DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 63     <-- 63 -->        PDF

lačkoj moći prirode i čovjeka, koji ju umije osluškivati
i u njoj otkrivati ono privlačno i lijepo.


Preko mnogobrojnih veza sa stručnjacima i specijalistima
“javorašima” iz gotovo čitavog svijeta, u perivoju
g. Rešetara prikupljena je golema biljna građa,
velik genski fond ovih prekrasnih biljaka kojem čovjek
dotkiva ruho trenutačnog izgleda i koje na mnogim
javnim površinama nikada ne ostaju nezamijećene
zbog svoje nesvakidašnje ljepote. To je velik kapital
kojega danas nalazimo u Hrvatskoj, bogatstvo ne samo
za hortikulturu, već i za znanost. Dosadašnji rad g. Rešetara
protkan je i plemenitim nastojanjem ustanovljenja
hrvatskog nazivlja za više od dvije stotine svojti ja


vora iz čitavog svijeta, kao i nastajanjem rukopisa nove
knjige o toj porodici višeg bilja s opisima i foto dokumentacijom
svega onoga što ovdje postoji.


Osim životnog opredjeljenja i izvora egzistencije,
za g. Rešetara je druženje s javorima i svim ovim ostalim
raskošnim zelenilom, način i stil života u kojemu
djeluje svim svojim fizičkim i intelektualnim snagama,
života u kojemu otkriva, stvara i umnaža ljepotu, čaroliju
javora, sebi i mnogima oko sebe. Zato, vjerujem


ja
kako je zbog toga – sretan čovjek.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


NA CRETU UZ DRETULJU


U okolici naselja Plaški, jugozapadno, pod Marka-tu je još i danas razvijena vegetacija niskog bazifilnog
novim vrhom izvire rijeka Dretulja, a malo podalje, creta na dolomitnoj podlozi, koji je još 1931. godine
sjeverozapadno od Plaškog, ispod Grabove kose i bliopisao
dr. Stjepan Horvatić i drugi istraživači. Njega je
zu naselja Bunića, i njezina pritoka Vrnjika. Do izvori-1973. godine podrobnije istražila dr. Valentina Gažišta
ove posljednje danas se može doći jedino u pratnji
domaćih ljudi koji dobro poznaju teren na kojemu ima
zaostalih eksplozivnih sredstava iz Domovinskog rata.


Cijeli tokovi ovih rječica u florističkom i fitocenološkom
pogledu posebno su zanimljivi i osebujni pa su
bili u značajnoj mjeri predmetom višekratnih istraživanja
naših botaničara. Međutim, najznačajniji su upravo
njihovi izvorišni dijelovi, gdje se i danas nalaze vlažne,
močvarne, površine manjih ili većih dimenzija, na
kojima se razvija posebna vegetacija i na kojoj raste
niz rijetkih i osebujnih biljaka hrvatske flore.


Takvih površina različitog botaničkog sastava ima
najviše uz gornji tijek rijeke Dretulje, tek 100 do 500
metara nizvodno od izvora s jedne i s druge strane obala.
Najznačajniji dio površina nalazi se kojih par stotina
metara nizvodno od izvora uz desnu obalu. Naime,


Sl. 1. Cret uz Dretulju sa :Č:.,.,.: Sl. 2. Ljetna zasukica (Spiranthes aestivalis)




ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Sl. 3. Ljetna zasukica, cvat


Baskova i na njemu izdvojila, uz ostale, dvije značajne
biljne zajednice: zajednicu šiljkice (Schoenetum nigricantis
illyrucm H-ić, 1963.) i zajednicu šiljkice s orhidejama
(Orchido-Schoenetum nigricantis Oberdorfer).


Za nas je posebno zanimljiva biljna zajednica šiljkice
koja ima i šire prostiranje na susjednim površinama.
Razvijena je na nagnutim položajima, na obronku
niz koji se cijedi voda s okolnih izvora i pri dnu obronka
gradi mali potočić koji otječe na malo bolje ravna
tla okrenuta prema rijeci. Na tom malom staništu koje
nije veće od 100–150 m2 razvio se mali ravni cret stalno
natapan vodom bogatom karbonatima. Danas je ta
površina skoro u cijelosti obrasla razmjerno bujnom
vegetacijom šiljkice (Schoenus nigricans), trave modre
beskoljenke (Molinia caerulea) i nekoliko vrsta šaševa,
a na neznatnim ogoljelim i mokrim površinama
ima prostora za tusticu kukcolovku (Pinguicula vulgaris),
čaškastu balušku (Tofieldia calyculata) i dr. Na
tom cretu prvi istraživači bilježe i vrstu orhideje, ljetnu
zasukicu (Spiranthes aestivalis), koju u kasnijim istraživanjima
Gaži-Baskova ne bilježi, očito radi dolaska
na ovo stanište u vrijeme kad ova vrsta ne cvate. Krajem
mjeseca srpnja 2005. na tom staništu potvrđen je
nalaz ljetne zasukice u maloj populaciji od svega


20-tak primjeraka, karakteristične vrste zajednice šiljkice,
rijetke biljke koja je do sada poznata u hrvatskoj
flori samo iz ovog nalazišta. Ovo cretište se rapidno
smanjuje i na stanište prodiru drvenaste vrste, a najviše
joha (Alnus glutinosa).


Uz put koji vodi do postrojenja na crpilištu kod izvora
Dretulje, nalazi se još jedna slična površina, znatno
obrasla, nagnuta i natapana vodom, sa sličnim botaničkim
sastavom te bi detaljnija analiza vjerojatno i tu
otkrila još neke vrste s prethodnog nalazišta.


Samo nekoliko metara niže od ovog creta sa šiljkicom
nalaze se također zanimljiva cretna staništa bogato
natopljena vodom i s malim potokom u sredini. Veću
površinu naseljava skoro čista sastojina močvarnog
ljutka (Cladium mariscus), malo podalje zajednica trske
niskog i rijetkog sklopa, a najnižu vegetaciju uz šiljkice
i nekih predstavnika porodice orhideja (Epipactis
palustris, Dactylorhiza majalis), gradi trolistica (Menyanthes
trifoliata), velike populacije mahovina, ali
bez mahovina tresetara /Sphagnum), širokolisna suhoperka
(Eriophorum latifolium), livadni procjepak
(Scilla pratensis), ali i okruglolisna rosika (Drosera
rotundifolia) u maloj populaciji. Rosika raste na malim
površinama s mahovinom u blizini potočića, slabe je
vitalnosti te ako proces obraštavanja i dalje napreduje,
velika je vjerojatnost njezinog nestanka s ovih staništa.


Cretovi u Hrvatskoj danas su sve malobrojniji. S
obzirom na specifična staništa i specifičnu floru koja
ih naseljava, predstavljaju posebnu stanišnu i botaničku
dragocjenost. Postoji niz uzroka koji su doveli i
dalje dovode do degradacije, najčešće prosušivanja
takvih staništa pa bi stvarne, praktične mjere zaštite, a
ne samo zakonodavna regulativa, mogli produljiti njihovu
trajnost. Cretovi uz Dretulju i Vrnjiku ubrajaju se
u rijetke u Hrvatskoj, gdje proces degradacije nije još u
velikoj mjeri uznapredovao i gdje bi takve mjere zasigurno
polučile željeni učinak.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.