DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 67 <-- 67 --> PDF |
poglavlja izdvojit ćemo svojevrsni autorov “SOS za šumske koke” (otisnut na privjesku); zapravo Malnarovo hvale vrijedno pokretanje (ako već nije kasno) mjera djelotvorne zaštite preostalih izvornih vitalnih šumskih biotopa tetrijeba gluhana. Prema njegovoj zamisli valjalo bi nekad znana tetrijebska pjevališta poput Bukove gore, Belice, Gorećeg vrha, Kobilje glave, Šije, Javora proglasiti zoološkim rezervatima u kojima bi se ne samo zabranio lov, nego bi ti prostori bili izuzeti iz redovnog šumskog gospodarenja I za sam kraj knjigu mr. sc. Josipa Malnara možemo nazvati uspješnim pokušajem da se rječju i slikom pruži što iscrpnija povijest lovstva ovog dijela Gorskog kotara. Knjiga je pisana stručno, a namijenjena je ne samo lovačkoj i šumarskoj javnosti, već i svima onima kojima na srcu leži naša “Švica”, koji se zanimaju za pisanu riječ i cijene dobro štivo. Alojzije Frković L’ITALIA FORESTALE E MONTANA ,C.op,L o tehničkim i ekonomskim odnosima – izdanje šumarske akademije znanosti Firenze) Iz broja 2. ožujak-travanj 2005 izdvajamo: Orazio Ciancio: Šuma Vallombrosa u znanstvenoj i humanističkoj kulturi Kompletan sadržaj ovoga broja časopisa u znaku je susreta šumarskih stručnjaka, znanstvenika i administrativnih autoriteta, predstavnika Sveučilišta i studenata na temu: “Vallombrosa u povijesti i kulturi talijanskog šumarstva”. Susret je održan 12. studenoga 2004. godine u središtu Opatije Vallombrosa. Šuma Vallombrosa, koja se proteže na skromnih 1270 ha simbol je talijanskog šumarstva. Podigli su je opati Benediktinci prije više od tisuću godina. Ona je “kolijevka” talijanskog šumarstva i u njoj su generacije talijanskih šumara obavljale svoje terenske praktične radove, bez kojih se ne može zamisliti studij Šumarskih znanosti, te je također preuzela ulogu tribine gdje su se sučeljavala mišljenja i analizirali rezultati istraživanja. Vallombrosa je ishodište talijanske šumarske kulture koja uči poznavati i razumjeti prirodu i njene vrijednosti, ne samo sa znanstvenog već i sa humanističkog i etičkog stajališta. Orazio Ciancio je posebno naglasio važnost nazočnosti studenata na ovom susretu. Održana su mnoga izlaganja sudionika iz kojih izdvajamo sljedeća: Cesare Padrone – šef uprave državnih šuma pozdravio je uzvanike naglašavajući važnost održavanja ovog kongresa upravo na ovom, za talijansko šumarstvo značajno mjesto. Nazočnost predstavnika državnih šuma nije simbolična i formalna, već ona odražava raspoloživost za jačanje kulture šumarske misli promovirajući vrijednost talijanskih šuma, koje su po podacima nove inventarizacije u znakovitom kvalitativno – kvantitativnom porastu. Iz tog razloga šume i prirodni resursi predstavljaju nezamjenjive čimbenike za hidrogeološku, ambijentalnu i naturalističku zaštitu, s po sebnim utjecajem na učinke biosfere. Gospodarenje šumama, koje je do jučer bilo kompromis za preživljavanje, danas treba biti kompromis između znanosti i ekonomske politike, s naglašenim načelima očuvanja šumskih predjela, u čemu se može računati na veliku pomoć državne administracije. Don Lorenzo Russo – generalni opat kongregacije Vallombrosa u svom izlaganju podsjeća na povijesne događaje vezane na osnivanje opatije. Benediktinci su u cijeloj Europi širili ideju kršćanstva, ali također bili čuvari i prenositelji kulturnih i znanstvenih dostignuća od antike do modernog doba. Istodobno su kultivirali šume i prirodu te razvijali agrikulturu prirodno-znanstvenim metodama. Generalni opat podsjeća da se ovaj susret događa u vrijeme kada se slavi tisuću godina rođenja sv. Giovannija Gualberta, osnivača Vallombrose i zaštitnika šumara Italije. Don Lorenzo je obećao da će kongregacija i dalje podupirati ideje šumarstva, kao i izgradnju Šumarskog muzeja u Vallombrosi da se ne zaborave iskustva prošlih stoljeća. Fiorenzo Mancini – predsjednik talijanske Akademije šumarskih znanosti u svom izlaganju naglašava da je Akademija spremna uložiti sve napore i dati podršku za usvajanje znanstvenog napretka u šumarstvu Italije. Uz znanstvene pokuse i istraživanja, Akademija će zajedno s Upravom državnih šuma pružiti pomoć vlasnicima šuma, kako državnih tako i privatnih šuma na upoznavanju tržišta, asistiranju u birokratskim problemima i kontaktima s EU. Slijedili su pozdravi ostalih autoriteta: rektora sveučilišta, predstavnika fakulteta i drugih institucija, a zatim je otvorena serija stručnih referata koje ćemo samo nabrojiti: – Antonio Gabbrielli: Šume Vallombrose od empirizma do znanosti, – Guido Sanesi: Tla Vallombrose i njihova važnost u akumulaciji ugljika, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 68 <-- 68 --> PDF |
– Raffaello G i a n ni n i : Četrdeset godina didaktičke i istraživačke aktivnosti u Vallombrosi, – Giovanni H ip o ll i t i : Problemi korištenja šuma, – Orazio Ciancio: Plan gospodarenja šumom Vallombrosa u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, – Susanna Nocentini: Šuma Vallombrosa i mreža “Priroda 2000”, – Gianfranco Calamini, Marco Paci: Šuma Vallombrosa u istraživačkim aktivnostima bivšeg šumarskog instituta Sveučilišta Firenze, – Luigi Hermanin: Didaktičke pogodnosti Vallombrose, – Orazio La Marca: Studija o štetama od snijega i vjetra, – Federico Maetzke: Plan gospodarenja i metode istraživanja, – Riziero Tib e r, Pio Federico R o ve r s i : Insekti i šuma Vallombrosa, – Paola Casanova, Anna Memoli, Lorenzo Pini: Fauna Vallombrose – Ptice i sisavci, – Paola Capretti: O jelicima Vallombrose i nova istraživanja u šumskoj patologiji i – Paolo Grossoni, Filippo Bussotti: Nova vegetativno- biološka istraživanja u Vallombrosi. Iz broja 3. svibanj-lipanj 2005. izdvajamo: Davide Melini: Gospodarenje šumama na područjima od općedruštvene važnosti Teme i kritike koje se odnose na gospodarenje šu- mama unutar zaštićenih područja mogle bi u skoroj budućnosti poprimiti značajne razmjere. To se ponajprije odnosi na izdvojena staništa za stvaranje europske mreže zaštićenih područja “Natura 2000”. Direktiva 92/43/CEE “Habitat” zaštićuje stanište i vrste od općeg značaja, a direktiva 79/409/CEE kao dio Specijalno zaštićenih područja odnosi se na zaštitu ptica. Na temelju gornjih direktiva u Italiji je izdvojeno 2565 lokacija u kojima se u 80% slučajeva radi o šumskom staništu. Iz tih razloga proizlazi važnost ustanovljenja odnosa između šumskog gospodarenja i očuvanja biološke raznolikosti flore i faune. Istraživanja, na koja se odnosi ovaj članak vršena su na zaštićenom području Poggi di Prata u provinciji Grosseto (Toskana). Površina zaštićenog područja iznosi 1063 ha, od čega je više od polovice u društvenom vlasništvu. Šuma je prirodna a uzgojni oblik je panjača. Po direktivi su zaštićena staništa kestena, apeninske bukve s tisom i božikovinom, te kserofilne subatlantske livade. Popis zaštićenih vrsta obuhvaća biljne i životinjske vrste, no neke od njih nisu u izravnoj ovisnosti o šumskoj vegetaciji. Na popisu zaštićenih vrsta nalaze se: – šišmiši – tri vrste (Miniopterus schreibersii, Rhinolophus euryate i Rhinolophus ferrum – equinum), – zelembać – Lacerta viridis, – vrtna strnadica – Emberiza hortulana, – vjetruša – Falco tinninculus, – svračak – Lanius collurio, – šumarica – Anemone apenina, – trolisnjak – Aquilegia vulgaris, – visibaba – Galanthus nivalis, – liljani – Lilium crocum i Lilium martagon, – veprina – Ruscus aculeatus, – orhideja – Orchis pauciflora, – lipa – Tilia cordata i – ljubičica – Viola etrusca. Zaštita ovih vrsta osigurava i zaštitu ostalih vrsta koje nisu analizirane, što doprinosi očuvanju biološke raznolikosti. Istraživanje se temelji na određivanju i opisu tipova šumskih zajednica unutar zaštićenog područja. Ustanovljeno je sedam pokusnih ploha površine 800, 400 i 200 ha na kojima su vršene sve osnovne dendrološke izmjene. Definirano je pet tipova šumskih zajednica: – mezofilna brdska šuma cer, – brdska šuma graba sa cerom, – mezofilna šuma crnog graba na silikatnoj podlozi, – mezofilna šuma kestena na pješčeniku i – šuma crnike u prijelazu na šume listopadnih vrsta. Svi tipovi šuma gospodareni su u obliku panjača, osim kestena koji se uzgajao za proizvodnju plodova. Na bazi stanja u pojedinim šumskim zajednicama ustanovljene su smjernice za gospodarenje koje imaju za cilj očuvanje biološke raznolikosti, vodeći računa o ekonomskim zahtjevima. Propisane smjernice idu od zabrane svake intervencije u panjačama i ostavljanja slobodnog razvoja, do favoriziranja konverzije u visoku šumu na pojedinim predjelima. Zahvati su predviđeni za svaku česticu odvojeno, vodeći računa o površinama pokrivenim grmljem, prizemnim rašćem te livadama i pašnjacima. Na temelju analize svih čimbenika može se zaključiti da se na zaštićenom području Poggi di Prata biološka raznolikost može očuvati i poboljšati povećanjem različitosti oblika gospodarenja u pojedinim tipovima šumskih zajednica, te aktivnim održavanjem dominantnih ekosustava uz sprječavanje širenja šume na otvorene površine. Alessandra Amoruso, Nicola Luisi i Giovanni Sanesi: Procjena šumskih kultura realiziranih od 1994. do 1996. u Pugliji Po šumovitosti Puglija je na posljednjem mjestu među talijanskim regijama. 1985. godine po Nacionalnoj inventarizaciji šuma kompleks šumskih površina iznosio je 149 400 ha, što daje najmanji indeks šumovitosti po stanovniku u Italiji. Nešto više šuma ima u |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 69 <-- 69 --> PDF |
provinciji Foggia, dok u ostatku regije nalazimo samo fragmente šuma što daje osobit izgled krajolika. Pored relativno slabe šumovitosti može se reći da je ekološka vrijednost dosta velika, obilježena raznolikostima staništa posebne botaničke vrijednosti. Uredbom CEE br. 2080/1992 predviđena je realizacija novih programa na podizanju šumskih kultura. U prvoj kampanji u razdoblju od 1994. do 1996. godine pošumljeno je oko 2200 ha novih površina, popunjeno 646 ha postojećih šumskih površina, izgrađeno 30 km šumskih cesta, izgrađene protupožarne prosjeke i uređene vodne stanice. Ove aktivnosti dale su poticaj za razvoj rasadničke proizvodnje i javnog i privatnog poduzetništva u sektoru. Pošumljavanja su u 80 % slučajeva obavljena listačama 20 % četinjačama. U tijeku vegetacijskog razdoblja 2002. vršena su istraživanja na 18 novih površina, starosti 3 do 6 godina, smještenih u 5 provincija Puglije. Istraživanja su obuhvatila oko 350 ha pošumljenih površina ili 13,6 % od ukupno realiziranih u regiji. Istraživani su sljedeći elementi: – provenijencija rasadničkog materijala, – tehnika sadnje, korištene vrste i pedološke karakteristike, – provjera vegetativnog i fitosanitarnog stanja sadnica, – identifikacija prisutnih fitopatogena i – procjena mogućnosti oboljenja i zaraza. Pošumljavanje je uglavnom obavljeno dvogodišnjim sadnicama, sadnjom u mehanički iskopane redove ili iskopane rupe veličine 0,80 x 0,80 x 0,70 m, pod kontrolom tehničkog osoblja Šumskog ureda regije Puglija. Rasadnički materijal bio je različite provenijencije uglavnom sa sjevera Italije, ne baš optimalnog fitosanitarnog izgleda. Kvaliteta tla (vapnena podloga, glinasto ili pjeskovito tlo), zajedno s klimatskim čimbenicima predstavljaju dosta nepovoljne uvjete za razvoj mladih biljaka. Pregledom fitosanitarnog stanja pošumljenih površina ustanovljeno je da su gljive glavni i najopasniji uzročnici oboljenja iako su evidentirani i drugi uzročnici. Najviše oboljenja evidentirano je na sadnicama oraha i trešnje, koje su najviše korištene u pošumljavanju. Kod oraha je ustanovljen napad Marsonnina juglandis (Lib), sušenje grana uzrokovano patogenima Dothiorella ribis i Phomopsis juglandina te trulež korijena kao posljedica napada gljive Armillaria mellea. Na trešnji je ustanovljeno crvenjenje lišća kao posljedica napada Cilydrosporium padi (Lib), te napad gljive Armillaria mellea. Također i na ostalim vrstama listača i četinjača su ustanovljena oboljenja manjeg ili većeg obujma. Zaključeno je da nisu obavljane nikakve intervencije u fitosanitarnoj zaštiti, a nedostajali su i minimalni zahvati na uklanjanju oboljelih i uginulih sadnica. Ustanovljene su i štete abiotske prirode, najčešće stres uzrokovan nedovoljnim oborinama i suhim vjetrovima u pojedinim godinama. Granični uvjeti najvećeg dijela površina na kojima je obavljano pošumljavanje mogu se smatrati glavnim uzrokom predispozicije za napad parazita. Posljednjih godina pao je proizvodni kapacitet javnih rasadnika, te se na razini EU osjeća nedostatak sadnog materijala, koji je povećan nakon pokrenutih inicijativa od EU za intenzivnijim pošumljavanjem nekorištenih poljoprivrednih površina. Potražnja za rasadničkim materijalom potakla je razvoj tržišta koje ne jamči ni kvalitetu ni provenijenciju, što ugrožava genetičku raznolikost autohtone flore. U mnogim slučajevima evidentirana je nedovoljna stručnost osoblja koje provodi i nadzire pošumljavanje, što se najviše očituje u krivom izboru vrsta za pojedinu kvalitetu terena, te izostanku potrebnih tehničko uzgojnih radova u prvim godinama nakon pošumljavanja. U cilju učinkovitijeg pošumljavanja u Pugliji je potrebno poduzeti niz radikalnih mjera od izbora sadnog materijala, tehničkog nadzora i profesionalizacije rada, u što treba uključiti znanstvene ustanove i sveučilište da se izrade adekvatni projekti koji će jamčiti uspješniju realizaciju programa povećanja šumovitosti ove regije. Lorenzo Arcidiaco, Orazio Ciancio, Vittorio Garfi, Vittoria Mendicino, Giuliano Menguzzato: Kalifornijski bor i duglazija u pošumljavanju marginalnih poljoprivrednih površina Na bazi financijskih poticaja koji su proizašli iz Uredbe 2080 UE, posljednjih 20 godina prošlog stoljeća vršena je konverzija napuštenog poljoprivrednog zemljišta u plantaže zasađene šumskim vrstama. U dijelovima Italije, a posebice na jugu, na temelju tih inicijativa izvršeni su zahvati, vrlo interesantni po modelu i postignutim rezultatima. Uz proizvodnju vrijedne drvne mase od važnosti je uloga koju ove plantaže imaju u uskladištenju ugljika i podržavanju sporazuma iz Kyota. Postignuti rezultati nisu u svim slučajevima pozitivni zbog limitirajućih klimatskih i pedoloških čimbenika, zbog pogrešnog izbora šumske vrste i primjene neadekvatne tehnike sadnje. U ovom članku autori su analizirali rezultate primjene egzota: kalifornijskog bora (Pinus radiata) i duglazije (Pseudotsuga douglasii var. menziesii) na posjedu Cemola u provinciji Salerno. Ukupna površina iznosi 88 ha, od čega je polovica kompletno obrađena dubokim oranjem 100 -120 cm, a ostatak je zbog skeletnog terena obrađen samo u prugama i pošumljen duglazijom i cedrom (Cedrus atlantica). Istraživanja su obavljana samo na terenu s dubokom obradom, gdje je pošumljavanje obavljeno 1979/80. godine u pravokut |