DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 63 <-- 63 --> PDF |
lačkoj moći prirode i čovjeka, koji ju umije osluškivati i u njoj otkrivati ono privlačno i lijepo. Preko mnogobrojnih veza sa stručnjacima i specijalistima “javorašima” iz gotovo čitavog svijeta, u perivoju g. Rešetara prikupljena je golema biljna građa, velik genski fond ovih prekrasnih biljaka kojem čovjek dotkiva ruho trenutačnog izgleda i koje na mnogim javnim površinama nikada ne ostaju nezamijećene zbog svoje nesvakidašnje ljepote. To je velik kapital kojega danas nalazimo u Hrvatskoj, bogatstvo ne samo za hortikulturu, već i za znanost. Dosadašnji rad g. Rešetara protkan je i plemenitim nastojanjem ustanovljenja hrvatskog nazivlja za više od dvije stotine svojti ja vora iz čitavog svijeta, kao i nastajanjem rukopisa nove knjige o toj porodici višeg bilja s opisima i foto dokumentacijom svega onoga što ovdje postoji. Osim životnog opredjeljenja i izvora egzistencije, za g. Rešetara je druženje s javorima i svim ovim ostalim raskošnim zelenilom, način i stil života u kojemu djeluje svim svojim fizičkim i intelektualnim snagama, života u kojemu otkriva, stvara i umnaža ljepotu, čaroliju javora, sebi i mnogima oko sebe. Zato, vjerujem ja kako je zbog toga – sretan čovjek. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. NA CRETU UZ DRETULJU U okolici naselja Plaški, jugozapadno, pod Marka-tu je još i danas razvijena vegetacija niskog bazifilnog novim vrhom izvire rijeka Dretulja, a malo podalje, creta na dolomitnoj podlozi, koji je još 1931. godine sjeverozapadno od Plaškog, ispod Grabove kose i bliopisao dr. Stjepan Horvatić i drugi istraživači. Njega je zu naselja Bunića, i njezina pritoka Vrnjika. Do izvori-1973. godine podrobnije istražila dr. Valentina Gažišta ove posljednje danas se može doći jedino u pratnji domaćih ljudi koji dobro poznaju teren na kojemu ima zaostalih eksplozivnih sredstava iz Domovinskog rata. Cijeli tokovi ovih rječica u florističkom i fitocenološkom pogledu posebno su zanimljivi i osebujni pa su bili u značajnoj mjeri predmetom višekratnih istraživanja naših botaničara. Međutim, najznačajniji su upravo njihovi izvorišni dijelovi, gdje se i danas nalaze vlažne, močvarne, površine manjih ili većih dimenzija, na kojima se razvija posebna vegetacija i na kojoj raste niz rijetkih i osebujnih biljaka hrvatske flore. Takvih površina različitog botaničkog sastava ima najviše uz gornji tijek rijeke Dretulje, tek 100 do 500 metara nizvodno od izvora s jedne i s druge strane obala. Najznačajniji dio površina nalazi se kojih par stotina metara nizvodno od izvora uz desnu obalu. Naime, Sl. 1. Cret uz Dretulju sa :Č:.,.,.: Sl. 2. Ljetna zasukica (Spiranthes aestivalis) |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2005 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Sl. 3. Ljetna zasukica, cvat Baskova i na njemu izdvojila, uz ostale, dvije značajne biljne zajednice: zajednicu šiljkice (Schoenetum nigricantis illyrucm H-ić, 1963.) i zajednicu šiljkice s orhidejama (Orchido-Schoenetum nigricantis Oberdorfer). Za nas je posebno zanimljiva biljna zajednica šiljkice koja ima i šire prostiranje na susjednim površinama. Razvijena je na nagnutim položajima, na obronku niz koji se cijedi voda s okolnih izvora i pri dnu obronka gradi mali potočić koji otječe na malo bolje ravna tla okrenuta prema rijeci. Na tom malom staništu koje nije veće od 100–150 m2 razvio se mali ravni cret stalno natapan vodom bogatom karbonatima. Danas je ta površina skoro u cijelosti obrasla razmjerno bujnom vegetacijom šiljkice (Schoenus nigricans), trave modre beskoljenke (Molinia caerulea) i nekoliko vrsta šaševa, a na neznatnim ogoljelim i mokrim površinama ima prostora za tusticu kukcolovku (Pinguicula vulgaris), čaškastu balušku (Tofieldia calyculata) i dr. Na tom cretu prvi istraživači bilježe i vrstu orhideje, ljetnu zasukicu (Spiranthes aestivalis), koju u kasnijim istraživanjima Gaži-Baskova ne bilježi, očito radi dolaska na ovo stanište u vrijeme kad ova vrsta ne cvate. Krajem mjeseca srpnja 2005. na tom staništu potvrđen je nalaz ljetne zasukice u maloj populaciji od svega 20-tak primjeraka, karakteristične vrste zajednice šiljkice, rijetke biljke koja je do sada poznata u hrvatskoj flori samo iz ovog nalazišta. Ovo cretište se rapidno smanjuje i na stanište prodiru drvenaste vrste, a najviše joha (Alnus glutinosa). Uz put koji vodi do postrojenja na crpilištu kod izvora Dretulje, nalazi se još jedna slična površina, znatno obrasla, nagnuta i natapana vodom, sa sličnim botaničkim sastavom te bi detaljnija analiza vjerojatno i tu otkrila još neke vrste s prethodnog nalazišta. Samo nekoliko metara niže od ovog creta sa šiljkicom nalaze se također zanimljiva cretna staništa bogato natopljena vodom i s malim potokom u sredini. Veću površinu naseljava skoro čista sastojina močvarnog ljutka (Cladium mariscus), malo podalje zajednica trske niskog i rijetkog sklopa, a najnižu vegetaciju uz šiljkice i nekih predstavnika porodice orhideja (Epipactis palustris, Dactylorhiza majalis), gradi trolistica (Menyanthes trifoliata), velike populacije mahovina, ali bez mahovina tresetara /Sphagnum), širokolisna suhoperka (Eriophorum latifolium), livadni procjepak (Scilla pratensis), ali i okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia) u maloj populaciji. Rosika raste na malim površinama s mahovinom u blizini potočića, slabe je vitalnosti te ako proces obraštavanja i dalje napreduje, velika je vjerojatnost njezinog nestanka s ovih staništa. Cretovi u Hrvatskoj danas su sve malobrojniji. S obzirom na specifična staništa i specifičnu floru koja ih naseljava, predstavljaju posebnu stanišnu i botaničku dragocjenost. Postoji niz uzroka koji su doveli i dalje dovode do degradacije, najčešće prosušivanja takvih staništa pa bi stvarne, praktične mjere zaštite, a ne samo zakonodavna regulativa, mogli produljiti njihovu trajnost. Cretovi uz Dretulju i Vrnjiku ubrajaju se u rijetke u Hrvatskoj, gdje proces degradacije nije još u velikoj mjeri uznapredovao i gdje bi takve mjere zasigurno polučile željeni učinak. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |