DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Sl. 3. Ljetna zasukica, cvat


Baskova i na njemu izdvojila, uz ostale, dvije značajne
biljne zajednice: zajednicu šiljkice (Schoenetum nigricantis
illyrucm H-ić, 1963.) i zajednicu šiljkice s orhidejama
(Orchido-Schoenetum nigricantis Oberdorfer).


Za nas je posebno zanimljiva biljna zajednica šiljkice
koja ima i šire prostiranje na susjednim površinama.
Razvijena je na nagnutim položajima, na obronku
niz koji se cijedi voda s okolnih izvora i pri dnu obronka
gradi mali potočić koji otječe na malo bolje ravna
tla okrenuta prema rijeci. Na tom malom staništu koje
nije veće od 100–150 m2 razvio se mali ravni cret stalno
natapan vodom bogatom karbonatima. Danas je ta
površina skoro u cijelosti obrasla razmjerno bujnom
vegetacijom šiljkice (Schoenus nigricans), trave modre
beskoljenke (Molinia caerulea) i nekoliko vrsta šaševa,
a na neznatnim ogoljelim i mokrim površinama
ima prostora za tusticu kukcolovku (Pinguicula vulgaris),
čaškastu balušku (Tofieldia calyculata) i dr. Na
tom cretu prvi istraživači bilježe i vrstu orhideje, ljetnu
zasukicu (Spiranthes aestivalis), koju u kasnijim istraživanjima
Gaži-Baskova ne bilježi, očito radi dolaska
na ovo stanište u vrijeme kad ova vrsta ne cvate. Krajem
mjeseca srpnja 2005. na tom staništu potvrđen je
nalaz ljetne zasukice u maloj populaciji od svega


20-tak primjeraka, karakteristične vrste zajednice šiljkice,
rijetke biljke koja je do sada poznata u hrvatskoj
flori samo iz ovog nalazišta. Ovo cretište se rapidno
smanjuje i na stanište prodiru drvenaste vrste, a najviše
joha (Alnus glutinosa).


Uz put koji vodi do postrojenja na crpilištu kod izvora
Dretulje, nalazi se još jedna slična površina, znatno
obrasla, nagnuta i natapana vodom, sa sličnim botaničkim
sastavom te bi detaljnija analiza vjerojatno i tu
otkrila još neke vrste s prethodnog nalazišta.


Samo nekoliko metara niže od ovog creta sa šiljkicom
nalaze se također zanimljiva cretna staništa bogato
natopljena vodom i s malim potokom u sredini. Veću
površinu naseljava skoro čista sastojina močvarnog
ljutka (Cladium mariscus), malo podalje zajednica trske
niskog i rijetkog sklopa, a najnižu vegetaciju uz šiljkice
i nekih predstavnika porodice orhideja (Epipactis
palustris, Dactylorhiza majalis), gradi trolistica (Menyanthes
trifoliata), velike populacije mahovina, ali
bez mahovina tresetara /Sphagnum), širokolisna suhoperka
(Eriophorum latifolium), livadni procjepak
(Scilla pratensis), ali i okruglolisna rosika (Drosera
rotundifolia) u maloj populaciji. Rosika raste na malim
površinama s mahovinom u blizini potočića, slabe je
vitalnosti te ako proces obraštavanja i dalje napreduje,
velika je vjerojatnost njezinog nestanka s ovih staništa.


Cretovi u Hrvatskoj danas su sve malobrojniji. S
obzirom na specifična staništa i specifičnu floru koja
ih naseljava, predstavljaju posebnu stanišnu i botaničku
dragocjenost. Postoji niz uzroka koji su doveli i
dalje dovode do degradacije, najčešće prosušivanja
takvih staništa pa bi stvarne, praktične mjere zaštite, a
ne samo zakonodavna regulativa, mogli produljiti njihovu
trajnost. Cretovi uz Dretulju i Vrnjiku ubrajaju se
u rijetke u Hrvatskoj, gdje proces degradacije nije još u
velikoj mjeri uznapredovao i gdje bi takve mjere zasigurno
polučile željeni učinak.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.