DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 69 <-- 69 --> PDF |
provinciji Foggia, dok u ostatku regije nalazimo samo fragmente šuma što daje osobit izgled krajolika. Pored relativno slabe šumovitosti može se reći da je ekološka vrijednost dosta velika, obilježena raznolikostima staništa posebne botaničke vrijednosti. Uredbom CEE br. 2080/1992 predviđena je realizacija novih programa na podizanju šumskih kultura. U prvoj kampanji u razdoblju od 1994. do 1996. godine pošumljeno je oko 2200 ha novih površina, popunjeno 646 ha postojećih šumskih površina, izgrađeno 30 km šumskih cesta, izgrađene protupožarne prosjeke i uređene vodne stanice. Ove aktivnosti dale su poticaj za razvoj rasadničke proizvodnje i javnog i privatnog poduzetništva u sektoru. Pošumljavanja su u 80 % slučajeva obavljena listačama 20 % četinjačama. U tijeku vegetacijskog razdoblja 2002. vršena su istraživanja na 18 novih površina, starosti 3 do 6 godina, smještenih u 5 provincija Puglije. Istraživanja su obuhvatila oko 350 ha pošumljenih površina ili 13,6 % od ukupno realiziranih u regiji. Istraživani su sljedeći elementi: – provenijencija rasadničkog materijala, – tehnika sadnje, korištene vrste i pedološke karakteristike, – provjera vegetativnog i fitosanitarnog stanja sadnica, – identifikacija prisutnih fitopatogena i – procjena mogućnosti oboljenja i zaraza. Pošumljavanje je uglavnom obavljeno dvogodišnjim sadnicama, sadnjom u mehanički iskopane redove ili iskopane rupe veličine 0,80 x 0,80 x 0,70 m, pod kontrolom tehničkog osoblja Šumskog ureda regije Puglija. Rasadnički materijal bio je različite provenijencije uglavnom sa sjevera Italije, ne baš optimalnog fitosanitarnog izgleda. Kvaliteta tla (vapnena podloga, glinasto ili pjeskovito tlo), zajedno s klimatskim čimbenicima predstavljaju dosta nepovoljne uvjete za razvoj mladih biljaka. Pregledom fitosanitarnog stanja pošumljenih površina ustanovljeno je da su gljive glavni i najopasniji uzročnici oboljenja iako su evidentirani i drugi uzročnici. Najviše oboljenja evidentirano je na sadnicama oraha i trešnje, koje su najviše korištene u pošumljavanju. Kod oraha je ustanovljen napad Marsonnina juglandis (Lib), sušenje grana uzrokovano patogenima Dothiorella ribis i Phomopsis juglandina te trulež korijena kao posljedica napada gljive Armillaria mellea. Na trešnji je ustanovljeno crvenjenje lišća kao posljedica napada Cilydrosporium padi (Lib), te napad gljive Armillaria mellea. Također i na ostalim vrstama listača i četinjača su ustanovljena oboljenja manjeg ili većeg obujma. Zaključeno je da nisu obavljane nikakve intervencije u fitosanitarnoj zaštiti, a nedostajali su i minimalni zahvati na uklanjanju oboljelih i uginulih sadnica. Ustanovljene su i štete abiotske prirode, najčešće stres uzrokovan nedovoljnim oborinama i suhim vjetrovima u pojedinim godinama. Granični uvjeti najvećeg dijela površina na kojima je obavljano pošumljavanje mogu se smatrati glavnim uzrokom predispozicije za napad parazita. Posljednjih godina pao je proizvodni kapacitet javnih rasadnika, te se na razini EU osjeća nedostatak sadnog materijala, koji je povećan nakon pokrenutih inicijativa od EU za intenzivnijim pošumljavanjem nekorištenih poljoprivrednih površina. Potražnja za rasadničkim materijalom potakla je razvoj tržišta koje ne jamči ni kvalitetu ni provenijenciju, što ugrožava genetičku raznolikost autohtone flore. U mnogim slučajevima evidentirana je nedovoljna stručnost osoblja koje provodi i nadzire pošumljavanje, što se najviše očituje u krivom izboru vrsta za pojedinu kvalitetu terena, te izostanku potrebnih tehničko uzgojnih radova u prvim godinama nakon pošumljavanja. U cilju učinkovitijeg pošumljavanja u Pugliji je potrebno poduzeti niz radikalnih mjera od izbora sadnog materijala, tehničkog nadzora i profesionalizacije rada, u što treba uključiti znanstvene ustanove i sveučilište da se izrade adekvatni projekti koji će jamčiti uspješniju realizaciju programa povećanja šumovitosti ove regije. Lorenzo Arcidiaco, Orazio Ciancio, Vittorio Garfi, Vittoria Mendicino, Giuliano Menguzzato: Kalifornijski bor i duglazija u pošumljavanju marginalnih poljoprivrednih površina Na bazi financijskih poticaja koji su proizašli iz Uredbe 2080 UE, posljednjih 20 godina prošlog stoljeća vršena je konverzija napuštenog poljoprivrednog zemljišta u plantaže zasađene šumskim vrstama. U dijelovima Italije, a posebice na jugu, na temelju tih inicijativa izvršeni su zahvati, vrlo interesantni po modelu i postignutim rezultatima. Uz proizvodnju vrijedne drvne mase od važnosti je uloga koju ove plantaže imaju u uskladištenju ugljika i podržavanju sporazuma iz Kyota. Postignuti rezultati nisu u svim slučajevima pozitivni zbog limitirajućih klimatskih i pedoloških čimbenika, zbog pogrešnog izbora šumske vrste i primjene neadekvatne tehnike sadnje. U ovom članku autori su analizirali rezultate primjene egzota: kalifornijskog bora (Pinus radiata) i duglazije (Pseudotsuga douglasii var. menziesii) na posjedu Cemola u provinciji Salerno. Ukupna površina iznosi 88 ha, od čega je polovica kompletno obrađena dubokim oranjem 100 -120 cm, a ostatak je zbog skeletnog terena obrađen samo u prugama i pošumljen duglazijom i cedrom (Cedrus atlantica). Istraživanja su obavljana samo na terenu s dubokom obradom, gdje je pošumljavanje obavljeno 1979/80. godine u pravokut |