DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Niste bili samo naš Upravitelj, već i savjetnik, a nama mlađima i učitelj s velikim iskustvom ne samo u poslu već i u životu. Bili ste vrlo tihi što se tiče zdravstvenih problema koji su Vas mučili, pazili smo na Vas, a ponekad smo se i ljutili kada bisti pretjerali u samostalnom obilasku terena. Uživali smo slušati Vaše dogodovštine iz ribolova, o komadima kakve ste izvlačili, do onoga kada ste jednog proljeća sprtljali žabe u njihovom ljubavnom naumu, pa zbog toga žalili. Osjećali smo Vašu ljubav prema šumi, posebno Lugovima, jer odrastali ste s njom, a to se vidjelo i na poslu koji ste obavljali, ali i ljubav u odnosu prema nama. Nikada Vam nije bilo teško dići se sa svog stola i doći u naše sobe na dogovor, ispravak ili savjet, popričati sa svakim radnikom. Bili ste čovjek otvorena srca za svaku pomoć koju ste mogli pružiti drugima od planinara, lovaca, vatrogasaca, crkve, mjesnih odbora, sportskih društava do ponaosob mještana koje je zadesila neka nesreća. Cijenili smo vašu pravednost. Posebno socijalnu osjetljivost za naš kraj i ljude, neizmjernu brigu o umirovljenicima te neizbježnim godišnjicama smrti. Neće biti teško samo Vašoj gospođi i Kreši! Teško ćemo se naviknuti da ujutro više nema dogovora u Vašoj kancelariji, gableca u hodu, zelene lade koja obilazi stovarišta ili onoga “kolegice, spremite se za 15 minuta krećemo na teren”. I opet se pitamo ZAŠTO? Zašto ste morali otići tako brzo, sada kada smo imali nedovršenih planova… i na kraju nakon onoga što ste u bolnici rekli: “Vratit će se On nije to tako strašno!” Hvala Vam što ste dio sebe ugradili u našu Šumariju! Hvala Vam za sve znanje i iskustvo što ste prenjeli na nas ! Vaš lik neće umrijeti, jer svi mi Vaši djelatnici Šumarije nostiti ćemo ga u srcima, a Vaše korake samo će sakriti šum lišća među granama, žubor Rogoljice ili zvuk motorke iz nekog dalekog jarka. Laka vam bila ova naša Hrvatska gruda koju ste toliko voljeli. Tekst: M.P. Arvay |