DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Sl. 3. Ljetna zasukica, cvat Baskova i na njemu izdvojila, uz ostale, dvije značajne biljne zajednice: zajednicu šiljkice (Schoenetum nigricantis illyrucm H-ić, 1963.) i zajednicu šiljkice s orhidejama (Orchido-Schoenetum nigricantis Oberdorfer). Za nas je posebno zanimljiva biljna zajednica šiljkice koja ima i šire prostiranje na susjednim površinama. Razvijena je na nagnutim položajima, na obronku niz koji se cijedi voda s okolnih izvora i pri dnu obronka gradi mali potočić koji otječe na malo bolje ravna tla okrenuta prema rijeci. Na tom malom staništu koje nije veće od 100–150 m2 razvio se mali ravni cret stalno natapan vodom bogatom karbonatima. Danas je ta površina skoro u cijelosti obrasla razmjerno bujnom vegetacijom šiljkice (Schoenus nigricans), trave modre beskoljenke (Molinia caerulea) i nekoliko vrsta šaševa, a na neznatnim ogoljelim i mokrim površinama ima prostora za tusticu kukcolovku (Pinguicula vulgaris), čaškastu balušku (Tofieldia calyculata) i dr. Na tom cretu prvi istraživači bilježe i vrstu orhideje, ljetnu zasukicu (Spiranthes aestivalis), koju u kasnijim istraživanjima Gaži-Baskova ne bilježi, očito radi dolaska na ovo stanište u vrijeme kad ova vrsta ne cvate. Krajem mjeseca srpnja 2005. na tom staništu potvrđen je nalaz ljetne zasukice u maloj populaciji od svega 20-tak primjeraka, karakteristične vrste zajednice šiljkice, rijetke biljke koja je do sada poznata u hrvatskoj flori samo iz ovog nalazišta. Ovo cretište se rapidno smanjuje i na stanište prodiru drvenaste vrste, a najviše joha (Alnus glutinosa). Uz put koji vodi do postrojenja na crpilištu kod izvora Dretulje, nalazi se još jedna slična površina, znatno obrasla, nagnuta i natapana vodom, sa sličnim botaničkim sastavom te bi detaljnija analiza vjerojatno i tu otkrila još neke vrste s prethodnog nalazišta. Samo nekoliko metara niže od ovog creta sa šiljkicom nalaze se također zanimljiva cretna staništa bogato natopljena vodom i s malim potokom u sredini. Veću površinu naseljava skoro čista sastojina močvarnog ljutka (Cladium mariscus), malo podalje zajednica trske niskog i rijetkog sklopa, a najnižu vegetaciju uz šiljkice i nekih predstavnika porodice orhideja (Epipactis palustris, Dactylorhiza majalis), gradi trolistica (Menyanthes trifoliata), velike populacije mahovina, ali bez mahovina tresetara /Sphagnum), širokolisna suhoperka (Eriophorum latifolium), livadni procjepak (Scilla pratensis), ali i okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia) u maloj populaciji. Rosika raste na malim površinama s mahovinom u blizini potočića, slabe je vitalnosti te ako proces obraštavanja i dalje napreduje, velika je vjerojatnost njezinog nestanka s ovih staništa. Cretovi u Hrvatskoj danas su sve malobrojniji. S obzirom na specifična staništa i specifičnu floru koja ih naseljava, predstavljaju posebnu stanišnu i botaničku dragocjenost. Postoji niz uzroka koji su doveli i dalje dovode do degradacije, najčešće prosušivanja takvih staništa pa bi stvarne, praktične mjere zaštite, a ne samo zakonodavna regulativa, mogli produljiti njihovu trajnost. Cretovi uz Dretulju i Vrnjiku ubrajaju se u rijetke u Hrvatskoj, gdje proces degradacije nije još u velikoj mjeri uznapredovao i gdje bi takve mjere zasigurno polučile željeni učinak. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |