DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 88 <-- 88 --> PDF |
VILIM DRAŠNER – dipl. ing. šum. UPRAVITELJ ŠUMARIJE LIPIK – HŠ UŠP BJELOVAR (1. 5. 1945. – 17. 10. 2004.) U utorak, 19. listopada 2004. godine na groblju u Uljaniku, oprostili smo se od dragog čovjeka, prijatelja i kolege, upravitelja Šumarije Lipik, Vilima Drašnera, našega Vilka. Svoj mir i spokoj našao je u okruženju iz kojeg se tijekom svog radnog vijeka nije udaljavao. Nije bio čovjek koji bi i se duže skrasio između uredskih hh zidova, već su otvoreni prostorii i šumsko prostranstvo padina Psunja bili njegov životni okoliš. To su najbolje znali njegovi najmiliji, supruga gospođa Ana i sin Krešimir. Napustio nas je iznenada i neočekivano kada je svojim predanim radom šumariji Lipik mogao dati još puno toga. Jedan je mislilac svojevremeno ustvrdio kako je “većini ljudi suđeno da im životi prođu uzalud”. Mi, njegovi prijatelji i kolege s punim pravom možemo reći i posvjedočiti, kako se to ne odnosi na čovjeka koga smo poznavali. Vilimov je cijeli život i svaki radni dan bio ispunjen, nije znao stati, uvijek je tražio više i bolje. Proživjevši aktivno posljednju ratnu oluju na ovim prostorima, nije se mirio sa stanjem opuštenosti i devastiranosti, unosio je cijeloga sebe u svoj životni odabir i cilj – podići se iz pepela, podići novu šumu, novi život, a to isto je tražio i od svojih suradnika. Kolega Vilim bio je doslovno miran i dobar čovjek, brižan suprug i roditelj. U šumarskom će leksikonu ostati zabilježeno da je nakon osnovne škole koju je 1959. godine završio u svom rodnom Uljaniku, pohađao Šumarsku školu u Karlovcu, te diplomirao na Šumarskom falkultetu u Zagrebu 1970. godine. Svoj radni vijek proveo je na prostorima šuma Bjelovarske Uprave. Nakon priprav ničkog staža u Šumariji Vrbovec vratio se u Šumariju Daruvar najprije na mjesto referenta iskorištavanja šuma, a potom je postao i upravitelj Šumarije. U vrijeme funkcionalne organiziranosti šumarstva bio je upravitelj u Šumariji Garešnica OOUR-uza iskorištavanja šuma, a 1992. godine preuzima u domovinskom ratu upražnjeno mjesto upravitelja Šumarije Lipik. Šumarije, opustošene i ostavljene od pobjeglog dojučerašnjeg kolege, koji je izdao sve. Prihvaća se zdušno posla, obnavlja granatiranu zgradu šumarije, aktivno se uključuje u ne uvijek jednostavnu bitku s administracijom oko pomoći radnicima u sređivanju njihovih stambenih ali i ostalih problema, ali i krova nad glavom u zgradi Šumarije. I uspjeva u tom poslu uz pomoć svih zaposlenika, zakidajući pri tome često i svoju obitelji. Ljudi umiru i umirat će. Iza njih ostaje trag, njihov rad i njihovo djelo, ono što su za života stvorili, kako su živjeli, kako stvarali i odgajali obitelj, sticali prijatelje. A Vilim je bio dobar radnik i dobar čovjek. I to je najviše što ljudsko biće za života može postići – da ga ljudi pamte po tome. I tragedije se događaju i događat će se dok je svijeta i vijeka. A mi se samo možemo pitati što je to gore, visoko, što skriva tako duboku tajnu života i smrti, što je to što ljudima ne dozvoljava da dovrše započeto životno djelo. Vječna je tajna tko će i koliko živjeti i kada će u vječna sjećanja. Ako je život istodobno i umiranje – put prema smrti, onda će Vilim vječno živjeti u mislima svojih kolega šumara – šumara UŠPB BJ i šumara HŠD Ogranak Bjelovar. Prigodnim govorom od Vilka se oprostila u ime zaposlenika Šumarije Lipik i svoje osobno ime, revirnica Virna Krpan, dipl. ing. šum.: Kada povjetarac otkine list sa grane u neko smireno doba dana, pitamo se ZAŠTO, zašto je baš taj morao pasti? Pitamo se i sada – ZAŠTO? Zašto smo šefe morali ostati bez Vas, čiji smo autoritet neizmjerno cijenili. Sada kada smo se nakon nešto više od desetljeća zajedničkog rada u našoj, kako ste vi znali reći pomoćnoj Šumariji, zaista upoznali prošavši kroz sve loše što nas je dočekalo poslije rata, kada smo od svakodnevnih prolazaka preko kontrolnih točaka UNPROFORA i od Jordanaca stvarali duhovitosti koje smo znali još danima prepričavati, prošavši preko svih poteškoća u našem svakodnevnom poslu sve do snažnih pijavica koje su nas rušile, te svih onih sitnih stvari koje su nas u poslu činile sretnim. Vi ste bili opitimist od kojega smo učili da se iz svega može izači uzdignute glave ako se sve na vrijeme i sa voljom napravi. |