jela. Drogo stajalište bilo je u šumi na brdu Oštrelj. Tu nas je akademik Midhat Uščuplić upozorio na problem imele u jelovim šumama. Istakao je da se radi o starom problemu koji se obrađuje i zabrinjava stručnjake. Slika 1. Sudioniciii;;Č ČČ.2.šČ:o,Č,.,. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U BiH gotovo nema jelovih šuma bez imele, a neke su toliko zaražene da im je ugrožen opstanak. Smatra da su jelova stabla gubila vitalnost zbog krivih gospodarskih zahvata u prebornim šumama i utjecaja stresnih abiotskih čimbenika. Iz tih razloga jela je predisponirana za napad biotskih čimbenika (potkornjaci, gljive) među kojima je i imela. Smatra da se jela oduprla do određene točke, a da je u zajedničkom djelovanju svih čimbenika imela izbila u sam vrh. Dapače, njegovo je mišljenje da imela kao polupa- Slika 3. Jela n: imelom razit crpi biljne sokove, smanjuje sadržaj vlage u granama i deblu, što ih predisponira na napad potkornjaka. Doc. dr. sc. Mirza Dautbašić govorio je o negativnom utjecaju klime, što je povezano s masovnom pojavom potkornjaka. Treće, glavno stajalište bilo je u šumi Osječenica gdje je problem sušenja jele raspravljen sveobuhvatno. Gospodin Fadil Š e h i ć , dipl. ing. šum. – rukovoditelj sektora za uzgajanje i zaštitu šuma izvijestio nas je o masovnoj pojavi sušenja jele u ovoj šumi. Prošle godine formiran je tim stručnjaka za provođenje sanacije jele u ovoj i drugim šumama. On iznosi podatke da je 2004. godine posječeno 50.000 m3 jelovih sušaca. Gospodin Emsud Selman, dipl. ing. šum. – upravitelj Uprave šuma Ključ znanstveno i praktično istražuje jelove potkornjake zajedno sa znanstvenicima Šumarskog fakulteta Sarajevo, o čemu nas je detaljno izvijestio. O kakvom se problemu radi najbolje govori činjenica da je u pojedinim odjelima doznačeno preko 300 m3 sušaca. Najgore stanje bilo je upravo u Osječenici, gdje je doznačeno 32 000 m3 krupnoga drveta, a posječeno 19.800 stabala. Prosječno stablo bilo je 41,5 cm prsnoga promjera. Nastupila je devastacija šuma. Za sakupljanje potkornjaka postavili su 83 feromonske klopke, a feromon Cuvivit pokazao se uspješnim. Slika :.u...Č.;,,r:z: potkomjaka Nadalje je istaknuo da se radi o gradaciji potkornjaka u krošnjama, o čemu je govorio i doc. dr. sc. M. Dautbašić. Potkornjaci se na jeli javljaju svih prsnih promjera i dobi. Radi se o sljedećim vrstama: Pitoyokteines spinides, P. curvidens, Cryphalus piceae, Xyloterus lineatus i Pityophorus pityographus. O posljednjem u Hrvatskoj nema podrobnih podataka. Postoji podatak zabilježen u našoj entomološkoj zbirci, a hrvatski naziv mu je jelov potkornjak granar. Prema našim evidencijama ovaj se potkornjak roji u petom mjesecu, razvija dvije generacije godišnje, a napada dijelove stabala s tanjom korom, uglavnom grane starijeg drveća ali i mlađa fiziološki oslabljela stabla. Dr. M. Dautbašić upozorio nas je da taj potkornjak napada jele do 8 cm promjera. Međutim za determinaciju prisutnosti potkornjaka oborena su dva jelova sušca. Na prvom su potkornjaci jedva utvrđeni. Zaključeno je da se jela osušila zbog negativnog utjecaja abiotskih i stresnih razloga (po prebrojenim godovima stara je 123 godine). Na drugom oborenom stablu (približno iste starosti potkornjaci su bili prisutni. Ovdje je važno istaći da je u granama utvrđen potkornjak P. pityopraphus. Prema tome, dokazano je da ovaj potkornjak ne napada samo stabla do 8 cm promjera, nego i grane starih stabala. Ovdje treba istaći da je velika vjerojatnost da se ovaj potkornjak nalazi i u našim jelovim šumama. Zabrinjava pretpostavka dr. M. Dautbašića da |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 88 <-- 88 --> PDF |
postoji mogućnost da isti uništi sva mlada jelova stabla. Nadajmo se da to nije tako, jer bi u suprotnom to bio kraj jeli kao vrsti. S druge strane problem je ozbiljan, pa bi i mi trebali utvrditi da li je ista vrsta prisutna u našim šumama, a ako je, bilo bi ju nužno svestrano istražiti. Pri kraju boravka u šumi ponovno je riječ uzeo M. Uščuplić. Cijelu problematiku sušenja jelovih stabala on tumači integralno. Smatra da je sušenje jelovih stabala toliko kompleksno, da bi čovjek koji bi to riješio zasigurno dobio Nobelovu nagradu. Zajedničko je mišljenje svih domaćih stručnjaka da se radi o kompleksnom stručnom problemu. Toj stvari često presuđuju političari, koji svojim djelovanjem “tjeraju šumare iz šume”. Prema mišljenju akademika M. Uščuplića “istjerane” šumare treba vratiti u šumu. Na kraju su iznesena mišljenja kako dalje gospodariti jelovim prebornim šumama. Gospodin Esmeud Selman upozorava da je nesagledivo pogrešni učinak birokracije. Smatra da na mjestima velikih hrpa grana ne postoji mogućnost pojave jelovog pomlatka barem 15 godina. Akademik M. Uščuplić gledišta je da za svaki lokalitet treba snimiti stanišne uvjete, stanje šume i sve čimbenike koji na nju utječu, te na osnovi toga dati smjernice budućeg gospodarenja. Glavni zaključak je da se nepozvane strukture povuku iz šume i da se šuma vrati šumarima. Na povratku, u istoj šumi uz cestu, priređen je ručak u duhu domaćina. Poslije ručka nastavljena je stručna rasprava. Predstavnici UŠP Gospić domaćine su upoznali da se njihova UŠ sastoji od 11 šumarija ukupne površine 307.296,70 ha. Od toga 65 % pripada krškom, a 35 % nekrškom dijelu. Sušenje jele na području UŠP Gospić i UŠP Senj poslije nekoliko sušnih godina je pojačano, a izuzetna suša u 2003. godini dovela je do katastrofalnog sušenja jele 2004. godine. Također je nastupilo jako sušenje smreke. Tako je u 2004. godini na području UŠP Gospić doznačeno 131.786m3 sušaca jele i smreke, što iznosi 95,2 % etata za tu godi- Slika 6. ZlčČBuk nu. Trend sušenja nastavljen je i u ovoj godini te je u prvoj polovici godine doznačeno sušaca u iznosu 81 % etata. Ti podaci jasno ukazuju na zabrinjavajuće stanje jele na ovom području. Dosta se raspravljalo o uzrocima sušenja jelovih stabala i zaključilo da su isti kao i na području Unsko-sanskih šuma. Istaknuto je da je na našem području najveći broj sušaca zabilježen u šumarijama gdje su fiziološki oslabljela stabla jele intenzivno napadnuta (od 46 do 61 %) imelom. Domaćine smo upoznali da se u nas imela intenzivno istražuje posljednjih nekoliko godina, te im podijelili primjerke o tome objavljenih radova. Pozvali smo ih na zajednički rad na istraživanjima uzroka sušenja jelovih stabala i iznalaženje najboljih mjera za sanaciju ugroženih jelovih šuma. Na kraju im je upućen poziv za uzvratnu posjetu u obje Uprave šuma. Drugoga dana, 1. 7. 2005., u predgrađu Bihaća boravili smo u pilani Pogy, čiji je vlasnik gospodin Muhamed S. Alijagić. Upoznavanje gostiju i domaćina obavio je direktor ŠPD USŠ gospodin Đevad Muslimović, li Slika 5. Detalj iz pilane POGY Slika 7. Razmjena poklona |