DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 88     <-- 88 -->        PDF

VILIM DRAŠNER – dipl. ing. šum.
UPRAVITELJ ŠUMARIJE LIPIK – HŠ UŠP BJELOVAR
(1. 5. 1945. – 17. 10. 2004.)


U utorak, 19. listopada 2004.
godine na groblju u Uljaniku,
oprostili smo se od dragog čovjeka,
prijatelja i kolege, upravitelja
Šumarije Lipik, Vilima Drašnera,
našega Vilka. Svoj mir i spokoj
našao je u okruženju iz kojeg
se tijekom svog radnog vijeka nije
udaljavao. Nije bio čovjek koji bi


i


se duže skrasio između uredskih
hh
zidova, već su otvoreni prostorii i
šumsko prostranstvo padina Psunja
bili njegov životni okoliš.


To su najbolje znali njegovi
najmiliji, supruga gospođa Ana i
sin Krešimir.


Napustio nas je iznenada i neočekivano
kada je svojim predanim
radom šumariji Lipik mogao dati
još puno toga. Jedan je mislilac
svojevremeno ustvrdio kako je
“većini ljudi suđeno da im životi
prođu uzalud”. Mi, njegovi prijatelji
i kolege s punim pravom možemo
reći i posvjedočiti, kako se
to ne odnosi na čovjeka koga smo
poznavali. Vilimov je cijeli život i
svaki radni dan bio ispunjen, nije
znao stati, uvijek je tražio više i
bolje. Proživjevši aktivno posljednju
ratnu oluju na ovim prostorima,
nije se mirio sa stanjem opuštenosti
i devastiranosti, unosio je
cijeloga sebe u svoj životni odabir
i cilj – podići se iz pepela, podići
novu šumu, novi život, a to isto je
tražio i od svojih suradnika.


Kolega Vilim bio je doslovno
miran i dobar čovjek, brižan suprug
i roditelj. U šumarskom će
leksikonu ostati zabilježeno da je
nakon osnovne škole koju je 1959.
godine završio u svom rodnom
Uljaniku, pohađao Šumarsku školu
u Karlovcu, te diplomirao na
Šumarskom falkultetu u Zagrebu
1970. godine. Svoj radni vijek
proveo je na prostorima šuma Bjelovarske
Uprave. Nakon priprav


ničkog staža u Šumariji Vrbovec
vratio se u Šumariju Daruvar najprije
na mjesto referenta iskorištavanja
šuma, a potom je postao i
upravitelj Šumarije. U vrijeme
funkcionalne organiziranosti šumarstva
bio je upravitelj u Šumariji
Garešnica OOUR-uza iskorištavanja
šuma, a 1992. godine preuzima
u domovinskom ratu upražnjeno
mjesto upravitelja Šumarije
Lipik. Šumarije, opustošene i ostavljene
od pobjeglog dojučerašnjeg
kolege, koji je izdao sve. Prihvaća
se zdušno posla, obnavlja
granatiranu zgradu šumarije, aktivno
se uključuje u ne uvijek jednostavnu
bitku s administracijom
oko pomoći radnicima u sređivanju
njihovih stambenih ali i ostalih
problema, ali i krova nad glavom u
zgradi Šumarije. I uspjeva u tom
poslu uz pomoć svih zaposlenika,
zakidajući pri tome često i svoju
obitelji.


Ljudi umiru i umirat će. Iza
njih ostaje trag, njihov rad i njihovo
djelo, ono što su za života
stvorili, kako su živjeli, kako
stvarali i odgajali obitelj, sticali
prijatelje. A Vilim je bio dobar
radnik i dobar čovjek. I to je najviše
što ljudsko biće za života


može postići – da ga ljudi pamte
po tome.


I tragedije se događaju i događat
će se dok je svijeta i vijeka. A
mi se samo možemo pitati što je
to gore, visoko, što skriva tako
duboku tajnu života i smrti, što je
to što ljudima ne dozvoljava da
dovrše započeto životno djelo.
Vječna je tajna tko će i koliko
živjeti i kada će u vječna sjećanja.
Ako je život istodobno i umiranje


– put prema smrti, onda će Vilim
vječno živjeti u mislima svojih
kolega šumara – šumara UŠPB BJ
i šumara HŠD Ogranak Bjelovar.
Prigodnim govorom od Vilka
se oprostila u ime zaposlenika Šumarije
Lipik i svoje osobno ime,
revirnica Virna Krpan, dipl. ing.
šum.:


Kada povjetarac otkine list sa
grane u neko smireno doba dana,
pitamo se ZAŠTO, zašto je baš taj
morao pasti?


Pitamo se i sada – ZAŠTO?
Zašto smo šefe morali ostati bez
Vas, čiji smo autoritet neizmjerno
cijenili. Sada kada smo se nakon
nešto više od desetljeća zajedničkog
rada u našoj, kako ste vi
znali reći pomoćnoj Šumariji, zaista
upoznali prošavši kroz sve
loše što nas je dočekalo poslije
rata, kada smo od svakodnevnih
prolazaka preko kontrolnih točaka
UNPROFORA i od Jordanaca
stvarali duhovitosti koje smo znali
još danima prepričavati, prošavši
preko svih poteškoća u našem
svakodnevnom poslu sve do
snažnih pijavica koje su nas rušile,
te svih onih sitnih stvari koje
su nas u poslu činile sretnim.


Vi ste bili opitimist od kojega
smo učili da se iz svega može izači
uzdignute glave ako se sve na
vrijeme i sa voljom napravi.