DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2005 str. 84 <-- 84 --> PDF |
mlađi od trinaestoro djece u obitelji. U Koprivnici je 1912. g. završio osnovnu školu, a 1922. realnu gimnaziju. Šumarstvo je apsolvirao škol. g. 1925.-26., a diplomirao 12. listopada 1931. na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Za vrijeme studija bio je predsjednik Kluba akademičara osnovanog1926. g. u Koprivnici i kraće vrijeme urednik Podravskiih hh nnovina. Nakon apsolviranja bio je na odsluženju vojnog roka. Zaposlio se prije diplome 1. prosinca 1930. i do 1932. radio kao dnevničar pri Gradskom načelstvu u Koprivnici. Surađivao je pri sastavu gospodarskih osnova gradskih šuma i samostalno načinio plan regulacije potoka Koprivnica (30 km). Od 1932. do 1941. radio je kao pripravnik, a zatim kao upraviteljŠumarije Đurđevačke imovne općine u Đurđevcu, gdje je uz redovite poslove upravitelja radio na opisu sastojina i prikupljanja taksacijskih podataka. Posebno se bavio pošumljavanjem Đurđevačkih pijesaka. Načinio je herbar od 234 biljke toga područja, a u vremenu od 1930. do 1935. sakupio je 461 vrstu kukaca s Podravskih pijesaka i tu zbirku poklonio Hrvatskom zoološkom muzeju u Zagrebu. Tada je floru i vegetaciju Podravskih, pa tako i Đurđevačkih pijesaka, istraživao i suvremenim metodama obradio prof. Ivan Sok l i ć iz Zagreba, koji je u svom radu objavljenom u Šumarskom listu 1943., zapravo doktorskoj disertaciji, pod naslovom ”Biljni svijet Podravskih pijesaka” napisao i ovo: ”Započeo sam istraživanje u proljeće 1939. našavši na terenu odličnog suradnika u upravitelju Šumarije Đurđevačke imovne općine u Đurđevcu ing. Ivi Šavoru, koji već dugi niz godina proučava šumarsko-gospodarska pitanja pijesaka. On mi je ustupio svojbogati floristički materijal što ga je lično sakupio u toku 1938. g. izlazeći na teren u svim mjesecima u godini. Uska povezanost biljne sociologije i šumarstva došla je do punog izražaja u našim zajedničkim istraživanjima, kod kojih je aktivno sudjelovao i dr. Milan Anić.” Dvije godine bio je predsjednik Društva za poljepšavanje i unaprjeđenje Đurđevca do premještaja u Bjelovar. Od srpnja 1941. g. do listopada 1944. g. bio je referent u personalno- pravnom odjelu i zamjenik direktora Direkcije šuma Đurđevačke imovne općine, odnosno Ravnateljstva šuma u Bjelovaru, te je radio na pravno-organizacijski poslovima. Sljedećih godinu dana bio je upravitelj Šumarija Sv. Ivan Žabno, Nova Rača i Bjelovar, te je uz redovne poslove vodio režijske poslove sječe šuma. U rujnu 1945. postavljen je za šefa Odsjeka za iskorišćivanje šuma Okružnog NO-a Bjelovar gdje je radio i na organiziranju šumarske službe. Između ostaloga, dao je i smjernice za provođenje smolarenja, koje je na Đurđevačkim pijescima obavljano od 1947. do 1956. g. Sredinom 1947. g. premješten je u Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u Zagrebu, gdje se zadržao kraće vrijeme. U jesen 1947. g., na vlastitu molbu, prelazi na Srednju šumarsku školu u Karlovcu, gdje je do kraja 1950. g. predavao 6 stručnih predmeta i bio zamjenik direktora. Po dolasku na školu rukovodio je izgradnjom nastambi (baraka) za internat škole. Spomenimo da su barake davno srušene, dvorišna zgrada je srušena prije par godina, a stara zgrada na Rakovcu, u kojoj se je nastava održavala do 1968. g., danas je zapuštena i prijeti joj urušavanje. Nakon Karlovca odlazi u Zagreb, gdje do 1952. g. radi kao profesor na Srednjoj drvnoindustrijskoj školi te pri Ministarstvu i Glavnoj direkciji za drvnu industriju, gdje je kao referent za stručne škole radio na osnivanju i organiziranju drvnoindustrijskih škola, na nastavnim planovima i programima te vodio nadzor nad radom škola. Početkom svibnja 1952. g. premješten je ponovno na Srednju drvnoindustrijsku školu u Zagrebu, gdje je kao profesor radio do umirovljenja 1966. g. Predavao je nekoliko stručnih predmeta, a posljednjih godina rada površinsku obradu drva. Uz to, obnašao je dužnost zamjenika direktora, godinu dana bio je direktor škole, rukovodio je tehnološkim kabinetom i upravljao Večernjom majstorskom školom. Izradio je prijedlog za otvaranje više drvoprerađivačke tehničke škole. Napisao je Priručnik za površinsku obradu drva, I-IV (Zagreb, 1960-1964) te Profil tehničara drvne industrije finalnog smjera (Drvno-tehnička škola, Zagreb, 1966). Za vrijeme rada u Zagrebu aktivno je radio u radu gradskih, republičkih i biv. jugoslavenskih povjerenstava, odbora i udruženja za kadrove i školstvo na području drvne industrije i sudjelovao na stručnim skupovima i kongresima. Samostalno je izradio nomenklaturu i opis zanimanja za 18 za nimanja u finalnoj drvnoj indus sstriji, prijedlog sustava škola u drvnoj industriji biv. Jugoslavije, program za stručne ispite za KV i VKV radnike u drvnoj industriji i dr. Bio je ispitivač na državnim ispitima za profesore stručnih škola šumarstva i drvne industrije Hrvatske i predsjednik ispitnogpovjerenstva za VKV radnike u Kotaru Zagreb. Njegovo članstvo u Hrvatskom šumarskom društvu zabilje |